Pratite nas

Što znamo o izobrazbi i diplomama Vesne Pusić?

Objavljeno

na

Ako je Miljan Brkić i plagirao svoju diplomu, ministarka Vesna Pusić već dugi niz godina sasvim otvoreno ali i izdajnički ‘plagira’ naš Domovinski rat otvoreno izjednačavajući žrtvu i agresora, Tuđmana i Miloševića. Poput onog vic-mahera i haškog krivokletnika, šarlatana Stipe Mesića, i ona tvrdi da je Hrvatska bila agresor na susjednu BiH a u Beogradu se ponizno ‘izvinjava’ visokoj četničkoj ekipi što ‘mi, Hrvati, nažalost nismo povukli tužbu za genocid’.

Nije li to eklatantna izdaja državnih interesa, plagijat povijesti neusporedivo daleko gori od Brkićeva lakomislenog prijepisa diplomskog rada… Voda je to na mlin Međunarodnom sudu pravde u den Haagu koji upravo rješava srpsko-hrvatski spor u tužbi i protutužbi za genocid!?

 

S kakvim se to moralnim i materijalnim pravom ruga?

 

Prva potpredsjednica Vlade, ministarka vanjskih poslova ali i poslova europskog formata, Vesna Pusić gostovala je u Dnevniku HRT-a gdje se osvrnula na aktualnu temu masovnog krivotvorenja diploma, dakako, posebno onih iz protivničkog tabora.

 

Govoreći o HDZ-ovom navodnom krivotvoritelju Milijanu Brkiću učena ministarka kazala je ironično kako joj se čini nevjerojatnim da je takav čovjek prepisao domaću zadaću tj. da je nije u stanju sam napisati.

 

Kako onda takva ‘nepismena seljačina’ može obavljati svoj posao, kao da se pita moralno senzibilna Vesna!?

 

Kako se je školovala naša ministarka, jeli njena-ali ne sveučilišna diploma nego-srednjoškolska matura plagijat?

 

‘Guglate’ li na ‘mreži’ naći ćete čak nekoliko životopisa drugarice Vesne Pusić i gotovo svaki od njih nejasno i nedorečeno govori upravo o ranom periodu njenog školskog života.

 

Jedan od njih piše sljedeće: „Nakon završene osnovne škole upisala se u jezičnu gimnaziju i u tom je periodu puno naučila van škole putujući sa svojim ocem koji je kao profesor imao brojna gostovanja na raznim katedrama, pa tako i onu u Chicagu. Imala je sreću sve to iskusiti, stoga je malo ranije nego drugi(kada?) maturirala i upisala studij sociologije i filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.“

 

Drugi jedan životopis također veoma nedorečeno opisuje sporni dio Pusićkinog, podozrivog školovanja: „Nakon završene osnovne škole upisuje jezičnu gimnaziju u Križanićevoj ulici u Zagrebu, a 1968. godine s ocem odlazi u Finsku na konferenciju agencije UN-a za socijalna pitanja. Tamo mjesec dana radi kao dostavljačica. Maturirala je prije svojih vršnjaka(kada?) što joj omogućuje odlazak s ocem u Chicago gdje je njezin otac predavao na sveučilištu. Nakon povratka iz Amerike u Hrvatsku (1971.) upisuje se na studij sociologije i filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.“

 

Treći pak, službeni životopis na stranicama ministarstva hrvatske vlade, tvrdi kako je II. gimnaziju završila u Zagrebu, a Wikipedija taj dio jednostavno-ne spominje.

 

Zbunjujući, sumnjivi i različiti životopisi kao i rezolutne riječi odvjetnika Željka Olujića koji tvrdi da ima dokaze o nesvršenom srednjoškolskom obrazovanju ministrice Pusić, do danas ipak nisu zainteresirale ni javnost ni medije, a čini se kako baš ni nju nimalo nisu dotakle.

 

Jer, za takvu tešku klevetu, ako je kleveta u pitanju, ide se pred sud a Pusićka nije niti pokušala opovrći izjavu uglednog odvjetnika a kamoli sudskom tužbom opravdati čistoću svoje karijere…ona uporno šuti a šutnja može značiti jedino priznanje svega onoga što je Olujić višekratno i javno iznio!

 

Evo što na tv-mrežama i ‘desničarskim’ portalima kaže Željko Olujić-bez dlake na jeziku-o Vesninom školovanju:

 

„Nikada ne bih izašao u javnost s nečim neprovjerenim što se temelji samo na nagađanjima. Ali ja pouzdano znam da je Vesna Pusić, kako je sama rekla u formativnim godinama, napustila Hrvatsku i poslana u Ameriku.

 

Otac ju je poslao na meksičko-američku granicu gdje je ona završila neku (instant-)školu koja bi trebala parirati gimnaziji u Hrvatskoj.

 

Ona je po završetku te škole, po svemu sudeći, tražila da se ta škola ovdje prizna, međutim, činjenica je da ona u Hrvatskoj nikada nije maturirala, a doktorirala je i bila šefica katedre na filozofskom fakultetu!“- tvrdi Olujić i poziva se na argumentiranost i točnost svega izrečenog.

 

Činjenica da ima zavidnu sveučilišnu karijeru, a bez završene srednje škole, svakako nije rekla-kazala, tvrdi poznati odvjetnik, a da progovori istinu o njoj, potaknula ga je njena potreba da s visoka komentira i proziva ljude koji su po naobrazbi daleko iznad nje:

 

„To je klasičan sindrom bahatosti ljudi koji su na vlasti i treba javno izreći kakve su prilike u Hrvatskoj“– kazao je Olujić.

 

Postavlja se pitanje…što onda ako je sve ovo istina a odvjetnik Željko Olujić ‘a priori’ tvrdi da je sve navedeno i provjereno?

 

Miljan Brkić je ipak podnio neopozivu ostavku na svoj položaj, hoće li to učiniti i jednako ‘garava’ Vesna Pusić ili će jednostavno lepršavo protrčati ali ispod visoko postavljene KUKURIKU-moralne letvice?

 

Hoće li i za nju strogi nam ministar znanosti i obrazovanja, Željko Jovanović, kazati kako treba ne samo podnijeti neopozivu ostavku na visoki položaj nego i vratiti sav onaj prihod koji predstavlja razliku u primanjima između prve potpredsjednice vlade i NKV-dostavljačice?

 

Uostalom, imamo mi pozamašan broj plagijatora svake vrste u našoj visoko-političkoj menažeriji.

 

Uzmimo samo onog kukavnog ministra branitelja, Predraga-Freda Matića, kojega brojni istinski branitelji Vukovara ali i brojni novinari nazivaju notornim lažovom, ratnikom iz podruma, mobiliziranim dragovoljcem, braniteljem Krka i Crikvenice, lažnim PTSP-ijevcem koji je svoju neizlječivu bolest izliječio ministarskom foteljom a on, debelokožac, na sve te činjenice šuti k’o zaliven potvrđujući šutnjom izrečenu istinu.

 

Možda ga sada nakon posjete Sarajevu Anđa Krasotica(Angelina Jolie) angažira kao manekena u svom filmu o seksualno zlostavljanim ‘muškićima’ u ratu za razliku od meksičko-američke maturantice, Vesne Pusić po kojoj bi čak i žene silovane u ratu trebale ponosno stupati u prvom redu pederske, gay-parade!

 

 

 

 

Damir Kalafatić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari