Pratite nas

Analiza

Što za Hrvatsku znači otkazivanje projekta ‘Južni tok’

Objavljeno

na

Već se neko vrijeme nagađalo da će Južni tok, ključni ruski geopolitički projekt za učvršćivanje političkog utjecaja na Balkanu bankrotirati, a sada je to, prigodom posjeta Turskoj ruski vladar Vladimir Putin i priznao. Taj plinovod nema nikakve druge logike, osim geopolitičke. Naime, ne postoje nove količine zemnog plina, koje bi iz Rusije valjalo dostaviti do europskih zemalja, nego je Putinova administracija, iz geopolitičkih razloga, odlučila promijeniti trasu kojom plin dostavlja Europi. Plin je jedno od važnih ruskih geopolitičkih oruđa, a igrama cijenom plina Putin je dugo vremena održavao svoju političku dominaciju nad Ukrajinom, kroz koju prolazi plinovod za Mađarsku te Srednju i Istočnu Europu.

Južni je tok trebao plin iz Rusije po dnu Crnog mora dovesti u Bugarsku, a otuda u Srbiju, Mađarsku, Sloveniju, Austriju i Italiju. Iako je od početka bilo jasno da je Južni tok geopolitički a ne ekonomski projekt, bilo je ideja kako bi se i Hrvatska morala uključiti u nj, a zagovornici tijesne suradnje na Putinovu projektu energetskog imperijalizma snatrili su o velikim prihodima što bi ih Hrvatska ostvarivala kao tranzitna država. Karakter projekta jasan je i iz činjenice da ga s ruske strane nije vodilo ministarstvo gospodarstva, energetike ili neki drugi ekonomski resor u vladi, nego Sergej Šojgu, tada „ministar za izvanredna stanja“, a ruska je strana Hrvatskoj sudjelovanje u projektu uvjetovala, između ostaloga, popuštanjem ruskim kvazi-investitorima u Hrvatskoj, čiji projekti se uglavnom ne razvijaju i ne napreduju, zbog koruptivnog karaktera kapitala koji stoji iza njih, i zbog nastojanja „investitora“ da ne ispunjavaju niti minimalne zahtjeve države i lokalne zajednice.

južni tok

Cijeli projekt Južnog toka bio je, nadalje, ekonomski uspostavljen na temeljima nespojivima s pravilima konkurencije unutar EU. Temeljni je problem gaženje načela zaštite tržišnog natjecanja, jer se u projektu vlasnik plina, koji bi se transportirao plinovodom, pojavljuje i kao vlasnik plinovoda, što znači da plinovod ne bi mogao transportirati plin iz drugih izvora, osim onoga ruske državne kompanije „Gazprom“. Drugi neprihvatljiv uvjet ekonomski je inženjering koji prati svaki ruski projekt, u kojem se redovito javljaju kompanije osnovane u poreznim oazama, i u kojima su evazija novca i porezna evazija uvijek elementi „financijske konstrukcije“. Projekti s ruskim državnim kompanijama uvijek su povezani s korupcijom, odnosno unose rizik korupcije na tržišta gdje ruske državne kompanije „investiraju“.

Treći, i najveći problem s konceptom Južnog toka činjenica je da Rusija pomoću energetike nastoji pojedine države dovesti u podređeni položaj, čineći ih energetski ovisnima o sebi. U „tajnom“ paketu vezanom uz hrvatsko pristupanje projektu Južni tok bilo je nekoliko neugodnih elemenata: ruski interes za Jadranski naftovod (JANAF), kojeg su iz ulaznog sustava za naftu u Srednju Europu željeli pretvorili u sustav za transport ruske nafte na Mediteran; interesi za vlasništvo nad INA-om; te interesi za istraživanje nafte i plina na Jadranu. Rusko vlasništvo nad INA-om značilo bi ukidanje obiju njenih rafinerija, jer ruske državne kompanije i na Balkanu i u Zapadnoj Europi imaju rafinerijske kapacitete, dostatne za opskrbu hrvatskog tržišta derivatima, a INA bi se svela tek na lanac benzinskih servisa. Rusko vlasništvo nad INA-om značilo bi, nadalje, i blokadu razvijanja projekta LNG terminala, jer ruska geopolitička koncepcija ne želi diversifikaciju na tržištu energenata. Isto tako, propao bi i za Hrvatsku važan projekt – onaj povezivanja na Transjadranski plinovod, kojim se plin iz Azerbejdžana treba preko Turske, Grčke i Albanije dovesti do Italije, na jednu, te Crne Gore, Hrvatske i BiH, na drugu stranu.

Ključni kreatori vanjske politike u Hrvatskoj, prije svega, premijer i predsjednik Republike, nisu shvatili velike opasnosti od ulaska u projekte s Rusijom i dovođenja Hrvatske u položaj energetske ovisnosti. Nakon spora s mađarskim suvlasnikom INA-e, prijetila je opasnost da mađarski suvlasnik svoje dionice proda ruskoj državnoj kompaniji, koja je već ovladala energetskim monopolistom u Srbiji, NIS-om, ali da i država ruskom vlasniku proda svojih 25 % udjela u kompaniji. Tek je ruska aneksija Krima, odnosno stvaranje nove klime euroatlantske suradnje i u SAD i u Europi, dovelo do uklanjanja ove ekonomske i geopolitičke pogibelji za Hrvatsku. Takvim aranžmanom, izvjesno je, INA ne bi preživjela kao „vertikalno integrirana kompanija“, nego bi kao dio Gazpromneftovog sustava postala filijalom novosadskog NIS-a, a Hrvatska bi izgubila kontrolu nad svojim tržištima nafte i plina.

Geopolitika je često redukcionistički okvir analize međunarodnih odnosa, ali kad se razmatra ulazak u posao s državom, koja uz pomoć energetike, kao oruđa dominacije, gradi svoj međunarodni utjecaj, valja biti svjestan opasnih aspekata takvih odluka. Hrvatska je država članica EU i NATO-a i otud proizlazi njena međunarodna stabilnost. Maksimalizaciju političkih i ekonomskih dobiti Hrvatskoj donosi samo ona politika koja naglašava hrvatski euroatlantizam i stabilnost, koja iz njega proizlazi, ali koja istovremeno afirmira i činjenicu da je Hrvatska zemlja koja spaja Mediteran i Srednju Europu.
Hrvatska može biti europsko energetsko čvorište samo pod uvjetom da razvija snažne odnose sa zemljama Višegradske skupine (Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska), s Austrijom i Italijom te s Njemačkom, kao najutjecajnijom zemljom europske „makroregije“, i s ključnim euroatlantskim partnerom – Sjedinjenim Državama. Kao zemlja mediteranske fasade, Hrvatska može biti energetska spojnica srednjoeuropskih država, ali i baltičkih republika, pa čak i Ukrajine, a ta njena uloga važna je u globalnoj igri ograničavanja europske energetske ovisnosti o Rusiji.
Jedna je Putinova geopolitička ofenziva propala: od Južnog toka neće biti ništa, i sve one države koje su, iako članice EU i NATO, bile spremne zanemariti zajedničke euroatlantske interese radi ostvarivanja kratkoročnih dobiti, sada će ostati na gubitku, a Hrvatskoj, koja je ostala u geopolitičkom okviru euroatlantizma (doduše, više zahvaljujući sreći nego racionalnom odlučivanju aktualne administracije), otvaraju se ozbiljna razvojna niša i šansa da postane energetskim čvorištem Mediterana i Srednje Europe.

(Autor: Davor Gjenero/Direktno.hr)

>>KRAH PROJEKTA JUŽNI TOK: Rusija se povlači iz projekta izgradnje plinovoda koji je s južne strane trebao zaobići Ukrajinu

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Analiza

Analiza izbornih rezultata – presjek po segmentima društva

Objavljeno

na

Objavio

Odmah nakon predsjedničkih izbora, uslijed iznova izmiješanih karata i novonastale konstelacije političkih snaga postalo je jasno kako će Andrej Plenković moći sastaviti vladu samo dobije li više mandata od RESTART koalicije i Domovinskog pokreta Miroslava Škore zajedno. U ozračju stvaranom temeljem ispitivanja javnog mišljenja, u kojima je HDZ u pravilu zaostajao i za samim RESTART-om, taj se zadatak doimao gotovo nedostižnim. Ipak, Plenković, koji se tijekom mandata u više navrata pokazao na muci junakom, pri čemu su dvije najveće muke zacijelo bile slučaj Agrokor i izbor vodstva Europske komisije, ni sad nije iznevjerio. Ne samo što je omjerom mandata 66:57 potukao političke grupacije koje su kumovale dolasku Zorana Milanovića na Pantovčak, bilo zaokruživši u završnom krugu predsjedničkih izbora broj 1, bilo broj 3, nego je HDZ-ova lista dobila i više glasova nego te dvije zajedno. To se vidi iz zbirnog prikaza glasova na razini čitave Hrvatske i Hrvata izvan nje, s time da u izračun postotaka nije uzeto tridesetak tisuća glasova u izdvojenoj izbornoj jedinici za nacionalne manjine, budući se tamo nacionalne liste nisu natjecale, piše Grgur S./Kamenjar.com

Iz objavljenih rezultata, poglavito onih na posebnim, izdvojenim biračkim mjestima, moguće je približno razaznati kako su glasovale pojedine društvene skupine. Primjerice, puno se nagađalo kako je opća zdravstvena situacija oko globalne pošasti COVID-19 pogodovala vladajućima zbog straha koji se uvukao napose u birače starije životne dobi. Stoga je zanimljivo vidjeti kako su glasovali štićenici domova za starije i nemoćne osobe, dakle, oni najranjiviji, bolestima posebno podložni. To, naravno, ne znači da je taj uzorak reprezentativan za sve starije osobe, ali ipak predstavlja znakoviti indikator.

Vidljivo je kako je HDZ-ova lista dobila zamjetno više u odnosu na državni prosjek, no možda i ne toliko više koliko bi se očekivalo, SDP je prošao blago bolje, a oni koji su se na ovaj ili onaj način zalagali za „švedski model“ borbe protiv korona virusa, koji je štićenike tamošnjih domova desetkovao, primjetno slabije nego među ostalim biračima.

Znatno zamjetnije odstupanje od državnog prosjeka uočava se u glasovanju pripadnika Hrvatske vojske.

Među hrvatskim vojnicima raskorak između nominalno desnog i lijevog političkog pola je najizraženiji (85% desnica, 7% ljevica).

Zanimljivo je pogledati i kako su glasovali pomorci na brodovima, ponajprije zato što se, unatoč svim visokotehnološkim komunikacijskim mogućnostima koje ovo doba pruža, ipak radi o ljudima izoliranima od sredine u kojoj prebivaju. Pritom je bitno navesti i kako približno 80% glasova pomoraca pripada dvjema dalmatinskim izbornim jedinicama.

Vidi se kako su pomorci, usporedi li ih se s ostalim biračima, moguće zbog prisutnijeg avanturističkog duha manje skloni velikim strankama, a više takozvanim trećim opcijama.

A nakon zatvorenika brodova zgodno je pogledati kako su glasovali i zatvorenici u užem smislu te riječi.

Unatoč medijski raširenoj percepciji, čini se da HDZ u tim krugovima ipak ne kotira baš onako dobro kako se uvriježilo misliti, štoviše, dobiva gotovo 10% manje od prosjeka. Dotle Škorin pokret tu uživa čak dvostruko veću popularnost nego u općoj populaciji. A valjda im je srca osvojio lajt-motivom kampanje, uspješnicom „Sude mi“. Pritom bi netko mogao pomisliti i kako ih je zbližilo što i oni, barem kad su djela posrijedi, svoje vole približno jednako uvjerljivo poput autora te pjesme. Slično kao kod starijih osoba, i ovdje nemilosrdni borci za svekoliku pravednost stoje slabije od prosjeka. Očito se zatvorenici ne nadaju kako bi im s tih strana mogla biti udijeljena bilo kakva amnestija.

No, ako se nečije glasovanje stubokom razlikuje od matice birača, onda su to svakako studenti, pri čemu analiza uzima u obzir samo one koji su se na izborni dan zatekli u Zagrebu, a prebivalište im je u drugim izbornim jedinicama kojima su njihovi glasovi naposljetku i pribrojeni. Naime, priloženi graf, koji pokazuje zbirne rezultate glasovanja na posebnim biračkim mjestima u gimnaziji u Križanićevoj, toliko odudara od prosjeka da ne ostavlja mjesta drugom zaključku nego da se doista radi o „poštenoj inteligenciji“.

Za razliku od prethodno analiziranih društvenih skupina, ovdje upada u oči znatna prevaga ljevice u odnosu na desnicu, izraženo postotcima u omjeru 60:38. No, ta je premoć posve izvjesno i veća. Naime, iako je Možemo vodeća lista među studentima u baš svim izbornim jedinicama osim pete (obuhvaća dio Slavonije bliži Savi nego Dravi), treba uzeti u obzir kako su u analizi znatno zastupljeniji studenti iz krajeva udaljenijih od Zagreba (najviše iz Dalmacije, pa potom iz Slavonije, te Istre i Hrvatskog primorja), među kojima ljevica, iako također preteže, ipak nije toliko dominantna kao među kolegama im iz izbornih jedinica bliže Zagrebu. Također, analiza uopće ne obuhvaća studente iz Zagreba i bliže okolice budući su oni glasovali na redovitim biračkim mjestima u mjestima prebivališta. Uzevši to u obzir, može se pretpostaviti kako među studentima prevaga u korist ljevice iznosi barem 70:30.

U nastavku slijedi analiza glasovanja hrvatskih državljana s prebivalištem u Hrvatskoj, koje je izborni dan zatekao u stranim zemljama. Ovdje, dakle, nije riječ o posebnoj jedinici za Hrvate izvan Hrvatske, nego o Hrvatima koji su i dalje prijavljeni u Hrvatskoj, a borave u inozemstvu radi studija, povremenog ili stalnog posla, ili je, pak, riječ o umirovljenicima koji dio godine žive u Hrvatskoj, a dio u zemlji u kojoj su proveli radni vijek. Ove rezultate je smislenije gledati nego one u 11-toj izbornoj jedinici za Hrvate izvan Hrvatske, zato što uključuju i RESTART koaliciju, koja se iz načelnih razloga tamo ne kandidira, te Domovinski pokret koji u toj jedinici također nije nastupio nego je podržao listu generala Glasnovića. K tome, uočljivo je i kako se rezultati po državama bitno ne razlikuju u odnosu na one u 11-toj jedinici.

Irsku i Veliku Britaniju, kao stjecišta nove hrvatske dijaspore, razložno je prikazati zajedno, prije svega zbog malog uzorka (svega 164 glasa), pri čemu se ni rezultati promatrani po državama pojedinačno bitno ne razlikuju.

Ukratko, dominacija ljevice poprilično podsjeća na onu među studentima.

Zanimljivo je promotriti i kakva je situacija u Belgiji, budući se u Bruxellesu zadnjih godina skrasilo podosta Hrvata, ponajviše u sklopu administrativnog aparata Europske unije.

Unatoč tome što gotovo trećina ljudi na licu mjesta ipak uviđa i glasom honorira agilnost i postignuća hrvatske vlade u središtu europske moći, u konačnici ovdje ipak blago prevladava ljevica, čija je perjanica pomodno, zeleno Možemo, dok euroskeptične stranke, poglavito DOMPOK, čuče u zapećku, gdje bi i Hrvatsku pozicionirale u odnosu na Europu.

Tradicionalna odredišta hrvatske dijaspore prirodno je podijeliti na njemačko govorno područje u Europi (Njemačka, Austrija i Švicarska) i prekooceansko, englesko govorno područje (SAD, Kanada i Australija). Evo i tih rezultata:

 

Osim što ovdje ljevica uživa za nijansu veću popularnost nego među hrvatskim vojnicima, uočljivo je i kako u oba navedena područja pobjeđuje pokret Miroslava Škore, osjetno izraženije tamo gdje su SAD i Kanada (a i Australija pride), pa to možda posluži njegovu čelniku kao putokaz.

Naposljetku, promotrimo kako su glasovali Hrvati s prebivalištem u Hrvatskoj koji su se na dan izbora našli u BiH, odakle su, razložno je pretpostaviti, znatna većina i porijeklom.

Znakovito je kako hrvatska ljevica ovdje dobiva otprilike onoliko glasova koliko i Željko Komšić glasova Hrvata u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. A i na desnici su stvari kristalno jasne.

Evidentan raskorak u glasovanju između Hrvata u BiH i klasične dijaspore u zapadnoj Europi (gdje također prevladavaju Hrvati porijeklom iz BiH), te prekooceanskim anglofonskim zemljama, odraz je razlika u razmišljanju Hrvata kojima je očito predobro u tuđini pa bi izdaleka eksperimentirali na sunarodnjacima u domaji, te Hrvata koje kruta stvarnost tjera na ozbiljnost budući se bore za goli opstanak na rodnoj grudi. A i među Hrvatima u Hrvatskoj je konačno prevladala svijest o potrebi okupljanja oko dokazano najboljih, koja im nažalost proradi tek kad bude stani-pani.

Grgur S./Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Srbija na koljenima

Objavljeno

na

Objavio

Tanjug/Isječak

Srbijanski zdravstveni sustav je „pukao“ već prije koji tjedan iako se to pokušavalo skriti kojekakvim „friziranjem“ podataka.

Na žalost, Srbiji slijedi tzv. „španjolski/talijanski“ crni scenarij s naznakom da bi taj crni scenarij mogao biti i teži i pogubniji nego li je to bilo u španjolskoj ili Italiji.

Srbijanske vlasti su to uporno pokušavale skriti, ali osobnim istraživanjem, praćenjem i prikupljanjem informacija koje stižu i iz Srbije i iz drugih država govore sasvim suprotno. To je i razlog zbog čega je Grčka prije neki dan zatvorila granice za državljane Srbije, ali i ukinula cjelokupan zrakoplovni promet. Grci su inače testirali najmanje jednu osobu iz vozila srbijanskih registarskih pločica, ali i državljane Srbije u vozilima drugih država. Svi testovi su pokazali da je cca 99 % „uvezenih“ slučajeva corona virusa direktno iz Srbije.
To isto potvrđuju i mediji i u Grčkoj, ali i iz Sjeverne Makedonije pozivajući se na službene izvore Grčkih vlasti i njihovog Zavoda za javno zdravstvo.

07.07.2020. donesena je Odluka kojom Srbija gradi dvije nove (montažne) Covid bolnice koje moraju biti gotove do jeseni jer se očekuje „super Oluja“ corona virusa u „koordinaciji“ s gripom.

Prateći svakodnevno situaciju u Srbiji, ali i u cijelom svijetu u vezi corona virusa, drugi vrhunac tzv. prvog vala očekuje se „službeno“ idućih dana, ali je činjenica da je on već odavno na snazi kao i posljedice koje izaziva i koje će tek izazvati.
Na žalost, drugi „peak“ prvog vala Corona virusa u Srbiji još nije došao do vrhunca i najteže tek slijedi u idućim danima, tjednima i mjesecima, a sve zbog nepridražavanja propisanih mjera „Kriznog štaba“.

Toliko neodgovornosti stanovnika Srbije je nepojmljivo, a dodatni udar očekuje se za cca 14 dana od prvog dana nasilnih demonstracija kad su demonstranti upali u zgradu Skupštine kao i drugog dana nasilnih demonstracija. Treći dan, ovaj put mirnih prosvjeda, će također uticati kao svaki drugi na povećani broj novozaraženih, ali i pogubnih za stariju populaciju kao i za sve najugroženije skupine žitelja istočnih susjeda.

Današnji dan, tj. 10.07.2020. obilježen je kao „najcrnji“ dan od početka corona virusa u Srbiji, ali je sigurno da će ono „najgore“ tek uslijediti.


Potrebno je istaknuti da Srbija ima odlične stručnjake kao što su: dr. Predrag Kon, dr. Darija Kisić Tepavčević i dr. Branislav Tiodorović, ( sa svojim timovima ) …., a  koji su u stanju nositi se s corona pošasti, ali se nikako ne mogu nositi s nedisciplinom velikog broja  građana Srbije koji se ponašaju kao da su „popili pamet“ cijelom svijetu.

Svako suvišno okupljanje u kojemu se ne drže propisane mjere Kriznog štaba Srbije rezultiralo je i rezultirat će još i više i tragičnije za sve osjetljive grupe građana u Srbiji s tragičnim posljedicama.
U nasilnim prosvjedima – demonstracijama vidljivo je da je bilo izuzetno veliki broj mladih ljudi koji se nikako nisu držali nikakvih mjera, ali i isti ili većina tih istih mladih osoba s višesatnih prosvjeda – nasilnih demonstracija se ipak vraćaju svojim domovima, obiteljima i samo je pitanje savjesti koliko su tim činom indirektno ubili svoje majke očeve, bake, djedove…..

Isti zaključak se odnosi i na sve one koji su po klubovima uz „cajke“ i pod šatorima i kojekakvim „vašarima“ činili iste stvari.

Pitam se, imaju li te osobe imalo razuma i/ili savjesti?!

Izgleda da većina nema i nije ih briga za nikoga doli za svoje ciljeve.

TRAGEDIJA!

No, kako smo susjedi moramo se također zapitati jesmo li, tj. je li Republika Hrvatska sigurna u ovom i ovakvom okruženju?

NE!

Kad postoji zajednički i prostim okom nevidljivi neprijatelj kodnog imena COVID-19, sigurno se ne možemo osjećati sigurno već nam sve ovo mora biti dodatni poticaj za razmišljanje i preventivno djelovanje zbog nas samih, a poglavito zbog naših starijh, zbog naših liječnika, medicinskih sestara, zdravstvenog osoblja i cijelog zdravstvenog sustava kojeg moramo čuvati pod svaku cijenu.

A sačuvati sve navedeno kao i cjelokupnu Naciju možemo samo na najjednostavniji način pridržavajući se osnovnih propisanih mjera svedena na samo tri slova, tj.: H – D – D, ili prevedeno– HIGIJENA – DISTANCA – DISCIPLINIRANOST!

Na žalost, moram zaključiti da očekujem i porast broja novozaraženih i u RH, a sve zbog „opuštanja“ i „ ne može corona meni ništa“, e pa može!

RAZUMA, molim, RAZUMA!

Milivoj Lokas

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari