Pratite nas

Kolumne

Što se to danas događa s Europom?

Objavljeno

na

Vojna Krajina ponovno u Hrvatskoj

Iz perspektive prošlosti, naziru se konture jednog suvremenog novog europskog Antemurale Christianitatisa (Predziđa kršćanstva). Povijest se ponavlja nekada u kraćim, a nekada i u dužim ciklusima.

Prije dvadesetak godina nezamislivo je bilo iz tadanje perspektive gledanja razmišljanje o pojavi i potrebi uspostave novog Antemurale Christianitatisa, kao predziđa kršćanstva čije se konture već dobro naziru kao suvremena stvarnost.

A sve zbog “nenaoružanog” i masovnog prodora islamista koje ima karakter najezde poput cunamija na cijelu Europu, (i to skoro 90% zdravih mladića), a ideološki zadojenih mržnjom o nužnosti potpunog uništenja kršćanstva i to na samom teritoriju Europe.

Rušenje i oskvrnuća katoličkih crkvi

Već je izvršeno rušenje i oskvrnuća oko tisuću katoličkih crkvi, u zapadnoj Europi, a posebno u Francuskoj, što je kršćanstvu sveto. Ali o tome svi šute, pače mediji ne dopuštaju da se to i javno objavljuje. Tu i tamo se mogu pojaviti na internetu, islamistički planovi s Europom, koji su naprosto zastrašujući.

Iz perspektive te prošlosti naziru se i konture novog stvarnog suvremenog stradanja naroda kroz naredne desetke godina zbog udara islamista.

U prvoj fazi gerilskim ratovnjem, i suludim suicidima eksplozivom kojeg nose oko pojasa, kojeg aktiviraju kad su među katoličkim mnoštvom bilo u crkvi bilo na okupljanju naroda na trgovima. Mnogo puta smo imali priliku vidjeti na sve strane rastrgana ljudska tjelesa. Sve to učinjeno u ime Allaha.

Iz te perspektive prošlosti naziru se i konture suvremenih mučenja kristovih sljedbenika kršćana, pravi pogrom kršćanstva – koje su već dobrano počeli u nekim islamskim državama prvenstveno na Bliskom istoku i drugdje. I nikom ništa. a svi o tome samo šute. Hrvatske i europske liberale to ne zanima, bez obzira što će se i oni naći među njihovim žrtvama.

Iz perspektive prošlosti naziru se konture i suvremenog masovnog razaranja i paleža crkvi, rušenja križeva, rušenja svega što je sveto. A posebno već učinjeno rušenje najvećeg i najstarijeg katoličkog svetišta velebne katedrale Notre Dame u srcu Pariza i još nekih crkvi u Francuskoj.

Ista, i još gora sudbina čeka i brojne druge crkve, prvenstveno veća marijanska svetišta, ne samo u Europi već i cijelom svijetu poput pokolja i paleži katoličkih crkvi u Šri Lanki.

Povijesno iskustvo Europe u borbi s islamistima

Ti, Europo, spavaš kao što si jednako tako spavala i u naletu Osmanlija. Tada si mogla mirno, spavati jer si imala Nikolabrojne Nikole Šubiće, koji zaustaviše Turke pod Sigetom, imala si Nikole Jurišiće koji ih zaustavi ispred Kisega. Imala si ljeto 1683. godine kad je na Beč nagrnula najveća osmanlijska vojska ikada skupljena, i počela dugu opsadu habzburške prijestonice. Da je taj grad tada pao, palo bi cijelo europsko kršćanstvo.

Postojao je samo jedan čovjek koji je mogao spasiti Europu i to je bio poljski kralj Jan III. Sobjeski.

Da nije bilo njegovog spektakularnog juriša, Europa ne bi mogla ni sanjati slobodu i opstanak kršćanstva, koji nju obrani pred samim Bečom. I bezbrojni drugi iz svih onih zemalja koje nose naslov Antemurale Christianitatis (“predziđe kršćanstva”), što im ga udijeli papa Lav X. (dao ga i Hrvatskoj godine 1519. u pismu banu Petru Berislaviću). Tada si, ti Europo, doista mogla spavati.

Milijunske mase islamista spremne da krenu na Europu

A sad na tebe jurišaju, ne samo suvremene Osmanlije, već na tebe krenuše milijunske mase svih vrsta islamista iz gotovo svih islamskih područja svijeta; Azije, Afrike, Bliskog Istoka, pa čak i iz same Europe.

Europo tko će te braniti, sama ne možeš, jer tvoje duhovno stanje već je duboko uronulo u bezbožje, pa se i ne želiš braniti. Oko dvjesto pedeset milijuna islamista iz subsaharskog područja samo čekaju znak skrivenih vođa da krenu na Europu.

Tamo u srednjem vijeku, Rimski pape, pokretali su velike obrambene svete križarske ratove, da spriječe agresivne islamiste da zauzmu kršćanske teritorije. Vitezovi su se borili na život i smrt za slobodu i krst časni.

To, u što uspavana Europa ulazi, zvat će se antimarijanski rat. To je slikovito rečeno “Kuća gori, a baba se češlja”.

Iskustovo Hrvata s rušenjem vjerskih objekata

Mi, Hrvati, dobro smo to iskusili u vrijeme Domovinskog obrambenog rata, kad je brutalna srbska soldateska s pratećim ubojitim ološom odreda rušila i spaljivala crkve i marijanska i druga svetišta po Hrvatskoj, uz podršku i blagoslov takve bezbožne Europe.

Poziv Islamistima da nasele Europu

Angela nije anđeo koji islamiste poziva! Jednako ih tako poziva i aktualni Romanus Pontifex – kako reče zbog samilosti i milosrđa.

Ako bi pastir stada, zbog samilosti i milosrđa, pozvao u svoje stado gladne i promrzle vukove, pojest će i njega i njegovo stado, ali i s njegovim milosrđem i samilošću, na kraju će se zasladiti kao s kolačem.

Naivnost, prioritetno ona politička, razarajuća je činjenica koja je uništila mnoge narode u povijesti, a posebno one male.

Što se događa s Europom!?

Što se to danas događa s Europom? Europom u kojoj su zauvijek trebale biti izbrisane granice između njenih država i naroda, dogodilo se obrnuto i to ekstremno obrnuto. Pojedine države se ograđuju visokim zidovima od guste i oštre bodljikave žice. To nije Europa slobode i legaliteta,  već Europa nemoći i bolesti, Europa koja se odrekla Boga. Ne samo da ga se odrekla već ga i protjerala iz brojnih država Europe.

Dakle nije Bog ostavio Europu već Europa je ostavila Boga. Više ju nema tko zaštititi. To je postala Europa velikog straha i strepnje o svojoj budućnosti.

Ponovna uspostava Vojne krajine

Sve se više čini da će se u Hrvatskoj i drugdje morati ponovno uspostaviti Vojna krajina. Zapravo djelomično već i postoji jer Hrvatska danonoćno čuva granicu prema BiH s nekoliko tisuća graničara, današnjih policajaca. Ali su im od te iste Europe zavezane ruke. Izgleda da još nismo završili ratove iz vremena turskih osvajanja.

Nemoć Europe da se međusobno dogovori!

Istina, da unutar Europe nije nastala niti jedna religija, ali su za to nastali fašizam i komunizam jednako bezbožno i tragično, užasno tragično, jer je već tada iz sebe istjerala Boga, dapače i ranije još iz vremena Francuske revolucije, koja se i dan danas slavi.

Višeglava Europa nikad se neće moći međusono dogovoroti o tome kako tu opasnost ukloniti. Nad njom su se nadvili oblaci tame a ako to nitko ne vidi ni političari ni europsko svećenstvo, ni europska filozofija liberalizma, onda doista nije ni dostojna da preživi.

“Svako nezrelo voće je grko, a nezrelost politike stvara gorčinu u srcima naroda, poput nezrelog voća” (Codex moralis Croaticum)

Mile Prpa/HKV

 

Ivica Šola: Treća, pacifistička, invazija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Migranti između velike Njemačke, Velike Kladuše i male Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

foto: RTV USK

Dok je velika koalicija u Bundestagu usvajala paket zakona koji će na novi način regulirati pitanja deportacije migranata kojima je odbijen azil u Njemačkoj, kao i pitanja zapošljavanja migranata bez odobrenog azila, u Velikoj Kladuši su među migrantima sijevale šake, noževi, toljage i slična oruđa.

Nakon politike otvorenih vrata Angele Merkel, koja je cijelu Europu, a ne samo Njemačku, suočila s izazovom koji političke elite najprije nisu znale prepoznati, kasnije nisu željele priznati, a danas se nisu u stanju s njime nositi, Njemačka je ipak pribjegla racionalnom i razumnom zakonskom rješenju.

Olakšali su deportacije migranata kojima je odbijen azil. Novim zakonskim promjenama Njemačka je, s druge strane, olakšala pristup tržištu rada migrantima koji su u postupku dobivanja azila.

Onima koji nađu posao i znaju njemački jezik zapravo su širom otvorena vrata za ostanak. Time je Njemačka uistinu povukla “ručnu” u odnosu prema ilegalnim migrantima, ali i pružila šansu onima koji žele postati dio njemačkog tržišta rada.

Čak je i veliku Njemačku u sigurnosnom i političkom smislu značajno promijenio migrantski pohod, koji traje već četvrtu godinu. Ali velika Njemačka ipak ima snage učiniti zaokret, ne dopustiti da nekontrolirana migracija ozbiljnije ugrozi njezinu sigurnost, sustav socijalne skrbi i mirovinski sustav. No, što ćemo s Velikom Kladušom?

Velika Kladuša, očekivano, vrije nakon požara u prihvatilištu za migrante i njihovih učestalih međusobnih sukoba.

Lokalne su vlasti nemoćne.

Kantonalni ministar unutarnjih poslova Nermin Kljajić najavljuje uvođenje izvanrednog stanja i obranu granica svoga kantona nastavi li se dolazak migranata, a za pogoršanje stanja krivi sarajevsku vlast. Navodi da je samo u prvih pet mjeseci u Unsko-sanski kanton stiglo oko 13.000 migranata, a mjesta u improviziranim prihvatilištima ima samo za njih 3200.

Velika Kladuša je suviše mala da bi mogla nositi teret migrantskog tranzitnog centra, posljednje stanice prema željenim ciljevima u EU-u.

Preko Velike Kladuše, uz samu hrvatsku granicu, organiziranim švercerskim rutama migranti se upućuju preko Hrvatske, Slovenije, dalje na Zapad. I brojka od samo 13.000 u ovoj godini vjerojatno je jako podcijenjena.

Zaštita granica

Migranti su potpuno promijenili život u Velikoj Kladuši: stanovnici žive u strahu, izlaze iz kuća samo kad moraju i nikako noću, raste stopa kriminaliteta… Ono što je u početku izgledalo kao unosan biznis, pretvorilo se u nesigurnost i noćnu moru.

Ispričat će vam svjedoci događanja kako su i u Velikoj Kladuši isprva srdačno i veselo dočekali početak migrantske rute: iznajmljivali su im sobe, doduše skuplje nego da su u središtu Pariza, biznis je cvjetao, priča kako treba pomoći muslimanskoj braći u nevolji koju su na dalek put natjerale zapadne imperijalne politike nailazila je na razumijevanje… Ali nakon što su migranti pokorili dotadašnji način života u Velikoj Kladuši, srdačnosti je nestalo, a ostala su mnoga pitanja vezana uz narav ovih migracija koja ostaju neodgovorena i u velikoj Njemačkoj i u Velikoj Kladuši.

Prvo, o kojoj spontanosti i bijegu od životne ugroženosti govorimo kada na put kreću gotovo isključivo muslimani iz islamskih zemalja koje nisu u ratu, kad im taj put netko nekim novcem plaća, kada ih kriminalne mreže provode iz države u državu, kada točno znaju da je cilj stići u Njemačku i uključiti se u njezin sustav socijalne skrbi pa potom poraditi na spajanju obitelji? Je li to spontanost ili projekt? O kojoj humanosti govorimo ako ona vrijedi samo za migrante, a ne i za stanovnike Velike Kladuše?

O kojoj pravnoj državi (BiH) govorimo kada nije u stanju zaštititi svoje granice od migrantskih tura kojima na operativnoj razini upravljaju lokalne, kombinirajući ih sa švercom droge i sličnim aktivnostima, niti pružiti sigurnost stanovnicima Velike Kladuše? I što će biti s Velikom Kladušom i drugim malim mjestima u malim državama tranzita nakon što je velika Njemačka povukla ručnu za ilegalne migracije, nakon što izabere one koji joj trebaju?

E ovo posljednje je pitanje koje traži ozbiljan državni odgovor. Ne samo u Velikoj Kladuši, nego i u maloj Hrvatskoj, koja je u neposrednom susjedstvu, na Banovini, u Gorskom kotaru, u Lici. Jer, ono što veliku Njemačku tek malo razbudi, Veliku Kladušu ili malu Hrvatsku može potopiti. Ili ozbiljno destabilizirati.

Mala Hrvatska, koja se rugala slovenskoj, mađarskoj ili austrijskoj niskoj žilet-žica ogradi na granicama, sada podiže visoku ogradu sa šiljcima. Ali to, uz migrantski pritisak s bosanskohercegovačke strane granice – više nije odgovor.

Višnja Starešina/Slobodnadalmacija.hr

 

Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: Medijsko stvaranje ‘predsjedničkih kandidata’

Objavljeno

na

Objavio

Sve snažnije kao glavnu temu hrvatskoj javnosti mediji nameću predsjedničke izbore, a do njihova održavanja najmanje je još šest mjeseci ili čitavih pola godine! Čim je apsolvirana tema izbora za Europski parlament, kreatori javnoga mnijenja u Hrvatskoj okrenuli su se predsjedničkim izborima odnosno kandidatima za predsjedničke izbore, a u stvarnosti baš ni jedan jedini političar nije definitivno objavio da želi sudjelovati u nadmetanju na tim izborima. Očito je da mediji i njihovi skriveni usmjerivači i tu temu zlorabe da bi ljudima odvraćali pozornost od onoga što je sada bitno, što se sada događa. Istodobno, s obzirom na predsjedničke izbore, mediji odnosno njihovi usmjerivači postaju glavni kreatori političkih zbivanja, kao da u Hrvatskoj ne postoje državne i druge društvene institucije, kao da ne postoje političke stranke, pa medijski usmjerivači dižu, a često i ruše, »predsjedničke kandidate« koje su sami stvorili i nametnuli javnosti.

Budući da su mediji po svojoj naravi zapravo jedna od industrijskih grana koja kao i svaka druga ima zadaću ponuditi svojim klijentima robu koju će oni htjeti i tako proizvesti profit, aktualni politički protagonizam većine medije očita je zloporaba, neetičko instrumentaliziranje sredstava društvenoga priopćavanja za parcijalne političke svrhe. Takvo neprimjereno ponašanje medijskih usmjerivača, urednika i nekih novinara očit je znak neslobode, upravo ovisnosti, medija u Hrvatskoj, a medijski djelatnici i njihove cehovske udruge o tome šute.

Traže se ideološki poćudne osobe

Budući da su predsjednički izbori postali top-tema gotovo šest mjeseci prije raspisivanja tih izbora, moglo bi se zaključiti da je za medijske usmjerivače i medije uloga predsjednika države u Hrvatskoj doista iznimno važna. No, pogleda li se malo preciznije i pozornije stvarni odnos većine medija prema instituciji predsjednika države Hrvatske, posve je očito da medijima institucija predsjednika kao državna institucija, uostalom kao i druge državne institucije, uopće nije važna. Štoviše mnogim medijskim usmjerivačima i medijima uopće nije važna čak ni Republika Hrvatska kao samostalna država. Njima je važno samo to je li na položaju u instituciji predsjednika, kao i na drugim funkcijama u državnim institucijama, skrivenim moćnicima, koji su stvarni upravljači glavnih procesa u Hrvatskoj, poćudna, politički i ideološki bliska osoba.

Kad bi medijima bila važna institucija predsjednika kao takva, mnogo bi sadržajnije i bogatije prenosili često vrijedne govore i sadašnje Predsjednice, npr. one o hrvatskim demografskim problemima, objektivnije bi izvještavali o njezinim susretima kako na međunarodnoj, odnosno međudržavnoj političkoj sceni tako i o susretima na domaćem terenu. No to se ne događa u Hrvatskoj, i to čak ni na javnom mediju, a samo malo bolje informirani pamte da su prethodni predsjednici, posebno od 2000. godine, uživali posve drugačiji tretman, što medijima skida masku neovisnosti i vjerodostojnosti.

Pozicija predsjednika

Prema ustavnim odredbama nositelj dužnosti predsjednika države u Hrvatskoj nema velikih ovlasti, što je paradoks s obzirom na to da se na tu funkciju dolazi s većim izbornim legitimitetom negoli na ikoju drugu državnu funkciju u Hrvatskoj. Po sadašnjim ovlastima najjača poluga upravljanja nositelja dužnosti predsjednika Republike Hrvatske je riječ, govor, javno obraćanje, uvjeravanje, apeliranje na svijest i savjest, a medijski moćnici ne daju za to dovoljno prostora u medijima.

Istodobno dok se govori nositeljice predsjedničke državne institucije u medijima često marginaliziraju, izruguju, a ona kao osoba potiskuje u svijet estrade, mediji »stvaraju« svoje nove predsjedničke kandidate i nameću ih ljevici i desnici, grubo manipulirajući svojim gledateljima, slušateljima i čitateljima. Nitko nema pravo nikomu ograničavati pravo na kandidaturu za predsjednika države ako ispunjava standardne uvjete, no vrlo je problematično kad se nekoga medijski pretvori u predsjedničkoga kandidata a da on to sam nije odlučio postati. Naime, činjenica je da se do sada ni jedna jedina osoba nije javno očitovala da se definitivno kandidira na budućim predsjedničkim izborima, a mediji »zabavljaju« javnost anketama koje su sami naručili i u kojima su istaknuli imena konkretnih osoba kao predsjedničkih kandidata, kao da su te osobe već donijele odluku da se stvarno kandidiraju.

Takvim postupanjem kreatori tih medijskih anketa najgrublje manipuliraju imenima osoba koje navode kao predsjedničke kandidate, a još više onima koje anketiraju jer traže da se izjasne što će sa zecom na ražnju dok je zec još u šumi. Nedopustivo manipuliraju općom javnošću koju na taj način zapravo parcijalno interesno politički indoktriniraju, ne mareći pritom nimalo za opće dobro. U hrvatskoj stvarnosti ima jako puno vrlo aktualnih tema koje bi trebalo otvoriti i razrađivati da bi hrvatsko društvo ozdravljalo, da bi osobna sloboda mišljenja i uvjerenja postala stvarnost za svakoga hrvatskoga građanina, a da zbog toga ne bude ni u čemu nepravedno zakinut, da bi državne institucije počele stvarno služiti realnim potrebama svih ljudi u Hrvatskoj…

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari