Pratite nas

Analiza

Što se događalo za vrijeme ‘nogometne euforije’: Agrokor, mirovinska reforma, unutarstranački prijepori u SDP-u…

Objavljeno

na

Agrokor, mirovinska reforma i unutarstranački prijepori u SDP-u neke su od tema kojima smo se bavili prije kolektivne euforije posljednja dva tjedna, tijekom kojih je donesen i zakon o najmoprimcima i porasle su cijene nekretnina.

Valutna klauzula u slučaju švicarskog franka – ništetna

Visoki Trgovački sud je zaključio da su banke povrijedile interese potrošača nudeći im kredite u toj valuti. Procjena je Udruge Franak da bi banke u ime odštete mogle klijentima isplatiti od 10 do 15 milijardi kuna. Čelnici Udruge Franak preporučili su svojim članovima i svima drugima koji su oštećeni kreditima u švicarskim francima pokretanje privatnih tužbi protiv banaka.

Izmijenjen Zakon o najmu stanova

Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova koji bi konačno trebao riješiti problem zaštićenih najmoprimaca koji su u prošlom sustavu koristili stanarsko pravo u stanovima koji imaju privatnog vlasnika. Navedenim Zakonom postiže se ravnoteža između suprotstavljenih interesa najmodavaca i najmoprimaca. Vlasnici stanova (najmodavci) dobivaju točan dan kada mogu u potpunosti slobodno raspolagati svojom nekretninom. Zaštićeni podstanari pored pet godina zadržavanja statusa zaštićenog najmoprimca dobivaju i državnu subvenciju pri plaćanju tržišne najamnine nakon isteka postojećeg statusa, u trajanju dodatnih pet godina. Također, zaštićeni najmoprimci imat će pravo prvokupa stanova u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave.

Porasle cijene nekretnina

Eurostat je izvijestio da je rast cijena nekretnina u EU i Hrvatskoj u prvom tromjesečju ubrzao. U Hrvatskoj je to ubrzanje bilo izrazitije, pokazuju podaci europskog ureda za statistiku. U prvom su kvartalu cijene stambenih nekretnina, mjerene indeksom cijena nekretnina, na godišnjoj razini porasle za 4,7 posto na prostoru Europske unije te za 4,7 posto u eurozoni. To je nešto brži rast nego u posljednja tri mjeseca 2017., kada su cijene u EU porasle 4,5 posto, a u eurozoni 4,3 posto na godišnjoj razini. U Hrvatskoj su cijene stambenih nekretnina u prvom ovogodišnjem tromjesečju porasle 8,5 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. U posljednjem tromjesečju 2017. porasle su 7,6 posto.

Mirovinska reforma

Detalji o mirovinskoj reformi izašli su u javnost danima prije nego što su koalicijski partneri došli u Vladu po infomacij iz prve ruke. O produljenju radnog vijeka do 67. godine i eventualnom ukidanju drugog mirovinskog stupa tek treba postići dogovor. Prema riječima Milorada Batinića, HNS stoji pri tome da drugi mirovinski stup treba jačati, budućnost mladih koji će tek početi raditi po njima je u drugom mirovinskom stupu. Radimir Čačić, predsjednik Narodne stranke-reformisti kazo je da je model koji je ponuđen protuustavan i nezakonit te da otvara procesne nejednakosti među građanima. “Dakle, neprihvatljivo”, zaključio je.

Vodit će se računa o održivosti sustava boljim mirovinama te izjednačavanju prava svih osiguranika, poručuje Gordan Jandroković. Vjeruje da će u tome imati potporu koalicijskih partnera. HDZ-ov Milijan Brkić pak kaže: “ne može se funkiconirati u koaliciji pod pretpostavkom ucjene”. Koalicijski partneri poručili su da će se o svemu još razgovarati, HSLS-ov Darinko Kosor rekaoj da će se cijelo ljeto voditi javna rasprava, glavna će tema biti kako ispraviti nepravdu prema ljudima koji će u idućih 15 ili 20 godina ići u mirovinu. Vlada bi konačni prijedlog mirovinske reforme u Sabor trebala poslati na jesen, nakon javne rasprave.

Agrokor

Nagodba o Agrokoru izglasovana je 4. srpnja, 450 predstavnika vjerovnika predstavljalo je 93 posto ukupnih tražbina. Oni koji podupiru nagodbu bili su izuzetno zadovoljni zbog činjenice da je bio tako velik odaziv, ali i da je nagodbu poduprlo znatno više vjerovnika od onoga što su zakonske obveze, odnosno dvotrećinske većine. Protiv nagodebilo je 20 posto vjerovnika s gotovo 7 milijardi kuna potraživanja i svoju će zadovoljštinu vjerojatno potražiti na sudu.

Predstavnica velikih dobavljača u Privremenom vjerovničkom vijeću Marica Vidaković zadovoljna je. Zadovoljni su i u Sberbanku, novom najvećem suvlasniku Agrokora. “Proslavit ćemo nagodbu, ali nema opuštanja jer usmjereni smo na njezino provođenje kako bi sve završilo što prije, što efikasnije i kvalitetnije. Tek tada ćemo kao budući suvlasnici, s 40 posto novog Agrokora, početi raditi na promjenama u kompaniji, rekao je Sergej Volk iz Sberbanka.

No ima i onih koji nisu zadovoljni – uz Ivicu Todorića i Adris može se očekivati još sudskih tužbi. Nagodba bi nakon roka za žalbe trebala biti pravovaljana na jesen, a do kraja godine ili početkom iduće očekuje se njezino provođenje u svakodnevnom poslovanju novog Agrokora. Trgovački sud je rješenjem potvdio nagodbu.

Ekonomski analitičar Ljubo Jurčić smatra kako je teško za vjerovati da će nakon tri, a posebno nakon pet godina, ostati onakav koncern kakvog ga je izgrađivao Ivica Todorić. Za nagodbu kaže da smo se ponovno vratili na početak – “Došli smo ponovno do toga da ruske banke, a njih podržavaju i američki investicijski fondovi, žele napraviti isti taj korak kao i prije 400 dana. Bira se savjetnika koji će to dalje profesionalno voditi da se pripremi za ono što banke hoće. A one hoće, vjerovatno u pristojnom roku i najboljem trenutku to prodati”.

Potresi u SDP-u

U SDP-u su se nastavili potresi. Mjera privremenog oduzimanja prava na obnašanje svih funkcija u SDP-u i članskih prava na dvije godine izrečena je za potpredsjednika SDP-a Peđu Grbina i članove Predsjedništva Sinišu Hajdaša Dončića, Mihaela Zmajlovića i Vedrana Babića. Oni su se našli na popisu 90 stranačkih dužnosnika nezadovoljnih načinom na koji se vodi SDP i stanjem u stranci. Pismo u kojem traže njegovu ostavku, predali su šefu SDP-a Davoru Bernardiću.

On im je na sjednici Glavnog odbora o stanju u stranci prije dva dana poručio da će, ako je on glavni problem SDP-a, podnijeti ostavku na mjesto saborskog zastupnika. Uvjet je da ostavke podnesu i 23 zastupnika koji su među 90 nezadovoljnika potpisnika pisma u kojem traže odlazak Bernardića. Nakon toga bi i on podnio ostavku i na mjesto predsjednika stranke.

Dotad, suspenzija za gore navedene pojedince. To znači da više neće biti članovi Predsjedništva, a predloži li Predsjedništvo, Hajdaš Dončić i Zmajlović mogli bi otići i sa čelnih funkcija u svojim županijskim organizacijama na koje su izabrani u lipnju. Što se tiče članskih prava koja uključuju mogućnost da biraju i budu birani, ovlast za njihovo oduzimanje prema članku 32. Statuta ima samo Predsjedništvo stranke. U slučaju da ostanu i bez članskih prava, to bi značilo da ne bi bili kandidati stranke na izborima bilo koje razine.

CRO Demoskop: HDZ u blagom rastu, SDP i dalje pada

Prema najnovijem mjesečnom istraživanju političkih preferencija u RH, CRO-Demoskopu, zaustavljen je pad potpore HDZ-u, dok SDP-u i Mostu i dalje pada, a Živom zidu raste. HDZ ima 25% potpore, drugi je SDP s 18,7%, treći Živi zid – 13,4% a četvrti Most sa 7,3%. Na vrh ljestvice pozitivnog doživljaja političara i ovaj mjesec je “nitko”, predsjednica RH je na drugome mjestu, a premijer treći. Vrh ljestvice negativnog doživljaja političara predvodi premijer, na drugo mjesto vratio se čelnik SDP-a Davor Bernardić, dok su na trećem “svi političari”. Razina potpore politici Vlade u 20. mjesecu njezina mandata je 30,5%, što je 0,5% više nego u lipnju. Vladinu politiku ne podupiru 54,3% građana. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

U pet godina vojni proračun Hrvatske porastao 17%, a Srbije čak 90%!

Objavljeno

na

Objavio

Usvega pet godina, od 2015. do 2019., hrvatski vojni proračun narastao je oko 17 posto, a vojni proračun Srbije u istom razdoblju oko – 90 posto! Hrvatska je u 2015. tako na vojsku trošila oko 555 milijuna eura, Srbija 459 milijuna eura.

Već 2017. Hrvatska troši 591 milijun eura, a Srbija se primiče Hrvatskoj i troši 559 milijuna eura. I onda se u 2018. događa potpuni preokret, Hrvatska počinje ubrzano zaostajati za Srbijom u odnosu na vojne troškove, naš je (realizirani) vojni proračun te godine bio 587 milijuna eura, manje od plana zbog prekida nabave borbenog zrakoplova, dok je vojni proračun Srbije znatno “skočio” na čak 725 milijuna eura.

Takav trend nastavljen je i tijekom ove godine kada, prema rebalansu (opet utrošeno manje od plana, ovoga puta 35 mil. eura manje), hrvatski vojni proračun iznosi 647 milijuna eura, a onaj u Srbiji čak 877 milijuna eura.

Ovi podaci dokazuju ono što su vojni analitičari već isticali, činjenicu da se Hrvatska izuzetno sporo, “mic po mic” penje u vojnim izdacima, pa je izložena i kritici NATO-a i SAD-a što se ne uspijeva značajnije približiti kolektivnoj obvezi o utrošku 2 posto BDP-a na vojsku.

Računovodstvenim manevrom, po uzoru na neke druge zemlje članice, u ožujku ove godine Hrvatska je NATO-u prikazala da troši znatno više pa je uračunavanjem troškova vojnih mirovina postotak naglo “porastao” s 1,3% na 1,75% BDP-a. Što je onda RH i podignulo na ljestvici zemalja članica na solidno 11. mjesto unutar 28 članica (bez Makedonije).

Kako je rebalansom utvrđeno da ni ove godine MORH nije uspio utrošiti planirani iznos, u međuvremenu je Hrvatska pala na 1,68% BDP-a. U sljedeća tri tjedna Hrvatska mora sastaviti konkretan “papir”, dokument koji će imati obligatornu snagu, a u kojemu će biti točno razrađeno kako i do kada će RH dostignuti onih 2% vojnih izdvajanja iz BDP-a.

Računa se da bi s početkom nabave eskadrile borbenih zrakoplova i još jednom kvalitetnijom, a planiranom nabavom, primjerice 60-tak američkih oklopljenih vozila “Bradley” koje bi nam SAD donirao, a mi platili 30 mil eura za modernizaciju te nabavom još nekoliko helikoptera “Black Hawk”, Hrvatska i dostignula tih 2%, dakle trošila bi više od milijarde eura godišnje na vojsku.

Problem je MORH-a što ne može nikakvom “računovodstvenom operacijom” približiti se drugom obveznom cilju NATO-a, a to je da za modernizaciju i opremanje, dakle nabavu novih ili modernizaciju starih borbenih sustava, troši 20% vojnog proračuna, konkretno oko 150 milijuna eura godišnje.

Premda službena Hrvatska nerado komentira jačanje vojnog trošenja u Srbiji, a nikako ne komentira nove, za javnost atraktivne vojne nabave zrakoplova MiG-29 i protuavionskih raketa “Pantsir-S1” iz Rusije, i njima je vjerojatno očito da skok od 90% u vojnom trošenju u susjednoj Srbiji nikako ne smije proći bez paljenja lampica za uzbunu u sustavu nacionalne sigurnosti RH, piše Večernji list

 

Jan Ivanjek: HV je najbolja vojska u našem susjedstvu

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je za Hrvatsku, a što za SAD osnovna vojna ravnoteža u regiji?

Objavljeno

na

Objavio

Prije nekoliko dana američka vladina agencija DSCA predložila je Kongresu da Hrvatskoj odobri nabavu novih transportnih helikoptera UH-60M Black Hawk.

U svom dopisu objašnjavaju kontekst zašto će RH i NATO-u ta nabava dobro doći, no u dopisu stoji i jedna za nas znakovita rečenica, koja potvrđuje teze o tome da SAD jako dobro mjeri kakvo oružje Hrvatska smije nabaviti.

“Predložena prodaja ove opreme neće izmijeniti osnovnu vojnu ravnotežu u regiji”, glasi. S obzirom na to da Hrvatska nema problema s “vojnom ravnotežom” s Mađarskom, Rumunjskom, Bugarskom i Slovenijom, kao članicama NATO-a ili BiH, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom, očito je da se to mjerenje vojne ravnoteže odnosi na mjerenje sa Srbijom.

Sada je jasnije zašto Hrvatska već godinama ne uspijeva nabaviti jače vojne sustave, a nema takvih problema kada je riječ o nabavi oklopljenih vozila, transportnih i izviđačkih helikoptera Kiowa Warriorsa, protuoklopnih raketa kratkog dometa, piše Davor Ivanković / Večernji list

Netko u američkom State Departmentu mjeri i zaključuje da bi isporuka jačeg oružja Hrvatskoj poremetila vojnu ravnotežu sa Srbijom. Sada je jasnije i zašto je prije četiri godine zaustavljena priča o isporuci američkih višecijevnih raketnih lansera M 270 MLRS, što je dogovarao još ministar obrane Ante Kotromanović.

Čim je spomenuto da će nekoliko lansera od njih 16 moći ponijeti i rakete dometa do 300 km, javio se Aleksandar Vučić i poslao poruku: “Ne znam zašto bi netko u regiji uzimao balističke rakete, ili će oni odustati od toga ili ćemo mi morati pronaći odgovor na to.”

Ta poruka i vješta diplomacija Srbije očito su uspjeli blokirati vojnu isporuku jačeg oružja Hrvatskoj. Nekoliko godina poslije Hrvatska je s Izraelom već uspjela dogovoriti isporuku F-16 Baraka, no u zadnji čas to SAD zaustavlja.

Uvidom u spomenutu rečenicu iz dopisa DSCA Kongresu sada je jasnije koji je bio primarni razlog blokade. Izraelski Baraci su, istina, već stari zrakoplovi, no posjeduju izrazito suvremenu opremu i “dalekometno” naoružanje, kao i opremu za elektroničku zaštitu. I bio je u pravu tada ministar obrane Damir Krstičević kada je, nažalost, preuranjeno govorio o tome da će s Baracima HRZ biti nadmoćniji u zraku od bilo kojeg borbenog zrakoplova u susjedstvu.

Niti se ona Kotromanovićeva niti Krstičevićeva namjera ispunila. No u međuvremenu Srbija je iskoristila taj za nas čudni “time out” te je dobila, kupila ili razvila oružja kojim može parirati najavljenim hrvatskim vojnim nabavama, a koje se nisu ni dogodile.

U zadnje tri godine vojna ravnoteža između Hrvatske i Srbije se poljuljala, uvelike i na štetu Hrvatske. Srbija sada posjeduje i dalekometne raketne projektile, razvila je i vlastitu, što bi Vučić rekao “balističku raketu” dometa 300 km, od ruskog i bjeloruskog partnera dobila je jednu i pol operativnu eskadrilu MiG-ova 29, a sada i najmoderniji protuavionski sustav Pancir S1 za male i srednje visine.

Kako bi rekao jedan naš vojni analitičar, nakon instaliranja ruskog Pancira S1, “Hrvatska može slobodno zaboraviti na uporabu i Kiowa i Black Hawkova i svega što imamo od zračne potpore”.

Opće je poznato da Hrvatskoj nedostaje kompletan sustav obrane zračnog prostora, dakle i borbena eskadrila i PZO sustavi za srednje i velike visine. I kako u svjetlu tih činjenica shvatiti da nas naš ključni vojni partner SAD koči u nabavi operativnih vojnih sustava koji bi nam omogućili samostalnost u obrani zračnog prostora i teritorija?

I kriza u odnosima Turske s NATO-om i SAD-om počela je kada su Amerikanci kočili isporuku svog najmodernijeg protuzračnog sustava Patriot Turskoj pa su posljedično ovi od Rusa kupili S-400, koji ruši sve letjelice na daljinama od 400 km i na kojem, kad smo kod toga, srpske posade već provode početnu obuku.

Hrvatska si definitivno ne može dozvoliti ono što je učinio Erdoğan, no ima saveznika koji bi mogli priskočiti, poput Francuske, a najprije Izraela. Mi si ipak prethodno moramo postaviti pitanje i tražiti odgovor o ponašanju našeg glavnog saveznika.

Treba sjesti za stol i otvoreno porazgovarati o tome što je za Hrvatsku, a što za SAD “osnovna vojna ravnoteža u regiji”. Ne bi trebalo biti teško dokazati prvo, da je ravnoteža sada već znatno poljuljana na štetu RH, članice NATO-a, te da Hrvatska nikada nije svojim oružjem napala Srbiju.

Dok je Srbija svoje oružje agresivno koristila prema Hrvatskoj, ali i širom “regije”. Od kraja rata Hrvatska se pridržavala dviju strateških postavki. Da nikada više neće dozvoliti da bude razoružana i da nikada više neće dozvoliti vojnu hegemoniju Srbije u “regiji”. Sada je samo pitanje tko će, dakle, SAD-u kazati da za nas nije “ravnoteža” situacija u kojoj smo vojno inferiorniji od Srbije.

 

SAD odobrio prodaju dva Black Hawka Hrvatskoj

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari