Pratite nas

Komentar

Što veže Nikolu Pašića, Dragana Zelića i treću generaciju ustaša u Argentini?

Objavljeno

na

Buran je bio ovaj tjedan. Događaji u zemlji i susjedstvu se redaju tom brzinom da ih je teško sve i popratiti, a kamoli analizirati. Dok se u Hrvatskoj još uvijek koplja lome oko Istanbulske konvencije, ispod radara prolaze neki transferi koji bi inače trebali biti središnja tema medijskih, politoloških, ali i socioloških analiza.

No, krenimo redom. Na Kosovu je specijalna policija upala u dvoranu u Kosovskoj Mitrovici na sastanak lokalnih predstavnika Srba sa Markom Đurićem, direktorom Ureda Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju. Izgleda kako Đurić nije imao potrebne dozvole za ulazak na Kosovo, koje bi trebala izdati Vlada Kosova za sve predstavnike stranih vlada. E tu nastaje problem, Srbi iz Srbije, a pogovoto oni iz vlasti, nikako da shvate kako su stranci na Kosovu. Mit o Kosovu kao „vjekovnoj kolijevci Srbije“ nikako se ne sviđa kosovskim vlastima, a pogotovo činjenica da im predstavnici susjedne države švrljaju po državi i organiziraju političke skupove.

Stoga su u Mitrovicu poslali teško naoružane specijalce koji su u nekoliko minuta razjurili skup i priveli sve one koji su se nelegalno našli na teritoriju Kosova. Sam čin privođenja Marka Đurića, de facto ministra u Vladi Srbije, izveden je teatralno kako bi se poslala poruka službenom Beogradu.

Ruku na srce, privođenje Đurića je, odnosno njegovo povlačenje po ulicama Mitrovice i Prištine onako izmrcvarenog dok rulja skandira i fotografira, poniženje čitave Srbije. Poniženje koje sami provociraju svojatanjem čitavog Balkana. Šamar Srbiji je veći, u povijesnom kontekstu, činjenicom što je Đurić pranećak, po majci, oca srbijanskog unitarizma, centralizma i ekspanzionizma Nikole Pašića. Istog onog Pašića koji je objeručke nudio Talijanima hrvatsku obalu, Pašića koji je prekršio Krfsku deklaraciju i sve moguće dogovore s Jugoslavenskim odborom. Da, to je onaj Pašić koji je nametnuo crni Vidovdanski ustav u netom stvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Donošenje takvog ustava, zasnovanog na srbijanskoj hegemoniji, pokrenulo je rijeke iseljenika iz Hrvatske prema svim krajevima svijeta, između ostalog i prema Argentini.

Posljedice nametanja takve hegemonije kulminirati će za vrijeme Drugog svjetskog rata, a rezultirati još većim valom iseljavanja Hrvata nakon 1945. godine. Iz tog razloga privođenje Marka Đurića potomka Nikole Pašića, na onako krajnje ponižavajući način, na određen način i nakon sto godina simbolično urušava sve srbijanske snove o prevlasti na Balkanu.

Stoljetna srbijanska hegemonija na prostoru Hrvatske stvorila je povlaštenu kastu koja je služeći gospodaru u Beogradu bila spremna prodati svaki vid nacionalne samobitnosti, ali što je još važnije, oštro se boriti protiv svih oblika hrvatske nacionalne svijesti. Pašićeva politika, ali i politika njegovih nasljednika stvorila je na prostoru Hrvatske brojna udruženja, klubove i političke organizacije koji su bili glasnogovornici vladajuće dinastije Karađorđević i politike unitarizma zasnovanog na srbijanskoj hegemoniji. Sokolska udruženja, četničke organizacije, a u konačnici i jerezovske organizacije bile su oružje Beograda za držanje u pokornosti hrvatskog naroda. Pašić je postavio sustav koji će i desetljećima nakon njega funkcionirati besprijekorno, stoga i danas imamo slične obrasce djelovanja.

Kolone Hrvata nakon svakog jačeg pritiska bile su sve veće i veće u pravcu Zapada. Ulogu navedenih udruženja za vrijeme druge Jugoslavije preuzeli su Partija i Komiteti koji su se unitarizam branili pod krinkom nove ideologije. Hrvati su ponovno punili vlakove i prekoocenaske brodove prema Zapadu. Kad smo konačno pomislili kako ćemo se uspostavom samostalne i slobodne Republike Hrvatske konačno riješiti Pašićeve ostavštine, stara politika zatiranja nacionalne samobitnosti Hrvata i držanja u pokornosti iznova je izronila u vidu brojnih ne vladinih udruga tzv. civilnog društva. Pod plaštom razvoja društva 90-tih godina su u Hrvatskoj nikle brojne udruge financirane i usmjeravane iz inozemstva, manje iz Beograda, ali ni njegov utjecaj nije potpuno nestao. Cilj je kao i u vrijeme Pašića isti – držati Hrvate u pokornosti, raditi sve kako bi se u narodu stvorili što veći razdori i prijepori, a kako bi tuđinski utjecaj na sve sfere života bio konstantan.

Dok se provode te i takve operacije Hrvati ponovno pune vlakove, autobuse i brodove. Ogledni primjer nove generacije Pašićevih potomaka je udruga GONG. Parapolitička udruga koja se nametnula kao neizostavni arbitar u brojnim političkim procesima. Dragan Zelić, donedavno čelnik ove udruge, bio je čak i imenovan, kao nestranačka osoba, u saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav.

Tijekom cijelog svog mandata Zelić je u zemlji, ali i u inozemsvu, konstantno širio teze o povampirenom nacionalizmu i fašizmu u Hrvatskoj, o negativnoj ostavštini Franje Tuđmana te o nedostatku demokratskih kapaciteta u državi. Jasno, vrhunac Zelićeva angažmana bio je u vremenima kada SDP nije bio na vlasti, kad bi pak SDP došao na vlast aktivnosti bi zamrle.

Osobno sam sa gospodinom Zelićem vodio nekoliko zanimljivih polemika na jednoj trbini. Naime, Zelić i njegov GONG stigli su u jedan grad nadzirati izborni proces i izvještavati o izborima. Sve bi to bilo normalno i demokratski da jedan od kandidata na izborima nije platio prijevoz, smještaj, hranu i dnevnice aktivistima GONG-a. Na javnoj tribini sam pitao Zelića kako može tvrditi da su on i njegova udruga nepristrani kada ih plaća jedan od kandidata izbornog procesa, ali što je još važnije, kako u takvim okolnostima može nepristrano izvještavati?

Zelić se nije dao pokolebati, tvrdio je kako je nezavisan iako ga plaća političar. Koliko je nezavisan vidjeli smo ovih dana kada je postao politički tajnik SDP-a. Ustvari Zelić je u pravu, on je cijelo vrijeme bio na zadatku, a nezavisan je bio koliko i Bakarić od Tita. No, Zelić je ispunio svoj zadatak, kako u gradu u kojem smo vodili polemiku tako i u čitavoj Hrvatskoj. Razdori i podjele u društvu nikada nisu bili veći, a kolone Hrvata u pravcu granice nikada duže.

Pa ipak, Zelićev ideološki kolega Žarko Puhovski ne odustaje od progona Hrvata ni kada napuste ognjišta. Tako je na RTL-u, u emisiji Zorana Šprajca, mrtav hladan treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini nazvao – trećom generacijom ustaša. Da, dobro se čuli, iako se radi u trećoj generaciji potomaka iseljenika od vremena Drugog svjetskog rata u Argentini oni su za Žarka Puhovskog i njegove istomišljenike, vjerojatno i za Dragana Zelića, treća generacija ustaša. Valjda se, po njima, ustaški gen prenosi s generacije na generaciju. Na ovu izjavu u Hrvatskoj nitko nije reagirao, ni vlast ni oporba, a da ne govorimo o silnim udrugama civilnog društva koje plaćamo milijunima kuna iz državnog proračuna kako bi pazile baš na ovakav govor mržnje.

Sad samo zamislite da je kojim slučajem netko u Hrvatskoj prozvao nekog dužnosnika da je pripadnik treće generacije partizana koljača s Bleiburga. Ne brinite, dok je Zelića i njegovih suradnika to se neće dogoditi, jer onaj koji bi to napravio zauvijek bi bio ostraciziran iz javnog života!

I tako dok izravni nasljednici i potomci Nikole Pašića na jugu Srbije i na Kosovu završavaju u policijskim maricama s lisičinama na rukama, na srbijanskim “zapadnim granicama”, u Hrvatskoj, sljedbenici njegova političkog projekta i dalje žare i pale javnim životom. A kolonije “ustaša”, svih generacija, rastu u Argentini, Njemačkoj, Irskoj, Švedskoj…

Željko Primorac/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Bujanec: Da su naši susjedi ušli u finale, pjevala bi im Ceca, ali nisu – ispali su već u prvome krugu!

Objavljeno

na

Objavio

DA SU NAŠI SUSJEDI UŠLI U FINALE, PJEVALA BI IM CECA – I TO BI BILO NJIHOVO PRAVO, ALI NISU – ISPALI SU VEĆ U PRVOME KRUGU!

No, nama nisu problem naši susjedi – problem su pojedini odnarođeni političari i agresivni lijevo-jugoslavenski mediji koji su okupirali državu.

Cijelo vrijeme potkopavali su Hrvatsku nogometnu reprezentaciju i stvarali lošu klimu, otvoreno su i bez imalo stida priželjkivali neuspjeh u Rusiji, a sada kada je eksplodirao nacionalni ponos i kada smo na vrhu svijeta – neugodno im je i pokušavaju nam docirati o domoljublju.

Ti gmazovi očito ne znaju što je prava ljubav; kako je uopće moguće nekoga “umjereno” voljeti – ženu, majku, Domovinu?! Ili je voliš svim srcem i vruć si – ili ne. Sredine u ljubavi nema! Tako ni u iskrenom domoljublju…

Mnogi su se htjeli ukrcati u pobjednički autobus Vatrenih. Međutim, naši nogometaši su iz naroda, ratna djeca koja dobro znaju što znači voljeti svoj dom.

Vjeruju u Boga jer su ih tako odgojili njihovi roditelji – pa je posve prirodno da su u svoj autobus pozvali Thompsona, koji pjeva upravo o tim vrijednostima.

Neki drugi su možda na dočeku htjeli čuti Shumanna, treći Kekina, četvrti Balaševića, Bajagu ili neku cajku. Ali uz njihove se pjesme ne pobjeđuje.

Pobjeđuje se uz ‘Bojnu Čavoglave’. Ujedinjuje nas ‘Lijepa li si’, a bez glasa se ostaje uz ‘Moja Domovina’, naše Zaprešić Boyse ili Mladena Grdovića. I to je naš hrvatski narod, a sve ostalo je pomodarstvo ili jugoslavenština.

Pa, neće nas hrvatstvu valjda podučavati oni koji su stajali mirno na ‘Hej Slaveni’ i navijali za SFRJ, oni kojima smeta ruka na srcu Luke Modrića i tamni dresovi naše nacionalne vrste!

I još nešto o budnicama: kako to da zbog ‘Ustani bane’ nije reagirao naš prijatelj – mađarski veleposlanik?! Kako to da zbog pjesme o ‘starim graničarima’ nikada nismo dobili prosvjednu notu turskog veleposlanika?!

Izgleda da nekima u Hrvatskoj isključivo smetaju budnice iz Domovinskog, osloboditeljskog rata – a najviše one Thompsonove.

Završiti ću kako sam i započeo – sa našim susjedima – i biti ću brutalno iskren. Tko vam je kriv što je vašim ‘fudbalerima’ glavna inspiracija bila Jelena Karleuša, a ne recimo – Bora Čorba ili netko sličan njemu! Možda bi tada u Rusiji i vidjeli drugi krug…

 

Trobojnico moja mila!

 

 

POGLEDAJTE KAKO JE SRAMOTNO PREKINUTO SLAVLJE VATRENIH!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Don Damir Stojić: Hvala vam hrvatski branitelji, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Objavljeno

na

Objavio

Sinoć i preksinoć su bili veličanstveni dani. Jedinstveno smo izašli na ulice naših gradova s trobojnicom i šahovnicom, pjevajući domoljubne pjesme i dočekali naše heroje.

Međutim, primjetio sam jedan nedostatak. Nedostaje 15,840 hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za Hrvatsku.

Kao što je rekao izbornik Zlatko Dalić, bez njih ne bi bilo ove šahovnice. 🇭🇷
Hvala vam, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Pogledajte ovaj video kenotafa crkve Sv. Mati Slobode na Jarunu i pomolite se za naše heroje…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori