Pratite nas

Hrvatska

Što su zapravo ‘Vatikanski ugovori’?

Objavljeno

na

U Hrvatskoj postoji duga tradicija lupetanja napamet, bez imalo upućenosti u meritum stvari. Ovo je naročito izraženo kad se radi o bilo kojoj temi vezanoj na RKC, prema kojoj postoji ogromno neprijateljstvo u jednom manjem, ali vrlo glasnom i agresivnom dijelu populacije.

Kad se očito, otvoreno, tendenciozno, i zlonamjerno laže o bilo kome i čemu, imam potrebu braniti činjenice. Čak i kad su u pitanju organizacije poput RKC, za koje inače u životu nisam previše mario. Razlog je jednostavan: propaganda i laži su u korijenu svih velikih društvenih zala, neovisno kad i u čije ime se javljaju. A laži uvijek nailaza na mnogo bolji prijem u javnosti od golih i lako provjerivih činjenica. U pozadini takvih kampanja laži uvijek stoje nečiji politički interesi – a namjere onih koji se služe kampanjama laži i dezinformacija nikad nisu dobre.

Takvih je laži koje su s vremenom prihvaćene kao neupitne istine bilo prilično samo u zadnjih par godina – od one o milijardama za Biskupske dvore od poludragog kamena, iako svatko tko ima google može provjeriti kolika je cijena građevnog oniksa kakav je primijenjen na dotičnoj fasadi (u pravilu stotinjak dolara po kvadratu), kao i to da se ne radi o poludragom kamenu, do slučaja Azimut o kom sam više puta pisao, gdje su arheološka istraživanja koja provodi Ministarstvo kulture proglašena, bez ikakvog temelja ili osnove, “gradnjom faraonske grobnice biskupa” koja ni manje ni više nego ugrožava temelje katedrale, a jedna obična intervencija zbog remećenja javnog reda i mira u tri ujutro u centru naseljenog mjesta, koju s dotičnim biskupom povezuje tek to što stanuje na pedeset metara od dotičnog noćnog kluba, koji suprotno dezinformacijama nema nikakvu dozvolu za bilo kakvu buku izvan kluba iza dva ujutro, što po zakonu uostalom ne može ni teoretski imati, proglašena napadom na kulturu, turizam, i noćni život grada.

Priča o vatikanskim ugovorima traje otkad su potpisani, a tome je gotovo dvadeset godina. Po raznim hejterskim i anticrkvenim grupama i udrugama, Hrvatska daje milijarde godišnje mrskoj RKC, posve nepotrebno i neutemeljeno, a usto je to po njima narušavanje principa sekularizma.

Niti jedno nije točno, kako ćemo vidjeti.

Tzv. “Vatikanski ugovori”, što je pojam koji obuhvaća međunarodne ugovore koji predstavljaju formalno-pravni okvir diplomatskih odnosa između Svete stolice (a ne Vatikana kao države, kako se pogrešno tumači)  postoje ukupno četiri: Prvi je Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture; ratificiran 24.siječnja 1997.

Drugi je Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušebrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske;
ratificiran 24.siječnja 1997.

Treći je Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, ratificiran 9.veljače 1997.

I posljednji je Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima; ratificiran 4.prosinca 1998.

Da bi se razumjelo smisao tih ugovora, treba znati da je Sveta Stolica središnje upravno tijelo Katoličke crkve – a ne “vlada strane države”, kako se to pogrešno prezentira. Papa dakle sklapa konkordat kao vjerski poglavar i predstavnik vjernika katolika u dotičnoj državi, a ne kao predstavnik Vatikanske Države.

Papa još od 1870. nije teritorijalni suveren, nitu svjetovni poglavar. Sveta stolica jest međutim subjekt međunarodnog prava, i to je razlikuje od ostalih vjerskih zajednica koje također imaju ugovorima uređene odnose s Vladom RH. I upravo kao i RKC, financiraju se iz budžeta. Da je Hrvatska sekularna država, svjedoči upravo to ona nema takav ugovor samo sa Svetom stolicom – nego sa svim većim vjerskim zajednicama koje djeluju na teritoriju RH. Isto tako, novac koji vjerske zajednice dobivaju iz proračuna je razmjerno jednak za sve – naravno, u odnosu prema broju vjernika koji se utvrđuje popisom stanovništva. Pravoslavna, islamska i ostale zajednice dobivaju iz proračuna ono što i RKC, naravno srazmjerno broju vjernika i vjerskih objekata. Kad bi se “građanske udruge” tipa “Nisam vjernik”, “mrzim crkvu”, “smeta mi buka crkvenih zvona” i slične nebulozne inicijative kojih u Hrvatskoj ima na tisuće, financirale prema broju članova i sljedbenika, kako se financiraju vjerske zajednice, vjerojatno ne bi dobivale ni tisućiti dio novca koji ovako sišu iz proračuna!

Zašto neće biti raskidanja Vatikanskih ugovora?

I ovdje dolazimo do prvog razloga zašto je Milanović razočarao svoje birače rekavši da neće biti raskidanja “vatikanskih ugovora”. Država ima ustavnu obavezu tretirati sve građane jednako. Kad bi ukinula financiranje RKC, morala bi, prema načelu ravnopravnosti građana, ukinuti financiranje SVIH vjerskih zajednica. Uključujući pravoslavnu, primjerice, što svakako ne bi bilo lijepo dočekano u susjedstvu, a vjerojatno ni od dobrog dijela onih koji se protive financiranju RKC. Tada bi se moralo prijeći na porez, odnosno prirez, kakav postoji u nekim državama EU, što bi zapravo vjerojatno pogodovalo RKC, bar financijski. No postoji i bitniji: “Vatikanski ugovori” imaju karakter – međunarodnih ugovora, i to ih jedino razlikuje od ostalih ugovora sklopljenih s ostalim vjerskim zajednicama. Druge vjerske zajednice nemaju međunarodni pravni subjektivitet. Sveta Stolica je tu iznimka, a to ima korijene u tome što je vatikanska diplomacija diplomacija jedna od najstarijih i najiskusnijih u Europi, ali i u tome što je katolička crkva nerazdvojni dio povijesti kontinenta, i njegovog civiliizacijskog uspona na vrh svijeta. U Hrvatskoj, Sveta Stolica je diplomatski pristutna od vladavine  bana Borne: 679. godine je sklopljen prvi međunarodni savez između Hrvata u njihovoj novoj postojbini, i to sa Svetom Stolicom na kojoj je sjedio papa Agaton. Od onda je RKC bitan dio javnog života u Hrvatskoj, ali i dio nacionalnog identieta te jamac očuvanja istog.

Pravna vrijednost međunarodnih ugovora nadilazi zakone svake države, te ih nije moguće raskinuti niti mijenjati jednostrano. U slučaju njihovog kršenja, primjenjuje se međunarodno pravo. Ugovori, dakle, jamče Katoličkoj crkvi, ali i drugim crkvama koje imaju sklopljene ugovore s vladom RH, pravnu sigurnost, i štite vjerske zajednice od samovolje i hirova političkih i uopće građanskih vlasti, koja je bila tako česta u XX stoljeću. Velik dio prošlog stoljeća odnos Crkve i države nije bio pravno uređen ugovorima, kako to treba biti u civiliziranim državama, već je bio prepušten volji pojedinaca i raspoloženju vlasti.

Tu je posebno važan ugovor o pravnim pitanjima, koji određuje okvir javnog djelovanja Crkve te odnos između Crkve i države. Time je zajamčeno da su i Crkva i država, svaka unutar svog poretka, posve neovisne jedna od druge i samostalne u djelovanju: dakle, upravo “Vatikanski ugovori” jesu JAMAC SEKULARIZMA, nipošto kršenje sekularizma! To što mnogi neuki i indoktrinirani smatraju da “sekularizam” znači zabranu financiranja Crkve od strane države, i zabranu javnog i političkog djelovanja crkve, jednostavno nema veze s mozgom. Načelo sekularizma jednostavno znači upravo to: neovisnost države u djelovanju od crkve, i ravnopravan položaj svih vjerskih zajednica pred zakonom. Što ti ugovori upravo i jamče.
Sekularna država je naime koncept u kom je država neutralna spram religije, i ne podržava niti ireligioznost niti religioznost, a usto tretira sve građane jednako neovisno o religijskoj pripadnosti. Engleska, što mnogi ne znaju, nije sekularna država. Državni poglavar je ujedno i vjerski još od 1688., a u domu lordova 26 njih također nose titulu “Lord Spiritual” engleske crkve, “Church of England”. Usto, premijer ne može biti katolik iako to nije izričito zakonom zabranjeno, no zapravo je onemogućenom time što on imenuje visoke dužnosnike “Church of England”, pa je tako Tony Blair smio prijeći na katoličanstvo tek po prestanku službe. Također, ukoliko se prijestolonasljednik oženi ili uda za katolika, on ne spada u nasljedni red za krunu.

Naravno, tumačiti sekularizam onima koji pod svaku cijenu žele istjerati Crkvu iz javnog prostora nema previše smisla, pa njima ovo tumačenje nije niti namijenjeno.

Tim ugovorima je i regulirano da tamo gdje se djelovanje Crkve i države isprepliću – recimo na polju edukacije, zaštite kulturnih spomenika, kod zdravstvenih ustanova i staračkih domova, gdje Crkva sudjeluje u skrbi – Crkva i država surađuju na dobrobit ljudi.

Slični ugovori postoje i u brojnim drugim zemljama. Kao uzor za Hrvastku su poslužili ugovori koje je Španjolska potpisala sa Svetom Stolicom nakon pada fašističke diktature u toj zemlji, 1979. godine. Oni su bili i zalog demokratizacije zemlje. Slični ugovori postoje između Svete stolice i Poljske, Mađarske, te drugih zemalja.

No, od svih ugovora antivjerničkim udrugama je najsporniji onaj o gospodarskim pitanjima, potpisan nakon što je Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 11. listopada 1996. donio “Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine”. Crkva, kao i svi ostali pravni i građanski subjekti u državi, ima pravo na povrat imovine, po tom zakonu. Međutim, problem je što država dio nacionaliziranih dobara nije mogla vratiti Katoličkoj crkvi, kao uostalom ni mogima drugima, u naturi, što je proizvelo obavezu plaćanja naknade za otetu imovinu. Katoličkoj crkve su vjernici često ostavljali dobra s nakanom da pomaže najsiro­mašnijim i najugroženijim članovima društva, što i jest njeno osnovno poslanje – RKC je i danas najviše angažirana u kairatitvnoj djelatnosti, od Caritasa do javnih kuhinja i centara za odvikavanje od ovisnosti. Taj iznos je zapravo razmjerno beznačajan u odnosu na budžet RH koji prelazi 120 milijardi kuna – radi se o tristotinjak milijuna kuna godišnje, s tim da se Crkva u krizi odrekla dijela tog novca pa to iznosi oko 250 milijuna godišnje. To je manje 60 kuna godišnje po stanovniku, ili oko 5 kuna mjesečno, što je očito najveći problem države u kojoj se milijuni godišnje troše na veterinare koji održavaju na životu Titove muflone na Brijunima i za informatizaciju Pantovčaka, među svim ostalim bizarnim troškovima koje možete pronaći na stranicama ministarstva financija, u nečem što se zove “proračun RH”. Odnosno, za naknadu otete imovine koju nije moguće vratiti niti nadoknaditi, RKC dajemo oko 0,2% proračuna. Tome treba dodati iznos od dvije prosječne bruto plaće za svaku katoličku župu u Hrvatskoj, čime se dijelom financira djelovanje župnika, ali i održavanje i obnova objekata.

No, s druge strane Crkva, kao i ostale vjerske zajednice, održava velik dio sakralnih objekata neprocjenjive vrijednosti – valja se zapitati, kad bi održavanje svih katedrala i crkava u Hrvatskoj palo na trošak budžeta, koliko bi koštali i najtrivijalniji radovi na njima? Vjerojatno, znajući kako se troši državni novac kad se ugovara bilo što, i koliko se mita mora dati raznim posrednicima i udaračima pečata te svima onima koji se “moraju” ogrebati o svaki državni novac, bar deseterostruko…

Recimo i da su ovakvi pojedinačni ugovori relativna novina u reguliranju odnosa između Katoličke crkve i države, koji je tradicionalno reguliran kroz konkordat. Povijest odnosa Hrvatske i Svete stolice u prošlom stoljeću govori o važnosti postojanja takvog ugovora za Hrvate i njihova prava, kako nacionalna tako i ljudska. Naime, slomom Austro-Ugarske 1918. prestao je vrijediti konkordat koji je bio sklopljen 1855. Konkordat između Svete Stolice i Kraljevine Jugoslavije  su u Rimu potpisali jugoslavenski ministar pravosuđa Ljudevit Aver i kardinal Eugenio Pacelli, budući papa Pio Xll, no ti ugovori propadaju 1936.god. zbog opozicije Srpske pravoslavne crkve, koja je željela sačuvati svoj privilegirani položaj u Jugoslaviji. Katolička crkva je bila jedina vjerska zajednica koja u prvoj Jugoslaviji nije imala zakonski uređen odnos s državom.  Sama ta činjenica je dovoljna da se shvati zašto su ti ugovori važni – i kome smetaju.

Nakon rata Tito je najprije pokušao prekinuti vezu između hrvatskog naroda i Svete Stolice, nudeći zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu stvaranje “Hrvatske nacionalne crkve”, slično “Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi” koja je postojala za NDH, što je Stepinac odbio, jer katolička vjera je – univerzalna, kako joj ime kaže, i ne dijeli ljude po nacionalnosti. 1952. zbog Stepinčevog odbijanja da raskine s Vatikanom i osnuje nacionalističku crkvenu sektu, došlo je do strahovitih napada na biskupe i terora nad njima. Papa Pio Xll., tada imenuje Stepinca kardinalom, što je razjarilo diktatora. On tada prekida diplomatske veze sa Svetom Stolicom, optuživši crkvu da se miješa u unutrašnje poslove države, te pokušavši potpuno izolirati Hrvatsku od Svete Stolice i Katoličke crkve u svijetu. Izolacija je svim diktatorima bila učinkovito oruđe stvaranja svoje strahovlasti, a istovremeno odvajanja žrtve od svih koji bi joj mogli priskočiti u pomoć. Ipak, 15.kolovoza 1970. Sveta Stolica i SFRJ uspostavile su diplomatske odnose na razini ambasadora: čak ni Tito nije mogao posve ignorirati vatikansku diplomaciju. Ona je uostalom odigrala i presudnu odluku u odluci o međunarodnom prizanju Hrvatske – što je nešto što će joj vesela družina koja se skupila na skupu protiv tih ugovora oprostiti teže od pedofilskih skandala, križarskih ratova, i inkvizicije zajedno.

Zaključimo onim što je Papa Ivan Pavao II rekao prilikom sklapanja tih ugovora:

Načela vjerske slobode, odvojenosti Crkve od države i potreba međusobne suradnje kao dio demokratskog pravnog sustava, sada stupaju na snagu i u Republici Hrvatskoj, poštivajući vaše povijesne, kulturne i vjerske posebnosti. Ne radi se nipošto o povlasticama danim

Katoličkoj crkvi, nego o redovnome načinu uređivanja međusobnih odnosa Crkve i države na korist svih građana. Jasno je da uređivanje pravnog položaja omogućuje Crkvi da se, s više sigurnosti, posveti svojem vlastitom djelovanju. Crkva samo traži da može nastaviti svoje poslanje služenja novim poletom, žarom i stvaralaštvom, u zoru trećeg kršćanskog tisućljeća”

Autor: Marcel Holjevac

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Plenković: U Klubu HDZ-a nema protivljenja Marakeškom dokumentu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković izjavio je u utorak kako u saborskom Klubu zastupnika HDZ-a nema protivljenja Marakeškom sporazumu, te da još nije odlučeno tko će ići u Marakeš.

“Što se tiče kompakta o zakonitim migracijama, kao jučer na sastanku Nacionalnog vijeća i Predsjedništva HDZ-a i članova Vlade, danas na sastanku parlamentarne većine i ovdje na sastanku Kluba HDZ-a dobili smo jedinstvenu podršku za taj dokument. Budući da on nije međunarodni ugovor, nije obvezujući i ostavlja suvereno pravo svakoj zemlji, pa i Hrvatskoj da vodi svoju migracijsku politiku”, izjavio je Plenković nakon sjednice Kluba HDZ-a.

Na novinarski upit ima li u Klubu HDZ-a protivljenja Marakeškom dokumentu, odgovorio je: “Takvih nema u Klubu”. Ponovio je da Hrvatska jasno odjeljuje zakonite migracije od sprječavanja nezakonitih migracija i zaštite hrvatskih granica.

“Važno je to demistificirati s obzirom na kampanju koja postoji kod nas, ali koja postoji u drugim zemljama. Mislim da će većina razboritih i odgovornih vlada smatrati da je to dokument koji je pokušaj UN-a da nađe jedan odgovor s katalogom mjera koje svaka zemlja može na svoj način i svojem odabiru primjenjivati na nacionalnoj razini”, kazao je Plenković.

Sabor će odlučiti hoće li se o Marakeškom dokumentu raspravljati na odborima ili plenarnoj sjednici

Dodao je kako će Marakeški sporazum, nakon što Vlada prihvati informaciju o njemu, biti poslan u Sabor koji će odlučiti o tome hoće li se o njemu raspravljati na saborskim odborima ili na plenarnoj sjednici.

Plenković je kazao kako nije odlučeno tko će ići u Marakeš, a upitan hoće li ići on osobno, rekao je da on nije dobio poziv. “Nismo još o tome odlučili, vidjet ćemo kakav će biti odaziv drugih zemalja. Trenutno naša diplomatska mreža sondira kakvi su odgovori drugih”, istaknuo je.

Za današnji sastanak s vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom rekao je kako je prošao jako dobro, da su razgovarali o pripremama za obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, sudjelovanju članova Vlade i saborskih zastupnika u Koloni sjećanja te projektima za Vukovar.

“Ništa se u našem odnosu nije promijenilo, naš stav je sasvim jasan. Vukovar je za ovu Vladu izuzetno bitan, mi smo za 50 posto povećali sredstva za fond grada Vukovara, te podupiremo brojne projekte”, kazao je Plenković, komentirajući svoj odnos s Penavom nakon prosvjeda u Vukovaru zbog neučinkovitosti u procesuiranju ratnih zločina.

Nema nikakvih dokaza o formalnoj suradnji Franje Varge s HDZ-om

Na novinarski upit o aferi SMS i Franji Vargi kao glavnom osumnjičeniku u toj aferi koji se povezuje sa savjetnikom hrvatske predsjednice Vladom Galićem, Plenković je odgovorio kako se taj slučaj rasvjetljava.

“Ono što je važno je prema onome kakav je trenutno uvid u našu dokumentaciju, a mi smo se potrudili da to provjerimo, nema nikakvih dokaza o bilo kakvoj formalnoj suradnji gospodina Varge s HDZ-om u periodu koji se spominje, 2014. i 2015.”, kazao je Plenković i dodao da nema saznanja je li postojala nekakva druga neformalna suradnja s pojedincima.

(Hina)

Bugarska odustaje od Marakeškog sporazuma

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Vukovar dobio Studentski dom ‘Leopold’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U sklopu vukovarskog Veleučilišta Lavoslava Ružičke u utorak je u Vukovaru otvoren moderno uređeni studentski dom u čiju je gradnju uloženo 23 milijuna kuna iz Europskog fonda za regionalni razvoj i u kojem će smještaj pronaći 108 studenata koji nisu iz Vukovara, a studiraju na jednom od tri preddiplomska i jednom specijalističkom studiju Veleučilišta u Vukovaru.

“Ovaj dom će predstavljati vrlo važan element u unaprijeđenju studentskog standarda u Vukovaru, a znamo da samo mladi i dobro obrazovani ljudi mogu učiniti razliku i Vukovar povesti na puteve budućnosti koji se temelje na razvoju i kreativnim industrijama”, poručila je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak rekavši kako otvaranje studenog doma u Vukovaru pruža priliku mladima iz drugih krajeva da dođu i studiraju u tome gradu, posebice, kako je naglasila, mladim Hrvatima iz Vojvodine kojima je Vukovar blizu.

Na primjedbu novinara kako su neka istraživanja pokazala da u Vukovaru još uvijek među mladima nije u dovoljnoj mjeri zaživjela multikulturalnost, Divjak je rekla da takvi procesi zahtijevaju vrijeme ali i kvalitetne projekte kako poticati zajedničku suradnju.

“Moramo osigurati da mladi i djeca, oni koji će dalje razvijati i graditi Vukovar budu tolerantni i gledaju na razvojne potencijal kao i prilike”, poručila je rekavši kako se to može napraviti ne samo na način da se u školama osnuju mještoviti razredi, nego i da se raznim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima potiče međusobni rad i suradnja.

Po njezinim riječima, nije dovoljno samo sagraditi nove zgrade i donijeti formalno dobre programe već treba raditi puno s roditeljima, učenicima i nastavnicima kako bi se modeli suradnje razvili. “To je ono što smo naučili iz eksperimentalnog programa “Škola za život”, da su učitelji, roditelji i učenici ti koji moraju doživjeti tu promjenu i biti uvjereni da je to promjena na bolje”, rekla je Divjak.

Dotaknuvši se plaća profesora i nastavnika, ocijenila je kako je sigurno da oni zaslužuju veće plaće, ali kako je u situaciji “u kojoj su angažirane milijarde kuna za plaćanje dugova Uljanika i garancija koje treba vratiti”, teško trenutačno doći do zasluženih povećanja plaća u prosvjetnom sektoru. “Zalagat ću se da se to ostvari ne samo kroz povećanje osnovnice, nego i kroz različite sustave nagrađivanja najboljih i stimuliranje onih koji školskom sustavu žele dati najviše”, poručila je ministrica Blaženka Divjak.

Po riječima dekana Veleučilišta Lavoslava Ružičke Željka Sudarića, u studentskom domu koji nosi ime Leoplod koje je srednje ime Lavoslava Ružičke, studenti će imati visok standard, a uskoro bi trebala započeti i gradnja studentske kuhinje i dodatnih sportskih sadržaja čime bi se zaokružili sadržaji novootvorenog studentskog doma. Naveo je i kako na vukovarskom Veleučilištu trenutačno ima upisanih oko 900 studenata koji pohađaju tri stručna preddiplomska i jedan specijalistički studij.

Otvorenju studentskog doma nazočni su bili i vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava te ministrica regionalnog razvoja i EU fondova Gabrijela Žalac koja je ustvrdila kako se otvaranjem studentskog doma jača i perspektiva vukovarskog Veleučilišta da privuče još više mladih da studiraju u Vukovaru i ostanu u njemu živjeti.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari