Pratite nas

Komentar

ŠTO SKRIVAJU IZA KOPRENE?

Objavljeno

na

Vukovar danas prepun događaja, svečanosti… Ništa neobično reći će mnogi, jer danas je veliki dan za Hrvate, dan kada nas je kao samostalnu i neovisnu državu priznala međunarodna zajednica.

[ad id=”93788″]

Začudo to nije prva vijest u informativnim emisijama, negdje uopće nije vijest. Nemoguće reći ćete, uvjerite se sami. Umjesto ponosa, umjesto zahvale i odavanja počasti prvom Predsjedniku, umjesto zahvale hrvatskim braniteljima koji su najzaslužniji što se današnji dan dogodio prije 24 godine, a bio priželjkivan i sanjan stoljećima, umjesto slavlja i zahvale svakoj Hrvatici i Hrvatu danas slušamo čudne priče.

Piše: Zorica Gregurić/Kamenjar.com

Slušamo o tome kako su neki organizatori u Vukovaru na sastanku s Predsjednicom koja je s dužnim pijetetom odala počast onima koji su ugradili živote u temelje Lijepe naše, kako su pokušali napraviti kaos, poniziti ratne zapovjednike u Vukovaru, izopačiti svetost današnjeg dana. Pljušte optužbe sa svih strana, upire se prstom u onog drugog, skreće pozornost, dok se uvijek jedna te ista skupina vezana sponama čvršćim od čelika smješka. Iako pokušavaju skriti vidi im se taj smiješak na licu, ružan, nepriličan, nedostojan. Teške riječi, netko će reći samo riječi, no nije tako. Svjedočimo posljednjih godina razarajućoj moć riječi, pogubnije su od mača. Lako se izriču no razornost im je jača od ispaljene granate.

I tako dok naše ratne zapovjednike povlače po blatu istovremeno na istom mjestu pripadnici okupatorske vojske predstavljaju se kao ugledni građani jednako kao i otvoreni mrzitelji Hrvatske. Lijepo upakirano, nitko ne primjećuje no ja volim otvarati oči i vidjeti što se krije iza koprene. I tako čujem Pupovca onog istog koji prije tjedan dana skrnavio svetost pravoslavnog Božića razbijajući dvojezične ploče pred uzvanicima kako govori: „Napravljeno je više nego što su neki mislili da bi se trebalo napraviti.

Onda smo stali. Stali smo u izgradnji odnosa mira među ljudima, međusobnog povjerenja i razvoja ovih područja“. Te riječi uputio je sa drugog skupa na kojem se slavila mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja. No svi koji žive u Vukovaru složiti će se kako baš i nema razloga za slavlje iako je prošlo 18 godina. Mudrošću prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je kazao kako je bolji razum od oružja, te hrabrošću nekoliko žena i muškaraca prije 18 godina Hrvatska je na miran način reitegrirala svoj teritorij okupiran od strane srbočetničkog agresora uz svesrdnu pomoć tkz. JNA, kojom je zapovijedao vojni i politički vrh Srbije.Iskazujući milost, izlazeći u susret onima koji nisu željeli Hrvatsku nego se zdušno borili protiv nje očekivali smo kako za postupak reintegracije u hrvatsko društvo ipak neće trebati toliko godina. Za sve u životu postoji vrijeme, vrijeme rađanja, odrastanja, zrelosti. Za sve u životu postoji vrijeme…

No što kada ti ukradu vrijeme, kada ti istrgnu vrijeme, kada vrijeme pokušavaju vratiti natrag? I kada to rade svjesno i namjerno ne mareći za dobrobit svoje zajednice? Nije prošlo niti tjedan dana, a Milorad Pupovac ponovno nasrće na srpsku etničku zajednicu u Hrvatskoj. Nasrnuo je na one koji dišu za Vukovar, koji udišu Vukovar, koji su branili, ali dan danas kroz obranu Vukovara brane svoju Domovinu. Nismo danas na prijemu vidjeli reintegrirane pripadnike srpske zajednice u Vukovaru, vidjeli smo Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića bivšeg ministra u vladi tkz SAO Krajine i gradonačelnika u okupiranom Vukovaru, istog onog koji je pokušao izbjeći susret sa prvim Predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom u okupiranom Vukovaru. Nije previše očekivati kako je 18 godina dovoljno da se pripadnici srpske etničke zajednice koji su ustali protiv samostalnosti i neovisnosti Hrvatske reitegriraju u hrvatsko društvo. No to se nije dogodilo.

Kada ćemo na takvim i sličnim skupovima konačno gledati i ponosne i nadasve ugledne pripadnike srpske nacionalne manjine koji su sudjelovali u njenom stvaranju i obrani. Kada će tih 10000 hrvatskih branitelja dobiti zasluženo priznanje, hoćemo li konačno čuti sva imena tih ratnika koji su poginuli za svoju domovinu. Hoćemo li čuti konačno pravoslavne sveštenike koji s ljubavlju govore o svoj domovini Hrvatskoj. Danas je veliki dan za našu Domovinu, Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Danas je veliki dan za Vukovar. I Predsjednica je tomu doprinijela, svojim djelima, svojim riječima. Poklonila se žrtvi Vukovara, iskazala počast, sastala se sa ratnim zapovjednicima, pozvala diplomatski zbor i poručila kako suživot znači uključivost, međusobno poštovanje i djelovanje u duhu zajedništva.

Ne postiže se to getoizacijom, ne postiže se to namjernim isključivanjem iz hrvatskog sustava, ne postiže se to stvaranjem parasustava. Različitost jest bogatstvo, ali isključivost nije. Otvoreni i prikriveni poklonici veliko srpske politike danas su pokušali nešto jako ružno, pokušali su poniziti ratne zapovjednike, a time i samu obranu herojskog grada Vukovara i predstaviti one koji su sudjelovali u tom razaranju kao ugledne uzvanike i to ni više ni manje nego na Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Nisu uspjeli, jer kao vječna opomena stoje bijeli križevi, stoje naši mrtvi ratnici. I kada nam pokušavaju zamagliti pogled koprenom laži i podvala naši mrtvi heroji to ne dozvoljavaju. Ja sam zavirila iza koprene, zavirite i vi.

Mene nisu prevarili, ne dajte da vas varaju. Zbog Grada, zbog Hrvatske, zbog budućnosti.

Zorica Gregurić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Jesu li parazitske udruge štetnije od parazitskih stranaka?

Objavljeno

na

Objavio

Kako je moguće da isti koji su zagovarali skidanje parazitskih udruga s proračuna Ministarstva kulture (što je sjajno) neumoljivo zagovaraju financiranje stranaka iz državnog proračuna? Gdje je uopće razlika?

Jesu li parazitske udruge štetnije od parazitskih stranaka? I ako se udruga treba financirati svojim aktivnostima kroz tržište, zašto stranka ne bi trebala?

Pogotovo su zanimljivi “politički Hrvati” koji kao ne žele financirati Vedranu Rudan, Markovinu i slične kroz udruge, ali se zato otimaju da ostanu u sustavu u kojem su prisiljeni plaćati Nenada Stazića, Vesnu Pusić ili Milorada Pupovca kroz njihove stranke. Genijalno.

 

Marijan Knezović: O nekim se stvarima očito ne smije pričati na većim razinama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Mirjana Hrga: Uvijek su me fascinirali ti ljudi ‘odozdola’. Što god ih zadesilo, ne izgube strast života…

Objavljeno

na

Objavio

Jučerašnji događaj ‘Dan otvorenih vrata za Hrvate Bosne i Hercegovine’ na svome facebook profilu prokomentirala je Mirjana Hrga, savjetnica Predsjednice Republike Hrvatske za strateške politike, odnose s Hrvatskim saborom i Vladom Republike Hrvatske…

Ovaj sunčan i lijep dan posebno veselim učinili su Hrvati Bosne i Hercegovine. Potegnuli su iz Hercegovine, Sarajeva, Središnje Bosne, Posavine da se susretnu s Predsjednicom RH.

Meni je ovo druženje bilo posebno drago. I moji su “odozdola”, i meni je “dolje” kuća. I ja volim svoj viganj, svoje Livanjsko polje, svoju jarugu…ma sve.

Nema više dede i bake, otjerao ih rat kao i “obvezu” da odeš barem jedanput, ljeti, za Svetog Antu ili Svetu Anu kad se gleda “tko je svojima došao”.

Nisam nikada prestala osjećati taj kamen, taj miris, tu ljepotu…Treba mi mrvica da me vrati…

Sudbina je htjela da me poslom vrati na više od pola desetljeća u tu zemlju. S putovnicom.

Bilo je to veliko iskustvo. Upoznala sam svoje prijatelje, “Ne-hrvate”, koji imaju neku svoju priču, neka svoja nadanja, ali i oni dijele istu ljubav.

Uvijek su me fascinirali ti ljudi “odozdola”. Što god ih zadesilo, ne izgube strast života. Ostaju pristupačni. S njima uvijek, i kad si posve osamljen, možeš baciti neku “šuplju”.

Ne boje se komunikacije. Ne boje se da im se smiju oči. Ne boje se da budu svoji. I ne vole da ih poništavaš. Da ih “pakiraš”. S koje god “strane” bili.

Ajde sve danas nekako…I fratar koji super pjeva, i glazbenici iz Nove Bile, ali kada su izašle četiri djevojčice da zapjevaju gangu koju ni dan danas ne shvaćam, srce mi je zarobila čista sreća.

Ta jedna mala, prva slijeva, koja izgleda kao hajduk i vodi gangu, neustrašiva, bistra pogleda i mangupskog stava vratila mi je slike djetinjstva. Ljeta na kamenu, spaljenoj travi, gdje se družiš s ovcama i “hvataš” zmije…

Ta mladost koja je danas došla, ti mladići i djevojke. Lijepi, sređeni, dostojanstveni, ponosni…

Bez namjere da ostave dojam. Jer oni su to što jesu. Baš su mi uljepšali dan – napisala je Hrga.

 

Kolinda Grabar Kitarović: Hrvatsko zajedništvo i snažna Hrvatska – to je cilj moje politike!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari