Pratite nas

Život

Strah od križa 1.dio

Objavljeno

na

hvo-vojnik
daj smanji malo taj gas
-ovo je super ako imaš kamenac u bubrezima
-jebali te bubrezi

vozimo se nas šestorica hrvatskih bojovnika, ponos i dika naših gastarbajtera koji su nas častili s glanc novim busem, koji je za par mjeseci već izgledao kao olupina, i u čiju se unutrašnjost prašina u tankim mlazovima probijala ispod prljavih stakala. Pospani i mamurni od prošlonoćnog rakijanja klimberili smo se na sjedištima glava naslonjenih na grlo puške. Na zadnjem sjedištu se zavalio Barba, vječiti zagrebački brucoš, veteran mamurluka i bortanja…pjeva prostačke bećarce i fiksira u oči Kamatu, dečka od šesnaest godina, sirotana koji je manji od puške ali koji ne fali nijedan teren. Kamata se smijulji na Barbine prostakluke a kad ovaj podvrisne najsočniju riječ ili radnju u pjesmi dečko se blago zacrveni, Barba se ceri i namiguje mu..

– Ove godine mali, ima da ljubiš ko lud..- onda mu ko fol šapće na uho al tako da svi čuju…- al nesmiš navalit nego polako…bećarski…znaš-

Kamata se keseri, neugodnjak mu je, vrti se na sjedištu..gleda u nas..cerek mu se zacementiro na usnama..a Barba ga junači..

– Ne obraćaj pažnju na seljačine. Ja i ti gibamo za Zagreb čim belaj mine a kmetove ko jebe. A sad će stari borac malo odspavat…može..dogovor važi..- zavaljuje se u kut i stavlja ranac pod glavu diže dva prsta u zrak u znak pobjede i šapće..” Bože čuvaj Hrvatsku”

Nama u inat pjevuši ” zakaj volim Zagreb” al nakon pola minute to se nesuvislo pjevuškanje pretvara u muklo disanje i šištanje..san ga pomalo hvata..

Kamata se još uvijek ceri, gleda u nas, mi mu namigujemo i stavljamo prst na usta da šuti. Jablan…Barbina noćna mora i zubna bolest odnekud vadi plavu pionirsku kapicu na koju je pričvršćena ustaška značka i oprezno je stavlja Barbi na glavu i daje znak Živcu da slika. Barba zaškilji na jedno oko, al lijeno mu je za ikakav pokret nego samo zaokrene beonjačama prema Jablanu i promrmlja..

– Mogo bi ti ja… ono malo Marine…znaš

Jablan mu brižno i ozbiljno naheruje kapu

– Bolje i ti nego kakvo muško..

Spuštamo se prema Rami. Na najvećoj okuci u velikom proširenju sunča se britanski bataljun UNPROFOR-a. Goli do pojasa prostrli deke po wariorsima, lakim tenkovima, leže i piju pivo. Prolazimo pokraj njih, mašu nam a mi po običaju otvaramo klizna vrata držimo se jednom rukom za rukohvate a drugu dižemo naglo u zrak ” Sieg Heil” vičemo tri puta zaredom, a dole kuršlus, svi skaču kao opareni, zvižde urlaju, galame i hvataju se među noge. Drago nam je da smo ih opet izuli iz čizama, uvijek na istu foru, ne volimo ih, bolje reć mrzimo ih..osjećaji su obostrani i jaki. Ne volimo ih po osjećaju a mrzimo ih jer su nam ubili dvojicu ljudi kod svoje baze na vrh Vrana jer su pucali u zrak kad su prolazili. Izrešetali su cijeli bus, dvojicu ubili a desetak izranjavali. Pucati blizu njih ne smiješ ali provocirati smiješ. Mrzimo te depigmentirane gadove i tu si nemožemo pomoć. Smiješno nam je kako je uvijek isti scenario..na dolasku nam mašu a na odlasku prijete, skaču i galame. Drago nam je zbog toga.

Barba se mršti na ovo zajebavanje…naziva nas glupanima

– jebo vas “Sieg Heil” ..

-Boli me kurac..volim ih izut..

Ima još jedan razlog zbog kojeg Barba ne voli ovo “zajebavanje”. Ona dvojica mrtvih su bili zagrebački studenti..njegova ekipa, on ih je veli krstio u svim zagrebačkim birtijama. Kad smo ih pokopali i kad su se babe i rodbina izridale i svi već davno otišli Barba je još dugo klečao pred grobovima, prekrštenih ruku ko da ga boli stomak naginjao se i ljuljao narijed-nazad muklo mrmljajući..

– jebem vam mater…glupu vam mater jebem..

Područje: Delminium Vulgaris

Izvor: HRHB info Portal hrvatskih integralista

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Život

“Bijela kuga”: Sve manje vjenčanja, sve manje beba…

Objavljeno

na

Objavio

Veliki broj općina u BiH “umire”. Sve se manje djece rađa, mladi se sve teže odlučuju za brak, velik broj osoba umire…

Pokazatelji zabrinjavajući S “bijelom kugom” suočavaju se gotovo sve općine u BiH, pa tako i s većinski hrvatskim stanovništvom. Najnoviji podaci za općinu Čapljina pokazuju koliko je situacija alarmantna, piše Večernji list BiH.

Tijekom prošlog mjeseca na području općine Čapljina rođeno je 12 beba, a umrle su 24 osobe. Još poraznije zvuči podatak kako u listopadu u toj općini nije sklopljen ni jedan brak. Ne ohrabruju ni podaci za ranije mjesece koji pokazuju kako je u toj općini negativan prirodni prirast prisutan tijekom cijele godine te da je u rujnu umrlo 30 osoba, a rođeno 14 beba. Ova općina samo je primjer koliko je situacija ozbiljna, a tako je i u mnogim drugim sredinama.

U FBiH je od siječnja do kraja srpnja rođeno 10.360, a umrlo 12.237 osoba, odnosno broj umrlih veći je za 1877 od broja rođenih, pokazuju podaci Zavoda za statistiku. Prema tim podacima, najmanje beba rođeno je u siječnju – 1005, a najviše osoba umrlo je u veljači – 1921. – “Bijelom kugom” najviše su pogođeni istočna Hercegovina, Podrinje, Hercegbosanska županija i Posavina, a postoje sela bez ijednoga stanovnika.

Demografi navode kako su sve veći mortalitet i sve manji natalitet posljedica starenja stanovništva. Komentirajući te podatke, demograf Hasan Zolić rekao je nedavno kako je od 2013. do 2016. samo po osnovi negativne razlike između broja živorođenih i umrlih izgubljeno više od 23.000 stanovnika. Pada broj stanovnika Na problem smanjenja broja katolika u BiH upozorava i Katolička crkva u BiH. Prema podacima Biskupske konferencije BiH, na kraju 2016. Banjolučka biskupija imala je 31.501 katolika, Mostarsko-duvanjska 176.619, Trebinjsko-mrkanska 19.410, a Vrhbosanska nadbiskupija 162.711.

Katolici u BiH još od 2002. imaju negativan prirodni prirast, ali on je u stalnom opadanju već od 1996., kada je bio pozitivan za 1467. Prema istim izvorima, koji su prikupljeni od svih župnih ureda na području pojedinih biskupija, procjenjuje se da je na kraju 2015. u BiH bilo 405.735 katolika, što bi bilo za 14.559 manje nego 2014, piše Večernji list BiH.

Usporedbom podataka od 2014. s onima iz kraja 2016. dolazi se do rezultata da je u BiH oko 30 tisuća katolika manje nego na početku 2014. Razloga za takvo stanje je mnogo, međutim, među glavnima su ekonomski koji uvelike diktiraju sklapanje brakova i odluku na proširenje obitelji.

facebook komentari

Nastavi čitati

Život

Amerikanka preselila u Hrvatsku: Hrvatska vas podsjeti što je doista važno u životu

Objavljeno

na

Objavio

Odlučila je zamijeniti američki san onim hrvatskim.

Zašto strankinje dolaze živjeti u Hrvatsku?

Ovim se pitanjem na vlastitom primjeru pozabavila Amerikanka Alexandra Schmidt, pišući za Croatia Week. U Hrvatskoj je, kaže, pronašla nešto što nije nigdje drugdje u svijetu.

Alexandra je u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku, živjela nekoliko mjeseci prije nego se preselila u Irsku zbog posla. Zeleni otok je zavoljela, stekla je prijateljstva, imala novca i, kako kaže, ‘mnoga sjećanja iz irskih pubova’. No, Irsku nikad nije doživljavala domom.

‘Nisam pronašla vezu kakvu sam pronašla u Hrvatskoj’, piše Alexandra i nastavlja: ‘Nedostajao mi je organizirani kaos svakodnevnog života, iako je to izluđivalo moj mozak.

Nedostajala mi je utjeha domaće hrane u Hrvatskoj i svježe ulovljene ribe. Nedostajalo mi je plivanje u tirkiznom moru i gledanje najboljih zalazaka sunca na svijetu. Nedostajao mi je način na koji sam se osjećala sigurna i zbrinuta’, navodi Alexandra.

Hrvatska joj je, tvrdi, dopustila da izraste u autentičnu sebe, podsjećajući je da uživa u životnom putu. Kombinacija hrvatske srdačne gostoljubivosti, direktnog načina izricanja mišljenja, predivnih pejzaža i nevjerojatne hrane su neki od razloga za povratak.

Ali…

‘Vjerujte mi kad kažem da živjeti u Hrvatskoj kao stranac nije samo pijuckanje vina i gledanje jadranskih zalazaka. Selidba u novu zemlju uvijek predstavlja izazov i reći ću vam da Hrvatska može biti izuzetno teška.

Nije lako živjeti ovdje kao domaći, kamoli stranac. Nepotrebno je naglašavati da većina nas ne dolazi ovdje zbog procvjetalog tržišta rada. Ne vraćamo se graditi karijere u tradicionalnom smislu. Ne selimo ovdje zbog toga jer je lako navigirati kroz hrvatsku kulturu i birokraciju. Umjesto toga, pronašli smo nešto mnogo veće: sreću’, piše Alexandra.

‘Hrvatska ima način da vas spusti na zemlju i podsjeti čovjeka što je doista važno u životu. Posebno nas Amerikance, naučila nas je da radimo za život, a ne da živimo da bismo radili.

Hrvatsku često gledamo kao bijeg od okrutnog začaranog kruga previše rada i neispunjenosti. Vidjela sam žene koje mijenjaju život na visokoj nozi na Manhattanu sa večerama od 150 dolara za domaće vino i večeru iz vrta u Hrvatskoj. Vidjela sam žene koje ostavljaju šestoznamenkaste plaće da bi radile kao instruktorice ronjenja. Odlučile smo zamijeniti američki san onim hrvatskim. Većina nas nikad ne gleda unatrag’, navodi Alexandra.

‘Moj život u Hrvatskoj nije savršen i još nisam sve pohvatala. Ali kad uzmem vremena uživati u malim stvarima u ovdašnjem životu, kao domaćoj rakiji, šetnji plažom ili kavi s prijateljima, vidim mnogo jasnije. I naučila sam zbog toga mnogo više voljeti svoj život’, zaključuje ova Amerikanka u svom članku za Croatia Week prenosi croexpress

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari