Connect with us

Analiza

Strateški značaj Zmijskog otoka u prošlosti i sadašnjosti

Objavljeno

-

Foto: Maxar

24. veljače 2022., prvog dana ruske invazije na Ukrajinu, ruske trupe zauzele su Zmijski otok, malu, ali strateški važnu poziciju u Crnom moru oko 140 km južno od Odese. 13 ukrajinskih vojnika koji su ondje bili razmješteni dva je puta hrabro odbilo napade Rusa, no nisu mogli nastaviti s borbom jer im je ponestalo streljiva. Fotografije i zvučni zapisi ukrajinskih branitelja koji prkose ruskim napadačima postale su viralne. Ukrajina je proslavila priču s patriotskim žarom, izdajući poštansku markicu u spomen. Vjerovalo se da su svi branitelji poginuli i posthumno im je odao počast ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, međutim kasnije je objavljeno da su preživjeli i da su u zarobljeništvu. Kada je 30. lipnja Ukrajina ponovno preuzela kontrolu nad Zmijskim otokom, to je označilo ogroman i prijeko potreban moralni poticaj ukrajinskim vojnicima.

Zmijski otok je ključna strateška točka Ukrajine u Crnom moru. Razlog je blizina Rumunjske (članice NATO-a) i to što se nalazi na rubu ukrajinskih teritorijalnih voda u Crnom moru. Otok ima oblik X, površinu od 0,205 četvornih km. Najviša točka na otoku je 41 metar iznad razine mora. Otok nema istaknuto uzdignuće, već se radi o brežuljkastom području s niskim padinama. Unatoč svojoj maloj veličini, američki trust mozgova Atlantic Council zaključio je kako je Zmijski otok „ključ ukrajinskih pomorskih teritorijalnih zahtjeva“. Stjenoviti otočić nalazi se 35 km jugozapadnog od kopna Ukrajine, istočno od delte Dunava. Ima stratešku vrijednost za kontrolu sjeverozapadnog Crnog mora, ukrajinskih obalnih gradova i brodskih ruta koje čine važan dio globalnog lanca opskrbe žitaricama.

Sukobi i ratovanje na i oko ovog otoka s čudnim imenom nisu nikakva novina već kontinuitet koji traje već stoljećima. Priče sežu tisućljećima unatrag sve do mitološkog Trojanskog rata starih Grka. Otok zmija se čini kao bizaran naziv za tako važnu lokaciju, ali je otok ipak dobio to ime. Stari Grci su Zmijski otok prvobitno nazvali Leuke – što znači „bijeli“, a Rimljani su ga slično nazivali Alba, vjerojatno zbog bijelih mramornih formacija koje se mogu pronaći na otoku. Prema starogrčkom piscu Dioniziju Periegetu razlog je taj što su zmije pronađene na otoku bile bijele boje. Međutim, čini se da je to mit, jer na otoku nema ni traga zmijama. Lokalno stanovništvo za otok koristi ukrajinsku riječ zimiinyi, što znači „zima“. Zmijski otok dugo je povezivan s Ahilejem, velikim ratnikom u grčkom mitu koji se smatrao nepobjedivim, uz izuzetak jedine ranjive točke, pete. Otok je bio svet Ahileju i imao je hram heroja sa statuom unutra. Ljudi su dolazili na otok i žrtvovali ili puštali životinje u čast Ahileju.

Grci su otok za vrijeme Osmanskog Carstva preimenovali u Fidonisi po pomorskoj bitci kod Fidonisija, koja se vodila između osmanske i ruske flote 1788., tijekom Rusko-turskog rata 1787.–1792. Nakon sljedećeg Rusko-turskog rata 1828.-1829., otok je postao dio Ruskog Carstva do 1856. godine. Godine 1877., nakon još jednog Rusko-turskog rata 1877. – 1878., Osmansko Carstvo je dalo Zmijski otok i regiju Sjeverna Dobrudža Rumunjskoj, kao naknadu za rusku aneksiju rumunjske regije Južne Besarabije. U Prvom svjetskom ratu, budući da su bili saveznici s Rumunjima, Rusi su upravljali bežičnom stanicom na otoku, koja je uništena 25. lipnja 1917. kada ju je bombardirala otomanska krstarica Midilli. Svjetionik koji je izgrađen 1860. također je oštećen. Versajski ugovor iz 1920. ponovno je potvrdio otok kao dio Rumunjske. Svjetionik je obnovljen 1922. U Drugom svjetskom ratu otok je služio kao utvrda Sila Osovina te se na njemu nalazila radijska postaja. U blizini otoka bila su postavljena minska polja koja su oštećivala ili potapala sovjetske brodove i podmornice. Otok je bio meta Sovjetske crnomorske flote ali nikada nije bio osvojen sve do 30. kolovoza 1944. kad su rumunjski marinci evakuirani s otoka.

Pariškim mirovnim ugovorima iz 1947. propisano je da Rumunjska Sovjetskom Savezu preda Sjevernu Bukovinu, regiju Hertsa, Budjak i Besarabiju, ali se ne spominju ušća Dunava i Zmijski otok. Do 1948. Zmijski otok bio je dio Rumunjske. Dana 4. veljače 1948. Rumunjska i Sovjetski Savez potpisali su protokol koji je pod sovjetskom upravom ostavio Zmijski otok i nekoliko otočića na Dunavu južno od rumunjsko-ruske granice iz 1917. Rumunjska je osporavala valjanost ovog protokola, budući da ga nijedna od dviju zemalja nikad nije ratificirala; ipak nije službeno polagala pravo na te teritorije. Iste godine, 1948., tijekom Hladnog rata, na otoku je izgrađena sovjetska radarska postaja (za pomorske i za protuzračne svrhe).

Posjed Sovjetskog Saveza nad Zmijskim otokom potvrđen je Ugovorom između Vlade Narodne Republike Rumunjske i Vlade SSSR-a o režimu rumunjsko-sovjetske državne granice, suradnji i uzajamnoj pomoći u graničnim pitanjima, potpisanom u Bukureštu 27. veljače 1961. Nakon raspada SSSR-a 1991. Ukrajina je naslijedila kontrolu nad otokom. Brojne rumunjske stranke dosljedno su tvrdile da otok treba biti uključen u njezin teritorij. Prema Rumunjima, u mirovnim ugovorima iz 1918. i 1920. otok se smatrao dijelom Rumunjske, a nije spomenut u ugovoru o promjeni granica između Rumunjske i Sovjetskog Saveza iz 1947. godine. Godine 1997. Rumunjska i Ukrajina potpisale su ugovor u kojem obje države „ponovno potvrđuju da je postojeća granica između njih nepovrediva i stoga će se suzdržati, sada i ubuduće, od bilo kakvog pokušaja kršenja granice, kao i od bilo kakvog zahtjeva, ili čina, oduzimanja i uzurpacija dijela ili cijelog teritorija ugovorne stranke“. Međutim, obje države složile da ako se ne postigne rješenje o pomorskim granicama u roku od dvije godine, tada bilo koja strana može ići na Međunarodni sud pravde kako bi tražila konačnu presudu.

Do 2007. godine Zmijski otok nije bio naseljen ljudima. Naselje Bile osnovano je u veljači 2007. godine s ciljem učvršćivanja statusa otoka kao naseljenog mjesta. To se dogodilo tijekom razdoblja od 2004. do 2009. u kojem je otok bio dio graničnog spora između Rumunjske i Ukrajine. Tada je Rumunjska osporavala tehničku definiciju otoka i granica oko njega. Međunarodni sud pravde je 2009. povukao novu pomorsku granicu između Rumunjske i Ukrajine kako bi riješio spor oko Zmijskog otoka i oko dijelova Crnog mora za koje se vjeruje da sadrže značajne rezerve nafte i plina – glavni razlog spora. Rumunjska je dobila gotovo 80% spornog morskog teritorija ali ne i otok. U to je vrijeme Ukrajina tvrdila da je Zmijski otok naseljen i ekonomski aktivan, dom za oko 100 ljudi, uključujući vojno osoblje, svjetioničare, znanstvenike i njihove obitelji. Otok spada u Oblast Odese.

U rusko-ukrajinskom ratu 2022. na moru prva veća pobjeda Kijeva bilo je potapanje krstarice Moskva 14. travnja. Osim prestiža potapanja broda ruske crnomorske flote, to je pokazalo da ruska mornarica ne može sigurno djelovati u blizini ukrajinske obale zbog trajne prijetnje koju su predstavljale protubrodske rakete Neptun koje je razvila Ukrajina i rakete Harpun isporučene sa Zapada. Zbog uništenja Moskve, strateška važnost Zmijskog otoka je porasla kao ruske baze. Gubitak ruske dominacije nad sjeverozapadnim Crnim morem već je bio naviješten od strane britanske obavještajne službe 21. lipnja. Rusija je branila otok od veljače, ali Ukrajina je sve više nanosila Rusima ozbiljnu štetu, potapajući opskrbne brodove i oštećujući ruske instalacije na otoku.

Dana 30. lipnja 2022. Ukrajina je objavila da je potisnula ruske snage sa Zmijskog otoka. Nova napredna oružja koje je poslao Zapad Ukrajincima učinila su ruski garnizon na Zmijskom otoku pretjerano ranjivijim i potpuno neisplativim za obranu. Može se ustvrditi kako je rusko povlačenje prvenstveno rezultat NATO isporuka Ukrajini. Upravo zbog raketnog sustava HIMARS i drugih naprednih raketnih sustava, ruski garnizon na otoku je trpio teške gubitke i procjena je bila kako je bolje povući se što su, iako oklijevajući, naposljetku priznali i sami ruski dužnosnici.

Kako se ukrajinsko-ruski rat na kopnu odužio ovaj nedvojbeni ukrajinski uspjeh na moru ima strateški značaj. Prvo, povlačenje ruskih trupa sa Zmijskog otoka simbolično i stvarno označava oslobađanje jednog dijela ukrajinskog teritorija neovisno o tome koliko je on mali. U vojnom i prometnom smislu, zauzimanjem otoka u ranoj fazi invazije, Rusija je osigurala ključni položaj koji je omogućio bolju kontrolu nad sjeverozapadnim dijelom Crnog mora. Ruski brodovi mogli su nesmetano krstariti okolnim prostorom oko otoka bez straha da pretrpe ozbiljniju neprijateljsku paljbu, a uz to su imali potporu sustava protuzračne obrane na otoku. Sada su ruski brodovi postali su daleko ranjiviji. Rusi su tako izgubili koristan vojni položaj na otoku, zaštitu svog brodovlja i okolnog zračnog prostora. Oslobađanje otoka također znači da Oblast Odesa više nije pod prijetnjom izravne pomorske invazije i da ruske trupe više nemaju mogućnost postavljanja obalnih raketnih sustava na otoku koji mogu raketirati ukrajinski teritorij.

Premda je ukrajinska vojska preuzela kontrolu nad otokom ne očekuje da će Ukrajina ondje trajno stacionirati borbene trupe jer bi one teško stradale u raketnim i dronskim udarima ruskih snaga. Ono što je najvažnije za Ukrajince, osim domoljubnog simbola otoka, jest činjenica da ruske snage više ne mogu imati koristi od svoje strateške pozicije. Za Rusiju je napuštanje Zmijskog otoka neugodno i može se opisati kao poraz, ali poraz koji nije fatalan jer će se ishod rata odlučiti na nekim drugim lokacijama, na kopnu.

Matija Šerić

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari