Pratite nas

Komentar

Što veže Nikolu Pašića, Dragana Zelića i treću generaciju ustaša u Argentini?

Objavljeno

na

Buran je bio ovaj tjedan. Događaji u zemlji i susjedstvu se redaju tom brzinom da ih je teško sve i popratiti, a kamoli analizirati. Dok se u Hrvatskoj još uvijek koplja lome oko Istanbulske konvencije, ispod radara prolaze neki transferi koji bi inače trebali biti središnja tema medijskih, politoloških, ali i socioloških analiza.

No, krenimo redom. Na Kosovu je specijalna policija upala u dvoranu u Kosovskoj Mitrovici na sastanak lokalnih predstavnika Srba sa Markom Đurićem, direktorom Ureda Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju. Izgleda kako Đurić nije imao potrebne dozvole za ulazak na Kosovo, koje bi trebala izdati Vlada Kosova za sve predstavnike stranih vlada. E tu nastaje problem, Srbi iz Srbije, a pogovoto oni iz vlasti, nikako da shvate kako su stranci na Kosovu. Mit o Kosovu kao „vjekovnoj kolijevci Srbije“ nikako se ne sviđa kosovskim vlastima, a pogotovo činjenica da im predstavnici susjedne države švrljaju po državi i organiziraju političke skupove.

Stoga su u Mitrovicu poslali teško naoružane specijalce koji su u nekoliko minuta razjurili skup i priveli sve one koji su se nelegalno našli na teritoriju Kosova. Sam čin privođenja Marka Đurića, de facto ministra u Vladi Srbije, izveden je teatralno kako bi se poslala poruka službenom Beogradu.

Ruku na srce, privođenje Đurića je, odnosno njegovo povlačenje po ulicama Mitrovice i Prištine onako izmrcvarenog dok rulja skandira i fotografira, poniženje čitave Srbije. Poniženje koje sami provociraju svojatanjem čitavog Balkana. Šamar Srbiji je veći, u povijesnom kontekstu, činjenicom što je Đurić pranećak, po majci, oca srbijanskog unitarizma, centralizma i ekspanzionizma Nikole Pašića. Istog onog Pašića koji je objeručke nudio Talijanima hrvatsku obalu, Pašića koji je prekršio Krfsku deklaraciju i sve moguće dogovore s Jugoslavenskim odborom. Da, to je onaj Pašić koji je nametnuo crni Vidovdanski ustav u netom stvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Donošenje takvog ustava, zasnovanog na srbijanskoj hegemoniji, pokrenulo je rijeke iseljenika iz Hrvatske prema svim krajevima svijeta, između ostalog i prema Argentini.

Posljedice nametanja takve hegemonije kulminirati će za vrijeme Drugog svjetskog rata, a rezultirati još većim valom iseljavanja Hrvata nakon 1945. godine. Iz tog razloga privođenje Marka Đurića potomka Nikole Pašića, na onako krajnje ponižavajući način, na određen način i nakon sto godina simbolično urušava sve srbijanske snove o prevlasti na Balkanu.

Stoljetna srbijanska hegemonija na prostoru Hrvatske stvorila je povlaštenu kastu koja je služeći gospodaru u Beogradu bila spremna prodati svaki vid nacionalne samobitnosti, ali što je još važnije, oštro se boriti protiv svih oblika hrvatske nacionalne svijesti. Pašićeva politika, ali i politika njegovih nasljednika stvorila je na prostoru Hrvatske brojna udruženja, klubove i političke organizacije koji su bili glasnogovornici vladajuće dinastije Karađorđević i politike unitarizma zasnovanog na srbijanskoj hegemoniji. Sokolska udruženja, četničke organizacije, a u konačnici i jerezovske organizacije bile su oružje Beograda za držanje u pokornosti hrvatskog naroda. Pašić je postavio sustav koji će i desetljećima nakon njega funkcionirati besprijekorno, stoga i danas imamo slične obrasce djelovanja.

Kolone Hrvata nakon svakog jačeg pritiska bile su sve veće i veće u pravcu Zapada. Ulogu navedenih udruženja za vrijeme druge Jugoslavije preuzeli su Partija i Komiteti koji su se unitarizam branili pod krinkom nove ideologije. Hrvati su ponovno punili vlakove i prekoocenaske brodove prema Zapadu. Kad smo konačno pomislili kako ćemo se uspostavom samostalne i slobodne Republike Hrvatske konačno riješiti Pašićeve ostavštine, stara politika zatiranja nacionalne samobitnosti Hrvata i držanja u pokornosti iznova je izronila u vidu brojnih ne vladinih udruga tzv. civilnog društva. Pod plaštom razvoja društva 90-tih godina su u Hrvatskoj nikle brojne udruge financirane i usmjeravane iz inozemstva, manje iz Beograda, ali ni njegov utjecaj nije potpuno nestao. Cilj je kao i u vrijeme Pašića isti – držati Hrvate u pokornosti, raditi sve kako bi se u narodu stvorili što veći razdori i prijepori, a kako bi tuđinski utjecaj na sve sfere života bio konstantan.

Dok se provode te i takve operacije Hrvati ponovno pune vlakove, autobuse i brodove. Ogledni primjer nove generacije Pašićevih potomaka je udruga GONG. Parapolitička udruga koja se nametnula kao neizostavni arbitar u brojnim političkim procesima. Dragan Zelić, donedavno čelnik ove udruge, bio je čak i imenovan, kao nestranačka osoba, u saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav.

Tijekom cijelog svog mandata Zelić je u zemlji, ali i u inozemsvu, konstantno širio teze o povampirenom nacionalizmu i fašizmu u Hrvatskoj, o negativnoj ostavštini Franje Tuđmana te o nedostatku demokratskih kapaciteta u državi. Jasno, vrhunac Zelićeva angažmana bio je u vremenima kada SDP nije bio na vlasti, kad bi pak SDP došao na vlast aktivnosti bi zamrle.

Osobno sam sa gospodinom Zelićem vodio nekoliko zanimljivih polemika na jednoj trbini. Naime, Zelić i njegov GONG stigli su u jedan grad nadzirati izborni proces i izvještavati o izborima. Sve bi to bilo normalno i demokratski da jedan od kandidata na izborima nije platio prijevoz, smještaj, hranu i dnevnice aktivistima GONG-a. Na javnoj tribini sam pitao Zelića kako može tvrditi da su on i njegova udruga nepristrani kada ih plaća jedan od kandidata izbornog procesa, ali što je još važnije, kako u takvim okolnostima može nepristrano izvještavati?

Zelić se nije dao pokolebati, tvrdio je kako je nezavisan iako ga plaća političar. Koliko je nezavisan vidjeli smo ovih dana kada je postao politički tajnik SDP-a. Ustvari Zelić je u pravu, on je cijelo vrijeme bio na zadatku, a nezavisan je bio koliko i Bakarić od Tita. No, Zelić je ispunio svoj zadatak, kako u gradu u kojem smo vodili polemiku tako i u čitavoj Hrvatskoj. Razdori i podjele u društvu nikada nisu bili veći, a kolone Hrvata u pravcu granice nikada duže.

Pa ipak, Zelićev ideološki kolega Žarko Puhovski ne odustaje od progona Hrvata ni kada napuste ognjišta. Tako je na RTL-u, u emisiji Zorana Šprajca, mrtav hladan treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini nazvao – trećom generacijom ustaša. Da, dobro se čuli, iako se radi u trećoj generaciji potomaka iseljenika od vremena Drugog svjetskog rata u Argentini oni su za Žarka Puhovskog i njegove istomišljenike, vjerojatno i za Dragana Zelića, treća generacija ustaša. Valjda se, po njima, ustaški gen prenosi s generacije na generaciju. Na ovu izjavu u Hrvatskoj nitko nije reagirao, ni vlast ni oporba, a da ne govorimo o silnim udrugama civilnog društva koje plaćamo milijunima kuna iz državnog proračuna kako bi pazile baš na ovakav govor mržnje.

Sad samo zamislite da je kojim slučajem netko u Hrvatskoj prozvao nekog dužnosnika da je pripadnik treće generacije partizana koljača s Bleiburga. Ne brinite, dok je Zelića i njegovih suradnika to se neće dogoditi, jer onaj koji bi to napravio zauvijek bi bio ostraciziran iz javnog života!

I tako dok izravni nasljednici i potomci Nikole Pašića na jugu Srbije i na Kosovu završavaju u policijskim maricama s lisičinama na rukama, na srbijanskim “zapadnim granicama”, u Hrvatskoj, sljedbenici njegova političkog projekta i dalje žare i pale javnim životom. A kolonije “ustaša”, svih generacija, rastu u Argentini, Njemačkoj, Irskoj, Švedskoj…

Željko Primorac/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Bit će opet, ponosna i jaka, Herceg Bosna, kolijevka Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Prva dva puta su neki od neupućenih čak vjerovali da je #SejdoKomšić hrvatski član predsjedništva, a danas kada je Sejdo predsjednik tek samog sebe budući da nema nikakav legitimitet u javnosti, može se reći, bez obzira na sve – ide na bolje!

Bit će opet, ponosna i jaka, Herceg Bosna, kolijevka Hrvata, komentirao je Marijan Knezović

 

Sarajevskoj ‘poštenjačini’ obraz dozvoljava sve

 

 

 

Šoljić: Ako dođe do najgoreg Hrvati će znati što im je činiti. Dokaz za to je uspostava Herceg Bosne

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Sarajevskoj ‘poštenjačini’ obraz dozvoljava sve

Objavljeno

na

Objavio

Bljesak.info

“Povjerena mi je velika čast, ali i velika obveza da ponovno zastupam interese građana BiH i naroda iz kojeg potječem”, izjavio je u nastupnom govoru u zgradi Predsjedništva BiH Željko Komšić, na početku obnašanja šizofrene pozicije kojom će biti obilježeno njegovo treće za redom stolovanje u državnom vrhu zemlje.

Dok će Milorad Dodik i Šefik Džaferović u Predsjedništvu BiH zastupati interese srpskog, odnosno bošnjačkog naroda, koji su ih na izborima zato ovlastili, Komšić će po vlastitom priznanju zastupati “građane” u tijelu koje je po Ustavu predstavništvo tri naroda i “narod iz kojeg potječe”- koji ga nije izabrao, niti tim činom obvezao da ga zastupa. S obzirom da su ga izabrali Bošnjaci, koje on naziva građanima ne spominjući nacionalnost tih građana, Komšićevo obećanje moglo bi se protumačiti na sljedeći način: Građani Bošnjaci su mi ukazali veliku čast i obvezu da zastupam građane Hrvate, protivno njihovoj volji.

Novost u Komšićevom istupu je da on prvi put osim građana spominje “narod iz kojeg potječe”, čije će interese tobož zastupati, priznajući time, suprotnoj svojim ranijim tvrdnjama, kako je BiH ne samo država građana, već i naroda. Unatoč svom obećanju, jasno je, međutim, kako Komšić ne može zastupati “narod iz kojeg potječe”, niti će to činiti, jer je interes naroda “iz kojeg potječe” da ga on ne zastupa.

Koristeći formulacija “narod iz kojeg potječe”, a ne “narod kojem pripada” Komšić prvi put, na neizravan način, priznaje da on ne samo da nije predstavnik hrvatskog naroda, već nije ni njegov pripadnik, nego tek netko tko “potječe” iz tog naroda. Takva Komšićeva formulacija nije slučajna budući on po vlastitom priznanju ne samo ne govori hrvatskim jezikom, već se i na popisu stanovništva, prema nepotvrđenim informacijama, nije izjasnio kako Hrvat, već kao Bosanac.

Vrhunac cinizma i perverzije je i da čovjek koji je sredstvo i simbol obespravljaivanja Hrvata obećaje kako će kao član Predsjedništva BiH biti “pobornik svake vrste ravnopravnosti, nacionalne, vjerske, rodne, socijalne, svake ravnopravnosti”.

Sarajevskoj “poštenjačini” obraz očito dozvoljava sve.

Milan Šutalohms.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari