Connect with us

Iz Svijeta

Što se događa na rusko-ukrajinskoj granici?

Objavljeno

-

Foto: arhiva

Kao i tijekom ranoga proljeća prošle godine, i posljednjih tjedana svjedočimo velikim napetostima na rusko-ukrajinskoj granici, ali i sve češćim pregovorima Rusije i Zapada.

U Ukrajinu stižu pošiljke Rusija Ukrajinanaoružanja, povlači se dio diplomatskogosoblja zapadnih zemlja, a zapadni mediji stvaraju atmosferu rata koji samo što nije započeo.

Podvlačenje računa

Iako se baš nikada ne može u potpunosti isključiti mogućnost rata (jer se rat može „omaknuti“), racionalna cost-benefit analiza vrlo bi jasno pokazala kako se Rusiji napad na Ukrajinu ne isplati.

Rusko gospodarstvo već je dobrano opterećeno sankcijama, a u slučaju napada na Ukrajinu radilo bi se o potezu nakon kojega više ne bi bilo povratka u odnosima Moskve i Zapada. Sjeverni tok 2, u koji su uloženi silni novci, preko noći bi postao prošlo svršeno vrijeme.

Rusija vrlo vjerojatno ne namjerava napasti Ukrajinu, ali želi, u situaciji obnove hladnoratovskih matrica i realizma u Geopolitikameđunarodnim odnosima, uspostaviti određene crvene linije i interesne sfere. Jedna od crvenih linija je i ta da se NATO savez više ne širi prema istoku.

Zelena transformacija u budućnosti će donekle oslabiti rusku poziciju (manja ovisnost o ruskim energentima), pa su u Kremlju ocijenili da je sada vrijeme za podvlačenje računa. Tome, kao sredstvo pritiska, služi i gomilanje vojnih efektiva na granici s Ukrajinom.

Podgrijavanje atmosfere rata ne znači i to da je rat na vidiku, ali će američki predsjednik Joseph Biden, kad do rata ne dođe, moći reći kako je spriječio rusku invaziju na Ukrajinu.

Pritom, dakako, ne treba zaboraviti kako je Rusija okupirala Krim i izvršila agresiju na istok Ukrajine, no u sadašnjim okolnostima pokretanje rata u Ukrajini značilo bi za Moskvu potpisivanje političkog samoubojstva. A u ruskim političkim strukturama, što god o njima mislili, sjede ljudi koji odlično poznaju geopolitičke realnosti.

Politika opkoljavanja Rusije

Iako je svojedobna agresija Rusije na Ukrajinu za svaku osudu, treba biti intelektualno pošten pa reći i to da je prilikom ujedinjenja Njemačke tadašnjem sovjetskom vodstvu dano usmeno obećanje da se NATO ne će širiti na istok. Ono je kasnije pregaženo, a gradnja proturaketnog štita (koji se vrlo brzo može transformirati u ofenzivno naoružanje) u Poljskoj i Rumunjskoj od strane se ruskih vlasti opravdano tumači kao pokušaj opkoljavanja Ruske Federacije.

Takva politika ne predstavlja akt mudre i strateški inteligentne politike, posebno s obzirom na činjenicu da je danas Kina, a ne Rusija, najveći strateški rival Zapada.

Kada je 1998. američki Senat glasao o prihvatu prve poslijehladnoratovske runde proširenja NATO-a prema istoku ‒ što je bilo protivno obećanju NATO-a danog Gorbačovu da se Savez ne će širiti istočno i obuhvatiti teritorije bivših članica Varšavskoga ugovora, ako Rusija prihvati ostanak ujedinjene Njemačke u NATO-u ‒ zanimljivo je da se je upravo George Kennan, tvorac američke hladnoratovske strategije „obuzdavanja“ SSSR-a, u New York Timesu usprotivio takvoj politici.

Kenan je tada upozorio: „Mislim da je to početak novoga hladnoga rata. Mislim da će Rusi postupno veoma neprijateljski reagirati i da će to utjecati na njihovu politiku. Mislim da je to tragična pogrješka.

Nije bilo apsolutno nikakvog razloga za to. Nitko nije prijetio nikome. Zbog ovoga proširenja američki bi se oci osnivači prevrnuli u grobu… Pogotovo su me uznemirile tvrdnje o Rusiji kao zemlji koja jedva čeka da napadne zapadnu Europu. Zar ti ljudi ne razumiju?

Naši hladnoratovski sporovi bili su sa sovjetskim komunističkim režimom. Sada okrećemo leđa istim ljudima koji su izveli najveću revoluciju bez krvi u povijesti da bi uklonili taj sovjetski režim. A ruska demokracija je isto toliko napredna, ako ne i naprednija, od one u zemljama za koje smo se upravo obvezali da ćemo ih štititi od Rusije“.

Oprez je potreban

Na opasnost od daljnjega širenja na istok danas upozorava i Pat Buchanan, konzervativni publicist i nekadašnji savjetnik više američkih predsjednika. On smatra da je daljnje neširenje NATO-a u interesu SAD-a.

Potrebno je biti oprezan u odnosu na Rusiju, no jednako tako treba se kloniti iracionalne rusofobije. Pisac ovih redaka daleko je od proruskog (ili, alternativno, proameričkog agitatora).

Ideja „ruskog svijeta“ nedvojbeno je usmjerena na ruske susjedne zemlje. No jednako tako Rusiju ne treba provocirati daljnjim širenjem NATO-a prema samim njezinim granicama. Ili bi SAD pristao da Rusija ili Kina krenu sklapati sigurnosne aranžmane s državama Južne Amerike što bi predstavljalo direktno kršenje Monroeove doktrine?

U međunarodnim odnosima nema mnogo principa, no potrebno je barem donekle uključiti zdravorazumsko prosuđivanje. U protivnom mogli bismo ući u kaos nakon kojega više ne će biti povratka. Nedostatak liderstva na današnjem sve otužnijem Zapadu ne daje nam nadu u osobito vesele ishode…

Davor Dijanović /HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari