Pratite nas

Vijesti

Što to već godinama bošnjačka politika brani Hrvatima u BiH?

Objavljeno

na

Našim prijedlogom Hrvatima se znatno povećavaju izgledi da izaberu hrvatskoga člana Predsjedništva BiH – rekao je zastupnik SDA Šefik Džaferović, gostujući na jednoj sarajevskoj televiziji. U toj Džaferovićevoj rečenici očitava se gotovo sva politika bošnjačke političke elite. Što to Džaferović, SDA i političko Sarajevo žele poručiti? Da će bošnjačka politička elita biti mjerilo koje će Hrvatima kao jednom od konstituenata Bosne i Hercegovine nešto dopuštati ili oduzimati.

 Spin oko Predsjedništva

No, krenimo redom. Pokušajmo na jednom mjestu navesti što to već godinama bošnjačka politika brani Hrvatima u BiH, a što je kulminiralo posljednjih mjeseci. Najaktualnija tema, koja se posve pogrešno pokušava prikazati kao najvažnija točka u hrvatskom pitanju, je izbor člana Predsjedništva BiH. Političko Sarajevo se protivi iznalaženju bilo kakvog modela koji će omogućiti Hrvatima da izaberu vlastitoga člana Predsjedništva BiH, čime institucija tročlanoga Predsjedništva gubi smisao postojanja. I izbor izaslanika u Dom naroda je sporan. Bošnjačka politika želi i dalje birati u još većem postotku i hrvatske izaslanike u Domu naroda čime i ta institucija u potpunosti gubi svoj smisao. I ne samo to, smanjivanjem ovlasti Doma naroda, Hrvati kao politička nacija gube posljednju branu koja im omogućava da su barem na papiru politički faktor. Slabljenje ovlasti županija u Federaciji nastavak je hegemonije. Njihovo razvlašćivanje i ujedno financijsko iscrpljivanje treba pokazati kako su kao razina vlasti nepotrebne, a sve u cilju daljnje unitarizacije Federacije BiH kao bošnjačkoga građanskog entiteta. Pri tome se kao alternativa u startu odbacuje i osuđuje federalizacija zemlje i osnivanje hrvatske federalne jedinice u sklopu međunarodno priznatih granica BiH.

Prelijevanje novca

Cijelo to vrijeme odvija se prelijevanje novca iz većinskih hrvatskih u većinska bošnjačka područja. Dok se proračun u velikoj mjeri puni i s hrvatskih područja, dotle se na ta ista područja vraća znatno manje novca. U tvrtke na većinskim bošnjačkim područjima se ulaže novac iz federalnog proračuna, dok se gospodarski subjekti na većinskim hrvatskim područjima iscrpljuju na sve moguće načine. Tu su i revizije koje idu na štetu hrvatske braniteljske populacije. Koliko je bošnjačka politika spremna daleko ići, pokazuje i potpuno ignoriranje izborne volje hrvatskoga biračkoga tijela prilikom osnivanje ‘platforme’ u Federaciji. To je bio vrhunac koji je upalio alarm i u visokopozicioniranim krugovima u Europskoj uniji, ali i u službenom Zagrebu, pokazavši o čemu je riječ u Bosni i Hercegovini. Pitanje uspostave javne radiotelevizije na hrvatskome jeziku u sklopu Javnoga RTV servisa je posebna priča. Tom zaprekom građanima hrvatske nacionalnosti su oduzeta najosnovnija ljudska prava čime se krše sve postojeće međunarodne konvencije, ali i preporuke stručnjaka za javne servise u pluralnim državama. Slijedi pitanje ustroja Mostara. Sve ono što bošnjačka politika priječi Hrvatima na državnoj i entitetskoj razini, traži se za Bošnjake u Mostaru. Tako lokalni bošnjački političaru na gradskoj razini imaju nacionalne kvote u izboru za gradsko vijeće, mogućnost veta, izborne jedinice…, dakle sve ono što nije primjereno za jedinice lokalne samouprave. Pri tome se ignorira odluka Ustavnoga suda. Na spomen Travnika, ili drugih gradova i općina koji bi trebali imati sličan status, bošnjačka politika ne ni želi čuti.

Retrogradna politika

Stavovi Bakira Izetbegovića, Sulejmana Tihića i Zlatka Lagumdžije identični su po svim ovim pitanjima. Tek se SBB Fahrudina Radončića po nekim pitanjima ograđuje od takve politike. No, bošnjačka politička elita, glumeći prijeratnu srpsku političku elitu u SFRJ, ipak se malo preračunala. Iako Hrvati i jesu bili desetkovani u političkom smislu, što krivnjom Mostara, Zagreba, Sarajeva, Banje Luke, Beograda i međunarodne zajednice, nakon 1. srpnja 2013. i ulaska Hrvatske u EU stvari stoje drugačije. Svaki pokušaj političkog Sarajeva da Hrvatima kao narodu nametne svoju volju je udar na građane Europske unije i dosege europskih pluralnih država. Riječ je o potpuno novom omjeru snaga koji ne ide u prilog politici koja želi unitarizaciju. Konsocijacijski model, za koji se zalaže Mostar, svoju je primjenu našao upravo u zemlji i gradu u kojemu je sjedište EU-a, u Belgiji i Bruxellesu. Tako se na svaki pokušaj bošnjačke politike već gleda kao na hegemoniju i udar na najmalobrojniji segment u BiH. Sama ideja europskog udruživanja nastala je iz potrebe da se izbjegnu takve retrogradne politike koje ne pripadaju 21. stoljeću, nego propalim ideologijama 20. stoljeća. Tko to prvi shvati na bošnjačkoj političkoj sceni, učinit će najveći plus ne samo za BiH, nego prije svega za vlastitu naciju koju predstavlja. U tom slučaju, odnosi Hrvata i Bošnjaka bi se relaksirali, a umjesto neriješenih nacionalnih pitanja, bh. političari bi napokon morali odgovoriti na životna pitanja kao što su pokretanje proizvodnje, stvaranje nove vrijednosti, razina BDP-a, socijalna zaštita…

vecernjilist

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari