Pratite nas

Komentar

Što znači majorizacija Hrvata tzv. hrvatsko pitanje u BiH?

Objavljeno

na

Marko Tokić: Izbor u tijela vlasti BiH ne izražava želju hrvatskoga naroda, nego političkih elita druga dva naroda

Uoči sutrašnjih parlamentarnih izbora u BiH, na kojima će 3.278.908 registriranih birača BiH izravno birati novi sastav tročlanog državnog predsjedništva i Zastupničkog doma parlamenta BiH, razgovarali smo s ravnateljem Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Mostaru profesorom Markom Tokićem o kontekstu smanjenja prava Hrvata u BiH, njihovoj ugroženosti, trenutnom predstavništvu i odnosu Republike Hrvatske prema njima.

Što znači majorizacija Hrvata tzv. hrvatsko pitanje u BiH?

“Hrvatsko pitanje u BiH označava potrebu izjednačavanja prava hrvatskoga naroda s druga dva konstitutivna naroda-Bošnjacima i Srbima i uspostavu ravnopravnih odnosa i jednakih prava i odgovornosti prema državotvornoj zajednici BiH. Ono kao takvo traži politički odgovor, nastojanje hrvatske politike u BiH, zahtijevalo bi i razumijevanje srpskog i bošnjačkoga naroda i njihovih političkih elita, kojega nema, kao i predstavnika takozvane Međunarodne zajednice-kojega jednako tako nema.

Majorizacija je pojam kojim se objašnjava omogućavanje većinskom bošnjačkom narodu u Federaciji BiH da nadglasava i bira pripadnike hrvatskoga naroda u vlast – što je zakonski omogućeno zahvaljujući Međunarodnoj zajednici, pa su takve vlasti navodno legalne iako nisu legitimne, jer ne predstavljaju volju hrvatskoga naroda u BiH.”

Na koji način su Hrvati ugroženi u BiH?

“Konstitutivnost jamči kolektivnu jednakost – tako ju je definirao i Ustavni sud BiH, no očito je da ona nije ostvarena. Izbor u tijela vlasti ne izražava želju hrvatskoga naroda, nego političkih elita druga dva naroda. Osporava nam se pravo na televiziju na hrvatskome jeziku. Stalnom centralizacijom prihoda ionako loš položaj hrvatskoga naroda neprestano se urušava jer su jedine legalne i legitimne vlasti izabrane hrvatskom političkom voljom na kantonalnoj/županijskoj i općinskoj razini (s sve jačom tendencijom i željom da se kantoni/županije ukinu). Ovdje kao napomena Hrvatima iz RH, kantoni su ustavna kategorija (imaju svoj vlastiti ustav) i imaju trodiobu vlasti kao dražavotvorna ustrojbena jedinica.”

Kako su se s godinama smanjivala prava Hrvata u BiH?

hrvati-bih-siroki-brijeg

“Uspostavom Bosne i Hercegovine kao državotvorne zajednice dva entiteta od kojih je jedna republika, a druga federacija (u samom početku navodno dva naroda, što je bilo vidljivo i iz pridjeva koji joj se pridavao hrvatsko-bošnjačka) postavljalo se pitanje uravnoteženja njezine asimetrične strukture: dva entiteta – tri naroda. U tom se smislu otvarao problem takozvane provedbe Daytona kojim se opravdavao svaki potez takozvane Međunarodne zajednice.

Čak je i potpuni proces dekonstitucije hrvatskoga naroda zapravo počeo navodnom uspostavom konstitutivnosti na čitavom prostoru BiH čime se, umjesto ujednačavanja prava naroda, uspostavila njezina današnja nepravedna podjela i udjeli u vlasti-srpski entitet Republika srpska: premijer i 8 ministara Srba, pet ministara Bošnjaka i tri ministra Hrvata; Federacija BiH: premijer i 8 ministara Bošnjaci, pet ministara Hrvati i tri ministra Srbi – dakle, entitet sa srpskom većinom i entitet s bošnjačkom većinom i očito je nepostojanje entiteta s hrvatskom većinom, uz to i u jednom i u drugom entitetu u vlast se ne biraju predstavnici hrvatskoga naroda (one koje je on izabrao, nego njegovi pripadnici koje bira predstavnička većina drugih naroda).

U Federaciji BiH u početku to nije bilo moguće; jer su bili ugrađeni mehanizmi zaštite takvoga nametanja, koji su se načeli takozvanim „Berijevim amandmanima“ iz 2000. godine što je dovelo do pobune hrvatskoga političkog vodstva i hrvatskoga naroda koja se manifestirala kroz otvoreno iskazivanje političke želje (Hrvatska samouprava) kao i njezin politički i miroljubivi karakter (takozvanim samoraspuštanjem HVO-a).

Ovaj autohtoni pokušaj otpora slomila je Međunarodna zajednica i omogućila uspostavu Alijanse (vlast s pripadnicima, a ne predstavnicima hrvatskoga naroda), isti je slučaj i s uspostavom vlasti takozvane Platforme (koja je trenutna vlast u Federaciji BiH), kao što je odobrila dva puta izbor Željka Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, koji je legalan jer je izborna jedinica Federacija BiH, a svaki birač može birati bez obzira na svoju nacionalnu pripadnost za kojeg od dva člana Predsjedništva će glasovati: hrvatskoga ili bošnjačkoga; a s obzirom na tročetvrtinsku bošnjačku biračku većinu manipulacija je i više nego moguća, no njegov izbor nije legitiman jer to je još uvijek Borjana Krišto koja je na prošlim izborima dobila oko 80% hrvatskih glasova.”

Tko trenutno predstavlja Hrvate u aktualnoj vlasti u BiH?

“U Federaciji BiH pripadnici hrvatskoga naroda, izabrani voljom Zlatka Lagumdžije, zastupnika bošnjačkog naroda i pokojeg hrvatskog zastupnika. Poznata je činjenica da je pet zastupnika bila trećina od sedamnaest – što je potvrdio kao valjano Visoki predstavnik Valentin Inzko, očito, odličan matematičar, iako ovdje moram napomenuti da je ta potrebna trećina nastala isto tako obespravljivanjem Hrvata jer je prije toga bila potrebna natpolovična većina hrvatskih glasova u Domu naroda Federacije BiH. Na državotvornoj razini (BiH) je nešto bolja situacija (osim hrvatskoga člana predsjedništva).”

Jesu li tu moguće promjene i pravednije predstavničko rješenje za Hrvate?

“U BiH je sve moguće, ako to takozvana Međunarodna zajednica želi.”

Kakav je odnos Republike Hrvatske prema interesima Hrvata u BiH?

“Katastrofalan. Sve ove godine gledali su i aplaudirali, poneki i uživali, iako nisu ispunili ni jedino, makar i trivijalno obećanje kako će nas naučiti loviti ribu. Posljedica je dekonstitucija hrvatskoga naroda, njegova politička i stvarna nejednakost s druga dva naroda i iseljavanje.

U zadnje vrijeme se nešto, nadamo se, mijenja. Osobito, ako nije samo u predizborne svrhe, trudi se HDZ (Karamarko i Grabar Kitarović), ali bilo je i nekih naznaka zajedničkoga djelovanja u EU parlamentu (Stier – Picula), kao što moram pohvaliti i izniman državnički potez premijera Milanovića kada je nakon navodno spontanih nereda  odmah ujutro došao u Mostar čime je, vjerujem, spriječio eskalaciju „spontanosti“, ali i „spontani odgovor“ Hrvata.”

Izvor: narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nika Pinter: Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica

Objavljeno

na

Objavio

I Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka, slaže se s kolegama Vesnom Alaburić i Željkom Olujićem da žalbena presuda u slučaju Prlić i ostali ne daje pravnu osnovu za tužbu logoraša iz BiH protiv Hrvatske.

I kolega Nobilo sam je rekao da treba prvo dobro poručiti slučaj. A kad ga prouči, vidjet će da nema osnova za tužbu. U slučaju tužbe rado bih bila u hrvatskom timu koji će pobijati odgovornost Hrvatske jer ja ne vidim kako bi ova presuda mogla biti dokaz na sudu – kaže Pinter.

Što se revizije osuđujuće presude tiče, koju bi mogle podnijeti obrane petorice Hrvata, odvjetnica Vesna Alaburić rekla nam je kako odvjetnički timovi rade na analizi presude, ali da je za reviziju potreban neki novi dokaz, koji bi oni već iskoristili u redovnom postupku da su ga imali. I to je nužan dokaz općeg, šireg značaja, a ne za konkretne događaje jer u tom pogledu novi dokazi ne mogu ništa bitno promijeniti.

Presudu može promijeniti jedan ključni dokaz. I ja mislim da nema puno šanse za reviziju. Taj bi dokaz, recimo, trebao dokazati da nije bilo UZP-a – potvrđuje i odvjetnica Pinter ograđujući se kako je žalbenu presudu počela čitati te će joj za analizu trebati barem mjesec dana. – A knjiga ustavnog suca Mate Arlovića – pitamo je. – Sjajna je! Ali ne nudi ništa novo jer je pisana na temelju dokumenata koje smo koristili kao dokaz.

Novo bi bilo da uspijemo doći do arhive Alije Izetbegovića ili Slobodana Miloševića, do nečega do čega nismo mogli doći u tijeku postupka. Već sam negdje rekla da ću do zadnje kapi krvi, dok god dišem, tvrditi da nije bilo UZP-a, ali ne znam gdje bi se mogao naći dokaz – kaže Pinter.

Sudac Jean Claude Antonetti čudio se što je sud imao na raspolaganju 64 Tuđmanova transkripta pa je rekao kako je, za razliku od “mase dokumenata iz Zagreba”, sa sastanaka Predsjedništva BiH na raspolaganju imao “svega šest najrelevantnijih dokumenata”, piše Večernji list

I ono malo dokumenata što smo uspjeli prikupiti nisu nam htjeli prihvatiti kao dokaze. Kad nam je vijeće odbijalo dokaze, sudac Antonetti vrlo je često imao izdvojeno mišljenje smatrajući da treba unijeti dokaze svih šest obrana jer tek kad se sve pogleda može se stvoriti prava slika.

Svi predmeti u odnosu na Hrvate u BiH počinju tako kao da su Hrvati isključivo napadali civile i radili zločin protiv čovječnosti. Kao da nisu bili u oružanom sukobu i kao da nije bilo Armije BiH, uz odnos snaga 1:7, i kao da se ništa nije dogodilo u srednjoj Bosni – ističe odvjetnica. Prema presudi, UZP se događao baš u vrijeme ofenzive Armije BiH u srednjoj Bosni te se tada pooštrava i retorika dr. Franje Tuđmana, koju onda Haaški sud koristi da bi idejno zaokružilo UZP.

Zato što se segmentarno gledaju predmet i dokumenti te se jedna rečenica izvlači iz konteksta. Usuđujem se reći da si nitko nije dao truda, pa čak ni suci, da pročitaju sve što imaju u spisu, i zbog toga je Slobodan Praljak i učinio to što je učinio – kaže Pinter. Bi li bilo UZP-a, osobito najšireg oblika, bez Tuđmana, pitamo je, s obzirom na to da se u žalbenoj presudi spominje na više od 400 mjesta. – A i optužba i suci kažu kako Tuđman nije bitan. I bez njega imali bi onaj tzv. mali UZP. Ali i kraj Tuđmana nema dokaza. Jer, ako ste stalno napadani, kako možete imati plan etničkog čišćenja!? To nije obranaštvo.

Dokumenti, dokazi i svjedočenja stvorili su u meni nedvojben zaključak da UZP-a nije bilo, da su Hrvati bili napadani od Armije BiH. S druge strane, recite mi gdje ste u hrvatskim novinama vidjeli da se bilo tko pitao za zločine nad Hrvatima. Je li bilo tko postavio pitanje kad će se netko iz Armije BiH ili bošnjačke politike ispričati za zločine nad Hrvatima u BiH.

Kad je neka od organizacija u Hrvatskoj pitala za Uzdol, Grabovicu, Stipića livade, Križančevo Selo, Buhine Kuće… Proziva se hrvatski vrh što se nije ispričao za zločine nad Bošnjacima iako je bilo ne znam koliko isprika. Bivši predsjednik Josipović kaže da je predsjednica trebala ići u Ahmiće, a ne u New York.

Ne može se stalno od Hrvatske tražiti da se ispriča, a ni jednom riječju ne pita se što su Hrvati prolazili u ratu i što je bilo prije Ahmića na području Konjica, koliko je ljudi, civila i zarobljenih vojnika ubijeno. I ništa nije procesuirano. Svaka žrtva zaslužuje da bude imenovana žrtvom i da onaj koji ju je učinio žrtvom bude kažnjen. Ali nikad se neću složiti s tim da bude kažnjen onaj koji nema apsolutne veze s tim zločinom.

Sam tužitelj Kenneth Scott pred izricanje žalbene presude rekao je u istočnom Mostaru da nitko od optuženih nije učinio ni naredio nijedan zločin – obrazlaže Pinter dodajući ono što je i ustavni sudac Arlović ustvrdio u svojoj knjizi, kako ni pregovori o diobi BiH još ne predstavljaju krimen, a sud u Haagu nije imao mandat suditi politikama. Ali kad je Praljak tražio da iznese povijesne činjenice, taj ih kontekst nije zanimao.

Nas odbili, tužitelje prihvatili

Njih je zanimalo samo ono što može osuditi Hrvate, moram to tako reći. Jer, ako nama odbiju UN-ov dokument zbog toga što ima previše stranica, a istovremeno prihvate dokument tužiteljstva s još više stranica, recite mi u čemu je stvar – pita se odvjetnica podsjećajući i na Owen-Stoltenbergov plan koji je predvidio BiH kao uniju dviju republika pa zaključuje: – Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica koja je prva počela s tim planovima. Bošnjaci jesu stradali u BiH, osobito u Srebrenici, ali nisu svete krave na području srednje Bosne i u Hercegovini. Ne mogu biti oni jedina žrtva u tom ratu. I Srbi, i Muslimani i Hrvati su žrtve.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Željko Glasnović: Mi smo u polusocijalizmu – ‘Croslaviji’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme je za odmak od gudura Balkana, vrijeme je za stvaranje funkcionalne države.

Umjesto Singapura jugoistočne Europe, pretvorena je u državu nalik propalog društvenog eksperimenta zvanu SFRJ.
Državu vode isti ljudi s istim mentalnim sklopom.

Tranzicija društva od socijalizma ka modernom društvu zaustavljena je zbog rata, a nakon rata je provedena djelomična tranzicija dijela državne uprave.
Mirovinski, zdravstveni i školski sustav je ostao u socijalističkim okvirima (“besplatnog”).

Sloboda tržišta rada zbog državnih namještenika u tim segmentima su ostale u socijalističkim okvirima političke uvjetovanosti (poslušnosti).

Demokracije i slobodnog društva ne može biti. Mi smo u polusocijalizmu – Croslaviji, napisao je Željko Glasnović.

Bog i Hrvati/ce

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari