Pratite nas

Reagiranja

Što to Markovina zna o fra Bernardinu Sokolu?

Objavljeno

na

Kolinda Grabar-Kitarović/Facebook - Franjevački Samostan Badija.

Što to Markovina zna o Sokolu? Pita to danas fra Stipe Nosić iz dubrovačkog franjevačkog samostana nakon što je jučer povjesničar i kolumnist Telegrama Dragan Markovina na tom portalu objavio kako je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović „otkrila spomenik fra Bernardinu Sokolu, čovjeku koji je ubijen nakon što je Nijemcima prijavio sedam partizana”.

Markovina u svom tekstu ističe: „Fra Sokol njemačkoj komandi, i to neposredno pred oslobođenje grada, prijavio da se na susjednom otočiću Vrniku skriva sedam partizana, koji su nakon toga uhapšeni i strijeljani. Priča je posebno zanimljiva, s obzirom da je podatak o toj Sokolovoj dojavi, njemački vojnik, suradnik partizana, prenio časnoj sestri Manes Karninčić. Ta predstojnici zavoda Anđela čuvara u Korčuli, koja je također bila suradnica partizanskog pokreta, prenijela je tu informaciju dalje, ali su Nijemci bili brži i ovu sedmoricu se nije moglo zaštiti.”

„Naizgled je riječ o jednom protokolarnom događaju, kakvih u mandatu predsjednice ima na desetine. Međutim, to je samo naizgled tako. Fra Bernardin Sokol je čovjek koji je u aktualnom naletu povijesnog revizionizma, postao simbol hercegovačkih franjevaca koji upravljaju Badijom i netko na čije se nasljeđe pozivaju. Na isti način se u govoru prilikom otvaranja galerije postavila i predsjednica republike, zahvalivši se svim hrvatskim mučenicima, pa tako i Sokolu, koji su ubijeni da bi ona mogla postati predsjednica.” – piše Markovina i navodi kako je sve navedeno u knjizi „Sjećanja jedne generacije”, o međuratnoj i ratnoj Korčuli, koja je objavljena 1990. godine kao što i, navodi Markovina „u memoriji Korčule, postoje svjedočanstva o razlozima zbog kojih je Sokol ubijen”.

„Pored Manes Karninčić, prior samostana na Badiji, Andro Vid Mihičić, kasniji kustos splitske Galerije umjetnina te Moderne galerije u Zagrebu i redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti, je također, još od 1941. godine, bio aktivni suradnik partizanskog pokreta. Isto vrijedi i za većinu ostalih franjevaca na Badiji, kao i za korčulanske dominikance i dominikanke. Nitko od njih, ne samo što nije stradao, nego su i dobili priznanja za sudjelovanje u antifašističkom pokretu.” – piše između ostalog Markovina prehodno se zapitavši je li to što je netko ubijen bez suđenja, tog čovjeka automatski kvalificira za uzor kojeg bismo trebali slijediti?

„Ne isplati se baš gubiti vrijeme na tvrdnje takozvanih „antifašista“ koji su u ovo naše vrijeme čak ponekad u optužbama gori nego fašisti u ono doba. Koriste gotovo istu matricu koju koriste oni koji su pred četvrt stoljeća pucali po Dubrovniku i Vukovaru. Kažu da su se morali braniti, jer su bili ugroženi, pa su pucali po gradovima. I ranjenike iz bolnice tretirali su kao „legitimne vojne ciljeve“. Gotovo da nešto slično čujemo iz usta modernog političara i povjesničara gosp. Dragana Markovine. Dotični gospodin zamjerio je predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović, što je 17. rujna 2019. na franjevačkom otoku Badiji ispred Korčule svečano otvorila galeriju koja nosi ime fra Bernardina Sokola (22. svibnja 1888. – 28. rujna 1944.) i otkrila bistu ovog glazbenika. Izjave u vezi sa Sokolom koje je dotični javno iznio ne odgovaraju činjenicama.” – odgovara mu danas fra Stipe Nosić.

Nosićev odgovor prenosimo u cijelosti:

Sokol je 28. rujna 1944. ubijen bez suđenja i bačen u more, i tu je riječ o ratnom zločinu. A Markovina pravda ratne zločine tako što kaže da je ubojstava bez suđenja kod partizana svakako bilo, ali da je toga bilo i u Europi, i da su se i tamo „događale iste stvari sa suradnicima nacističkih režima“. (usp. Damir Pilić, „Baja: Ubiti ih se mora“, Slobodna Dalmacija, 26. lipnja 2006., str. 3.). Markovina se u svom prigovoru Predsjednici poziva na knjigu Sjećanja jedne generacije iz 1990. i na „memoriju Korčule“.

Moram reći da je mnogo takvih knjiga, koje su izišle iz iste kuhinje i iz iste „memorije“, kakva je očito i njegova. I Viktor Novak je na primjer u svoju knjigu Magnum crimen, već nekoliko godina nakon Sokolova smaknuća, ukomponirao laž da je Sokol ispjevao pjesmu Anti Paveliću. On piše: „Nije bez značenja činjenica, koja osvjetljuje odnose klera prema Paveliću i njegovim nastojanjima, koja se nalazi u jednoj muzičkoj zbirci pjesama ‚Hrvatsko selo’, komponiranih od franjevca Bernardina Sokola, u kojoj svaka pjesma ima ne samo svoj crkveno-katolički ton, nego svaku prožima i politička i ustaška misao. Taj pjesnik-kompozitor u svojoj političko-patriotskoj inspiraciji progovorio je kroz zvukove, koji su odjekivali u ustaškim logorima u Italiji, kao i u Hrvatskoj: ‚Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!’“ (usp. Viktor Novak. Magnum crimen, pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948., str. 542.). Novak je točno napisao naslov zbirke, i stihove koji se tu nalaze: ‚Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!’ Istina je međutim da to nije pjesma Sokola Paveliću, nego je riječ o pjesmi Miha Jerinića (1872. – 1955.) s naslovom „Himna Ante Starčevića“, koju je Sokol uglazbio i objavio u zbirci „Hrvatsko selo“, a zbirku je Sokol tiskao pod br. 61, i posvetio je Braći Hrvatskog zmaja.

Dobro je znati da je taj franjevac glazbenik od 1929. do 1941. objavio 80 svezaka zbirka za crkvenu i svjetovnu glazbu Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. U tom nizu tiskao je i Glazbene monologe, koje je sam opisao kao „25 svezaka sa 125 većih ili manjih sastavaka: za malu, srednju i veliku djecu, tj. mladež, mušku, žensku i mješovitu“ a tu je objavio i jedanaest Angelusa. Nije zato slučajno Sokol još za života ušao u neke stručne strane leksikone.

A fama da je Sokol izdao partizane Nijemcima, koju kao činjenicu preuzima Markovina, pobijena je još za života Sokola, jer se saznalo da je to učinio netko drugi. Mogao je gosp. Markovina navesti i knjigu partizanskog oficira Nikole Anića, Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945.) Od okupacije do oslobođenja. Knjiga 1. koju je uredio Nikola Tolja, i poslije smrti autora izdala Udruga antifašista u Dubrovniku 2013. U knjizi stoji: „Na Vrnik je došao držati misu fra Bernardin Sokol i na neki način saznao da se tu nalaze skriveni partizani. Nije se, po običaju, poslije mise vratio na Badiju, nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abwera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli. […] Naši su onda pošli na Badiju uhapsiti špijuna fra Sokola…“ Anić piše da je ta „grupa od oko 7 partizana“ uhićena i odmah pogubljena, „iako su bili zaštićeni kao ratni zarobljenici“ (str. 108). Anićeva tvrdnja o prevoditelju, a time i Markovinova o „memoriji Korčule“ pada u vodu, kad se zna da je Sokol dobro vladao njemačkim i talijanskim jezikom.

Sokolovo svojevrsno oproštajno pismo koje su partizani u noći njegova hapšenja uzeli iz njegove sobe, tipkano pisaćim strojem na pet i pol stranica formata A4, koje je on započeo pisati 24. kolovoza 1944., otkriva da nije volio partizane, ali da ih nije izdao. U tom pismu, koje leži u mapi OZN-e, i koje je tek nedavno došlo na svjetlo dana, Sokol piše: „Znali smo da partizani prigovaraju svima koji imaju veze s Nijemcima prodajom ili služenjem u kući, radom u bunkerima, pa su mnogi muški iz straha prešli njima.“ Također: „Kako ja znam njemački bolje nego drugi naši, mene su slali za sve potrebe.“ Bio je dakle Sokol kod mnogih pitanja posrednik, i time svjestan da je u opasnosti, pa u pismu ističe: „[…] jer su me partizani imali prije na zubu, pa su me u prosincu tražili među našima u Blato i govorili doći će nam Soko prije ili kasnije … Oni su me znali još iz Korčule kao Hrvata.“ U tom pismu iznosi činjenicu da zna za tešku klevetu o izdaji partizana koju su „‚neslužbeni’ partizani u Korčulu bacili“, i iznosi predosjećaj da će ga partizani odvesti, mučiti i ubiti. Pismo je nastavio pisati i završio ga „na ime Marijino 1944.“ (12. rujna). Tu iznosi podatak da se saznalo „da partizani znaju ko ih je izdao, jedan njihov…“. Po njega na Badiju nisu dakle došli zbog izdaje, nego zbog toga da ga ubiju.

Markovina spominje i franjevca Andra Vida Mihičića (1896. – 1992.), kao „priora“ , koji je, po njemu, još od 1941. godine bio aktivni suradnik partizanskog pokreta. Mihičić „prior“ nije bio. S Badije je u partizane otišao 1944. nakon što je u tamošnjoj franjevačkoj gimnaziji predavao od 1933. do 1944. Ali, uvaženi pjesnik i znanstvenik Mihičić, za razliku od povjesničara Markovine nikada nije rekao da je Sokol izdao partizane, a imao je za to vremena od 1944. do 1992., kad je umro. A u vrijeme odvođenja Sokola gvardijan samostana na Badiji bio je fra Nikola Španjol.

Molim oprost od mučenika fra Bernardina Sokola što sam ga kao velikog glazbenika doveo u vezu s izjavama kvazi povjesničara Markovine. Usput rečeno, nitko ne priječi Markovini baviti se politikom, ali kad o povijesnim činjenicama govori, dobro bio bilo da ih provjeri. Možda je on s Korčule i možda ih zna, ali namjerno se služi lažima, kako bi njima zagadio javni prostor i time nešto za sebe dobio u politici. Sokola, franjevca i velikog hrvatskog glazbenika nitko nije trebao ubiti zato što je Hrvat i zato što eventualno drukčije misli. Ali, očito ima još ljudi koji i u današnjoj Hrvatskoj državi smiju javno izjaviti, kao što je misleći na Sokola u Korčuli rekla unuka ubojice: „ponosim se što mi je djed ubio ustašu“!” – napisao je fra Stipe Nosić, prenosi Dubrovnikpress.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zajednica žena HDZ-a ‘Katarina Zrinski’ osudila seksistički ispad Miroslava Škore

Objavljeno

na

Objavio

Zajednica žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ najoštrije osuđuje seksistički ispad Miroslava Škore, koji skandaloznom izjavom da mu je „predsjednica bila u ormaru“ vrijeđa ne samo predsjednicu RH, već cijeli ženski rod.

Ni u najžešćim političkim debatama, barem među pristojnim ljudima, nije prihvatljivo omalovažavati protukandidatkinju samo zato što je žena i iznositi seksističke aluzije.

Škoro je nakon ovoga vulgarnog izgreda izgubio svako pravo da ga se naziva „gospodinom“.

U nedostatku argumenta i programa pokušao je predsjednicu diskreditirati na temelju spola, no time je – na vlastitu žalost – samo demonstrirao svoje prostaštvo, primitivizam, iskompleksiranost i manjak osnovne kulture.

Zajednica žena HDZ-a „Katarina Zrinski“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Željka Markić demantirala Mijića: ‘Škoro je dva puta odbio nastupiti u Hodu za život!’

Objavljeno

na

Objavio

U interesu točne informiranosti ovdje iznosim još neke činjenice u koje ranije nisam niti željela ulaziti….

Čelnica udruge ‘U ime obitelji’ Željka Markić na društvenim mrežama komentirala je izjave voditelja Mate Mijića, izbornog stožera Miroslava Škore.

Željka Markić je gostujući na N1 komentirala je Škorinu izjavu da bi kao predsjednik došao na ‘Hod za život’ i kazala da je ranije odbio njihov poziv da nastupi u Hodu za život.

“Jako mi je drago da je Škoro to rekao, jer mislim da je to dobro za demokraciju u Hrvatskoj. Imamo rastući pro-life pokret i drago mi je da je on prvi kandidat koji će doći. Zvali smo ga i prije da dođe i da čak i pjeva, on to nije učinio, ali drago mi je da je sada rekao da će doći kao predsjednik. Ja bih jako rado da on dođe i ako ne bude predsjednik. Predsjednicu smo isto pozvali, ona nije došla, ali je primila predstavnike svih gradova koji organiziraju Hod za život”, rekla je Markić.

Gostujući u video emisiji Večernjeg lista Mijić je da kazao  Škoro nije odbio pjevati, već je tražio da program manifestacije bude drukčije prilagođen.

Na njegovu izjavu na Facebooku se oglasila Željka Markić i objavila da je Škoro dva puta odbio pjevati u manifestaciji Hod za Život.

“O dosadašnjem odnosu kandidata Grabar Kitarović i Škore spram Hoda za život

Imala sam upite novinara da prokomentiram tvrdnje Mate Mijića, šefa stožera g. Škore iznesene u raspravi na Večernjem sa šefom stožera gđe Grabar-Kitarović kako nije točna moja izjava na N1. G. Mijić izjavio je kako postoji ‘više svjedoka’ oko dogovora s g. Škorom, implicirajući da bi oni mogli posvjedočiti nešto drugo, a ne ono što sam ja rekla – da je g. Škoro pozvan da nastupi na Hodu za život ove godine i da snimi video pozivnicu za Hod te da to nije učinio.

Kako g. Mijića osobno poznajem, nazvala sam ga i upozorila na netočnosti koje je iznio te sam ga zatražila da sam objavi ispravak onoga što je krivo naveo. Kako to nije napravio, u interesu točne informiranosti ovdje iznosim još neke činjenice u koje ranije nisam niti željela ulaziti.

Gospodin Mijić pobrkao je dvije godine i dva grada i dva poziva g. Škori.

Naime, g. Škoro je dvije godine zaredom bio pozvan pjevati na Hodu za život. Prvi put, prošle, 2018. godine kad je pozvan nastupiti na Hodu za život u Zagrebu osobno sam sudjelovala samo na inicijalnom sastanku na kojem je bio i menadžer g. Škore tako da o razlozima njegovog nenastupanja koje navodi g. Mijić znam samo iz druge ruke.

Taj prvi, prošlogodišnji poziv g. Škori za nastup u Zagrebu, uopće nisam spominjala gostujući na N1. Govorila sam o drugom pozivu g. Škori, ove godine, u kojem sam osobno sudjelovala komunicirajući s njegovim menadžerom whatsupom i telefonom.

Dakle, g. Škoro je drugi put bio pozvan ove, 2019. i to da nastupi u Osijeku na prvom Hodu za život, obitelj i Hrvatsku u Slavoniji. Ispričao se zbog zdravstvenih razloga. Zamoljen je da snimi video kojim poziva građane na Hod u Osijeku, poput onih koje su npr. snimili Pero Galić, pjevač Opće opasnosti i Domagoj Vida – to također nije realizirano.

Na Hodu za život u protekle su četiri godine besplatno nastupali brojni izvođači i sudjelovale brojne osobe iz javnog života, da spomenem samo neke – Meri Cetinić, Jasmin Stavros, klapa Barun, Marko Vukes, Ivana Marić, Marko Perković Thompson, Tomislav Bralić itd.

Ove godine je po prvi put na Hod za život u Zagrebu pozvana i gđa Grabar-Kitarović. Ona se isto tako nije odazvala pozivu, a dan prije Hoda za život primila je organizatore Hoda za život iz cijele Hrvatske.

U Hodu za život u raznim gradovima hodali su i političari – da navedem samo neke: Sanja Orešković, supruga tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića, Marijana Petir, Davor Stier, Hrvoje Zekanović, Bruna Esih, Andro Krstulović Opara, Zlatko Hasanbegović, Blaženo Boban, Ruža Tomašić – bez da su bili posebno pozivani. Svatko tko se zalaže za zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti – dobrodošao je na Hodu za život.

Još jednom želim ponoviti kako smatramo velikim korakom prema naprijed najavu jednog predsjedničkog kandidata, g. Škore, da će sudjelovati na Hodu za život sljedeće godine.

U okolnostima rastućeg pokreta za život u Hrvatskoj, kada deseci tisuća Hrvata hodaju za temeljno ljudsko pravo – pravo na život te pružanje potpore ženama i majkama – za očekivati je da i u predsjedničkoj utrci imamo kandidate koji su se spremni javno založiti za zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti.

U ime obitelji smatra velikim pomakom prema naprijed i realnu mogućnost da po prvi puta na predsjedničkim izborima u drugi krug uđu dva kandidata koja se natječu za glasove birača desnog centra. Takav odnos snaga u skladu je sa strukturom biračkog tijela RH.

U ime obitelji se nada da će u drugi krug ući gđa Grabar-Kitarović i g. Škoro, a da će g. Milanović biti kažnjen zbog korupcije, nesposobnosti i ideološke zadrtosti, kojima smo svjedočili za vrijeme njegovog premijerskog mandata”, napisla je Markić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari