Pratite nas

Komentar

Što su prije što godina znali braća Antun i Stjepan Radić a danas ne znaju Josipović, Milanović i Karamarko?

Objavljeno

na

Komentar Antuna Babića prenosimo u cijelosti:

Bahato nepoštivanje demokracije od strane političkih elita u Hrvatskoj u zadnje vrijeme duboko je zabrinjavajuće i može dovesti do nesagledivih posljedica za dugoročnu političku stabilnost i ravoj demokracije u ovoj zemlji.

Udruženi i orkestrirani žestoki napadi vlasti i oporbe na inicijativu udruge «U ime obitelji» o promjeni izbornog zakonodavstva u Hrvatskoj imaju za cilj ne samo suspendirati i ono malo demokracije koja u Hrvatskoj postoji, nego idu prevenstveno za tim da se dugoročno sačuva i učvrsti vlast djece udbaša i komunista.  Drugim riječima, poduzima se sve kako bi se spriječila toliko nužna demokratizacija političkog i stranačkog života u Hrvatskoj, bez koje je naša domovina osuđena na neizbježni gospodarski i financijski bankrot te odlazak cijele Hrvatske na bubanj.

U cijelosti se slažem s mišljenjem nekih komentatora da je ta inicijativa najvažniji i najkvalitetniji politički potez od oslobođenja hrvatskih teritorija u Oluji 1995. godine. Iako se ne radi o vrlo radikalnim promjenama, a možda bi bilo dobro da jesu radikalnije – jer to traži duboka i teška kriza u kojoj se danas kao društvo nalazimo, ako te promjene zakona o izborima bude prošle one bi mogle dovesti do postavljanja dobrog temelja za toliko očekivani i potreban početak političkog i gospodarskog preporoda Hrvatske.

Neprincipijelna koalicija Josipovića, Milanovića i Karamarka

josipovicmilanovicreutersNažalost, svjedoci smo da se u zadnjih nekoliko dana na udrugu «U ime obitelji» i inicijativu za promjenu izbornog zakonodavstva nemilosrdno puca iz najjačih političkih topova u Hrvatskoj. Formirana je neprincipijelna, ili ipak očekivana, koalicija u kojoj su udruženi predsjednik države Ivo Josipović, vođa SDP-a Zoran Milanović i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Taj savez povlaštenih ljudi u Hrvatskoj ima samo jednu zadaću – zaustaviti razvoj demokracije u Hrvatskoj i sačuvati neograničene političke, gospodarske i financijske beneficije koje danas u Hrvatskoj uživaju ljudi koji nisu željeli slobodnu i samostalnu hrvatsku državu, ali koji su, zahvaljujući svojoj umreženosti još iz doba komunizma, došli na vlast u dvije najjače političke stranke u Hrvatskoj i spremni su poduzeti sve što mogu da zaustave svaku inicijativu koja želi stvoriti uvjete za kvalitetniji život svih hrvatskih građana u novoj, boljoj i uređenoj Hrvatskoj.

Na drugoj strani imamo udrugu «U ime obitelji», koja govori i osjeća potrebe i težnje hrvatskog naroda i značajan dio Katoličke crkve u Hrvatskoj, koji su svjesni da je krajne vrijeme za zustavljanje propadanja države i zemlje koja ima velike razvojne potencijale, a nalazi se na rubu totalnog bankrota. Potrebno je jasno reći kako se danas u Hrvatskoj ponavlja situacija iz najgorih jugoslavenskih vremena kada je Komunistička partija bila na jednoj strani, a narod i Katolička crkva u Hrvatskoj na drugoj.

Protivnici inicijative o promjeni zakona o izborima tvrde kako je inicijativa udruge «U ime obitelji» opasna za stabilnost zemlje, što je izjavio predsjednik Josipović, te da predložena inicijativa ne rješava nedovoljnu zastupljenost Hrvata u svijetu, kako je rekao predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. I predsjednik Josipović i Zoran Milanović i Tomislav Karamarko, mogli su unatrag nekoliko godina pokrenuti, pa i provesti, njihove inicijative za, kako oni kažu, kvalitetniju promjenu izbornog zakona. Nisu to učinili, jer im to nije odgovaralo, niti im to danas odgovara iz gore navedenih razloga. Da su imali viziju i da su iskreno željeli spasiti Hrvatsku od  ozbiljno prijeteće propasti, uštedjeli bi puno napora i novaca udruzi «U ime obitelji», a na veliko zadovoljstvo i dobrobit hrvatskog naroda.

Tragično je, međutim, da smo se sada našli u situaciji koju nismo nikakvo predviđali kad smo se borili za slobodnu i demokratsku državu u uvjerenju da nam se u toj državi više nikada neće moći nametnuti totalitarni i komunistički sustav koji je vladao u Titovoj Jugoslaviji. Ipak, ne treba sumnjati da će vrlo brzo doći vrijeme kad će današnji nositelji političke diktature i zaustavljanja razvoja demokracije u Hrvatskoj morati odgovarati pred sudom javnosti za njihova (ne)djela.

Braća Radić: «Narod je iznad sabora i vlade»

Tradicija hrvatske demokratske misli nije od jučer niti je ona isključivo proizvod udruge «U ime obitelji».

Još prije više od sto godina, dok je u Hrvatskoj bila pod austrougarskom vlašću, hrvatski učitelji i politički mislioci Antun i Stjepan Radić neumorno su se zalagali za demokratizaciju društva u Hrvatskoj, koja, nažalost, nije ostvarena niti u samostalnoj hrvatskoj državi. Na početku prošlog stoljeća, 1908. godine, u raspravi o tome je li sabor iznad naroda ili je narod iznad sabora, osnivači Hrvatske seljačke stranke Antun i Stjepan rekli su slijedeće:

 «Nije dosta samo reći, nego se to mora i u životu vidjeti, da je narod ne samo nad vladom, nego i nad saborom tj. da ni čitav sabor, kad bi kojom nesrećom njegova većina skrenula na stranputicu, ne može nanijeti štetu domovini. To se postiže tako da se saboru ograniči njegova vlast tj. da naročito za takve zakone koji narodu nameću nove terete, treba najprije pitati čitav narod, pa istom onda, ako većina svih izbornika pojedinačnim glasovanjem takav novi teret odobri, da zakon ide na potvrdu. Ovo pojedinačno glasovanje cijeloga naroda na latinskom se zove ‘referendum’».[1]

markicDakle, Željka Markić i udruga «U ime obitelji» ne traže nešto što je novo, radikalno i revolucionarno. Traže samo ono što su braća Antun i Stjepan Radić zagovarali već prije više od sto godina, a što je u drugim demokratskim zemljama svijeta, kao što je na primjer Švicarska, neupitno pravo i praksa već desetljećima. Inicijativa udruge «U ime obitelji» ne traži ništa više drugo nego da se ispune misli i snovi hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu koji su ginuli u uvjerenju da se bore za demokratsku i bolju Hrvatsku, a ne za kontinuitet komunističkog i totalitarnog naslijeđa iz bivše Jugoslavije.

Hrvatska kao Kina, Sjeverna Koreja i Kuba

 U zaključku možda treba kratko reći koliko su smiješni argumenti najviših hrvatskih političkih dužnosnika i pojedinih kolumnista kako bi inicijativa udruge «U ime obitelji» mogla ugroziti stabilnost države i da tu inicijativu treba spriječiti i zbog toga što će Hrvatskoj uskoro trebati jaka vlada. To je prije svega retorika koju danas koriste samo političari i režimski novinari u još uvijek komunističkoj Kini, Sjevernoj Koreji i na Kubi. Svima nam je dobro poznato da smo u Hrvatskoj, od 1990. godine do danas, imali jako puno jakih i stabilnih, ali i nesposobnih i nepoštenih vlada, kao na primjer ova zadnja Milanovićeva, a koje su nas dovele u katastrofalno gospodarsko stanje, na rub propasti. Ono što hrvatski narod i ova teška društvena i gospodarska kriza traže je prvenstveno sposobna i poštena, a ne jaka i nesposobna vlada, kakvu ćemo na slijedećim izborima opet dobiti ako ne prođe referendumska inicijativa udruge «U ime obitelji».

Antun Babić

bivši savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana

bivši pomoćnik ministra povratka i useljeništva

U Zagrebu 22. rujna 2014.

kamenjar.com

[1] Antun i Stjepan Radić 1908. godine u knjižici – «Što je i što hoće Hrvatska Pučka Seljačka Stranka?»

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari