Pratite nas

“Strah od ‘Bojne Čavoglava’ ne prestaje, mržnja hrvatskih slugu prema Thompsonu je golema”

Objavljeno

na

Nadam se da ste pročitali Hodaka. Spomenuo je i zanimljivu srpsku igricu. Umjesto nožem Thompsona bi klali srpom: ”Kumrovec ostaje jasan dokaz o podjeli Lijepe naše na partizansku projugoslavensku manjinu i ogromnu prohrvatsku građansku većinu.

srpske novosti

Ova posljednja je poznata po svojoj šutnji. Zato je manjina itekako glasna.

Osniva Antifašističku ligu, pljuje po splitskom gradonačelniku zbog odavanja počasti palim braniteljima HOS-a jer su se borili pod imenom Rafaela Bobana.

Dok su se oni borili i ginuli, jugoguzičare pozagrebačkim kafićima nije smetalo kako se zovu. Tada im je bilo svejedno kako se zovu, bilo im je jedino bitno da drugi za njih iznesu rat na svojim leđima.

Da su se HOS-ovci borili i ginuli pod recimo imenom i proleterske brigade, siguran sam kako bi danas doživjeli priznanje i Antifašističke lige, Dokumentae, Srpskog narodnog vijeća, Saveza antifašističkog boraca, Građanskog odbora za ljudska prava, Vesne Teršelić, Milorada Pupovca, Zorana Pusića, Predraga Matvejevića I brojnih drugih ljubitelja Žikine dinastije.

josip_peca

 

Možda tada Pupovčeve Novosti ne bi objavile duhovitu karikaturu Thompsonove glave

Još jedna potvrda mojoj tvrdnji kako je krv zečeva u njima u Domovinskom ratu počela govoriti kada su prvi put čuli pjesmu Bojna Čavoglave. Rat je odavno završio. Znamo: traktorijada, zečeve, gaženje zečeva tenkovima i sl. A strah od “Bojne Čavoglava” ne prestaje. Još je gore hrvatskim slugama. Njihova mržnja prema Thompsonu je golema. Oni ga još više optužuju kao krivca zbog toga što im je od gazda napravio zečeve, pa sada moraju služiti zečevima. Ako ćemo pošteno, moramo ih i razumjeti zbog toga.između srpa i čekića. Srp mu je točno ispod grkljana. Da je taj miroljubivi uradak bio u kolor tehnici jasno bi se vidjelo kako iz Thompsonovog grla curi krv.”

Istina, ja za sebe i ne mogu reći da se pošteno odnosim prema njima. Pa moja knjiga “Hajka na Thompsona” se nalazi na početnoj stranici Thompsonovih službenih stranica: thompson.hr .

Sram me bilo!

Akademik Josip Pečarić

glasbrotnja.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Stopostotni invalid iz Širokog Brijega prodajom crteža pomaže potrebite

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Privatni album / Joško Sopta

Josip Joško Sopta stopostotni je invalid iz Širokog Brijega sa zagrebačkom adresom. Do svoga 38. rođendana, 23. studenoga 2006. godine, živio je potpuno normalnim načinom životom. No, toga se dana njegov život doslovce okrenuo naopačke. Doživio je jedan od najtežih oblika moždanog udara i mogućnosti da preživi bile su minimalne.

Naime, jedan od milijun moždanih udara u svijetu bude takav kakav je Joško doživio i samo 2 posto onih koji ga dobiju uspije preživi. Punih devetnaest dana ležao je u šok-sobi. Liječnici su tvrdili kako njegov organizam neće izdržati, a žena, djeca, rodbina i prijatelji počeli su se opraštati od njega. Ipak, uspio je pobijediti sve napore i dobiti novu životnu priliku.

”Bio sam svjestan svake sekunde. Držali su me u budnoj komi i jakom dozom lijekova me smirivali. Oko mene je sve bilo kao u nekoj magli. Čuo sam ljude, ali nisam mogao pričati, tek bi ponešto rukom signalizirao”, počinje Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info pričati svoju životnu priču koja može poslužiti kao idealna podloga za neko buduće filmsko ostvarenje.

Talent za crtanje otkrio je slučajno

O sebi i svome životnom pothvatu ne voli pričati u superlativima. Josip Joško Sopta je Slavin i Anin sin, Marijin suprug, otac troje djece, brat dviju sestara, prijatelj, rođak, kum – obični domaći čovjek. Tako nam se predstavio na početku telefonskog razgovora koji smo napravili dan nakon otvoranja njegove izložbe crteža u Galeriji specijalne policije u Zagrebu.

U utorak, 22. siječnja zajedno s kolegom Stipom Renićem, pripadnikom 1. gardijske brigade “Tigrovi”, u dupkom ispunjenom zagrebačkom galerijskom prostoru izložio je svoje crteže u okviru izložbe “2Umjetnika“ koju će posjetitelji moći pogledati sve do 4. veljače. Ovo je njegova druga izložba upriličena za manje od pola godine, nakon što je prvu imao u kolovozu prošle godine u rodnom Širokom Brijegu.

Iako danas ruku može micati svega nekoliko centimetara, prije godinu i pol dana utjehu je pronašao u crtanju. Na svojim je crtežima počeo prikazivati uglavnom vjerske motive, jer vjera predstavlja vrlo važan kotačić u njegovom životu, poglavito nakon preživljene životne drame.

”Nikada prije nisam crtao. Sve se spontano dogodilo. Bio je mjesec lipanj, sjedio sam u sobi i zamolio djecu da mi donesu olovku. Križ, suze, Gospa… najčešći su motivi na mojim crtežima. Što više crtam, shvaćam kako ništa ne znam. Zapravo, znam da mogu bolje”, govori Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info.

”Toliko se unesem u crtanje da vrlo često zaboravim i na ručak. Ponekad se bojim da ću izgubiti inspiraciju i zaboravim na druge stvari”, dodaje naš sugovornik čiju su izložbu pohodili brojni likovni umjetnici i kritičari koji su pozitivnim kritikama vrednovali njegove radove.

Prodajom svojih crteža pomaže potrebite

Joško Sopta prodajom svojih crteža pomaže potrebite. Prihod sa svoje prve humanitarne izložbe u Širokom Brijegu proslijedio je 12-godišnjem Andiju Milasu iz Mostara, koji boluje od SY West sindroma, SY Williams sindroma te stenoze srčane arterije, celijakije i ima najteži oblik epilepsije, a dio prihoda od prodaje sa zagrebačke izložbe također će usmjeriti u humanitarne svrhe.

”Moj životni credo je pomoći drugome u nevolji i potrebi. Uvijek ima gore od goreg. Maleni Andi Milas nije osjetio života, a ja sam prošao dosta toga. Svirao sam klavir, limenu glazbu, imao svoju grupu, odlazio na sportske utakmice, igrao se i družio s prijateljima”, ističe Joško Sopta, koji je i sam osjetio ljubav i podršku svojih najbližih u trenutcima kada mu je bilo najteže.

Naime, nakon preživljenog moždanog udara i rehabilitacije u Krapinskim Toplicama, gdje je proveo pune tri godine i osam mjeseci, upao je u veliku i tešku depresiju. Izbjegavao je kontakte s drugim ljudima, jer nije mogao podnijeti da ga gledaju u situaciju u kojoj se našao. Gotovo pune četiri godine nije htio ni s kim pričati, osim s članovima najuže obitelji.

”Mnogo mi je pomogao rođak i prijatelj Franjo Kraljević. On me poticao svojim riječima i polako otvarao prema drugima. Stariji je pola godine od mene, zajedno smo prošli sve i postali nerazdvojni. Često volim reći kako mi je on više brat, nego što su mi sestre sestre”, kazuje Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info.

”Nakon svega me uspio dovesti u Međugorje. Istina, i ranije sam bio u Međugorju, poglavito u prvim godinama nakon ukazanja, ali toga je puta sve bilo drugačije. Franjo mi nije otkrio vjeru, nego me svojim primjerom samo usmjerio vjeri”, dodaje naš sugovornik.

Na Brdu ukazanja doživio je katarzu

U Međugorju su, između ostaloga, posjetili i zajednicu Cenacolo. Joško se tamo susreo s dotadašnjim poznanikom Gordanom Markotom koji mu je ispričao svoju životnu priču koja ga je, kako će reći, doslovce frapirala.

”On je najprije sebe 3-4 sata ocrnjivao, a onda mi počeo pričati o vjeri i nadi. Na koncu me zamolio da me oni iz zajednice Cenacolo sljedećega jutra uznesu na Brdo ukazanja. Inzistirali su kako bi ima bila čast to za mene učiniti”, otkriva Joško Sopta svoj početak borbe s depresijom.

Nakon što su ga uznijeli na Brdo ukazanja, pola sata je ostao nasamo u molitvi i meditaciji pred Gospinim kipom. Suze su mu se slijevale niz lice, a nazočni hodočasnici su ih brisali s njegova lica. Tada mu je, kako ističe, sve bilo neshvatljivo, ali je spoznao kako je taj događaj zapravo bio njegova katarza.

”Tada mi je sve bilo neshvatljivo. No, nakon toga sam uvidio kako su mi Franjo i štićenici zajednice Cenacolo vratili vjeru i nadu u život. Pokazali su mi kako nisam sam. Carpe diem – sutra ne postoji, ako ga dočekamo, opet je danas”, ističe Joško Sopta u razgovoru za Bljesak.info.

Poručuje kako se nikad bolje nije osjećao. Živi potpunim i sretnim životom, a svaki dan nastoji proživjeti punim plućima ističući kako smo samo u prolazu na ovoj zemlji te kako svaki dan moramo iskoristiti na najbolji mogući način.

Obožava sport i navija za Hrvatsku i NK Široki Brijeg

U trenutku kada osjeti kako počinje padati u krizu, izlazak iz iste pronalazi u ljubavi i razgovoru sa svojim najbližima. Oni su njegova pokretačka snaga u svim životnim prilikama i na tome im je uvelike zahvalan.

”Treba moje najbliže shvatiti. Jest meni teško, ali njima je još i teže. Zapravo, meni je čisto dobro, a oni su ti koji se najviše brinu i strepe za mene. Na tome sam im beskrajno zahvalan. Kako je kada ti drugi pomažu čovjek može shvatiti u onome trenutku kada i sam pomaže drugome. Tada osjeti potpunu ispunjenost srca i duše”, poručuje ovaj vatreni zaljubljenik u hrvatski sport i sportaše.

Naime, Joško je strastveni navijač Hrvatske (u svim sportovima). Za sebe će reći kako nema utakmice u Zagrebu na koju ne odlazi. Na svim sportskim borilištima ga vrlo lako poznaju, odakle i gaji brojnapoznanstva i prijateljstva s vrhunskim hrvatskim igračima i trenerima.

”Odlazak na utakmice mi je ispušni ventil u mnogim prilikama. Navijam za naše i uživam u sportu. Neki govore kako sam prikriveni hajdukovac, a ja kazujem kako najveću privrženost osjećam prema hrvatskoj nacionalnoj reprezentaciji i NK Široki Brijeg, čije utakmice redovito pratim kada sam u Hercegovini”, otkrio je Joško Sopta na koncu razgovora za Bljesak.info.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Martin Mikulić ponovno izabran za predsjednika HSPF-a

Objavljeno

na

Objavio

Martin Mikulić ponovno je izabran za predsjednika Hrvatskog studentskog politološkog foruma (HSPF). Odluka je to donesena na X. redovnoj izbornoj sjednici Skupštine HSPF-a, koja je održana na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Svih 30 nazočnih članova jednoglasno su potvrdili povjerenje svom dosadašnjem predsjedniku.

Novoizabrani predsjednik zahvalio je članovima Udruge te izrazio uvjerenje da će se sve aktivnosti uspješno odvijati u skladu sa predstavljenim planom i programom za tekuću akademsku godinu.

„Nova godina uvijek donosi nove izazove, ali uz ovakvo pozitivno ozračje koje vlada u Udruzi siguran sam da će HSPF ostati predvodnik studentskog aktivizma. Nastavit ćemo ostvarivati našu temeljnu misiju, a to je artikuliranje glasa kritički nastrojenih studenata.
Ne smijemo biti zadovoljni tek pukim promatranjem društveno-političkih procesa, imamo obvezu i odgovornost u njima sudjelovati te graditi zdraviji ambijent u BiH“, rekao je Mikulić u obraćanju članovima.

Osim predsjednika, članovi Udruge birali su i tajnika/icu, a tu je funkciju preuzela Marijana Primorac, za koju je glasovalo 19 članova.
Udruga “Hrvatski studentski politološki forum” je studentska, nevladina udruga neprofitnog karaktera koja okuplja studente Sveučilišta u Mostaru, primarno studente Studija politologije Filozofskog fakulteta SUM-a, ali i studente s ostalih odsjeka i fakulteta na Sveučilištu koji se zanimaju za politološke te političke teme.

Udruga djeluje na razini Bosne i Hercegovine, registrirana je pri Ministarstvu pravde BiH i jedina je studentska udruga s hrvatskim predznakom u BiH.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari