Pratite nas

Povijesnice

Strah od predaka: Ako se dokaže da smo Etrušćana preci, oj velike li sreće “Nekada davno bili smo bogati, tolerantni, gej frendli, voljeli smo voditi ljubezen i našminkane žene

Objavljeno

na

UNESCO – Nekropola Cisra (Foto: whc.unesco.org)

Od svih naroda antike, Etrušćani bijahu među rijetkima koji (pod broj 1) nisu ponižavali žene a koji su (pod broj 2) uživali više u užitcima koje pruža život od „užitaka“ koje pruža rat. Taj enigmatični narod naseljavao je onaj dio Italije koji se danas proteže između Rima i rijeke Arno na sjeveru. Živjeli su u konfederaciji 12 slobodnih i bogatih gradova gradinskog tipa a fertilne ravnice u podnožjima brežuljaka ostavljali su za poljoprivredu. Za vrijeme procvata Etrurije, Rim je bio tek maleno selo.

NEINVAZIVNOST PROSTORA

Etrušćani su obožavali prirodu. Njihov prolaz kroz povijest na prirodi nije ostavio niti jednog ožiljka. Nastambe su gradili od biorazgradivih materijala tako da od istih ne ostade nikakvoga traga. Malo su boravili u kućama a puno više u prirodi, u zajedničkim druženjima, izletima, plesu i zabavi. Za razliku od kolosalnih rimskih ruševina, odama megalomaniji rimske misli i logike, koje do današnjeg dana svjedoče – ljubavi prema ratovanju i ratnim ekspanzijama – u Etruriji vlada urbanistički mir i uravnoteženost sa prirodom.

SVI NARODI NA MEDITERANU VOLJELI BI SJESTI NA ETRUŠĆANSKU (GENETSKU) GRANU

Nema naroda na Mediteranu koji nije pokušao dokazati genetsko srodstvo sa enigmatičnima i visoko naprednim Etrušćanima. Nismo tome bili iznimka niti mi u Iliriji.A kako bi i mogli? Propustiti dokazati da smo nekada bili napredni, moćni i gej frendli?. Kada nam je ponestalo labavih etimološkog uporišta u pokušaju dokazivanja kako se etrušćanski grad Cisra (današnji Cerveteri) zove prema našoj Cisti i kako se mnoge gradine u Iliriji nazivaju po etruščanskoj božici Turan i kako se knjiga etrušćanskih zakona zove Knjiga Suda prema Općinskom sudu u Splitu a da etrušćansku opsjednutost mitom o Troji vuku iz naše Gabele a ne iz Troje u Maloj Aziji, okrenuli smo se nešto čvršćem dokazu. Seksu i lanenoj knjizi iz Zagreba!

VESELE ETRUŠĆANKE

Grčki i rimski povjesničari i putopisci nemalo se iznenadiše kada ugledaše freske koje su oslikavale etruščanske grobove. Etrušćanke, za razliku od njihovih žena, bijahu odjevene u najfinije svile, predivnih frizura, okićene i tako lijepe. Plesale su, svirale i vodile ljubezen. Na sveopće zgražanje susjeda iz Grčke i Rima, Etrušćanke su sudjelovale na simpozijima i javnim tribinama ravnopravno sa svojim muškarcima. U Rimu i Grčkoj muškim simpozijima su se mogle pridružiti samo kurve a javnim tribinama smo se pridružile tek pred 100 godina. U nekropolama su, pored nakita, arheolozi pronašli na tisuće bakrenih ogledala sličnih tavama u kojima danas pečemo palačinke a samo u jednom grobu Etrušćanke 500 ukrasnih fibula. Grčko-rimski povjesničari su zaključili – mora da su sve Etrušćanke bile nakinđurene kurve.

KAD BI LANCUNI ZNALI PRIČATI

A kako smo sretniji neg’ pametniji desilo se da se tzv. zagrebačka lanena knjiga, rukopis sa najduljim sačuvanim etrušćanskim tekstom, čuva upravo u Arheološkom muzeju u Zagrebu. U njega je zamotalo golu Egipćanku nakon strastvene noći sa Etruščaninom koji ju je dohvatio tako čvrsto da joj se lancun zalijepio za guzove. Platno ima oko tisuću riječi ali osmijeh gospođe iz Egipta govori više od tih tisuću riječi koje svakako ne znamo dešifrirati. Etruščanski jezik je još uvijek ostao enigma.

No možemo pokušati prevesti dio teksta sa lancuna poznatom hrvatskom metodom „srljanja“:

vacl vinum śantiśtś celi pen trytym

uz pomoć svetog vina koje nebo posla

θi θapneśtś trytanaśa hanθin celi

bili ste bećari s zlatnika dosta

tyr hetym vinym θic vacl heχz etnam

koji vas bog spopade sada

iχ matam cnticn θsepen teśamitn

da ne vidite izlaza iz vlastitog jada

murce θi nunθen etnam θi tryθ etnam

bavite se politikom podjelama razaranjima

hanθin etnam celycn etnam aθumitn

jezicima mlatite po krivom mjestu

peθereni eslem zaθrum mur in velθineś

pedere tučete umjesto gladite im vestu

cilθś vacl ara θui useti catneti slapiχyn

prije jebači sad tužni svirači

slapinaś favin yfli spyrta eisna hinθy

prije čvrsti ko spartanci sada otužni babci

cla θesns

papci

 

www.natalijaprinci.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

440. obljetnica velejunačke obrane Gvozdanskog

Objavljeno

na

Objavio

Gvozdansko se treba učiti u hrvatskim školama!

U prostorijama Hrvatskog katoličkog liječničkog društva održano je predavanje u svezi početka obilježavanja 440. obljetnice velejunačke obrane Gvozdanskog od osmanlijskih i vlaških osvajača.

Predavač je bio gospodin Damir Borovčak, dipl. ing., kojeg je predstavila predsjednica Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” Zagreb prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, kao povijesnog istraživača i publicista. Gospodin Borovčak već gotovo dva desetljeća promiče zaboravljene povijesne činjenice, poput stradanja Gvozdanskog, Zrina, Macelja i podsjeća da je već 330. godina sveti Josip zaštitnik Hrvatskog kraljevstva, a danas hrvatske domovine i naroda. Također je idejni začetnik i pokretač sada već tradicionalnog hodočašća na Gvozdansko, koje će se 14. siječnja 2018. g. održati po deveti puta

Predavač je najprije pojasnio gdje se zemljopisno u Pounju nalazi naselje i stara zrinska utvrda Gvozdansko, a zatim s više od pedesetak slikovnih prikaza opisao sve značajke starije i novije povijesti na temu obrane Gvozdanskog. Utvrdu su gradili knezovi Šubići Zrinski, koji su dodatak svom prezimenu dobili po nedalekoj utvrdi Zrin u kojoj su stolovali. U Zrinu se i rodio velejunak Nikola Šubić Zrinski IV. koji je 1566. godine obranio Siget, a time i Beč, ali i Hrvatsku.

Njegov otac Nikola III. izgradio je Gvozdansko, koje je bila suvremena utvrda tog vremena. U Gvozdanskom je bila nadaleko poznata kovnica novca, posebno su se kovali srebrnjaci, taliri. Za te potrebe srebro se je vadilo iz obližnjih rudnika, koji su također bili u posjedu Zrinskih. Tim novcem po Europi se je kupovalo naoružanje i vojna oprema kako bi se Hrvatska obranila od stalnih najezda iz Bosne, koja je tada već bila u turskom posjedu. Predavač je napomenuo da su prije turskih najezda na Europu, hrvatski kraljevski gradovi bili Bihač, Jajce i Banja Luka, u kojima se također kovao hrvatski novac. Tako su Zrinski kroz naraštaje branili Pounje od navale Turaka. S njima su prodirali i Vlasi, koji su Turcima služili kao pljačkaške horde za nabavku hrane i potrepština. U kasnijim stoljećima Vlasi su uglavnom prešli na srpstvo, pod utjecajem velikosrpske politike i uz pomoć SPC-e.

foto: hkld

Vojnu obranu Gvozdanskog činili su svega 20-tak banskih vojnika uz oko 300-tinjak rudara, kovača te muškog i ženskog pučanstva iz okolnih sela. Kapetane obrane Gvozdanskog iz 1577. godine zabilježila je povijest. Njihova su imena poznata i to su bili: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. Njih je zapisao osvajač, turski kapetan Ahmed aga Veletanlić, koji je pod vodstvom Ferhat paše Sokolovića s oko 10.000 napadača tri mjeseca osvajao Gvozdansko. Te godine bila je nemilosrdno hladna zima, konji su se smrzavali bez pokrivača, a nije se moglo preživjeti bez velikih vatri u taboru.

U takvim nemogućim uvjetima, poslije tri mjeseca odupiranja, Gvozdansko je imalo još svega 30-tak iscrpljenih branitelja. Branitelji Gvozdanskog imali su u razmacima tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, posebno onu najizazovniju na Božić 1577. Branitelji nisu posustali ni zbog nedostatka pomoći, ni zbog nedostatka baruta, ni zbog ranjavanja, ni zbog iznemoglosti bez hrane i vode, već su se u noći 12./13. siječnja 1578. godine smrznuli zbog nedostatka ogrijeva! To nije priča, nije bajka, nije legenda, već istina koju je zapisao neprijatelj – turski napadač, koji im je i odao najveću počast pokopom po katoličkom obredu, istaknuo je Borovčak.

“Zbog tih činjenica, smatram, da je to hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. Primjera je bilo u povijesti i prije i kasnije, no smrznuta obrana nigdje u svjetskoj povijesti nije zabilježena”, kazao je Borovčak.

Danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog malo koji Hrvat išta znade, rekao je predavač. U školama se ne uči da je hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić autor najduljeg hrvatskog epa, ikada napisanog, o najviteškijem i najnevjerojatnijem djelu u povijesti čovječanstva.i Nakon tri godine rada, od 1937. do 1940. ostvario je svoje životno i povijesno djelo, hrvatski ep Gvozdansko sastavljen od 21 406 rimovanih deseteraca u 32 pjevanja. U svom predgovoru autor navodi kako ne poznaje u povijesti čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga na Gvozdanskom. Ističe činjenicu da se hrvatski velikaši i plemići, osim vrlo rijetkih iznimaka, nisu iseljavali da izmaknu navalnom barbarstvu, te su uzorno ginuli. Tumači da u Hrvatskoj nije bilo ropstva, seljak je posjedovao svoju zemlju, a plemićku je obrađivao pod određenim uvjetima. U Banovini je bilo nešto teže, ali ni tu ropstva nije bilo, a hrvatski plemići su bili obično vrlo humani, dok su najveći silnici bili uljezi sa sjevera. Za vjerovati je da zato jer nisu bili roblje, rudari i težaci Gvozdanskog nisu željeli predati grad turskim osvajačima. Bez povijesnog ponosa nema narodne svijesti, poručuje u predgovoru svog djela Ante Tresić Pavičić. Zamisao i radni zanos autora bio je probuditi hrvatski narodni ponos. No, ep je objavljen tek nakon šest desetljeća od svog ostvarenja (!), dakle tek 2000. godine. Iako se u epu pjeva o velikoj tragediji branitelja Gvozdanskog, to velebno književno djelo ostaje nedovoljno poznato, najvjerojatnije zbog političkih okolnosti koje su nastupile iste godine kad je knjiga i objavljena.

Na završetku predavač Damir Borovčak je iznio i neke novije primjere velejunaštva iz obrambenog Domovinskog rata, poput bitke za spašavanje civila u Pounju 26. srpnja 1991. i veličanstvenu obranu Vukovara… Zaključno, pozvao je sve prisutne na svetu misu za branitelje Gvozdanskog u petak 12. siječnja 2018. u 18 sati u zagrebačkoj katedrali, a poslije mise održati će se i već tradicionalni koncert “Sjećanje na Gvozdansko” na kojem će nastupiti Simfonijski orkestar Hrvatske vojske. Također predavač je svima preporučio i odlazak na IX. spomen-hodočašće na Gvozdansko u nedjelju 14. siječnja 2018. s autobusima iz Zagreba. Svi koji su zainteresirani za navedeno hodočašće mogu se javiti tajnici HKLD-a gdji. Slavici Grubišić, tel. 01 4817 537; mobitel: 095 553 8685; e-mail: [email protected]

prof. dr. sc. Danica Galešić-Ljubanović

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

Objavljeno

na

Objavio

U Grudama je 18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.

U Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne je naglašeno da će Hrvatska zajednica Herceg-Bosna poštovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine sve dok postoji državna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju.

Stvaranje obrambene zajednice dobilo je potporu i iz Republike Hrvatske ponajprije zbog teške i neizvjesne situacije u kojoj se ona tada nalazila. Taj dan pao je Vukovar i došlo je do teškog stradanja hrvatskog naroda u istočnoj Slavoniji. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna zamišljena je kao privremeno tijelo vlasti u funkciji obrane onih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati bili u većini ili su barem činili značajan udio stanovništva.

Osnivači Herceg Bosne vjerovali su da će uz pomoć Muslimana uspjeti obraniti te prostore. Predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban je na pitanje razloga formiranja Herceg Bosne odgovorio je: „Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim – kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da dadne do znanja da to ne želi.”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari