Pratite nas

Reagiranja

Što ne sudite srpske ratne zločince, a ne vukovarske i ine branitelje koji su za vas ginuli dok ste spavali kao medvjedi?

Objavljeno

na

Što ne sudite srpske ratne zločince, a ne vukovarske i ine branitelje koji su za vas ginuli dok ste  spavali kao medvjedi?

Hrvatski branitelji su opet krivi! Eto, sada nastoje jednom po jednom  “zatvoriti usta” sudskim presudama, čak i u svezi (da ti pamet stane!)  poticanja prosvjednika (sic!) na skidanje dvojezičnih ploča u Vukovaru (Stiv Culej, Tomislav Josić…). Smeta im djelovanje Stožera za obranu hrvatskog Vukovara.

Ali i ne samo to. Stoga se prišlo starim, dobrim metodama, koje su se iznimno uspješno upotrebljavale u Brozovo vrijeme, a to znači da iz skupine treba izdvojiti u prvom redu one koji su “najglasniji”, okriviti ih, osramotiti, a nakon toga će se ostali povući. Kazne za “poticanje” su vrlo velike, čak osam mjeseci zatvora. Istina, riječ je o uvjetnim osudama, ali kakva je razlika? Uvjetne osude u ovom slučaju isključivo su opomena ostalim braniteljima, poglavito pojedinim predsjednicima Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata da se zamisle, jer bi mogli još gore proći. Svi koji se negativno odnose prema onima na vlasti (a tako je bilo i u prošlom mandatu) su “neprijatelji” države. (Zar prošla vlast nije progonila i zatvarala  one koji su bili uz Gotovinu i Markača?) Naravno, to im nitko tako ne kaže, već se izmišljaju razne optužbe, koje nemaju veze s mozgom. No, ono što je najgore u cijeloj priči je to da većina hrvatskih branitelja šuti, da se “ne želi miješati”, jer ako je sud tako rekao onda “tu nešto ima”.

Da nije smiješno bilo bi žalosno.

Badava se hrvatski branitelji pitaju: zbog čega barem s osam mjeseci zatvora niste kaznili baš nikoga tko je u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata razarao i ubijao u Vukovaru, Vinkovcima ili Osijeku? Koliko je dobio recimo jedan Kadijević? Na koliko su osuđeni generali Republike Srpske? (Ima ih oko osamdesetak!) A oni koji su zbog toga odgovorni odgovaraju da su im zločinci “pobjegli” u Srbiju ili Crnu Goru, pa i u Rusiju! E, a hrvatski branitelji nisu vam bježali, pa ih ne možete suditi ni u odsutnosti, kao što ste još na gotovo smiješne kazne osudili neke srpske četnike za teška ratna zlodjela.

Mnogi se čude zbog čega su ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu neprestano na “meti”, zbog čega smetaju? Stvari su vrlo jednostavne. Hrvatsku je branilo oko 200-300 tisuća ljudi, dok ih u Registru hrvatskih branitelja ima pola milijuna. I broj se neprestano uvećava, umjesto da se smanjuje! Tamo su zapisani i oni poput Denisa Kuljiša koji je “ratovao” dva dana. A Hrvatska ima više od četiri milijuna stanovnika. Jedan manji broj od svih tih ljudi, osobito oni koji žive u inozemstvu, pomagao je hrvatsku borbu za slobodu, dok je veći broj Hrvata – spavao zimski san, odnosno čekao što će se dogoditi? Hoćemo li pobijediti ili izgubiti. Kad su 1993., pa i kasnije vidjeli da Hrvatska, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, pobjeđuje, polako su se počeli buditi. Dakle, mnogo je više bilo “spavača” nego onih na prvim crtama obrane. Tim “spavačima” priključili su se i bivši Udbaši, koji su znali i koji znaju kako se vodi rat “ispod stola”. (Oko 700 bivših Udbaša bez ikakve provjere uključili su se u hrvatske tajne i ine službe!) Stoga  je vrlo lako zaključiti da hrvatski branitelji isključivo smetaju toj većini, koja se “filtrirala” u sve pore našeg društva, dok su drugi krvarili i ostavljali svoje živote u borbi za Hrvatsku! Nije li tako bilo i na kraju II. svjetskog rata? Kad su četnici vidjeli da će partizani pobijediti, naglo su 1944. počeli skidati svoje odore i stavljati partizanske kape s crvenom zvijezdom na glavu.

Povijest se ponavlja.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad politike

Objavljeno

na

Objavio

Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ovom hvalevrijednom inicijativom gradonačelnika Ivana Penave konačno grad Vukovar uz veličanstvene mimohode sjećanja na poginule branitelje svakog 18. studenog, obnovu Vodotornja, simbola grada heroja i njegove ponosne zastave, konačno želi obilježiti  datum zadnjeg hrvatskog pokušaja proboja u okupirani, opkoljeni i porušeni Grad 13. listopada 1991. te odati priznanje i živućim hrvatskim žrtvama i stradalnicima koje ova njihova država konačno treba zaštititi od njihovih nekažnjenih mučitelja i ratnih zločinaca. Mi iz ostatka Hrvatske dođemo 18. studenog, a žrtve koje još žive u Vukovaru i okolici proživljavaju svoje traume kroz čitavu godinu – nebrojeno puta susrećući svoje mučitelje podrugljivih pogleda i neslanih dosjetki.  Poznaju ih žrtve, ali ih nisu prepoznale i institucije ove naše države, demokratske i pravne; DORH i glavni državni odvjetnici, MUP, obavještajne službe …? I tako je to u kontinuitetu kroz zadnjih 27 godina, a pogotovo od 2000. godine pa nadalje.

Po pitanju zaštite digniteta preživjelih žrtava ovom prigodom ću navesti svoje iskustvo vezano uz odnos državnih institucija prema vjerodostojnim svjedočanstvima žrtava osobno predanih na kriminalističku policiju u Ilici 335 u Zagrebu 29. studenog te 23. i 29. prosinca 2011. – službenik A.M.  Kopije svjedočanstava su predana i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

Dakle, mnogo prije 2018. imali su ih još od kasnih devedesetih i prije 2011. Radilo se oko stotinu iscrpnih svjedočanstava od kojih je svako zavrjeđivalo barem pokretanje istrage. Koncem 2011., prije primitka Hrvatske u Europsku uniju (glasovanje na referendumu 22. siječnja 2012.), govorilo se mnogo o potrebi procesuiranja ratnih zločina, pa su u Hrvatskoj u medijima bila učestala izvješća o osobama označenim inicijalima i objašnjenja da se ne mogu pokrenuti istrage jer nema “vjerodostojnih svjedoka” ili “počinitelji nisu dostupni hrvatskom pravosuđu”. Pitao sam gospodina A. M. kako to da je toliko takvih slučajeva kad se radi o zločinima agresora, a kad je riječ o nekim osumnjičenima s hrvatske strane, onda ih se uhiti u zoru u krevetu obiteljske kuće i pritvori “da ne bi utjecali na svjedoke”? Odgovor je bio – da oni pisane  iskaze svjedoka s njihovim punim podatcima pošalju u policijske postaje na području počinjenja zločina ili mjesta prebivališta počinitelja, zatim čekaju odgovor nekoliko tjedana a onda ovisno o odgovoru postupaju. Zahvalio sam mu na odgovoru i rekao da ne trebam tražiti dodatnih objašnjenja!

Tko od ovih spomenutih stotinu svjedočanstava pročita samo dva pa poslije pročitanog i dalje ustraje na izjednačavanju veličine ljudske patnje i stradanja s banalnostima dnevnopolitičkih stranačkih prepucavanja, onda  takvi nisu dostojni ni javnog humanitarnog djelovanja niti političkog angažmana.

U prošlotjednom govoru predsjednika Srbije Vučića u Gazivodama na Kosovu (9. rujna) jasno je izrečen njegov stav o Miloševiću i njegovim ratnim pohodima, kao i njegov stav u odnosu na Hrvatsku pa se bojim da se uskoro klizećim pomacima ne želi njegovo uporno tumačenje “bivših Miloševićevih ratova” prikazati kao građanski rat u bivšoj Jugoslaviji, a Oluju “kao zločinačku akciju i najveće etničko čišćenje u poslijeratnoj Europi”.

U novije vrijeme čuje se i to da bi se posljedice prošloga rata trebale tretirati kao humanitarno pitanje! Nadam se da će se to odnositi samo na poginule i nestale.

Čim se prihvati terminologija protivničke strane bitka za istinu je izgubljena.  Na objede Vučića i njegovih propagandista nije dovoljno prešućivanje i odmahivanje rukom, treba žestoki i pravovremeni odgovor istinom – u protivnom će laž postati istinom.  To sljedbenici Dobrice Ćosića dobro znaju!

Konačno i ovogodišnji udžbenici za škole u Srbiji i republici srpskoj imaju poglavlje o ratovima Srbije u 90-im godinama pa će i u njima biti upisana i ta ‘druga istina’ o kojoj Vučić često govori kad su u pitanju prošli ratovi, i proširena svijetom, a nama će ostati za odgovoriti; ako se radilo o agresiji gdje su vam presude za počinitelje zločina?!  Odgovor pravne države ne može biti isprika “da nisu imali  pravovaljanih svjedoka ili da počinitelji nisu bili dostupni”!

Gradonačelniče, čestitka na obrani istine o Domovinskom ratu i obrani dostojanstva žrtava agresije, kako svih poginulih i nestalih tako i ovih živućih.

To je naša zajednička civilizacijska i moralna obveza. Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ante Beljo,

predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i jedan od utemeljitelja HDZ-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

KAJKIĆ: ‘Božinoviću, građani ove zemlje će o zločinima uskoro sve doznati’

Objavljeno

na

Objavio

Gledam i slušam danas izjavu Božinovića na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu!!!

Nikola Kajkić oglasio se danas, nakon što je čuo medijske izjave ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Davora Božinovića:

“Gledam i slušam danas izjavu Božinovica na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu! Pitam vas Božinoviću-Milina, daj se više dogovorite jeste li me maknuli iz radne skupine ili sam otišao sam, kako ste danas rekli?

Morala bi postojati nekakva vaša pisana odluka o tome, vi bi malo ovako, pa malo onako, kako Vam to ovisno o situacijama i vremenu događanja odgovara… Jedno morate znati, ja Vaše neznanje, nerad i nered nisam i nikada neću prikrivati, a građani ove zemlje, posebno obitelji zrtava zločina, moraju i stoga će vjerujte mi uskoro doznati sve!”, obrušio se Kajkić preko društvene mreže.

Inače, zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić u ponedjeljak je najavio skori završetak istrage protiv policajca Nikole Kajkića za kojeg je kazao da je “udaljen iz službe zbog sumnje u tešku povredu službene dužnosti, odnosno lažiranja istrage i dokumenata o ratnim zločinima u Vukovaru.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari