Pratite nas

Što me hrđa svjetovaše (I. dio) – Pivci moji, u regionu mi ne pivajte, dragu moju ne budite

Objavljeno

na

Prije nekoliko sam tjedana shvatio od čega bih mogao živjeti ako ne dobijem stalno radno mjesto u matičnoj ustanovi. S obzirom na način na koji sam iznudio objavljivanje članka u jednome kulturnom tjedniku, vlastitu budućnost vidim u iznuđivačkoj djelatnosti (danas vole reći industrija i za poslove koji uključuju nošenje pladnjeva, pa dakle na novohrvatskome u iznuđivačkoj industriji).

Taj posao mogu obavljati zakonito (kao djelatnik Ministarstva financija) ili u sivome gospodarskom pojasu (SERP) za kakva kamatara. Nakon što je iznuda uspješno obavljena, a kako i mafija ima svoj kodeks časti, red je da ispunim obećanje dano glavnomu uredniku, tj. da vam u nekoliko brojeva Hrvatskoga slova razriješim pokoju jezičnu nedoumicu po njegovu izboru. Da Šćepša nije badava glavni urednik (ne samo zato što za to prima plaću) i da Hrvatsko slovo ima čitatelje s visokom razinom jezične kulture, pokazuje i njegov izbor posuđenica za koje mi vam valja ponuditi hrvatske zamjene, a koji je dijelom sastavljen na temelju vaših upita. logo-header

Za početak ćemo nekoliko riječi posvetiti riječima regija i region koje se zatrovale (rekao bi moj znanstveni ćaćko Petar Šimunović okužile) hrvatski medijski prostor. Za širenje su potonje riječi u najnovijemu razdoblju uvelike zaslužni kolumnisti Hrvatskoga slova koji je rabe kako bi vas upozorili što se krije iza internacionalizma regija koji se nastoji nametnuti čak i u nekoj novoj upravnoj podjeli. Mate Kovačević odavna s pravom upozorava kako bi bilo mnogo poštenije regionom, srpskim likom internacionalizma regija nastalom prema francuskoj riječi région,nazivati područje bivše Jugoslavije, zapadnoga Balkana ili tzv. Jugosfere kako bi govornicima hrvatskoga jezika bilo posve razvidno (novohrvatski transparentno) na što se navedena riječ odnosi. Naime, kad se u posljednje vrijeme govori o upravnome preustroju naše domovine, obično se tvrdi kako Hrvatsku treba raspodijeliti na povijesne regije ni ne sluteći da se zapalo u književnost. Kako, pitat će se mnogi čitatelj. Povijesna je regija, naime, stilska figura, svojevrsni ne svakomu prozirni (novohrvatski ponovno transparentni) oksimoron jer riječ regija u hrvatske rječnike ulazi tek u drugoj polovici 20. st., pa je nazivati Slavoniju povijesnom hrvatskom regijom jednako uputno koliko i tražiti riječ internet u Mikaljininu rječniku iz 17. st. Natuknicu regija donosi Klaićev rječnik u kojemu stoji da se ona izvodi od latinske riječi regio te ju se tumači različitim bliskoznačnicama: kraj, predjel, područje, okolina, zemlja, pokrajina, oblast, okrug, okružje; dio, mjesto, strana (tijela); sloj. Riječ pak region kao srbizam ulazi u hrvatski jezik 1970-ih godina, a u hrvatske jezične priručnike tek u 1980-ima.

hr pravopis logoInternacionalizam (rabi se i istoznačnica međunarodnica) se regija najopširnije određuje u HER-u, i to kao: 1. a) zemljopisno, povijesno, politički ili na neki drugi način izdvojeno ili označeno područje jedne ili više zemalja, 1. b) područno tijelo na razini neposredno ispod države (koje negdje ima pravo na političku autonomiju), 2. dio tijela, zona, centar i 3. zgrada u kojoj je stolovao Pontifex maximus u starome Rimu. Šonjin rječnik navodi značenja slična onim navedenim u HER-u pod 1. a) i b) s tim da se za regiju kao područje unutar države u definiciji navode hrvatski sinonimi kraj, područje i pokrajina, a natuknica se region (koju HER označuje kao srbizam)upućuje na regiju. U HJS-u se za riječ regija preporučuju zamjene područje i pokrajina, a natuknica se region upućuje na natuknicu regija. Ukratko: suvremeni hrvatski normativni rječnici i priručnici ne dopuštaju uporabu srbizma region (koji se danas medijima širi od Samobora do Surdulice), a internacionalizam regija upućuju na hrvatske riječi područje i pokrajina. No, iscrpljuju li se time sva suvremena značenja? Kako pohrvatiti medijima omiljenu svezu zemlje u regiji/regionu? Ako je suditi po onome što čujemo u priopćajnicama, navedenu je svezu najbolje prevesti kao države/zemlje u okružju (u nekim kontekstima države/zemlje u susjedstvu)te bi u budućim normativnim rječnicima i priručnicima svakako riječ regija trebalo uputiti, osim na hrvatske riječi područje i pokrajina, i na riječ okružje. Pridjev se pak regionalni zamjenjuje hrvatskim pridjevima pokrajinski i područni. Napominjem i kako neki Hrvati iz okružja od uporabe riječi regija i region bježe kao od kuge. Tako, primjerice, Hutovcisvoje neposredno susjedstvo (štono bi se reklo uži region)nazivaju bližik. Čitateljima je i suradnicima Hrvatskoga slova, po naputku glavnoga urednika Šćepice,uporaba riječi region dopuštena samo kao pogrdnica.

Zaključimo. Riječ je region jedan od rijetkih srbizama koji se u publicističkome funkcionalnom stilu ponajviše raširio u 21. st. te bismo, s obzirom na čestoću njegove uporabe, mogli dočekati da dalmatinska pjesma Pivci moji, ne pivajte promijeni stihove onako kako je navedeno u naslovu. To imamo zahvaliti ponajprije hrvatskim političarima poput Stjepana Mesića i Vesne Pusić koji su se zalagali za suradnju u regionu te time ujedno odredili vlastite političke dosege. Oni su se u slučaju bivšega predsjednika sveli na uži region ili bližik (u Hrvatskoj na područje oko Srba, Kumrovca i šume Brezovice, u BiH na nekoliko džepova u kojima je živio zanemariv broj Hrvata te izdvojenih lokaliteta poput Sutjeske i Kozare) i međusobno nepovezana prostranstva širega regiona (primjerice, Libija, Uzbekistan i Kina), a u slučaju trenutačne ministrice vanjskih poslova na istinski region od Đerdapa do Triglava (valjda se zato slabije snalazi u nadregionu, tj. Europskoj velezajednici). Treba istaknuti i da se riječ region u medijima nikad ne odnosi ni na jedno područje izvan Lijepe nam Bivše (nikad ne govorimo, primjerice, o skandinavskome, iberskome, baltičkome ili kavkaskome regionu), dok se internacionalizam regija katkad upotrebljava i za područja podalje od brdovitoga Balkana (Šonjin rječnik tako navodi primjere kao što je bliskoistočna regija, a danas se često govori o regiji Alpe – Adria). Internacionalizam je regija zamjenjiv hrvatskim riječima područje, pokrajina i okružje, što je još jedan zoran (novohrvatski eklatantan) primjer kako je uvriježeno mnijenje mnogoga Hrvata da su strane riječi preciznije od domaćih posve neutemeljeno jer ako se jedna riječ može zamijeniti trima, ne povećava li se mogućnost pojave komunikacijskih šumova? Predstavi li vam se pak tko kao regionalni direktor, provjerite je li iz Hutova jer ako jest, vjerojatno je riječ o ćati kakva kulturno-umjetničkoga društva iz bližika.

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 16. svibnja 2014.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata. Održana je i misa zadušnica za pokojnog generala Slobodana Praljka.

Australski Hrvati ovim su povodom poslali otvoreno pismo Hrvatskoj. Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu! Ovim riječima i ispijanjem otrova, general Praljak je izrekao konačnu presudu cijeloj dugogodišnjoj međunarodnoj farsi koja neodoljivo podsjeća na montirane komunističke procese, gdje se krivci unaprijed znaju.

Rečenica je to iz otvorenog pisma u kojem navode kako je njegov čin jedan je od najsnažnijih vapaja za pravdom koje smo posljednjih desetljeća mogli vidjeti. Čin čovjeka koji je uskoro trebao izaći na uvjetnu slobodu, no radije je izabrao smrt. Njegov čin poruka je hrvatskom narodu, ali i svakom čovjeku koji traži pravdu. Ovim činom, general je obvezao hrvatski narod na borbu za istinu i pravdu. Nakon ovoga nitko više nema pravo reći “mene se to ne tiče”, stoji u pismu.

Mi, australski Hrvati, pratimo što se događa u Hrvatskoj i svijetu. Svjesni smo važnosti kažnjavanja zločina, no isto tako smo svjesni negativne uloge Haškog suda čije djelovanje smatramo sramotnim i nepravednim. Očekivali smo pravdu. Dobili smo laž i nepravdu. Stoga hrvatskim političarima i hrvatskoj javnosti upućujemo ovo pismo.

Australski Hrvati u pismu navode kako zahtijevaju odbacivanje presude Slobodanu Praljku i šestorki, jer se temelji na povijesnim neistinama, očekuju ispriku vodećih hrvatskih političara koji su izjavili da prihvaćaju i poštuju presudu, traže istrage svih koji su protuzakonito slali dokumente u Haag i opstruirali obranu.

Također navode da s prijezirom odbacuju tvrdnje g. Brammertza da slavimo ratne zločince dok ignoriramo žrtve.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Marko Jurič: Frustracije koje proizvodi hrvatska atmosfera učmaloga političkog smrada

Objavljeno

na

Objavio

Zamjerili su mi neki što sam objavio tekst o hibridnom ratu koji se u Hrvatskoj događa i u kontekstu kojega se prstom uglavnom pokazuje na Rusiju.

Ima Rusija u tom smislu putra na glavi, ali po tome ne zaostaju bitno ni neke druge jake države. Primjerice, Obamina je administracija preko svoje uskoro bivše veleposlanice Juliet Valls Noyes, sustavno gadila i rastakala tradicionalno hrvatsko društvo raznim političkim i društvenim perverzijama s ciljem da se razbije ta čvrsta hrvatska društvena struktura.

Pomagale su se razne liberalne društvene inicijative, vršio pritisak na vlast, koristio medijski utjecaj i polako rastakalo hrvatsko društvo kao jedinstvena politička cjelina.

Najpoznatiji potezi tog hibridnog rata su skandalozno izvješće o stanju ljudskih prava i odlazak izaslanstva američkog veleposlanstva na one neslužbene komemoracije stradanja u logoru Jasenovac, u organizaciji SNV-a i SAB-a.

Za razumijevanje djelovanja takvih konspirativnih akcija, najsigurniji pokazatelji su rezultati. Ono što je u Hrvatskoj karakteristični vodeći problem, jest iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, koje je poprimilo bleiburške okvire.

Prije sedamdeset godina mladi Hrvati su brutalno preseljeni na onaj svijet, a danas su to neke europske destinacije, Kanada, SAD-e, itd. Identične su brojke i činjenično stanje, a to je da Hrvatska postaje ispražnjena zemlja sa sve manjim udjelom vitalnog stanovništva na kojemu se temelji snaga suvereniteta svake države.

Netko će reći kako je ovo još jedna varijacija neke od teorija zavjere. Međutim, hrvatska turistička sezona jasno pokazuje vrlo opipljive adute hrvatskog ozemlja. Hrvatska je, dakle zemlja, koju mnogi biraju kao svoju idealnu destinaciju. Motiva za teorije sustavnog iseljavanja mladih iz Hrvatske očito ima.

Osim lijepog krajobraza, ugodne klime, Hrvatska ima ogromne zalihe pitke vode i kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta nezagađenog GMO-ima, hibridima, ili nekim aktivnim otpadima. Drugim riječima, Hrvatska ne predstavlja samo zemlju lijepoga životnog prostora, nego i zemlju koja može jamčiti život svojim stanovnicima, čak i višestruko brojnijim nego li ih je danas.

Prošao sam večeras pored nekoliko kafića u kvartu i zanimljivo je da, iako je ponedjeljak, da su svi bili dobro popunjeni. Što to znači? Što se to hrvatskom puku, mladom i starom nudi kao večernja zanimacija?

Zadimljene prostorije kićastih lokala, gdje se uz ponešto jeftinog alkoholnog pića, gomilu cigareta i tupavu glazbu sustavno truje, ne samo organizam, nego svijest i karakter ljudi. Ako uđete unutra, čuti ćete priče i razgovore, temeljene na ispraznostima, hvalisanju, ogovaranju s jasnim trendom postepenog prihvaćanja onog ćudorednog sustava koji je potpuno suprotan tradiciji i stoljetnim kršćanskim postulatima hrvatskoga naroda.

To znači da ljudi postaju sve manje odani vrijednostima ljubavi u svim pravcima i varijacijama od obitelji, društva, prijatelja, domovine, identiteta, kulture, društva, tradicije, pa čak i onih temeljnih kao što su hrabrost, pravednost, istinoljubivost, solidarnost, milosrđe ili ona naravna ljudska ljepota. Drugim riječima društvo se temeljito raslojava.

Rastakanje hrvatskog društva u njegovoj temeljnoj društvenoj čestici obitelji dovodi do ovakvog slijeda događaja. Hrvatski puk postaje postupno marginaliziran iz svih važnijih društvenih i političkih tokova vlastite države. Primjerice, pogledajte odjavne špice HRT-ovih emisija i dobit ćete dojam kako su Hrvati manjina u Hrvatskoj.

A slična je situacija i u svim drugim važnijim državnim, društvenim, akademskim, znanstvenim i drugim institucijama koje ne privređuju, nego egzistiraju na proračunu. Demokratski igrokaz koji se upriličuje svake četiri godine ni približno ne ispunjava svoju zadaću delegiranja preslike društvenih političkih preferencija pa tako u Hrvatskoj konstantno već 17 godina imamo situaciju da državom vladaju političke manjine. Takva situacija stvara strašne frustracije kod običnog čovjeka.

Nemogućnost reakcije, odgovora na takvo marginaliziranje, torturu pa ako hoćete i tiraniju, okreće ljude opcijama od anestezije alkoholnim ili drugim opijatskim snoviđenjima ili jednostavno donošenje odluke, pakiranje kovčega i pravac nekakva Irska, Norveška, Kanada i dr. Posljedično u zemlji ostaje sve manje kvalitetne i vitalne nacionalne snage, a sve je više pasivnih i rezigniranih marginalaca i gubitnika koji u maliganskim ritualima kompenziraju nedostatak društvenih i svojih pobjeda.

Nedavno smo imali prilike vidjeti rezultate istraživanja kod ljudi koji se iseljavaju iz Hrvatske i pokazalo se da egzistencija, golo preživljavanje nije jedini ili uopće nije razlog odlaska. Sveukupna klima truleži, kukavičluka, stalnih političkih prevara i podvala, beskonačno političko dodvoravanje, korupcija, nepravda i korumpirano sudstvo koje bogate kriminalce pušta na slobodu, a siromašne branitelje desetljećima siluje proizvoljnim zakonskim interpretacijama i uništava im živote, postali su moćni motivator iseljavanja.

Takva atmosfera učmaloga političkog smrada, osim što je potpuno suprotna onome što se u Hrvatskoj živjelo i osjećalo devedesetih godina, velikim je djelom nešto što je nametnuto vanjskim utjecajima. Taj hibridni rat započeo je u Hrvatskoj još devedesetih godina i to iz raznih centrala. Kako su se mijenjale okolnosti i situacija u zemlji tako su se i metode mjenjale. Ove današnje su vrlo suptilne. Idu na provociranje emocija, a istovremeno i na zabranu njihovog pokazivanja. Takvo gušenje svih zdravih emocija u čovjeku generira vrlo jake frustracije.

Jedni će tu frustraciju anestezirati, a drugi od nje otputovati. Emocije su pokretač čovjeka. Čovjek bez emocija je pasivan, nezainteresiran, neproduktivan. Čovjek ugušenih, zabranjenih emocija je frustriran i pretvara se u zombija. To je novi oblik totalitarizma. Jedna kriva riječ temeljena na emociji i odmah je to govor mržnje, netolerancije, homofobije, ksenofobije, rasizma, šovinizma, fašizma i tko zna kojeg još izma.

Do prije dvadesetsedam godina živjeli smo u totalitarizmu gdje su bile zabranjene sloboda mišljenja i govora, a danas živimo u drugačijem totalitarizmu političke korektnosti.

Marko Jurič / Projekt Velebit

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari