Pratite nas

Povijesnice

Stravičan pokolj u Cetinskoj krajini

Objavljeno

na

U posljednje dane rujna 1943.  Pripadnici SS divizije počinili jedan od najgorih zločina u Dalmaciji, popalili su Trilj i niz sela triljskog i sinjskog kraja, pobivši pritom oko 500 žitelja Košuta, Brnaza, Garduna, Turjaka, Jabuke, Velića, Lećevice i Muća.Vijest da je jedna postrojba njemačke SS divizije „Prinz Eugen „ u suradnji s četnicima, tih dana izvršila strahoviti pokolj hrvatskoga pučanstva zaprepastila je sve u Splitu, posebno predstavnike upravo uspostavljene hrvatske vlasti, pa je ministar Bulat odmah naredio da se ulica nazvana „ SS divizije Prinz Eugen „ preimenuje u „Ulicu Cetinskih žrtava „ Ministar Bulat šalje oštre brzojave ministru vanjskih poslova dr. Stijepu Periću,  a ovaj ih prosljeđuje svom poslanstvu u Berlinu, zahtjevom da  žestoko reagiraju kod njemačke vlade.

Nota Sambugnach
U diplomatskoj praksi prosvjednu notu fomulira Ministarstvo vanjskih poslova, a poslanstvo je samo uručuje. U to se vrijeme veleposlanik dr. Stjepan Ratković nalazio na bolovanju u Beču, pa je veleposlanstvo vodio dr. Tomsilav Sambugnach, sudski nadsavjetnik iz Dubrovnika. Na osnovi prispjelih brzojava, protivno diplomatskoj praksi, on je sastavio protestnu notu. Primajući notu pročelnik  Političkog odjela njemačkog  Ministarstva vanjskih poslova kazao je da je to isto što i navještaj rata Njemačkoj.
Na zahtjev njemačke smijenjen je ministar Perić, Sambugnach je vraćne u domovinu, u Berlin je došao novi poslanik dr. Košak, a Edo Bulat je iz Splita vraćen u Zagreb.
O navedenoj noti je jako puno pisano, ali je ona prepričavana po sjećanju. Budući da sam u pismohrani Hansa Helma, šeha Gestapoa u Hrvatskoj, pronašao njezin integralni tekst iznijet ću ga:

V.T 31/44
Njegovoj preuzvišenosti gospodinu državnom sekretaru barunu Steegracht von Moyland
Berlin
Preuzvišenosti
Hrvatski ministar za oslobođene krajeve izvješćuje hrvatsku vladu da su četnici obučeni u uniforme uz sudjelovanje SS-divizije „Prinz Eugen „ prije nekoliko dana u okolici grada Sinja u srednjoj Dalmaciji kao i u okolici Splita (Poljica ) ubili 400 hrvatskih ljudi, žena i djece. Za sigurnost hrvatskog stanovništva bilo je  70 srpskih četnika uhapšeno od strane hrvatske vlasti u Splitu. Ovu opravdanu mjeru hrvatskih vlasti htjela je omesti njemačka tajna policija u Splitu, na taj načni što je ugrožavajući upotrebom oružja zahtijevala  da u roku od 10 min budu otpušteni svi četnici sa njemačkim iskaznicama. Sa hrvatske strane su bili postavljeni mitraljezi kod zatvora. Nakon toga odustale su njemačke vlasti od njihovog ultimativnog zahtjeva pod uvjetom otpusta 3 četnička oficira, koji su bili otpremljeni u Srbiju.
Pozivom na kategoričnu izjavu Fuhrera, prilikom posjete hrvatskih državnika Glavnom stanu 1. Ožujka t.g. da svi četnici u NDH, kao neprijatelji ne samo NDH već i Njemačkog Rajha, moraju biti razoružani, poduzima hrvatska vlada energičan protest protiv navedenih događaja.
Hrvatska vlada smatra kao hitno potrebnim odmah poduzeti kaznnei postupak protiv komandanta i pripadnika Njemačkog Wermachta, koji su trpjeli ovakav postupak i u istom djelomično zahtjevamo izručenje četnika koji su se nalazili u njihovim jedinicama.
Nadalje se zahtjeva, da kazna bude izvršena na licu mjesta i to u cilju autoriteta hrvatskih vlasti.
Smatram još potrebnim saopćiti vašoj Ekselenciji, da će njemačkom poslaniku u Zagrebu biti stavljeni na raspolaganje podaci o navedenom slučaju i izvještaj ministra za oslobođene krajeve. U koliko, dok ne stigne iscrpan izvještaj, ja pridržavam sebi pravo da isti dostavim, a molim vašu ekselenciju da sadržaj ove note izvolite podnijeti na najvišem mjestu.
Za dobru volju vaše ekselencije zahvaljujem se i molim da primite uvjerenje o mom naročitom  poštovanju. Vašoj ekselenciji odan Tomislav Sambugnach, zamjenik poslanika.

Berlin, 11. Travnja 1944.

Ministarstvo je notu vratilo otpravniku poslova uz izjavu, da je nezgodna i da Njemačka vlada ne može takvu notu primiti, niti da se ima pravo prosvjeda. Smatraju naivnim tražiti kazne za počinitelje na licu mjesta. Izjavljuju da će stvar izravno raspraviti s našom vladom u zagrebu, stoji u zabilješci.
Ova nota ima posebno mjesto u povijesti hrvatsko-njemačkih odnosa,  a  bila je iznesena i pred Međunarodni sud u Nurnbergu (dok.NG-1731)
U spomenutom brzojavu ministra Bulata između ostalog stoji : Održao sam sastanak s domobranskim, ustaškim i oružničkim časnicima a vezano s pokoljem naredio sma uhićenje svih četnika i njihovih simpatizera u Splitu. Nalog izvršen, do sada uhićeno 70 osoba te se nastavlja. Gestapo zahtijevao ultimativno puštanje na slobodu onih koji imaju njemačku Ausweis pod prijetnjom da će biti u roku od 10 min upotrijebljena sila protiv straže. Odmah smo postavili 300 ljudi sa strojnicama ispred zgrade. Nakon toga njemačke vlasti su pristali na uhićenje pod uvjetom da im predamo tri četnika, časnika za vezu Mikačića, koje su obvezali odmah prebaciti u Srbiju  „
Nijemci nisu odustajali od korištenja četnika u svojim akcijama. Upravo se tih dana vode pregovori u Tuzli s četničkim vođom  Kerovićem. Za kojeg kaže da je dokazano član grupe Draže Mihajlovića za uključivanje 1400 četnika u Njemačku policiju u Hrvatskoj.

Frano Glavina

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

18. ožujka 1990. Benkovac – Atentat na dr. Franju Tuđmana (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Ovaj pokušaj atentata dogodio se uoči prvih parlamentarnih izbora kada je dr. Franjo Tuđman već prepoznat kao vođa hrvatskog naroda protiv pristalica komunističke Jugoslavije i velikosrpskog imperijalizma.

Nakon Stjepana Radića i dr. Andrije Hebranga Starijeg ne bi bilo prvi puta da Srbi ubijaju onoga koji je stao na čelo borbe hrvatskog naroda.

Na današnji dan 18. ožujka 1990. u Benkovcu je došlo do incidenta tijekom govora dr. Franje Tuđmana na osnivačkom skupu lokalnog ogranka HDZ-a.

Skup su ometali srpski nacionalisti upadicama, bacanjem kamenja i rafalima iz automatskog oružja. U jednom trenutku iskočio je iz gomile Srbin Boško Čubrilović s pištoljem u namjeri da puca na Tuđmana.

Srećom, Čubrilović je savladan od strane Željka Kučića, a pištolj mu je oduzet. Svi koji su imali priliku držati pištolj toga dana tvrdili su da je pravi, no komunistička milicija je kasnije tvrdila da je bila riječ o plinskom pištolju.

Prema tvrdnjama Željka Kučića pištolj je bio je pravi:“ Prvo sam instinktivno čučnuo na pod, no u času kad je taj stari prolazio kraj mene, podigao sam se i skočio na njega, oborio ga na pod i zabio mu koljeno u leđa.

Prilikom pada uhvatio sam ga za desnu ruku u kojoj je držao pištolj i to tako čvrsto da sam mu ga jedva uspio istrgnuti iz ruke…svi su gledali i jasno utvrdili da nije riječ o plinskom pištolju, nakon čega je Petar Šale izašao na pozornicu i pred okupljenima, visoko u ruci držeći pištolj uzviknuo:’Evo tog pištolja kojim je trebao biti ubijen dr. Franjo Tuđman’“.

Zanimljivo je da je pištolj kao dokazni materijal kasnije nestao iz policije. HDZ je u svibnju te godine pobijedio na izborima u Hrvatskoj što je značilo početak agresije na Hrvatsku.

 

Srpski atentat na dr. Franju Tuđmana, ili atentat na – Hrvatsku!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Srpski atentat na dr. Franju Tuđmana, ili atentat na – Hrvatsku!?

Objavljeno

na

Srbi su željeli ubiti dr. Franju Tuđmana još 1990. godine, ali srećom u tome nisu uspjeli.

Te godine, 18. ožujka, za vrijeme održavanja osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice, za koju je prije toga Ivica Račan javno govorio da je „stranka opasnih namjera“, pred hotelom „Asseria“ u Benkovcu jedan je Srbin za kojeg se kasnije utvrdilo da je umirovljenik Boško Ćubrilović, a koji je živio u tom kraju, (selu Ceranji), pokušao se s pištoljem u ruci probiti do tribine s namjerom da iz neposredne blizine puca u dr. Franju Tuđmana, ali je u tom spriječen.

Na tom skupu okupilo se oko 7.000 članova i simpatizera stranke i to dva sata prije njenog održavanja. Osim iz Benkovca, došli su ljudi gotovo iz cijele Hrvatske, a poglavito Zadra, Šibenika, Biograda i drugih gradova i mjesta.
Ali, nedaleko njih, okupio se i relativno veliki broj nezadovoljnih Srba, noseći fotografije balkanskog krvnika Slobodana Miloševića i srpske zastave.

Vikali su: „Nećete klati kao 1941.“, „Ustaše, ustaše“, „Ovo je Srbija“, „Dolje Tuđman i Artuković“, „Slobo, slobodo“,“Ustali ste da nas koljete“, „Ubit ćemo Tuđmana“, „Jača Srbija, jača Jugoslavija“, „Benkovac je Srbija“ te pjevali: „Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala“, „Oj, vojvodo Sinđeliću“ i druge četničke pjesme.

Kad je krenuo prema bini, nazočni su atentatora savladali, uzeli mu pištolj, i predali ga dr. Tuđmanu. Utvrđeno je da je bio plinski.

Tamošnji Srbi su poludjeli kad je Tuđman govorio. Počeli su prema njemu i gostima bacati sve i sva, od upaljača, boca, jaja do kamenja.
– „Mi pričamo o suradnji i ljubavi među narodima i ljudima, a evo vidite što nam se događa. Mi u svom programu jamčimo punu ravnopravnost svim narodima, pa i Srbima u Hrvatskoj, jednako onakvu kakvu mi imamo, ali nećemo dopustiti da se od Hrvatske stvori velika Srbija“ te nastavio: „Hrvatski narod želi, a to je želja iz dalje prošlosti, da dobije svoju suverenu državu, u kojoj će ravnopravno živjeti s ostalim narodima, jamčeći im onolika prava koja ne idu na štetu hrvatskog naroda. Hrvatski se narod opredijelio za partizanski pokret, ne zato što je želio komunizam, nego zato što je kroz taj pokret nazirao obrise svoje slobode…“.

Kad su nakon tih riječi okupljeni Srbi ponovno počeli sa svim i svačim gađati Tuđmana, on im je odgovorio: „Ne bojte se braćo., ako hoće neka nas i ubiju. Tužan sam što se ovo događa. Mi Srbima jamčimo sva prava kao i sebi, ali nećemo dopustiti da nama vladaju.“
Na kraju ovog skupa, koji ga je mogao doći i glave, tadašnji predsjednik HDZ-a je istaknuo:

– „Još ranije su me upozoravali da ne idem u Benkovac, jer mi prijete smrću, prijetili su mi smrću i na Petrovoj gori“. Nisam poslušao savjet, jer je nenormalno da se u jednoj civiliziranoj i suverenoj zemlji čovjek mora sklanjati i ne ići tamo kamo ga zovu. Došao sam u Benkovac, odazvao se inicijatorima za osnivanje ogranka HDZ-a i izbjegao ono najgore.“
I kasnije je Tuđman Srbima upućivao riječi prijateljstva i ljubavi, kao primjerice da je u Hrvatsku „svatko dobro došao ako su mu namjere časne i ako domovinu Hrvatsku- njenu povijest, sadašnjost i demokratsku budućnost – osjeća kao svoju“.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari