Pratite nas

BiH

Što smo naučili nakon trilaterale u Mostaru? Tko čuva status quo?

Objavljeno

na

Otkriveno komu Europa nije cilj i tko zapravo ruši BiH

Bosna i Hercegovina je već dugi niz godina žrtva agresivne politike koja se vodi iz Sarajeva, politike koja na svako rješenje nudi problem i koja ne može smoći snage da izađe iz svoje hegemonističke pozicije. Politika kojoj je cilj podčinjavanje Hrvata dovela je BiH na samo začelje svih europskih procesa. Sastanci poput trilaterale u Mostaru to zorno i pokazuju.

Nakon susreta članova Predsjedništva BiH s predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem postalo je još jasnije kako bošnjačka politika pokušava svim silama zadržati „status quo“ u BiH te tako onemogućava razvoj dobrosusjedskih odnosa u regiji, ali i onemogućiti bilo kakav razvoj države.

U Mostaru su se u utorak susreli državni vrhovi Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske na trilateralnom sastanku, nakon kojega su poslane poruke o europskoj budućnost regije te potrebi rješavanja otvorenih međudržavnih pitanja, poput graničnih sporova.

Ipak, dok su Vučić, Grabar-Kitarović, Ivanić i Čović govorili o rješavanju problema, bošnjački član bh. Predsjedništva Bakir Izetbegović govorio o tomu kako neke probleme neće biti moguće rješavati (granica sa Srbijom) a o nekima (Izborni zakon BiH) nije htio ni da se razgovara.

„Pitanje izmjena Izbornoga zakona je unutrašnje pitanje BiH“, insistirao je Izetbegović, koji je tako pokušao spriječiti da se na trilaterali uopće razgovara o toj temi. Bezuspješno, međutim.

I Grabar-Kitarović i Vučić su prepoznali važnost reformiranja Izbornoga zakona BiH, na način da se osigura legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda, za stabilnost Bosne i Hercegovine. Čovićev stav je dobro poznat od ranije, te on smatra kako je provedba presuda Ustavnoga suda koje opterećuju Izborni zakon od ključne važnosti za budućnost BiH. Zanimljivu je, pak, opservaciju dao i Ivanić kazavši kako će se do promjena Izbornoga zakona doći puno teže nego što se očekuje.

Pronađite uljeza

Zoran Krešić, novinar bh. izdanja Večernjeg lista za Dnevnik.ba je izjavio kako je Izetbegović nakon sastanka zapravo davao alibije zašto ovo ili ono neće biti urađeno.

„Najprije, odlična je vijest da su ti ljudi zajedno sjedili. Svi prepoznaju iste probleme i većini su zajednički nazivnik europske integracije i europske vrijednosti. Osobno mi je na ovome sastanku jedan političar djelovao kao stranac, ili bolje rečeno uljez. Dok su svi govorili o tome da treba rješavati probleme, pokazivali dobru volju za iskorake, pomalo pogubljeni Bakir Izetbegović je na sva pitanja imao alibi odgovore zašto se stvari ne mogu rješavati. Ili da se mogu rješavati ako se s tim složi jedna od tri strane u BiH“, rekao je Krešić.

Najeklatantniji je primjer, veli, Izborni zakon. Dok Grabar Kitarović, Vučić, Čović i Ivanić pozivaju na poštivanje jednakopravnosti i daytonski okvir, Izetbegović odbija bilo kakav razgovor.

„Nakon toga su njegovi medijski plaćenici navalili tvrditi kako je najvažnije da nije bilo uplitanja Zagreba i Beograda. A istodobno ti isti pozivaju međunarodnu zajednicu da intervenira. Pomalo čudno“, ocjenjuje Krešić.

Dodao je kako je trokut Hrvatska-Srbija-BiH presudan je za mir na Balkanu.

„Trenutačno najveća zapreka za otvaranje nove stranice i okretanje budućnosti predstavlja političko Sarajevo koje i dalje svoju poziciju gradi na poziciji hegemona teško zlorabeći ‘ulogu žrtve’. Sve dok ne prestanu pokušaji da se s BiH vlada kao dioničkim društvom u kojemu jedna strana ima 50 plus jednu dionicu te konačno krene proces  deviktimizacije, BiH će biti najveći problem regije“, smatra Krešić.

Dayton je prekršen

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora Božo Ljubić za Dnevnik.ba je rekao kako smatra da je najvažnija poruka trilaterale da je afirmiran jedini format koji može dovesti do stabilizacije odnosa na jugoistoku Europe.

„Posebice do stabilizacije Bosne i Hercegovine može dovesti format trilaterale Hrvatska-Srbija-BiH, uzimajući u obzir da su to tri države potpisnice Daytonskog mirovnog sporazuma. To je jako važna činjenica, bez obzira što su se lideri Srbije i Hrvatske susprezali da govore o najvažnijem pitanju za BiH a to je Izborni zakon i legitimitet političkog predstavljanja konstitutivnih naroda“, rekao je Ljubić te dodao kako Hrvatska i Srbija nemaju razloga za susprezanjem, naprotiv.

„Ukoliko je Daytonski sporazum prekršen, a jest, i izmjene Izbornoga zakona bi bar dijelom trebale vratiti stanje u BiH na izvorne daytonske principe, onda naravno u tom smislu i Srbija i Hrvatska su obvezne djelovati u suradnji s legitimnim političkim predstavnicima u BiH i međunarodnim institucijama. Hrvatska predsjednica je to na principijelan način i istaknula kad je govorila o legitimitetu političkog predstavljanja konstitutivnih naroda“, rekao je Ljubić.

Razotkriveni kočničari

Politički analitičar Vuk Bačanović za Dnevnik.ba je izjavio kako smo nakon silnih huškanja i prijetnji u medijima o tobožnjim ratovima i sukobima konačno dobili jasnu sliku o tomu što se događa u regiji.

„Izvjesno je da se, unatoč svim mogućim preprekama, ide ka integraciji kompletnog regiona u EU. Jasno je da nam sljeduju godine žučnih političkih borbi, ali je vrijeme koje nam predstoji vrijeme mira. I s takvom sviješću konačno treba da sazremo kao društvo“, rekao je Bačanović.

Predsjednik HRS-a i član Predsjedništva HNS-a BiH Slaven Raguž ima drugačije mišljenje. Poruke sa trilateralnog sastanka, kazao je za Dnevnik.ba, bile su onakve kakve se moglo i očekivati: protokolarne, sterilne, lišene bilo kakvog konkretnog sadržaja. Poruke radi samih poruka.

„Zadnji dani predsjedavanja Predsjedništvom vješto se koriste promotivno u predizborne svrhe. Jedina pozitivna stvar je bilo ono ‘porječkavanje’ Izetbegovića i Vučića, jer je cjelokupnoj javnosti, ne samo u BiH, nego i šire, još jednom praktično pokazano kako je bošnjačka politička elita sa svojim nadmenim umjetno superiornim stavom u biti kočničar svih pozitivnih procesa“, rekao je Raguž.

Oni sebe, dodao je, smatraju isključivim vlasnicima BiH i svih okolnosti u njoj, tako da se bilo kakvo stavljanje znaka upitnika na to njihovo vlasništvo smatra zločinom.

„Što se tiče stabilizacije odnosa u BiH od strane Srbije i Hrvatske, te dvije države ne mogu bilo kakvim pristupom doprinijeti ničemu. Stabilizacija odnosa u BiH ovisi isključivo od nas u BiH. Kada mi sebe budemo naučili poštovati i prihvaćati, odnosi će se stabilizirati“, istaknuo je Raguž.

EU nije interes Bošnjaka

Do sada se oko rješavanja problema u Bosni i Hercegovini uvijek tražio neki posrednik. Sada pak vidimo da je tim posrednicima izgleda puna kapa balkanskog kokošarenja i izvrdavanja problema, pa su rekli: riješite te probleme sami, inače nema ništa od članstva u Europskoj uniji, smatra kolumnist zagrebačkog Večernjeg lista Borislav Ristić.

„Hrvati i Srbi žele u Uniju, ali je pitanje koliko je to u interesu Bošnjaka, jer se ulaskom u europske integracije dio suvereniteta prenosi na Uniju, a to je u sukobu s politikom koja sebe prikazuje kao zastupnika većinskog naroda u BiH i gaji ambiciju ostvariti što veću dominaciju unutar BiH“, istaknuo je Ristić.

Stoga, prije svega, dodao je, treba reći da sama okolnost da je tzv. Međunarodna zajednica prepustila rješavanje ovog pitanja nacionalnim liderima u BiH u asistenciju Hrvatske i Srbije ukazuje na je EU postala svjesna da im se multikulturna utopija o građanskoj Bosni raspada, pa je ovo neki vid iskupljenja međunarodnih aktera za greške koje su svojim pristupom napravili u prošlosti. Tako se međunarodna zajenica našla u klopci vlastitih oprečnosti, što se jasno može iščitati iz ovoga sastanka.

„Dakle, trilateralni sastanak u Mostaru je dobra vijest za Bosnu i Hercegovinu, tako da je samo njegovo održavanje uspjeh i prva važna poruka. U odnosu na to možemo procijeniti i poruke koje su dali pojedini nacionalni lideri. Najuočljivije je bilo da ovakav razvoj ne odgovara lideru Bošnjaka, Bakiru Izetbegoviću, koji je dugo politički vegetirao i izvlačio korist od pokušaja međunarodne zajednice da u Bosni izgradi građansku utopiju, kao neku vrst zamjene za propalu Jugoslaviju“, pojasnio je.

Izetbegovićev „ćorak“

Izetbegović je stoga zauzeo stav žrtve, nastavlja Ristić, i pokušao nametnuti kao “urgentna pitanja” temu Pelješkog mosta (prema Hrvatskoj) i pitanja granice (prema Srbiji), kako bi postavio privid svog proaktivnog stava i želje za rješavanjem problema.

„Radi se, naravno, o zamjeni teza i pokušaju subverzije rješavanja stvarnih problema u BiH njihovim proširivanjem na odnose s Hrvatskom i Srbijom. Poruka je, dakle, ako vi napravite ustupak oko tih tema, ja ću napraviti ustupak oko ovoga što se traži od mene. Radi se, ipak, o takozvanom ‘ćorku’, čije bi ispaljivanje trebalo zaplašiti ostale učesnike konferencije“, ističe Ristić.

Stoga je dobro da je tu provokaciju, nastavlja, prozrela predsjednica Grabar-Kitarović, jasno stavljajući do znanja da Hrvatska ne osporava nikakva prava Bosni i Hercegovini oko pristupa otvorenom moru.

„Pojačavanju tog dojma o Izetbegovićevom ispaljivanju ćorka pridonio je i predsjednik Srbije Vučić, koji je odgovorio da se teme koje spominje bošnjački lider uopće ne nalaze u dokumentima koji su predstavljeni, te da to uopće nije bilo u fokusu ovih razgovora. Čak je Vučić u svom bleferskom stilu ponudio Izetbegoviću i ‘plodniju zemlju’, kako bi ispalo da on nešto nudi, a Izetbegović ga odbija“, kazao je.

Dakle, druga poruka, prema Ristićevu mišljenju, bi bila ta da je odmah na početku propao pokušaj tipičnog balkanskog kokošarenja i izvrdavanja rješenja problema njihovim prenošenjem na teren međudržavnih sporova.

„Treba reći da je dobro ispalo što smo među grlate balkanske kavgadžije poslali dvije dame, pa su se oni morali dodatno upristojiti i maskirati u prave šarmere kako ne bi poslali lošu sliku o sebi, pa je to u velikoj mjeri utjecalo na pristojan ton i smjer ovoga sastanka“, izjavio je.

Ključ rješenja u Izbornom zakonu

I Ristić je mišljenja kako je ključni problem koji u BiH treba riješiti hitno donošenje novog Izbornog zakona u skladu s odlukama Ustavnoga suda BiH, kako ne bi došlo do ozbiljne ustavne krize u BiH.

„To je i uvjet međunarodne zajednice, pa je sada pritisak na bošnjačkim liderima, jer u ovom svjetlu oni ispadaju glavni problem, kao oni koji ne poštuju ustav vlastite zemlje, čijim su se privilegiranim čuvarima dosad prikazivali. Sada se jasno vidi i da svojim pristupom Bošnjaci ispadaju oni koji opstruiraju ne samo prava Hrvata u BiH, već i samu Europsku uniju i europski put Bosne i Hercegovine. Postaje očito da su oni strana kojima EU nije interes, već im je interes samo veća kontrola nad Bosnom i Hercegovinom“, istaknuo je te dodao kako je to je ta slika koja nam je jučer poslana iz Mostara, i to je slika koja obećava da će se konačno otvoriti europski put za BiH, jer su odmah na početku, čim je maknuta zavjesa pokroviteljstva EU i njihovih rješenja, pale providne maske prenemaganja i opstrukcije.

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Inzkovo izvješće UN-u puno je obmana i laži o Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U prvome tjednu svibnja Visoki međunarodni predstavnik Valentin Inzko podnio je redovito izvješće Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u kojemu je govorio o polugodišnjem razdoblju u Bosni i Hercegovini iznoseći gomilu laži, obmana i podvala. Uredu Visokoga međunarodnog predstavnika očito je jedini cilj održati status i nastaviti zarađivati stotine tisuća eura, dok s druge strane svojom pristranom probošnjačkom retorikom njegov prvi čovjek nastavlja održavati dominaciju ovoga naroda nad Hrvatima. Skandalozni su navodi, činjenično netočni i obmanjujući, koje je predstavio članovima svjetske organizacije koja je i utemeljila ovu funkciju u BiH. Tako se Inzku priviđaju separatizam kod Hrvata, negiranje Haaškoga tribunala, opstrukcije, a da istodobno nije predstavio nijedan grijeh druge bošnjačke strane. Po običaju i s mjerom podsjetio je na grijehe srpske strane.

Problem NVO Herceg-Bosna

Sredinom ožujka u Mostaru je održana godišnja skupština nevladine udruge Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koja je doslovno to što predstavlja – udruga. Na njoj je govorio Dragan Čović, predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH, također još jedne udruge. To je bio događaj koji je jedva zabilježen u popisu agencijskih vijesti. No ne i za Inzka i njegov tim.

‘Kao što je napomenuto, u izvještajnom razdoblju izjavama se nastavilo osporavati suverenitet i teritorijalni integritet BiH, pri čemu je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik najzastupljeniji predstavnik takvih proglasa. U ožujku je udruga pod nazivom ‘Hrvatska zajednica Herceg-Bosna’, kako se u ratu nazivala odcijepljena paradržava, održala kongres u Mostaru, gdje je ‘pohvaljena ratna Herceg-Bosna’, navedeno je u izvješću austrijskoga diplomata. Koliko su njegova izvješća primitivna i površna, najbolje govori stavljanje u identični kontekst Dodikovih istupa te hrvatskih dužnosnika. I dok Dodik nastavlja ondje gdje su stale srpski ratni vođe Radovan Karadžić i Ratko Mladić, Herceg-Bosna najprije je značila otpor agresiji. Mala povijesna lekcija uči nas kako je utemeljena istoga dana, 18. studenoga 1991. godine, u BiH kada je Vukovar pao u srpske ruke. Jedina logična poveznica s time jeste da je Herceg-Bosna simbol otpora agresiji koja je u BiH uslijedila pola godine kasnije. I da nije bilo Herceg-Bosne, posve je sigurno da ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Za Inzka je, pak, pozivanje na ulogu Herceg-Bosne ‘osporavanje suvereniteta i teritorijalnoga integriteta’. Istodobno, jedina je činjenica da Herceg-Bosna na žalost danas ne postoji kao entitet, odnosno republika, dok istodobno Republika Srpska itekako postoji. Nije Inzko propustio spomenuti niti rezoluciju sa zasjedanja Hrvatskoga narodnog sabora BiH održanoga u siječnju ove godine. Posebno mu je zasmetao dio u kojemu su politički predstavnici Hrvata rekli kako totalnu laž i krivotvorenje povijesti predstavlja presuda šestorici dužnosnika Herceg-Bosne koju je izrekao Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

‘Odbacujemo kvalifikacije ICTY-a o udruženom zločinačkom pothvatu koje su nepravedno i neutemeljeno pripisivane Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane. Takva se zlonamjerna kvalifikacija, na žalost, koristi kao pokušaj ostvarivanja ratnoga cilja jedne strane u ratu u BiH u ukidanju hrvatskoga naroda kao političkoga subjekta u BiH. ICTY nije bio kvalificiran u predmetu ‘Prlić i drugi’, niti je uopće kvalificiran, kao što su oni sami presudili 2007. godine, da odlučuju o pitanjima odgovornosti države, jer imaju kaznenu nadležnost koja se odnosi samo na pojedince’.

Za kardinala Komšić kao Hitler

Ovaj navod iz Deklaracije HNS-a BiH za Inzka predstavlja negiranje ratnih zločina, iako niti jednom rečenicom ratni zločini čak niti u ovomu tekstu nisu spomenuti. Dapače, u rezoluciji HNS-a navedeno je da se osuđuju i prihvaćaju svi pojedinačni zločini posljednjega rata, ali ne i kolektiviziranje krivnje te osuda cijelih država. Skandalozno je i posve diskvalificira Haaški tribunal ocjena u predmetu Prlić da je Hrvatska bila agresor na BiH te da su istu ulogu imali Hrvati u BiH. S obzirom na to da je takva presuda političke naravi, bez ikakve pravne podloge u njegovim pravilnicima, čime su izašli izvan okvira Statuta, politički odgovor HNS-a BiH posve je primjeren takvom političkom stavu. U stvari, presuda Haaškog tribunala i nije izrečena s ciljem da se kazne ili osude šestorica dužnosnika zbog zločina nego da se Hrvatima u BiH dodijeli uloga gubitnika za zelenim stolom pravde, kada to već druga strana nije uspjela učiniti u ratu. Na vrlo ružan način, predstavljajući ih kao separatiste, zatvorene, podupiratelje ratnih zločina, Inzko je opisao Hrvate u BiH. Istodobno je pak Bošnjake, a naročito one koji ih lažno predstavljaju i prava su paradigma njihove podređene pozicije, opisao kao napredne pojedince koji žele napredak društva. To je ocjena za Željka Komšića, koji je predstavljen kao čelnik građanske, neetničke političke stranke Demokratske fronte. Riječ je o stranci u kojoj je ovaj politički Bošnjak samo pokrovitelj velikobošnjačkoga projekta.

‘Izbor Željka Komšića, čelnika građanske/neetničke političke stranke Demokratska fronta (DF), kao hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, izazvao je značajnu reakciju glavne hrvatske političke stranke, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH), čiji službenici uporno govore kako je Komšić ‘nezakonit’ predstavnik hrvatskog naroda. U prosincu je Hrvatski sabor usvojio deklaraciju kojom kritizira Komšićeve izbore i poziva na ustavne promjene, naveo je Inzko u izvješću. Zanimljivo je kako je ovaj čovjek, koji se predstavljao kao veliki katolik, koji čak u svome rodnom mjestu svira orgulje na misama polnoćkama, zaboravio spomenuti i kako je kardinal Vinko Puljić njegov izbor usporedio s dolaskom Hitlera na vlast u Njemačkoj, da su ga sve hrvatske stranke označile kao novovjekovnoga Sejdu Bajramovića, da je njegov izbor Hrvatska akademija za znanost i umjetnost ili pak sveučilište ocijenilo kršiteljem prava Hrvata. No Inzko se zadržao samo na HDZ-u kako bi njegova pristrana priča dobila dodatno na težini i potvrdio stereotipe koje ponavlja godinama.

Podržava preglasavanje

Niti jednim slovom Inzko nije spomenuo probleme s kojima se BiH suočava s migrantskim valom, najavljenim povratkom ratnika iz Islamske države, blokadom vlasti i uspostave Vijeća ministara. Svi su ti problemi iz dvorišta bošnjačke strane i politike. No Inzku su beznačajni. Najzanimljivije je, međutim, što je posve ignorirao problem izbora parlamenta, odnosno Gornjega doma naroda Federacije BiH, za što je izravno odgovoran njegov ured. Iako je Središnje izborno povjerenstvo pronašlo neustavno i nezakonito rješenje, ostaje činjenica kako BiH doslovno nema zakonito uređeno pitanje načina izbora izaslanika za Dom naroda. Naime, to je pitanje Ustavni sud BiH izbrisao, a radi se o odredbama koje su svojedobno nametnuli iz Inzkova ureda. U više od 24 godine rada Ureda kojemu je austrijski diplomat na čelu, u posljednjih devet samo je jedna odluka bila u korist Hrvata, a sve druge, a bilo ih je na stotine, bile su na štetu Hrvata. Ta se jedina odnosila na proširenje granica Općine Žepče u kojoj su pripojene mjesne zajednice iz drugih općina s hrvatskom većinom. Sve druge, uključujući i one da Bošnjaci mogu preglasavati Hrvate, da imaju dvostruko više ministara i utjecaja u federalnim vlastima, rezultat su čovjeka čiji istupi ohrabruju upravo politiku dominacije. S obzirom na to da se radi o konstanti od 24 godine, hrvatska politika konačno mora početi tražiti njegov odlazak i zatvaranje OHR-a. Samo je u takvim okolnostima moguće da BiH napravi iskorak. Ovako će Inzko i društvo stalno podržavati ratne ciljeve jedne strane dok je posve sigurno kako takvo što Hrvati ne će prihvatiti.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik

Inzko u UN-u: ‘Hrvatski dužnosnici Komšića uporno nazivaju nelegitimnim’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Dodik: Želimo samo ruski plin za BiH

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatej Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je u srijedu kako će učiniti sve što je u njegovoj moći da opskrbu plinom te zemlje što čvršće veže uz Rusiju potvrdivši da će, umjesto diverzificiranja opskrbe plinom, koja bi uključivala i povezivanje s Hrvatskom, poduprijeti projekt gradnje novog plinovoda orijentiranog isključivo ka ruskim isporučiteljima.

“Ključno pitanje kojim ćemo se baviti u budućnosti je izgradnja plinovoda i to odvojak koji će biti priključen na ‘Turski tok’. Želimo izgraditi plinovod od Bijeljine do Banje Luke”, kazao je Dodik novinarima u Istočnom Sarajevu nakon što se tamo sastao s ruskim veleposlanikom u BiH Peterom Ivancovim.

Sastanak je održan neposredno nakon što je ranije tijekom dana tvrtka “BH-Gas”, čije je sjedište u Sarajevu i koja upravlja plinskom mrežom na teritoriju Federacije BiH, potvrdila kako počinje provedbu projekta “Južna interkonekcija”, odnosno povezivanje plinske mreže u BiH s onom u Hrvatskoj.

Krajnji cilj tog projekta je osigurati mogućnost da BiH dobavlja plin iz različitih izvora, no prije svega s LNG terminala na Krku.

Projekt izravno podupire SAD, odnosno Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), a uz posredovanje Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) već je osigurano 500 tisuća dolara bespovratnih sredstava koji će koristiti za izradu studije izvodljivosti. Novi plinovod koji bi povezao Zagvozd s Posušjem te bi se potom gradio do Travnika odnosno Mostara prema postojećim bi planovima trebao biti u funkciji već 2023. godine.

BiH trenutačno plin dobiva samo preko plinovoda iz pravca Srbije, izgrađenog još 80-ih godina prošlog stoljeća, i potpuno je ovisna o ruskim isporučiteljima.

Ruske tvrtke financiraju gradnju novog plinovoda trasom preko Turske, koji će stići i do Srbije, a Dodik sada želi da sjeverne dijelove BiH odnosno teritorij koji je većinski na području Republike Srpske poveže s tim plinovodom odvojkom, koji bi vodio do Bijeljine.

U srijedu je najavio kako će o tom projektu početkom lipnja razgovarati s ruskim partnerima u Sankt Petersburgu, gdje se održava gospodarski forum pod pokroviteljstvom vlade u Moskvi.

Vlada RS, koju u potpunosti kontrolira Dodik, u veljači je odbila dati suglasnost na projekt “Južna interkonekcija” uz obrazloženje kako to nije strateški interes tog entiteta.

Vlada Federacije BiH ipak je odlučila raditi na provedbi tog projekta, no za potpisivanje odgovarajućeg međudržavnog ugovora s Hrvatskom ipak će biti nužna suglasnost Vijeća ministara BiH, u kojemu bi srpske pozicije trebali zauzeti Dodikovi ministri pa je neizvjesno kako će se cijela stvar razvijati.

Dodik je u srijedu poručio kako bi i Federacija BiH trebala slijediti planove RS ukoliko želi poboljšati opskrbu plinom svog teritorija.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati