Pratite nas

Povijesnice

Stravičan pokolj u Cetinskoj krajini

Objavljeno

na

U posljednje dane rujna 1943.  Pripadnici SS divizije počinili jedan od najgorih zločina u Dalmaciji, popalili su Trilj i niz sela triljskog i sinjskog kraja, pobivši pritom oko 500 žitelja Košuta, Brnaza, Garduna, Turjaka, Jabuke, Velića, Lećevice i Muća.Vijest da je jedna postrojba njemačke SS divizije „Prinz Eugen „ u suradnji s četnicima, tih dana izvršila strahoviti pokolj hrvatskoga pučanstva zaprepastila je sve u Splitu, posebno predstavnike upravo uspostavljene hrvatske vlasti, pa je ministar Bulat odmah naredio da se ulica nazvana „ SS divizije Prinz Eugen „ preimenuje u „Ulicu Cetinskih žrtava „ Ministar Bulat šalje oštre brzojave ministru vanjskih poslova dr. Stijepu Periću,  a ovaj ih prosljeđuje svom poslanstvu u Berlinu, zahtjevom da  žestoko reagiraju kod njemačke vlade.

Nota Sambugnach
U diplomatskoj praksi prosvjednu notu fomulira Ministarstvo vanjskih poslova, a poslanstvo je samo uručuje. U to se vrijeme veleposlanik dr. Stjepan Ratković nalazio na bolovanju u Beču, pa je veleposlanstvo vodio dr. Tomsilav Sambugnach, sudski nadsavjetnik iz Dubrovnika. Na osnovi prispjelih brzojava, protivno diplomatskoj praksi, on je sastavio protestnu notu. Primajući notu pročelnik  Političkog odjela njemačkog  Ministarstva vanjskih poslova kazao je da je to isto što i navještaj rata Njemačkoj.
Na zahtjev njemačke smijenjen je ministar Perić, Sambugnach je vraćne u domovinu, u Berlin je došao novi poslanik dr. Košak, a Edo Bulat je iz Splita vraćen u Zagreb.
O navedenoj noti je jako puno pisano, ali je ona prepričavana po sjećanju. Budući da sam u pismohrani Hansa Helma, šeha Gestapoa u Hrvatskoj, pronašao njezin integralni tekst iznijet ću ga:

V.T 31/44
Njegovoj preuzvišenosti gospodinu državnom sekretaru barunu Steegracht von Moyland
Berlin
Preuzvišenosti
Hrvatski ministar za oslobođene krajeve izvješćuje hrvatsku vladu da su četnici obučeni u uniforme uz sudjelovanje SS-divizije „Prinz Eugen „ prije nekoliko dana u okolici grada Sinja u srednjoj Dalmaciji kao i u okolici Splita (Poljica ) ubili 400 hrvatskih ljudi, žena i djece. Za sigurnost hrvatskog stanovništva bilo je  70 srpskih četnika uhapšeno od strane hrvatske vlasti u Splitu. Ovu opravdanu mjeru hrvatskih vlasti htjela je omesti njemačka tajna policija u Splitu, na taj načni što je ugrožavajući upotrebom oružja zahtijevala  da u roku od 10 min budu otpušteni svi četnici sa njemačkim iskaznicama. Sa hrvatske strane su bili postavljeni mitraljezi kod zatvora. Nakon toga odustale su njemačke vlasti od njihovog ultimativnog zahtjeva pod uvjetom otpusta 3 četnička oficira, koji su bili otpremljeni u Srbiju.
Pozivom na kategoričnu izjavu Fuhrera, prilikom posjete hrvatskih državnika Glavnom stanu 1. Ožujka t.g. da svi četnici u NDH, kao neprijatelji ne samo NDH već i Njemačkog Rajha, moraju biti razoružani, poduzima hrvatska vlada energičan protest protiv navedenih događaja.
Hrvatska vlada smatra kao hitno potrebnim odmah poduzeti kaznnei postupak protiv komandanta i pripadnika Njemačkog Wermachta, koji su trpjeli ovakav postupak i u istom djelomično zahtjevamo izručenje četnika koji su se nalazili u njihovim jedinicama.
Nadalje se zahtjeva, da kazna bude izvršena na licu mjesta i to u cilju autoriteta hrvatskih vlasti.
Smatram još potrebnim saopćiti vašoj Ekselenciji, da će njemačkom poslaniku u Zagrebu biti stavljeni na raspolaganje podaci o navedenom slučaju i izvještaj ministra za oslobođene krajeve. U koliko, dok ne stigne iscrpan izvještaj, ja pridržavam sebi pravo da isti dostavim, a molim vašu ekselenciju da sadržaj ove note izvolite podnijeti na najvišem mjestu.
Za dobru volju vaše ekselencije zahvaljujem se i molim da primite uvjerenje o mom naročitom  poštovanju. Vašoj ekselenciji odan Tomislav Sambugnach, zamjenik poslanika.

Berlin, 11. Travnja 1944.

Ministarstvo je notu vratilo otpravniku poslova uz izjavu, da je nezgodna i da Njemačka vlada ne može takvu notu primiti, niti da se ima pravo prosvjeda. Smatraju naivnim tražiti kazne za počinitelje na licu mjesta. Izjavljuju da će stvar izravno raspraviti s našom vladom u zagrebu, stoji u zabilješci.
Ova nota ima posebno mjesto u povijesti hrvatsko-njemačkih odnosa,  a  bila je iznesena i pred Međunarodni sud u Nurnbergu (dok.NG-1731)
U spomenutom brzojavu ministra Bulata između ostalog stoji : Održao sam sastanak s domobranskim, ustaškim i oružničkim časnicima a vezano s pokoljem naredio sma uhićenje svih četnika i njihovih simpatizera u Splitu. Nalog izvršen, do sada uhićeno 70 osoba te se nastavlja. Gestapo zahtijevao ultimativno puštanje na slobodu onih koji imaju njemačku Ausweis pod prijetnjom da će biti u roku od 10 min upotrijebljena sila protiv straže. Odmah smo postavili 300 ljudi sa strojnicama ispred zgrade. Nakon toga njemačke vlasti su pristali na uhićenje pod uvjetom da im predamo tri četnika, časnika za vezu Mikačića, koje su obvezali odmah prebaciti u Srbiju  „
Nijemci nisu odustajali od korištenja četnika u svojim akcijama. Upravo se tih dana vode pregovori u Tuzli s četničkim vođom  Kerovićem. Za kojeg kaže da je dokazano član grupe Draže Mihajlovića za uključivanje 1400 četnika u Njemačku policiju u Hrvatskoj.

Frano Glavina

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

20. studenog 1991. Velepromet (Vukovar) – Pakao na zemlji i mjesto smrti za 800 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nakon pada Vukovara u srpske ruke, za Hrvate i ostale stanovnike lojalne domovini Hrvatskoj tek tada počinje prava Golgota. Mučenja, logori, ubijanja, progoni. Sati provedeni u Vukovaru tih dana činili su se kao godine.

Smrt je vrebala svaki trenutak, iz sekunde u sekundu koje su se činile kao vječnost.

Svakovrsna poniženja, nezamisliva mučenja i ubojstava Vukovaraca osobito su se očitovala u brojnim logorima koje je država Srbija osnovala za hrvatske civile i vojnike u okupiranim dijelovima Hrvatske i u samoj Srbiji. Begejci, Stajićevo, Niš, Srijemska Mitrovica, Šid, VIZ Beograd bili su samo neki od logora na tlu države Srbije.

U svakom aspektu svog djelovanja ti logori su podsjećali na (ne)davno zaboravljena mučilišta nacističkih logora i komunističkih gulaga. Ako postoji nešto što se zove pakao na zemlji, to su upravo bili logori dvaju najvećih zala ljudske povijesti – nacizma i komunizma.

A srbijanski logori su imali uzor i nadahnuće upravo u njima.

Velepromet – mjesto smrti nevinih

Jedan od najvećih logora na tlu Europe poslije II. svjetskog rata, a o kojemu se (namjerno) malo zna u javnosti, bio je upravo Velepromet u Vukovaru.

Bilo je to pravo mučilište i mjesto iz kojeg su otišli u smrt brojni nevini ljudi.

Prema svjedočenju zatvorenika i web stranice Društva logoraša zatočenika srpskih koncentracijskih logora taj logor bio je smješten u Vukovaru, u istočnoj Slavoniji, Republika Hrvatska. Donedavno do 1991. bio je to skladišni je prostor istoimenog poduzeća.

Sastojao se od skladišnih zgrada zidanih i šest limenki u kojima je prije pada Vukovara (već krajem rujna 1991.) osnovan logor u kojem, kako su padali rubni dijelovi grada, tako su se punili objekti Veleprometa. Od 18. studenoga do 20. studenoga 1991. u tom koncentracijskom logoru je zatočeno cca 10.000 ljudi, žena i djece.

Neki su bili par dana, a neki više mjeseci.

Cijeli kompleks Veleprometa bio je ograđen visokom ogradom od žice, a dio zidanih zgrada ujedno čine ogradu, dok je s prednje strane kapija i zidana ograda.

S vanjske strane ograde bili su razmješteni naoružani čuvari, a unutar žice su se kretali naoružani čuvari logora: vojnici JNA, TO domaćih Srba, četnici, šešeljevci i drugi. U prva tri dana od pada Vukovara stalno su se izvodili ljudi i tada im se gubi svaki trag. Ispitivanja su se vršila u prve dane 24 sata na dan, tako da su iz svakog objekta izvodili ljude na ispitivanja, neki su se vraćali krvavi, a neki nisu. U sve objekte ulazili su uniformirani ljudi i prozivali pojedince ili ih samo prepoznavali i odvodili, poslije su se čuli jauci, zapomaganja, a i pucnjava, kako pojedinačna tako i rafalna.

U ovome je koncentracijskom logoru vladao strah, jeza, smrt.

U jednoj limenci bilo je smješteno više od 1000 ljudi, bez vode, WC i bilo čega na podu od betona. Nije se moglo ništa nego stajati. Ljudi, žene i djeca su mokrili ispod sebe, jer su objekti zaključani, a pred njima vojni stražari. Vrata su otvarali samo kako bi u hangare puštali uniformirane osobe, koje su stalno izvodili zatočene, i koga su izveli taj se uglavnom više nije vraćao natrag.

Dok su zatočenike vodili na ispitivanja bile su prave strahote doći do ispitivača, jer svi koji su šetali po krugu Veleprometa izrazili bi želju da isprobaju svoje čizme, kundake, palice, lance i druge predmete na zatočenicima. Desetak zatočenika izbodeno je po nogama, rukama i tijelu s bajunetima.

Krvnici su to komentirali ovako: « Kad vas ne možemo klati, bar vam možemo malo krv pustiti.»

U ovom koncentracijskom logoru je ubijeno oko 800 zatočenika, a nestalo je oko 1200. Logor je otvoren polovinom rujna mjeseca 1991., a zatvoren u ožujku mjesecu 1992. Zapovjednik logora: M. Cvjetičanin

Sve o srbijanskim logorima smrti možete naći na stranicama Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora: hdlskl.hr/svjedočanstva

Narod.hr

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

26. obljetnica stradanja Borova naselja

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

“Miting bratstva i jedinstva” – Milijun Srba pozivalo na rat i ubijanje u Hrvatskoj i Kosovu!

Objavljeno

na

Objavio

Dana 19. studenoga 1988. u Beogradu, na ušću Save u Dunav, održan je tzv. “Miting bratstva i jedinstva” koji zapravo bio – velikosrpski skup od milijun ljudi! Tih milijun Srba otvoreno je pozivalo na rat protiv Hrvata i Albanaca, tražeći krv, intervenciju JNA i Veliku Srbiju. 

Ovaj miting bio je nastavak serije manjih mitinga na kojima se ulicama Srbije tih godine klicalo novom fašističko-komunističkom vođi Slobodanu Miloševiću i pjevalo:

“Sad se narod uveliko pita / ko će nama da zamjeni Tita / sad se znade ko je drugi Tito / Slobodan je ime plemenito.”

Serija mitinga pod popularnim naslovom Antibirokratska revolucija bio je zapravo smišljeni scenarij rušenja legalnih vlasti SFRJ, preuzimanja potpune kontrole nad odavno srbiziranom JNA i Komunističkom Partijom, te priprema atmosfere za napad na Hrvatsku i Kosovo. Serija mitinga održavala se diljem Srbije, a kasnije se prelila i u Hrvatsku I BiH.

Srbi su u Jugoslaviji imali dominaciju u JNA, miliciji, politici, diplomaciji i praktički su vladali kao da je u pitanju Velika Srbija. Hrvati i Albanci su u Jugoslaviji bili građani drugog reda, ako su se tako nacionalno izjašnjavali. Sada su Srbi, gotovo kolektivno, “namirisali” da je došlo vrijeme da Jugoslaviju pretvore u ono što su je uvijek i smatrali – Veliku Srbiju.

To se namjeravalo učiniti na krvi i ubijanju Hrvata i Albanaca, “arhetipskih neprijatelja Srba”, kako su pisale novine u Beogradu tih dana.

A novi srpski knez Lazar, Karađorđe, Nikola Pašić i Draža Mihajlović zvao se vođa srbijanskih komunista – Slobodan Milošević.

Bila je to najočitija i do tada u povijesti nepoznata sprega komunizma, fašizma i nacizma u povijesti – komunistička ideologija povezana sa velikodržavnim fašističkim srpstvom, te rasističko-nacističkim idejama navodne rasne i nacionalne supremacije Srba. Tako su komunizam, fašizam i nacizam u Srbiji doživjeli jedinstvenu simbiozu u jednom pokretu i jednom čovjeku, prihvaćenom gotovo od cijelog srpskog naroda.

Bio je to uvod u ratove koje je Srbija (samodnetificirana s Jugoslavijom i JNA) povela protiv republika bivše Jugoslavije, uvod u Vukovar, Gospić, Škabrnju, Srebrenicu, Sarajevo, Banja Luku, Višegrad, Prijedor, Đakovicu, Kosovo…Bio je to, budimo iskreni, samo pečat na ono što je Srbija počela još Prvim Balkanskim ratom, nastavila prvom Jugoslavijom, Drugim svjetskim ratom i etničkim čišćenjem Hrvata i Bošnjaka u mnogim dijelovima NDH s početkom u “antifašističkom” Srbu, u zločinima srpskih partizana (zajedno s Hrvatima) i srpskih četnika u ratu, postratnim zločinima, i konačno velikim zločinima Domovinskog rata u Hrvatskoj i BiH.

Bio je to pečat na opsesivnu i ucijepljenu ideju fikcije Velike Srbije koja i danas, nažalost, živi među velikim dijelom stanovnika Srbije, koji to potvrđuju i na izborima biravši prave četničke vojvode na čelo zemlje i rehabilitirajući zločince kao Draža Mihajlović.

Sve je to plaćeno krvlju i suzama tuđih majki, iz drugih naroda: Albanaca, Hrvata, Bošnjaka, ali i krvlju srpskog naroda, piše Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari