Pratite nas

Hrvatska

Što su zapravo ‘Vatikanski ugovori’?

Objavljeno

na

U Hrvatskoj postoji duga tradicija lupetanja napamet, bez imalo upućenosti u meritum stvari. Ovo je naročito izraženo kad se radi o bilo kojoj temi vezanoj na RKC, prema kojoj postoji ogromno neprijateljstvo u jednom manjem, ali vrlo glasnom i agresivnom dijelu populacije.

Kad se očito, otvoreno, tendenciozno, i zlonamjerno laže o bilo kome i čemu, imam potrebu braniti činjenice. Čak i kad su u pitanju organizacije poput RKC, za koje inače u životu nisam previše mario. Razlog je jednostavan: propaganda i laži su u korijenu svih velikih društvenih zala, neovisno kad i u čije ime se javljaju. A laži uvijek nailaza na mnogo bolji prijem u javnosti od golih i lako provjerivih činjenica. U pozadini takvih kampanja laži uvijek stoje nečiji politički interesi – a namjere onih koji se služe kampanjama laži i dezinformacija nikad nisu dobre.

Takvih je laži koje su s vremenom prihvaćene kao neupitne istine bilo prilično samo u zadnjih par godina – od one o milijardama za Biskupske dvore od poludragog kamena, iako svatko tko ima google može provjeriti kolika je cijena građevnog oniksa kakav je primijenjen na dotičnoj fasadi (u pravilu stotinjak dolara po kvadratu), kao i to da se ne radi o poludragom kamenu, do slučaja Azimut o kom sam više puta pisao, gdje su arheološka istraživanja koja provodi Ministarstvo kulture proglašena, bez ikakvog temelja ili osnove, “gradnjom faraonske grobnice biskupa” koja ni manje ni više nego ugrožava temelje katedrale, a jedna obična intervencija zbog remećenja javnog reda i mira u tri ujutro u centru naseljenog mjesta, koju s dotičnim biskupom povezuje tek to što stanuje na pedeset metara od dotičnog noćnog kluba, koji suprotno dezinformacijama nema nikakvu dozvolu za bilo kakvu buku izvan kluba iza dva ujutro, što po zakonu uostalom ne može ni teoretski imati, proglašena napadom na kulturu, turizam, i noćni život grada.

Priča o vatikanskim ugovorima traje otkad su potpisani, a tome je gotovo dvadeset godina. Po raznim hejterskim i anticrkvenim grupama i udrugama, Hrvatska daje milijarde godišnje mrskoj RKC, posve nepotrebno i neutemeljeno, a usto je to po njima narušavanje principa sekularizma.

Niti jedno nije točno, kako ćemo vidjeti.

Tzv. “Vatikanski ugovori”, što je pojam koji obuhvaća međunarodne ugovore koji predstavljaju formalno-pravni okvir diplomatskih odnosa između Svete stolice (a ne Vatikana kao države, kako se pogrešno tumači)  postoje ukupno četiri: Prvi je Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture; ratificiran 24.siječnja 1997.

Drugi je Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušebrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske;
ratificiran 24.siječnja 1997.

Treći je Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, ratificiran 9.veljače 1997.

I posljednji je Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima; ratificiran 4.prosinca 1998.

Da bi se razumjelo smisao tih ugovora, treba znati da je Sveta Stolica središnje upravno tijelo Katoličke crkve – a ne “vlada strane države”, kako se to pogrešno prezentira. Papa dakle sklapa konkordat kao vjerski poglavar i predstavnik vjernika katolika u dotičnoj državi, a ne kao predstavnik Vatikanske Države.

Papa još od 1870. nije teritorijalni suveren, nitu svjetovni poglavar. Sveta stolica jest međutim subjekt međunarodnog prava, i to je razlikuje od ostalih vjerskih zajednica koje također imaju ugovorima uređene odnose s Vladom RH. I upravo kao i RKC, financiraju se iz budžeta. Da je Hrvatska sekularna država, svjedoči upravo to ona nema takav ugovor samo sa Svetom stolicom – nego sa svim većim vjerskim zajednicama koje djeluju na teritoriju RH. Isto tako, novac koji vjerske zajednice dobivaju iz proračuna je razmjerno jednak za sve – naravno, u odnosu prema broju vjernika koji se utvrđuje popisom stanovništva. Pravoslavna, islamska i ostale zajednice dobivaju iz proračuna ono što i RKC, naravno srazmjerno broju vjernika i vjerskih objekata. Kad bi se “građanske udruge” tipa “Nisam vjernik”, “mrzim crkvu”, “smeta mi buka crkvenih zvona” i slične nebulozne inicijative kojih u Hrvatskoj ima na tisuće, financirale prema broju članova i sljedbenika, kako se financiraju vjerske zajednice, vjerojatno ne bi dobivale ni tisućiti dio novca koji ovako sišu iz proračuna!

Zašto neće biti raskidanja Vatikanskih ugovora?

I ovdje dolazimo do prvog razloga zašto je Milanović razočarao svoje birače rekavši da neće biti raskidanja “vatikanskih ugovora”. Država ima ustavnu obavezu tretirati sve građane jednako. Kad bi ukinula financiranje RKC, morala bi, prema načelu ravnopravnosti građana, ukinuti financiranje SVIH vjerskih zajednica. Uključujući pravoslavnu, primjerice, što svakako ne bi bilo lijepo dočekano u susjedstvu, a vjerojatno ni od dobrog dijela onih koji se protive financiranju RKC. Tada bi se moralo prijeći na porez, odnosno prirez, kakav postoji u nekim državama EU, što bi zapravo vjerojatno pogodovalo RKC, bar financijski. No postoji i bitniji: “Vatikanski ugovori” imaju karakter – međunarodnih ugovora, i to ih jedino razlikuje od ostalih ugovora sklopljenih s ostalim vjerskim zajednicama. Druge vjerske zajednice nemaju međunarodni pravni subjektivitet. Sveta Stolica je tu iznimka, a to ima korijene u tome što je vatikanska diplomacija diplomacija jedna od najstarijih i najiskusnijih u Europi, ali i u tome što je katolička crkva nerazdvojni dio povijesti kontinenta, i njegovog civiliizacijskog uspona na vrh svijeta. U Hrvatskoj, Sveta Stolica je diplomatski pristutna od vladavine  bana Borne: 679. godine je sklopljen prvi međunarodni savez između Hrvata u njihovoj novoj postojbini, i to sa Svetom Stolicom na kojoj je sjedio papa Agaton. Od onda je RKC bitan dio javnog života u Hrvatskoj, ali i dio nacionalnog identieta te jamac očuvanja istog.

Pravna vrijednost međunarodnih ugovora nadilazi zakone svake države, te ih nije moguće raskinuti niti mijenjati jednostrano. U slučaju njihovog kršenja, primjenjuje se međunarodno pravo. Ugovori, dakle, jamče Katoličkoj crkvi, ali i drugim crkvama koje imaju sklopljene ugovore s vladom RH, pravnu sigurnost, i štite vjerske zajednice od samovolje i hirova političkih i uopće građanskih vlasti, koja je bila tako česta u XX stoljeću. Velik dio prošlog stoljeća odnos Crkve i države nije bio pravno uređen ugovorima, kako to treba biti u civiliziranim državama, već je bio prepušten volji pojedinaca i raspoloženju vlasti.

Tu je posebno važan ugovor o pravnim pitanjima, koji određuje okvir javnog djelovanja Crkve te odnos između Crkve i države. Time je zajamčeno da su i Crkva i država, svaka unutar svog poretka, posve neovisne jedna od druge i samostalne u djelovanju: dakle, upravo “Vatikanski ugovori” jesu JAMAC SEKULARIZMA, nipošto kršenje sekularizma! To što mnogi neuki i indoktrinirani smatraju da “sekularizam” znači zabranu financiranja Crkve od strane države, i zabranu javnog i političkog djelovanja crkve, jednostavno nema veze s mozgom. Načelo sekularizma jednostavno znači upravo to: neovisnost države u djelovanju od crkve, i ravnopravan položaj svih vjerskih zajednica pred zakonom. Što ti ugovori upravo i jamče.
Sekularna država je naime koncept u kom je država neutralna spram religije, i ne podržava niti ireligioznost niti religioznost, a usto tretira sve građane jednako neovisno o religijskoj pripadnosti. Engleska, što mnogi ne znaju, nije sekularna država. Državni poglavar je ujedno i vjerski još od 1688., a u domu lordova 26 njih također nose titulu “Lord Spiritual” engleske crkve, “Church of England”. Usto, premijer ne može biti katolik iako to nije izričito zakonom zabranjeno, no zapravo je onemogućenom time što on imenuje visoke dužnosnike “Church of England”, pa je tako Tony Blair smio prijeći na katoličanstvo tek po prestanku službe. Također, ukoliko se prijestolonasljednik oženi ili uda za katolika, on ne spada u nasljedni red za krunu.

Naravno, tumačiti sekularizam onima koji pod svaku cijenu žele istjerati Crkvu iz javnog prostora nema previše smisla, pa njima ovo tumačenje nije niti namijenjeno.

Tim ugovorima je i regulirano da tamo gdje se djelovanje Crkve i države isprepliću – recimo na polju edukacije, zaštite kulturnih spomenika, kod zdravstvenih ustanova i staračkih domova, gdje Crkva sudjeluje u skrbi – Crkva i država surađuju na dobrobit ljudi.

Slični ugovori postoje i u brojnim drugim zemljama. Kao uzor za Hrvastku su poslužili ugovori koje je Španjolska potpisala sa Svetom Stolicom nakon pada fašističke diktature u toj zemlji, 1979. godine. Oni su bili i zalog demokratizacije zemlje. Slični ugovori postoje između Svete stolice i Poljske, Mađarske, te drugih zemalja.

No, od svih ugovora antivjerničkim udrugama je najsporniji onaj o gospodarskim pitanjima, potpisan nakon što je Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 11. listopada 1996. donio “Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine”. Crkva, kao i svi ostali pravni i građanski subjekti u državi, ima pravo na povrat imovine, po tom zakonu. Međutim, problem je što država dio nacionaliziranih dobara nije mogla vratiti Katoličkoj crkvi, kao uostalom ni mogima drugima, u naturi, što je proizvelo obavezu plaćanja naknade za otetu imovinu. Katoličkoj crkve su vjernici često ostavljali dobra s nakanom da pomaže najsiro­mašnijim i najugroženijim članovima društva, što i jest njeno osnovno poslanje – RKC je i danas najviše angažirana u kairatitvnoj djelatnosti, od Caritasa do javnih kuhinja i centara za odvikavanje od ovisnosti. Taj iznos je zapravo razmjerno beznačajan u odnosu na budžet RH koji prelazi 120 milijardi kuna – radi se o tristotinjak milijuna kuna godišnje, s tim da se Crkva u krizi odrekla dijela tog novca pa to iznosi oko 250 milijuna godišnje. To je manje 60 kuna godišnje po stanovniku, ili oko 5 kuna mjesečno, što je očito najveći problem države u kojoj se milijuni godišnje troše na veterinare koji održavaju na životu Titove muflone na Brijunima i za informatizaciju Pantovčaka, među svim ostalim bizarnim troškovima koje možete pronaći na stranicama ministarstva financija, u nečem što se zove “proračun RH”. Odnosno, za naknadu otete imovine koju nije moguće vratiti niti nadoknaditi, RKC dajemo oko 0,2% proračuna. Tome treba dodati iznos od dvije prosječne bruto plaće za svaku katoličku župu u Hrvatskoj, čime se dijelom financira djelovanje župnika, ali i održavanje i obnova objekata.

No, s druge strane Crkva, kao i ostale vjerske zajednice, održava velik dio sakralnih objekata neprocjenjive vrijednosti – valja se zapitati, kad bi održavanje svih katedrala i crkava u Hrvatskoj palo na trošak budžeta, koliko bi koštali i najtrivijalniji radovi na njima? Vjerojatno, znajući kako se troši državni novac kad se ugovara bilo što, i koliko se mita mora dati raznim posrednicima i udaračima pečata te svima onima koji se “moraju” ogrebati o svaki državni novac, bar deseterostruko…

Recimo i da su ovakvi pojedinačni ugovori relativna novina u reguliranju odnosa između Katoličke crkve i države, koji je tradicionalno reguliran kroz konkordat. Povijest odnosa Hrvatske i Svete stolice u prošlom stoljeću govori o važnosti postojanja takvog ugovora za Hrvate i njihova prava, kako nacionalna tako i ljudska. Naime, slomom Austro-Ugarske 1918. prestao je vrijediti konkordat koji je bio sklopljen 1855. Konkordat između Svete Stolice i Kraljevine Jugoslavije  su u Rimu potpisali jugoslavenski ministar pravosuđa Ljudevit Aver i kardinal Eugenio Pacelli, budući papa Pio Xll, no ti ugovori propadaju 1936.god. zbog opozicije Srpske pravoslavne crkve, koja je željela sačuvati svoj privilegirani položaj u Jugoslaviji. Katolička crkva je bila jedina vjerska zajednica koja u prvoj Jugoslaviji nije imala zakonski uređen odnos s državom.  Sama ta činjenica je dovoljna da se shvati zašto su ti ugovori važni – i kome smetaju.

Nakon rata Tito je najprije pokušao prekinuti vezu između hrvatskog naroda i Svete Stolice, nudeći zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu stvaranje “Hrvatske nacionalne crkve”, slično “Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi” koja je postojala za NDH, što je Stepinac odbio, jer katolička vjera je – univerzalna, kako joj ime kaže, i ne dijeli ljude po nacionalnosti. 1952. zbog Stepinčevog odbijanja da raskine s Vatikanom i osnuje nacionalističku crkvenu sektu, došlo je do strahovitih napada na biskupe i terora nad njima. Papa Pio Xll., tada imenuje Stepinca kardinalom, što je razjarilo diktatora. On tada prekida diplomatske veze sa Svetom Stolicom, optuživši crkvu da se miješa u unutrašnje poslove države, te pokušavši potpuno izolirati Hrvatsku od Svete Stolice i Katoličke crkve u svijetu. Izolacija je svim diktatorima bila učinkovito oruđe stvaranja svoje strahovlasti, a istovremeno odvajanja žrtve od svih koji bi joj mogli priskočiti u pomoć. Ipak, 15.kolovoza 1970. Sveta Stolica i SFRJ uspostavile su diplomatske odnose na razini ambasadora: čak ni Tito nije mogao posve ignorirati vatikansku diplomaciju. Ona je uostalom odigrala i presudnu odluku u odluci o međunarodnom prizanju Hrvatske – što je nešto što će joj vesela družina koja se skupila na skupu protiv tih ugovora oprostiti teže od pedofilskih skandala, križarskih ratova, i inkvizicije zajedno.

Zaključimo onim što je Papa Ivan Pavao II rekao prilikom sklapanja tih ugovora:

Načela vjerske slobode, odvojenosti Crkve od države i potreba međusobne suradnje kao dio demokratskog pravnog sustava, sada stupaju na snagu i u Republici Hrvatskoj, poštivajući vaše povijesne, kulturne i vjerske posebnosti. Ne radi se nipošto o povlasticama danim

Katoličkoj crkvi, nego o redovnome načinu uređivanja međusobnih odnosa Crkve i države na korist svih građana. Jasno je da uređivanje pravnog položaja omogućuje Crkvi da se, s više sigurnosti, posveti svojem vlastitom djelovanju. Crkva samo traži da može nastaviti svoje poslanje služenja novim poletom, žarom i stvaralaštvom, u zoru trećeg kršćanskog tisućljeća”

Autor: Marcel Holjevac

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Pripadnici Prvog hrvatskog kontingenta ispraćeni iz Petrinje u Litvu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH/ M. Čobanović

U vojarni “Pukovnik Predrag Matanović” u Petrinji u petak, 24. studenog 2017., održan je svečani ispraćaj 1. hrvatskog kontingenta ojačane prednje prisutnosti NATO-a u Republiku Litvu, gdje će sudjelovati u toj NATO aktivnosti u sklopu borbene skupine pod vodstvom Savezne Republike Njemačke (1. HRVCON-a eFPBG–DEU).

Uz pripadnike kontingenta i članove njihovih obitelji, svečanom ispraćaju nazočili su potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević koji je ujedno bio izaslanik predsjednice RH i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga RH, načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Mirko Šundov, vojni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država brigadir Robert Mathers, ministar savjetnik u Veleposlanstvu Republike Litve i voditelj Ureda u RH Donatas Žiugžda, vojni izaslanik Republike Njemačke pukovnik Janus Kaschta, vojni izaslanik Francuske Republike brigadir Fabrice Duda te predstavnici lokalne zajednice i drugi visoki uzvanici, priopćio je MORH

Izaslanik predsjednice RH i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević ovom je prilikom poručio kako je uvjeren da će u misiji u Litvi, pripadnici Oružanih snaga još jednom dokazati svoju profesionalnost i spremnost pri izvršavanju različitih zadaća. „Republika Hrvatska svojim sudjelovanjem u ovoj aktivnosti, u okviru borbene skupine pod vodstvom Savezne Republike Njemačke daje svoj vidljivi doprinos temeljnim vrijednostima Sjevernoatlantskog saveza.

Neka vam djela naše garde, onih koji su stvarali i branili Hrvatsku u Domovinskom ratu bude putokaz i u budućnosti. Zadaća na koju krećete je zahtjevna i odgovorna. Za uspjeh naših napora i našeg doprinosa ovoj NATO aktivnosti bitan je vaš puni angažman i fokusiranost svake pripadnice i pripadnika Hrvatskog kontingenta u Litvi“, rekao je ministar Krstičević koji je izrazio nadu kako će se tijekom boravka pripadnika Oružanih snaga u Republici Litvi osobno doći uvjeriti u njihovu spremnost i uvjete u kojima rade i žive.

“Nikada, ni jednog trenutka tijekom boravka na ovoj aktivnosti nemojte ispustiti iz vida kako u odori ponosnog i časnog hrvatskog vojnika ne predstavljate samo sebe, već Republiku Hrvatsku, vjerodostojnu i pouzdanu NATO saveznicu.

Očekujem da u svome djelovanju pokažete odgovornost, predanost zadaćama. Svima vama neka sigurnost kolega, ali i vlastita sigurnost bude na prvom mjestu. U svome djelovanju imat ćete punu potporu Ministarstva obrane i mene osobno”, zaključuje ministar.

Foto: MORH/ M. Čobanović

Pripreme za odlazak u Litvu uspješno su provedene, a spremnost i profesionalnost pripadnika kontingenta pohvalio je načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Mirko Šundov: „Cilj ove misije, pa tako i vašeg odlaska na ovu aktivnost, jest ostvarivanje konkretnog oblika jačanja kolektivnog odvraćanja i obrane Saveza na teritoriju istočnog krila NATO-a, i očekujem da će se ovom misijom potvrditi i pokazati zajedništvo država članica te snažna transatlantska veza“.

General Šundov izrazio je uvjerenje u uspješnost još jedne misije u koju su upućuju pripadnici Oružanih snaga RH te istaknuo kako očekuje da će se pokazati jedinstvo država članica i neposredna odlučnost NATO-a za obranu ugroženih saveznica. “Na ovaj način dokazuje se i prijateljski odnos Republike Hrvatske i Republike Litve, upravo na ovaj način povezat će se Baltik i Jadran” zaključio je general Šundov.

Predstavnik Litve Donatas Žiugžda poručuje kako je odlazak 1. hrvatskog kontingenta ojačane prednje prisutnosti NATO-a u Republiku Litvu dokaz uspješne suradnje dviju država. “Vjerujem kako ćete upravo vi doprinijeti zaštiti sigurnosti naše zemlje i kako ste spremni odgovoriti na sve eventualne napade ili provokacije. Siguran sam kako ćete bili od velike pomoći i moram naglasiti kako je ovo još jedan dokaz dobre suradnje Republike Hrvatske i Republike Litve, u ime Litvanaca zahvaljujem se na vašem doprinosu našem zajedničkom cilju – očuvanju mira i sigurnosti”.

Njemački vojni izaslanik pukovnik Kascht izrazio je ponos što ima priliku hrvatskim vojnicima izraziti najbolje želje uoči odlaska u Republiku Litvu. “U okviru zadaća i zapovjedi imat ćete slobodu za napraviti nešto novo, Savezna Republika Njemačka i Hrvatska već su dokazale kako su strateški partneri na brojnim područjima suradnje pa vjerujem da će i ova misija zabilježiti još jedan uspjeh”.

Zapovjednik 1. HRVCON-a eFBBG-DEU, satnik Marko Krpan, zapovjednik 1. mehanizirane satnije bojne „Tigrovi“ rekao je kako su pripadnici kontingenta na visokoj razini obučenosti i spremnosti. “Proteklih godinu dana prolazili su zahtjevne pripreme i ono što možemo reći uoči njihovog odlaska u Litvu je kako su pripadnici kontingenta spremni za obavljanje i najzahtjevnijih zadaća. Za Hrvatsku kao Tigar!”

Ovim povodom, pripadnici Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade „Tigrovi“ uručili su pripadnicima 1. HRVCON-a čiju glavninu snaga čine pripadnici bojne “Tigrovi” iz sastava Gardijske mehanizirane brigade, fotografiju i životopis pukovnika Damira Tomljanovića-Gavrana, zapovjednika bojne 1. gardijske brigade “Tigrovi”, poginulog u Domovinskom ratu.

U Litvu u borbenu skupinu pod vodstvom SR Njemačke na rok od sedam mjeseci upućuje se 181 pripadnik Oružanih snaga RH, a glavninu snaga čine pripadnici mehanizirane satnije iz sastava 1. mehanizirane bojne “Tigrovi” Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske, uključujući i potporne logističke elemente s pripadajućim naoružanjem i opremom te 14 borbenih oklopnih vozila Patria.

Pripreme i ocjenjivanje pripadnika OS RH za sudjelovanje u aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Litvi provedene su u sklopu vojne vježbe „Udar 17“, koja je održana od 14. rujna do 06. listopada 2017. godine na vojnom poligonu „E. Kvaternik“ na Slunju. Hrvatski kontingent u Republici Litvi bit će smješten na vojnom poligonu „Rukla“, 110 km sjeveroistočno od Vilniusa.

Temeljna zadaća i misija hrvatskog kontingenta je integracija u multinacionalnu borbenu grupu pod vodstvom SR Njemačke, kao i provedba obuke u tom u sastavu u kojem su, uz pripadnike OSRH-a, i pripadnici oružanih snaga Kraljevine Nizozemske, Kraljevine Norveške, Kraljevine Belgije, Velikog Vojvodstva Luxembourg, Francuske Republike i zemlje domaćina Republike Litve.

Nakon svečanog ispraćaja uzvanici su obišli novoizgrađene objekte u petrinjskoj vojarni.

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Sjednica Saborskog Odbora: Evo što SOA kaže o elementima sigurnosnog rizika

Objavljeno

na

Objavio

Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost raspravljao je danas o mogućoj ugroženosti nacionalne sigurnosti zbog stanja u Agrokoru na temelju izvještaja Sigurnosno-obavještajne agencije.

Sigurnosna analiza upozorava da se visokim rizikom smatra činjenica što Lex Agrokor nije implementiran u zemljama u kojima koncern Agrokor posluje.

Sigurnosne službe procjenjuju i da postoji značajan rizik i opasnost od velikog broja domaćih i međunarodnih tužbi zbog koji prijeti opasnost od gubitaka u koncernu. Upozorava se i na projekciju rizika, koji bi mogao značiti gubitak radnih mjesta u sadašnjem koncernu Agrokor.

Kako je u sustavu koncerna zaposleno 40 tisuća radnika, gubitak radnih mjesta smatra se ozbiljnim rizikom u procjeni sigurnosnog stanja u zemlji.
SOA intenzivno prati Agrokor tek od travnja 2017.

Nadalje, u izvješću SOA-e stoji da su sigurnosne agencije pojačanu analizu stanja u koncernu Agrokor počele intenzivno pratiti tek u travnju 2017. godine. Dakle, neposredno prije raskida koalicije HDZ-a i Mosta i nakon objave informacije o tajnom sastanku Ivice Todorića, Andreja Plenkovića, Bože Petrova, Martine Dalić i Zdravka Marića koji je održan 5. ožujka u Vladi, doznaje N1.

Predsjednik Odbora Ranko Ostojić nakon sjednice Odbora izjavio je kako o detaljima ne smije govoriti, no da su SDP-u stajališta da izvješće SOA-e o Agrokoru ukazuje na moguće posljedice za gospodarske interese, a time i nacionalnu sigurnost te da odbor treba predložiti Vladi da postupi sukladno Zakonu o domovinskoj sigurnosti radi otklanjanja mogućih posljedica koje bi ugrozile gospodarske interese, a time i sigurnost Hrvatske.

Ta je izjava u nekim medijima izazvala razne interpretacije – do toga da se u izviješću SOA-e spominje i hibridno ratovanje.

Na  upit HRT-a, iz SOA-e su  odgovorili priopćenjem koje prenosimo u cijelosti.

SOA je na zahtjev Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora 13. studenoga izradila izvješće o stanju u Agrokoru i mogućoj ugroženosti nacionalne sigurnosti RH. U zahtjevu Odbora zatražila se dostava “izvješća o stanju u Agrokoru i mogućim posljedicama vezano uz eventualnu ugroženost nacionalne sigurnosti u Republici Hrvatskoj, te potencijalnim scenarijima razvoja, koje izvješće bi Odbor raspravio na svojoj sjednici”.

Sukladno zahtjevu Odbora, SOA u svom izvješću nije razmatrala hibridne prijetnje, niti hibridno ratovanje u bilo kojem dijelu izvješća. Štoviše, riječ „hibridno“ se ne spominje u niti jednom dijelu Izvješća. Isto tako, hibridno ratovanje u ni jednom trenutku nije bilo tema rasprave o Agrokoru na današnjoj sjednici Odbora.

Vezano uz hibridno ratovanje, napominjemo da je SOA u listopadu 2017. godine za potrebe Odbora izradila izvješće o informacijskim operacijama u funkciji slabljenja međunarodnog položaja RH, te da je na tu istu temu ravnatelj SOA-e sudjelovao u raspravi Odbora 19. listopada 2017. i odgovarao na pitanja članova Odbora.

Isto tako, SOA je o hibridnom ratovanju pisala u svom Javnom izvješću objavljenom 14. rujna 2017.  Tako, između ostalog, u Javnom izvješću piše: “U sklopu hibridnog djelovanja, u hrvatski medijski i informativni prostor nastoje se ubaciti lažne ili iskrivljene vijesti u kojima se Republiku Hrvatsku, EU i NATO prikazuje u negativnom svjetlu, te se želi utjecati na stabilnost hrvatskih institucija, regionalnog okruženja i euroatlantskog i europskog zajedništva”.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari