Pratite nas

Komentar

Što su prije što godina znali braća Antun i Stjepan Radić a danas ne znaju Josipović, Milanović i Karamarko?

Objavljeno

na

Komentar Antuna Babića prenosimo u cijelosti:

Bahato nepoštivanje demokracije od strane političkih elita u Hrvatskoj u zadnje vrijeme duboko je zabrinjavajuće i može dovesti do nesagledivih posljedica za dugoročnu političku stabilnost i ravoj demokracije u ovoj zemlji.

Udruženi i orkestrirani žestoki napadi vlasti i oporbe na inicijativu udruge «U ime obitelji» o promjeni izbornog zakonodavstva u Hrvatskoj imaju za cilj ne samo suspendirati i ono malo demokracije koja u Hrvatskoj postoji, nego idu prevenstveno za tim da se dugoročno sačuva i učvrsti vlast djece udbaša i komunista.  Drugim riječima, poduzima se sve kako bi se spriječila toliko nužna demokratizacija političkog i stranačkog života u Hrvatskoj, bez koje je naša domovina osuđena na neizbježni gospodarski i financijski bankrot te odlazak cijele Hrvatske na bubanj.

U cijelosti se slažem s mišljenjem nekih komentatora da je ta inicijativa najvažniji i najkvalitetniji politički potez od oslobođenja hrvatskih teritorija u Oluji 1995. godine. Iako se ne radi o vrlo radikalnim promjenama, a možda bi bilo dobro da jesu radikalnije – jer to traži duboka i teška kriza u kojoj se danas kao društvo nalazimo, ako te promjene zakona o izborima bude prošle one bi mogle dovesti do postavljanja dobrog temelja za toliko očekivani i potreban početak političkog i gospodarskog preporoda Hrvatske.

Neprincipijelna koalicija Josipovića, Milanovića i Karamarka

josipovicmilanovicreutersNažalost, svjedoci smo da se u zadnjih nekoliko dana na udrugu «U ime obitelji» i inicijativu za promjenu izbornog zakonodavstva nemilosrdno puca iz najjačih političkih topova u Hrvatskoj. Formirana je neprincipijelna, ili ipak očekivana, koalicija u kojoj su udruženi predsjednik države Ivo Josipović, vođa SDP-a Zoran Milanović i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Taj savez povlaštenih ljudi u Hrvatskoj ima samo jednu zadaću – zaustaviti razvoj demokracije u Hrvatskoj i sačuvati neograničene političke, gospodarske i financijske beneficije koje danas u Hrvatskoj uživaju ljudi koji nisu željeli slobodnu i samostalnu hrvatsku državu, ali koji su, zahvaljujući svojoj umreženosti još iz doba komunizma, došli na vlast u dvije najjače političke stranke u Hrvatskoj i spremni su poduzeti sve što mogu da zaustave svaku inicijativu koja želi stvoriti uvjete za kvalitetniji život svih hrvatskih građana u novoj, boljoj i uređenoj Hrvatskoj.

Na drugoj strani imamo udrugu «U ime obitelji», koja govori i osjeća potrebe i težnje hrvatskog naroda i značajan dio Katoličke crkve u Hrvatskoj, koji su svjesni da je krajne vrijeme za zustavljanje propadanja države i zemlje koja ima velike razvojne potencijale, a nalazi se na rubu totalnog bankrota. Potrebno je jasno reći kako se danas u Hrvatskoj ponavlja situacija iz najgorih jugoslavenskih vremena kada je Komunistička partija bila na jednoj strani, a narod i Katolička crkva u Hrvatskoj na drugoj.

Protivnici inicijative o promjeni zakona o izborima tvrde kako je inicijativa udruge «U ime obitelji» opasna za stabilnost zemlje, što je izjavio predsjednik Josipović, te da predložena inicijativa ne rješava nedovoljnu zastupljenost Hrvata u svijetu, kako je rekao predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. I predsjednik Josipović i Zoran Milanović i Tomislav Karamarko, mogli su unatrag nekoliko godina pokrenuti, pa i provesti, njihove inicijative za, kako oni kažu, kvalitetniju promjenu izbornog zakona. Nisu to učinili, jer im to nije odgovaralo, niti im to danas odgovara iz gore navedenih razloga. Da su imali viziju i da su iskreno željeli spasiti Hrvatsku od  ozbiljno prijeteće propasti, uštedjeli bi puno napora i novaca udruzi «U ime obitelji», a na veliko zadovoljstvo i dobrobit hrvatskog naroda.

Tragično je, međutim, da smo se sada našli u situaciji koju nismo nikakvo predviđali kad smo se borili za slobodnu i demokratsku državu u uvjerenju da nam se u toj državi više nikada neće moći nametnuti totalitarni i komunistički sustav koji je vladao u Titovoj Jugoslaviji. Ipak, ne treba sumnjati da će vrlo brzo doći vrijeme kad će današnji nositelji političke diktature i zaustavljanja razvoja demokracije u Hrvatskoj morati odgovarati pred sudom javnosti za njihova (ne)djela.

Braća Radić: «Narod je iznad sabora i vlade»

Tradicija hrvatske demokratske misli nije od jučer niti je ona isključivo proizvod udruge «U ime obitelji».

Još prije više od sto godina, dok je u Hrvatskoj bila pod austrougarskom vlašću, hrvatski učitelji i politički mislioci Antun i Stjepan Radić neumorno su se zalagali za demokratizaciju društva u Hrvatskoj, koja, nažalost, nije ostvarena niti u samostalnoj hrvatskoj državi. Na početku prošlog stoljeća, 1908. godine, u raspravi o tome je li sabor iznad naroda ili je narod iznad sabora, osnivači Hrvatske seljačke stranke Antun i Stjepan rekli su slijedeće:

 «Nije dosta samo reći, nego se to mora i u životu vidjeti, da je narod ne samo nad vladom, nego i nad saborom tj. da ni čitav sabor, kad bi kojom nesrećom njegova većina skrenula na stranputicu, ne može nanijeti štetu domovini. To se postiže tako da se saboru ograniči njegova vlast tj. da naročito za takve zakone koji narodu nameću nove terete, treba najprije pitati čitav narod, pa istom onda, ako većina svih izbornika pojedinačnim glasovanjem takav novi teret odobri, da zakon ide na potvrdu. Ovo pojedinačno glasovanje cijeloga naroda na latinskom se zove ‘referendum’».[1]

markicDakle, Željka Markić i udruga «U ime obitelji» ne traže nešto što je novo, radikalno i revolucionarno. Traže samo ono što su braća Antun i Stjepan Radić zagovarali već prije više od sto godina, a što je u drugim demokratskim zemljama svijeta, kao što je na primjer Švicarska, neupitno pravo i praksa već desetljećima. Inicijativa udruge «U ime obitelji» ne traži ništa više drugo nego da se ispune misli i snovi hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu koji su ginuli u uvjerenju da se bore za demokratsku i bolju Hrvatsku, a ne za kontinuitet komunističkog i totalitarnog naslijeđa iz bivše Jugoslavije.

Hrvatska kao Kina, Sjeverna Koreja i Kuba

 U zaključku možda treba kratko reći koliko su smiješni argumenti najviših hrvatskih političkih dužnosnika i pojedinih kolumnista kako bi inicijativa udruge «U ime obitelji» mogla ugroziti stabilnost države i da tu inicijativu treba spriječiti i zbog toga što će Hrvatskoj uskoro trebati jaka vlada. To je prije svega retorika koju danas koriste samo političari i režimski novinari u još uvijek komunističkoj Kini, Sjevernoj Koreji i na Kubi. Svima nam je dobro poznato da smo u Hrvatskoj, od 1990. godine do danas, imali jako puno jakih i stabilnih, ali i nesposobnih i nepoštenih vlada, kao na primjer ova zadnja Milanovićeva, a koje su nas dovele u katastrofalno gospodarsko stanje, na rub propasti. Ono što hrvatski narod i ova teška društvena i gospodarska kriza traže je prvenstveno sposobna i poštena, a ne jaka i nesposobna vlada, kakvu ćemo na slijedećim izborima opet dobiti ako ne prođe referendumska inicijativa udruge «U ime obitelji».

Antun Babić

bivši savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana

bivši pomoćnik ministra povratka i useljeništva

U Zagrebu 22. rujna 2014.

kamenjar.com

[1] Antun i Stjepan Radić 1908. godine u knjižici – «Što je i što hoće Hrvatska Pučka Seljačka Stranka?»

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hoće li ‘avet s Durmitora’ dobiti zasluženu kaznu?

Objavljeno

na

Objavio

Za svoju pjesmu “Siđimo u gradove da bijemo gadove”, Radovan Karadžić je 1994. godine dobio nagradu “Risto Ratković” koja se u okviru “Ratkovićevih večeri poezije” dodjeljuje u Bijelom Polju (Crna Gora) od 1973. godine.

Tako su Radovanovi zemljaci (jer on je porijeklom Crnogorac) počastili svoga idola tom “međunarodnom književnom nagradom” i to simbolično i “prigodno”, baš za pjesmu koja veliča razaranje i uništavanje gradova, što dovoljno govori i o “Aveti s Durmitora” i o njegovim sljedbenicima i obožavateljima.

Podsjetimo, događalo se to u vrijeme dok su diljem Bosne i Hercegovine tekli potoci krvi, a Sarajevo prolazilo svoje najteže dane u povijesti. U ovom je gradu za vrijeme opsade koja je trajala puna 44 mjeseca, ubijeno ili umrlo od posljedica rata oko 14.000 osoba (od čega 5.604 civila među kojima je bilo 643 djeteta), dok je ranjeno oko 56.000. Među smrtno stradalim civilima 70% je muslimana – Bošnjaka, 20% Srba, 8% Hrvata, te 2% građana drugih nacionalnosti.

Dakle, srpski je agresor koji je okružio grad i skoro pune 4 godine ga razarao s okolnih brda, u njemu tijekom opsade ubio i 1.133 Srba. I to nešto govori o naravi i stupnju okrutnosti i bešćutnosti s kojom se nastupalo u cilju stvaranja “srpske države” na tlu Bosne i Hercegovine.

No, Sarajevo je samo jedan od masovnih zločina za koje je odgovoran krvnik kojemu se upravo danas treba izreći pravomoćna presuda pred “Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove” u Den Haagu.

Optužnica protiv njega podignuta je od strane Tužiteljstva ICTY-a 1995. godine, od 1996. do 2008. godine bio je u bijegu, a uhićen je u Srbiji 21. prosinca 2008. godine, nakon što se dulje vrijeme skrivao iza identiteta “dr. Dabića” i čak javno nastupao, što tajne službe Srbije navodno “nisu znale”. Suđenje je započelo 31. lipnja 2008., a 24. ožujka 2016. godine u prvostupanjskom postupku osuđen je na 40 godina zatvora.

Sa svojim suradnicima (Biljanom Plavšić, Nikolom Koljevićem, Momčilo Krajišnikom, Ratkom Mladićem i drugima), poremećeni psihijatar, predsjednik i utemeljitelj SDS-a, prvi predsjednik genocidne tvorevine “republike srpske” i “vrhovni zapovjednik” njezine paravojske (“VRS”) Radovan Karadžić, sve je učinio kako bi po nalozima Beograda odradio Bosnu i Hercegovinu etnički očistio od muslimana-Bošnjaka, Hrvata i drugih nacija i tako je pretvorio u dio buduće “Velike Srbije”. Tim projektom genocida i etničkog čišćenja, uz nezapamćene masakre i masovne zločine što su ih provodili njegova paravojska, četnici i “dobrovoljci”, on je sebe uvrstio u red najvećih zločinaca XX stoljeća.

Od ukupno 104.732 žrtve koliko ih je tijekom rata u BiH (1992-’95.) bilo (prema podacima Demografskog odjela Ured tužitelja MKSJ u Den Haagu iz 2010. godine), oko 80% su uzrokovali Srbi koji su do jeseni 1994. godine osvojili preko 70% BiH, od čega su velike dijelove etnički očistili, uz masovne zločine (počevši od Ravnog i Sarajeva preko Kupresa, Posavine, Višegrada, Srebrenice i mnogih drugih mjesta). S etnički očišćenih prostora protjerali su blizu 2 milijuna muslimana-Bošnjak i Hrvata.

Za zla što ih je počinio Radovan Karadžić, prave kazne nema.

No, nadajmo se da će žrtve i njihovi potomci ipak dobiti kakvu-takvu zadovoljštinu.

Bilo bi to jako važno i zbog budućnosti ljudi koji će nastaviti živjeti na prostorima BiH, koje god nacije i vjere bili.

“Republike Srpska” je zločinačka tvorevina nastala genocidom i okupana krvlju nevinih – i tu istinu ne smijemo zaboraviti.

To moraju znati i svi oni koji danas slave ovog zločinca nad zločincima, nastavljaju njegovu ideologiju i zagovaraju nove ratove.

Zločin je pitanje svih pitanja – a odnos prema zločinima i zločincima pokazatelj zrelosti jednog naroda, njegovog civilizacijskog dosega i spremnosti suočavanja s prošlošću. Bez toga – bez elementarne pravde i istine, mira i normalnog života u BiH i njezinom susjedstvu nema.

Ako je kod sudaca koji odlučuju o krivnji “Aveti s Durmitora” ili “Krvniku s Pala” ostalo još barem malo časti i osjećaja za pravdu, izricanje najteže kazne ne bi smjelo biti upitno.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudova danas će izreći pravomoćnu presudu Karadžiću

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Ivo Goldstein i dalje jaše na svom znanstvenom Šarcu, rujno vino pije…

Objavljeno

na

Objavio

Ivo Goldstein i dalje jaše na svom znanstvenom Šarcu, rujno vino pije. Pola pije, pola Šarcu daje.

Osvrćući se na predstojeću komemoraciju u Jasenovcu, a nakon javne promocije nevjerojatne izmišljotine tzv.drobilice kostiju, Goldstein tvrdi da je u Hrvatskoj nakon izbacivanja Titove biste gotovo završena ustašizacija, a pita se kakvo smo mi to društvo koje se ne može dogovoriti oko temeljnih činjenica? Njemu je činjenica – drobilica!

Pravo je pitanje – kakvo smo mi to društvo kada takvi kao on presudno utječu na formiranje svijesti i normativa, kada takve kao on financira država i štiti njihovo višegodišnje agresivno opravdavanje zločina protiv hrvatskog naroda, posve otvoreno zagovarajući povijesno pravo pobjednika rata na odmazdu nad poraženima?

Uz to, ključno je pitanje danas u Hrvatskoj – smije li hrvatski narod dopuštati da se Goldstein i slični i nakon uspostave samostalne Hrvatske osjećaju i ponašaju kao pobjednici? Od odgovora na ovo pitanje ovisi u velikoj mjeri budućnost hrvatskog naroda, komentirao je novinar i kolumnist Projekta Velebit, Marko Ljubić

 

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari