Pratite nas

Kronika

Što se događa na Kosovu?

Objavljeno

na

Kosovo je u posljednja dva mjeseca izgubilo oko 50.000 ljudi, većina ih je krenula put Njemačke u potrazi za boljim životom. Unutar tog broja nisu samo mladi punoljetni, već i djeca.

“To je katastrofa. Ovo se nije nikad dogodilo. Na rubu smo”, ističe Nusret Ismaili, nastavnik škole u mjestu Lug, koje se nalazi dvadesetak kilometara od Prištine, prenosi Telegraph. Čak je i ministarstvo obrazovanja Kosova potvrdilo da je samo u prosincu 2014. s Kosova otišlo 5.200 učenika.

Od kraja studenog mjeseca 2014., procjenjuje se da je 50.000 Kosovara napustilo svoju domovinu, koja broji 1,8 milijuna stanovnika, te su se uglavnom zaputili prema Njemačkoj. U Njemačkoj je pak jaka kosovska dijaspora još od 70-ih godina 20. stoljeća.

Kao najmlađa zemlja u Europi, Kosovo je ostvarilo samostalnost od Srbije 2008. godine, nakon odluke bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira i bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, da bombardiranjem Srbiju natjeraju na povlačenje 1999. godine.

Kosovo je ujedno i najsiromašnija zemlja Europe, s godišnjim BDP-om per capita od oko 25.000 kuna. Posla u mnogim gospodarskim granama praktički nema, opća nezaposlenost je na 45 posto, a nezaposlenost mladih ispod 24 godine starosti je na 60 posto.

U zemlji čiji je, čini se, najjači izvozni proizvod pop pjevačica Rita Ora, zov Zapada je snažan, a samo je broj zahtjeva za azil u Njemačkoj porastao za 572 posto u siječnji 2015. godine.

Hashim Thaci, kosovski ministar vanjskih poslova i zamjenik premijera, ističe da je takva migracija rezultat “lažnih glasina” o tome da će Njemačka olabaviti svoju politiku oko azilanata. Mit navodno prodaju trgovci ljudima, govoreći svima na Kosovu da se europska tvrđava priprema otvoriti svoja vrata.

Histeriji pridonose i mediji na Kosovu, dodavajući takozvano ulje na vatru teoriji kako je upravo sad trenutak za odlazak u inozemstvo.

Njemačka, koje je inače domovina polovice Kosovara koji žive u inozemstvu, odbija 99,7 posto njihovih zahtjeva za azilom. Kosovo se smatra stabilnom i dovoljno sigurnom zemljom za repatrijaciju, što je obično vrlo brz proces.

Njemačka je otvorila i četiri nova centra za obradu zahtjeva za azil s Kosova, a proteklog tjedna poslali su i graničare u pomoć Mađarskoj oko tog pitanja, jer tamo se nalazi 20.000 Kosovara koji su zadržani dok im se ne riješi status.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Nakon pada Vukovara JNA i srpske paravojne formacije, načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Pojedini Vukovarski Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali branitelje i obitelji branitelja. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi streljani, a najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari.

Više od 90 posto zgrada u Vukovaru je uništeno ili porušeno do temelja. Kao nijemi svjedoci strašnoga rata nad gradom dominiraju uništeni silos, vodotoranj, ostaci crkve, baroknih palača. Agresor slama posljednji otpor u Lušcu i Borovu Naselju. Većina branitelja više i nema streljiva.

Tri mjeseca cijeli je grad proveo u podrumima, skloništima, čak 56 dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom. Nedostaje i hrane. U gradu više nema ni zgrada, ni kuća niti skloništa. Ima tek na stotine novih grobova, šačica preživjelih boraca i već legendarnih živih i palih heroja poput Blage Zadre, Siniše Glavaševića, Mladog i Starog Jastreba.

Nakon okupacije u gradu počinje neviđeni teror. Jugoslavenska vojska i četnici koje predvode zločinci – major Šljivančanin i Miroslav Radić – odvode u nepoznatom smjeru branitelje, djecu, civile. Nije pošteđeno ni 12 djelatnika vukovarske bolnice i 261 ranjenik. Sudbina mnogih od njih još je i danas nepoznata, a masovne grobnice na Ovčari, vukovarskom Novom groblju i na drugim lokacijama govore o strašnoj sudbini četničkih zarobljenika.

Napad na grad i luku na ušću Vuke u Dunav počeo je tri mjeseca prije. Najelitnije motorizirane jedinice jugoslavenske vojske opkolile su grad s oko 600 tenkova i s oko 50 tisuća dobro naoružanih vojnika. Vukovar brani ukupno 2000 pripadnika policije, Zbora narodne garde i dragovoljaca. Vojni analitičari pretpostavljali su kako Vukovar može izdržati naviše tri dana, no Vukovarci ne misle tako. Održali su se tri mjeseca i zadali jugo-četničkim snagama neviđene gubitke. Uništili su ukupno 500 srpskih oklopnih vozila, od čega čak 200 tenkova. Oboreno je 25 borbenih zrakoplova. Broj ubijenih neprijatelja procjenjuje se na 10 do 15 tisuća, a ranjenih je dvostruko više.

Iako je zauzela Vukovar, materijalno i psihološki srpska je vojska posve oslabljena. Ona više nije sposobna za veće napade na druge hrvatske gradove. Istodobno, dugotrajno vezivanje jakih okupatorskih snaga stvorilo je prostor i vrijeme za organiziranje Hrvatske vojske. Zbog toga je obrana Vukovara postala simbol Hrvatskog otpora, a vukovarske žrtve temelj su hrvatske slobode.
Nekoliko godina poslije, nakon munjevitih akcija Bljesak i Oluja kojima je oslobođen najveći dio Hrvatske, Erdutskim je sporazumom dogovorena mirna reintegracija zapadnog Srijema i Baranje. U siječnju 1998. završen je mandat UN-a i Hrvatska je preuzela nadzor nad svojim granicama na Dunavu. Vukovar se počeo obnavljati, a u znak sjećanja na herojsku borbu i žrtve 18. studenoga Hrvatski je sabor proglasio Danom sjećanja na Vukovar.

Pokolj u Škabrnji je bio srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku. Izveli su ga domaći pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA 18. studenog 1991. Za posljedicu je imao ubijena 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila, odnosno, svako domaćinstvo u Škabrnji je nakon tog napada bilo “zavijeno u crno“.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

REKVIJEM ZA VUKOVARCE I ŠKABRNJANE

Objavljeno

na

Objavio

Vama koji ste strpljivo čekali svoje krvnike na pragovima domova, u hladnim podrumima, u crkvama, na ulicama, livadama, u poljima i vinogradima i šutke odlazili na gubilišta.

Vama koji ste gledali kako Vam ubijaju i kolju najmilije, ruše kuće, razaraju svetišta, skrnave groblja i raspela, a niste uzvratili mržnjom i osvetom.

Vama koji ste se sretali oči u oči s dželatima na rubovima zajedničkih grobnica i izgovarali u sebi posljednje molitve Svevišnjem čuvajući u srcima slike najmilijih.

Vama koji ste prije umorstva bili uniženi u svome ljudskom dostojanstvu, ali ostali uspravni i čisti pred Bogom.

Vama koji ste svoj ovozemaljski put završili pod ruševinama gradova i sela, u bezimenim jamama i vrtačama, u logorima i mučilištima, bez znaka križa i obilježja.

Vama koji ste istrgnuti rukom krvnika iz svoga djetinjstva i mladosti u grobove ponijeli neproživljene dane, neostvarene snove i nedosanjane ljubavi.

Vama koji nikad niste ugledali svjetlo dana jer su Vas ubijali u utrobama majki.

Vama koji ste ustali protiv Zla i krvavo se borili za hrvatsku slobodu ne mareći za oganj, čelik i smrt i ne štedeći svojih života.

Vama s imenom i prezimenom i Vama bezimenima čije su kosti posijane diljem Domovine, a ne znaju Vam se sudbine ni grobišta.

Za sve Vas danas palim svijeću i molim…

I svečano obećavam:

Neću Vas zaboraviti!

I učit ću svoju djecu da pamte. A oni neka svojoj djeci kažu. I djeca njihove djece svojoj djeci…

Zaborav bi bio grijeh. Neoprostivi grijeh.

Svaka Vaša rana i moja je. I svaka suza i jecaj i bol, svaki drhtaj, vapaj, jauk, molitva…

Bog je milostiv.

Nadam se susretu s Vama u Vječnosti.

S Vama, najboljima između nas.

 

Zlatko Pinter

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari