Pratite nas

Vijesti

Što to već godinama bošnjačka politika brani Hrvatima u BiH?

Objavljeno

na

Našim prijedlogom Hrvatima se znatno povećavaju izgledi da izaberu hrvatskoga člana Predsjedništva BiH – rekao je zastupnik SDA Šefik Džaferović, gostujući na jednoj sarajevskoj televiziji. U toj Džaferovićevoj rečenici očitava se gotovo sva politika bošnjačke političke elite. Što to Džaferović, SDA i političko Sarajevo žele poručiti? Da će bošnjačka politička elita biti mjerilo koje će Hrvatima kao jednom od konstituenata Bosne i Hercegovine nešto dopuštati ili oduzimati.

 Spin oko Predsjedništva

No, krenimo redom. Pokušajmo na jednom mjestu navesti što to već godinama bošnjačka politika brani Hrvatima u BiH, a što je kulminiralo posljednjih mjeseci. Najaktualnija tema, koja se posve pogrešno pokušava prikazati kao najvažnija točka u hrvatskom pitanju, je izbor člana Predsjedništva BiH. Političko Sarajevo se protivi iznalaženju bilo kakvog modela koji će omogućiti Hrvatima da izaberu vlastitoga člana Predsjedništva BiH, čime institucija tročlanoga Predsjedništva gubi smisao postojanja. I izbor izaslanika u Dom naroda je sporan. Bošnjačka politika želi i dalje birati u još većem postotku i hrvatske izaslanike u Domu naroda čime i ta institucija u potpunosti gubi svoj smisao. I ne samo to, smanjivanjem ovlasti Doma naroda, Hrvati kao politička nacija gube posljednju branu koja im omogućava da su barem na papiru politički faktor. Slabljenje ovlasti županija u Federaciji nastavak je hegemonije. Njihovo razvlašćivanje i ujedno financijsko iscrpljivanje treba pokazati kako su kao razina vlasti nepotrebne, a sve u cilju daljnje unitarizacije Federacije BiH kao bošnjačkoga građanskog entiteta. Pri tome se kao alternativa u startu odbacuje i osuđuje federalizacija zemlje i osnivanje hrvatske federalne jedinice u sklopu međunarodno priznatih granica BiH.

Prelijevanje novca

Cijelo to vrijeme odvija se prelijevanje novca iz većinskih hrvatskih u većinska bošnjačka područja. Dok se proračun u velikoj mjeri puni i s hrvatskih područja, dotle se na ta ista područja vraća znatno manje novca. U tvrtke na većinskim bošnjačkim područjima se ulaže novac iz federalnog proračuna, dok se gospodarski subjekti na većinskim hrvatskim područjima iscrpljuju na sve moguće načine. Tu su i revizije koje idu na štetu hrvatske braniteljske populacije. Koliko je bošnjačka politika spremna daleko ići, pokazuje i potpuno ignoriranje izborne volje hrvatskoga biračkoga tijela prilikom osnivanje ‘platforme’ u Federaciji. To je bio vrhunac koji je upalio alarm i u visokopozicioniranim krugovima u Europskoj uniji, ali i u službenom Zagrebu, pokazavši o čemu je riječ u Bosni i Hercegovini. Pitanje uspostave javne radiotelevizije na hrvatskome jeziku u sklopu Javnoga RTV servisa je posebna priča. Tom zaprekom građanima hrvatske nacionalnosti su oduzeta najosnovnija ljudska prava čime se krše sve postojeće međunarodne konvencije, ali i preporuke stručnjaka za javne servise u pluralnim državama. Slijedi pitanje ustroja Mostara. Sve ono što bošnjačka politika priječi Hrvatima na državnoj i entitetskoj razini, traži se za Bošnjake u Mostaru. Tako lokalni bošnjački političaru na gradskoj razini imaju nacionalne kvote u izboru za gradsko vijeće, mogućnost veta, izborne jedinice…, dakle sve ono što nije primjereno za jedinice lokalne samouprave. Pri tome se ignorira odluka Ustavnoga suda. Na spomen Travnika, ili drugih gradova i općina koji bi trebali imati sličan status, bošnjačka politika ne ni želi čuti.

Retrogradna politika

Stavovi Bakira Izetbegovića, Sulejmana Tihića i Zlatka Lagumdžije identični su po svim ovim pitanjima. Tek se SBB Fahrudina Radončića po nekim pitanjima ograđuje od takve politike. No, bošnjačka politička elita, glumeći prijeratnu srpsku političku elitu u SFRJ, ipak se malo preračunala. Iako Hrvati i jesu bili desetkovani u političkom smislu, što krivnjom Mostara, Zagreba, Sarajeva, Banje Luke, Beograda i međunarodne zajednice, nakon 1. srpnja 2013. i ulaska Hrvatske u EU stvari stoje drugačije. Svaki pokušaj političkog Sarajeva da Hrvatima kao narodu nametne svoju volju je udar na građane Europske unije i dosege europskih pluralnih država. Riječ je o potpuno novom omjeru snaga koji ne ide u prilog politici koja želi unitarizaciju. Konsocijacijski model, za koji se zalaže Mostar, svoju je primjenu našao upravo u zemlji i gradu u kojemu je sjedište EU-a, u Belgiji i Bruxellesu. Tako se na svaki pokušaj bošnjačke politike već gleda kao na hegemoniju i udar na najmalobrojniji segment u BiH. Sama ideja europskog udruživanja nastala je iz potrebe da se izbjegnu takve retrogradne politike koje ne pripadaju 21. stoljeću, nego propalim ideologijama 20. stoljeća. Tko to prvi shvati na bošnjačkoj političkoj sceni, učinit će najveći plus ne samo za BiH, nego prije svega za vlastitu naciju koju predstavlja. U tom slučaju, odnosi Hrvata i Bošnjaka bi se relaksirali, a umjesto neriješenih nacionalnih pitanja, bh. političari bi napokon morali odgovoriti na životna pitanja kao što su pokretanje proizvodnje, stvaranje nove vrijednosti, razina BDP-a, socijalna zaštita…

vecernjilist

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari