Pratite nas

Događaji

STUPOVI MOJE HRVATSKE U SISKU

Objavljeno

na

Devedeset i pet ovogodišnjih stipendista Biskupijske zaklade „Fra Bonifacije Ivan Pavletić“ svečano je primilo u subotu 3. prosinca, na tradicionalnom susretu prijatelja i stipendista Zaklade, ugovore o stipendiranju. Uručio im ih je sisački biskup Vlado Košić, a uz biskupa na susretu su nazočili i ravnatelj Zaklade dr. Domagoj Mosler, predsjednik Upravnog vijeća Zaklade preč. Tugomil Radiček te prijatelji zaklade: mons. Marko Cvitkušić, europarlamentarka Marijana Petir, akademik Josip Pečarić, Dario i Venera Kordić, Davor Vrbanek, Tomislav i Linda Kršnjavi, Željka i Tihomir Markić i Ivana Vujić.

Na početku sve okupljene je pozdravila stipendistica Marija Mitar. Ona je bila i voditelj ove svečanosti, U nastavku okupljene je pozdravio i ravnatelj dr. Mosler koji je istaknuo kako je ovo šesta godina djelovanja Zaklade: „Ove godine najviše vas je do sada, devedeset i pet studenata stipendista, a počeli smo sa tridesetak. Potom su se studentima obratili: Željka Markić, akademik Josip Pečarić, Dario Kordić, Tomislav Kršnjavi i Marijana Petir.

Stipendistima se obratio i biskup Košić istaknuvši svoju veliku želju da nakon studija svi oni ostanu živjeti i raditi u Hrvatskoj. „Nadam se da će se, kada vi završite svoj studij, situacija u našem društvu popraviti jer ako svi pobjegnemo iz Hrvatske, što će biti od naše zemlje. Želio bih da vi ovo shvatite kao preporuku da svoje znanje i umješnost upotrijebite u Hrvatskoj, da doprinesete napretku našeg hrvatskog društva. Stvarno mi se čini da je taj odlazak naših mladih zločin koji netko čini našem narodu jer to nije dobro, i mi u javnosti premalo o tome govorimo. Kada gledam naše teškoće, ratna stradanja kada nije bilo lako opstati i održati se, a ipak smo tada ostali, nismo pobjegli nego smo se borili, smatram da je sada ova generacija također dužna, učiniti sve da i dalje opstanemo u svojoj domovini“, rekao je biskup te dodao kako je njegova obveza, kao i obveza Biskupije, da se brine za vjernike, te da čini sve što može kako bi pomogao posebno mladima. Na kraju, biskup je zahvalio svim prijateljima Zaklade što financijski, moralno i svojim autoritetom podupiru njezin rad.


O dvom događaju izvjesti li su i drugi portali:

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/sisacki-biskup-u-drustvu-zeljke-markic-i-haskog-osudenika-za-ratne-zlocine-kordica-odlazak-nasih-mladih-zlocin-je-koji-se-cini-nasem-narodu/5343383/

http://direktno.hr/en/2014/domovina/69459/Biskup-Ko%C5%A1i%C4%87-stipendistima-Ako-i-odete-iz-Hrvatske—vratite-se!.htm

http://narod.hr/hrvatska/biskupijska-zaklada-fra-bonifacije-ivan-pavletic-sisku-dodijelila-95-stipendija

Zapravo je naslov iz Jutarnjeg lista meni obilježio samo predstavljanje. Naime, urednici svoje čitatelje velikim slovima upozoravaju:

SISAČKI BISKUP U DRUŠTVU ŽELJKE MARKIĆ I HAŠKOG OSUĐENIKA ZA RATNE ZLOČINE KORDIĆA

Jutarnji list mora i danas pokazati svoj sluganski odnos premna Srbiji, moraju pokazati da su i dalje srpske sluge. Još ih Vulin nije upozorio kako treba nastaviti s „fašizacijom“ Hrvatske i napadati sve što rade HOS-ovci jer je poznato kako su se u ratu srpko-crnogorski agresori bojali od samih oznaka HOS-a:

http://narod.hr/hrvatska/srbijanski-ministar-vulin-ponovno-napada-hrvatsku-pozivam-eu-da-reagira-bujanja-fasizma-hrvatskoj

Zato su u Yutarnjem, pardon Jutarnjem slijedili ono što im je sugerirao efendija Cerić. A u Sisku to je mogao biti samo čovjek za koga sam svojevremeno rekao kako su mu u Haagu jedino dokazali da je Hrvat. I to izuzetan Hrvat – Dario Kordić. Znaju u Jutarnjem da je Kordiću sudilo na osnovu lažnih dokumenata koja su im dostavili iz Hrvatske. Ali, zar nije laž najviše pomogla Srbima u njihovoj povijesti. Dakle, nema tu dvojbe – ipak se treba dokazati gatzdama zar ne?

Kao da sam znao prije polaska za Sisak napisao sam komentar Cerićeva pamfleta upučenog Predsjednici RH:

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/akademik-pecaric-porucuje-kako-od-nekog-naroda-napraviti-neprijatelja-spasi-ga-od-genocida-979387

https://kamenjar.com/nekog-naroda-napraviti-neprijatelja-spasi-ga-genocida/

http://glasbrotnja.net/nekog-naroda-napraviti-neprijatelja-spasi-ga-genocida/

http://enovosti.ba/akademik-josip-pecaric-kako-od-nekog-naroda-napraviti-neprijatelja-spasi-ga-od-genocida-vijest/1608863

Koliko je naslov moga teksta dobro pogođen i kolika nezahvalnost zbog spašavanja od genocida prema RH pokazuje i reagiranje jednog njihovog voditelja:

http://narod.hr/hrvatska/video-voditelj-iz-bih-seksisticki-prozvao-predsjednicu-drugarice-kolinda-tumacenja-vjera-vam-banalna-vi-ste-gospoda-fatalna

 Zapravo, moj tekst je napisan kao odgovor na jedan e-mail Uredništva portala „Hrvatsko nebo“ pa ga je taj portal prvi i objavio i to prije odlaska za Sisak. Dapače, uz tekst su dali i svoj komentar:

Hrvatsko Nebo

A što komentirati, poštovani Josipe Pečariću!! Za naše prilike, rekli ste gotovo sve. Pitanje je kome? Javnost u Republici Hrvatskoj nije ni površno upoznata, ali (istini za volju, ni zainteresirana) s procesom mirnodopskog democida koji se odvija u susjednoj BiH. Nakon potpisa Daytonskog sporazuma, koji je unjesto nas (Hrvata u BiH) “aranžirala” diplomacija RH na čelu s Matom Granićem, a potpisao Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, u svojstvu zarobljenika u zračnoj bazi Wright Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, Hrvatski narod u BiH je podlim, puzajućim promjenama Ustava BiH, (Aneks 4 DS), dekonstituiran, korak po korak. 83 puta je Visoki Predstavnik intervenirao u Ustav, na način da je potpuno nelegalno, s legitimitetom neviđenih prijetnji veleposlanstva SAD u Sarajevu, izravnim, brutalnim prijetnjama Wesleya Clarka (jenom prigodom sam bio i nazočan) ili primjenom gole vojne sile, proveden prijenos ovlasti s Federacije Bih na “središnjnhu državu” i svakom tom, nasilnom, nedemokratskom, u biti zločinačkom promjenom, Hrvatski narod u BiH, gubio dio svoje konstitutivnosti. Svjedok sam i sudionik događaja, i mogu posvjedočiti što se i kako događalo. Iz prve ruke. Uspješno smo se odupirali sve do kraja 1999.godine. No, 2000.godine dolazi do tragedije za Hrvate općenito a za Hrvatski narod u BiH ona poprima katastrofalne razmjere. Isluženi špijun s pacifika, Robert L. Barry, u svojstvu voditelja Misije OESS-a u BiH, koja je zadužena za provedbu Aneksa 3 DS – Sporazum o izborima), uz odobravanje Vlade RH i svesrdnu pomoć, po izravnom egzekutoru Toninu Piculi, tadašnjem MVP u Vladi Ivice Račana, provode brutalnu, do tada neviđenu egzekuciju svih kolektivnih prava i sloboda Hrvatskog naroda u BiH. Ako se netko pokušao suprotstaviti, bio je smijenjen, a vojne snage SFOR-a su brutalno “asistirale” ako bi to procjebnio Visoki Predstavnik, Robert L. Barry ili veleposlanik SAD. Btrutalne vojne akcije su poduzimane i bez povoda, tijekom “rutinskih kontrola” (upadi u zapovjedništva HVO-a, ustanove poput SNS -službe nacionalne sigurnosti, vezanje i zlostavljanje službujućih časnika, lomljenje ruku i nogu, otimanje dokumentacije i informatičke opreme). O donošenju “Privremenih izbornih pravila” od strane Roberta L. Barrya uz svesrdnu pomoć Tonina Picule, posljedicama koje je to imalo na prava i položaj Hrvata u BiH ne vrijedi ni govoriti. Kao dokaz, posjedujem dio prijepiske između REpberta L. Barya i Tonina Picule, iz kojega se jasnbo vidi što Barry zahtjeva i na što Picula pristaje. Volio bih kada bi o tome progovorio i prof. Zdravko Tomac, koji je bio član vanjskopolitičkog savjeta MVP (imam u posjedu zapisnik sa sastanka povodom zahtjeva Roberta L. Barrya prema MVP). Sve ove “pogodnosti” i “darove”, bošnjačka politika je beskrupulozno i šovinistički koristila, uz otvorenu potporu veleposlanstva SAD i sramotnu šutnju. a nerijetko i otvoreno odobravanje, Vlade RH a poglavito Predsjednika RH Stjepana Mesića u dva mandata.

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/12/03/akademik-josip-pecaric-efendiji-cericu-kako-od-nekog-naroda-napraviti-neprijatelja-spasi-ga-od-genocida/

Da, sluganska politika u RH itekako je bila na djelu od 2000. Što se medija u RH tiče, ovo što danas vidimo u ovakovom reagiranju Jutarnjeg bilo je i prije dolaska jugo-komunista na vlast.

To se može iščitati iz teksta Marka Ljubića:

http://narod.hr/hrvatska/marko-ljubic-kad-efendiji-cericu-izbije-brada-dobijemo-pismo-komsinici-kolindi

Ljubić je također trebao ići u Sisak, ali je zbog pisanja tog teksta ostao doma. On veliki dio tog teksta posvećuje zločinima u Ahmićima i Trusini:

„…potpuno prešućeno u hrvatskom medijskom prostoru, objavili stenogram iz štaba Armije BiH. To je razgovor između zapovjednika Armije BiH, u jutro 16. travnja 1993. godine iznad Trusine, koji svoga višega zapovjednika uoči udara na Trusinu pita: „Jesu li ustaše upale u Ahmiće, dokle ćemo čekati“?

General Praljak je svojevremeno upozorio kako je na pitanje koliko je puta HTV u svojim emisijama spomenuo Ahmiće, a koliko Trusinu, Praljak je dobio odgovor:

AHMIĆE 998 puta, a TRUSINU 2 puta.

Efendijino pismo je komentirao na svom Facebooku i prof. dr. sc. Slaven Letica:

Zanimljivo je, ali i zabrinjavajuće, što spomenuti pisci javnih pisama KGK ne spominju ČINJENICE koje su i njima i europskoj i zapadnoj javnosti i “tajnosti” predobro poznate: da u BiH djeluju tajni i javni centri za novačenje ratnika Islamske države, da u toj zemlji teče proces “druge islamizacije/sunitizacije” iza kojeg stoje Turska, Iran i Saudijska Arabija, da se specifični, jedinstveni, bosansko-hercegovački svjetovni i crkveni islam pokušava kapilarno zamijeniti onim koji se prakticira u Iranu i Saudijskoj Arabiji itd.”.

https://kamenjar.com/pisci-pisama-predsjednici-hrvatske-ne-spominju-da-u-bih-djeluju-centri-za-novacenje-ratnika-isil-a/

Sve to ne zanima Jutarnji. Njima je važnije optuživati i pisati na ovaj način o hrvatskoj veličini kakav je Kordić, vjerujući da su time diskreditirali i biskupa Košića i g. Željku Markić.

Zapravo o medijima je govorio i naš biskup. Upozorio je kako je prošle godine dodjeli stipendija nazočila i predsjednica RH, kako je snimalo puno televizija, bilo nazočno puno novinar, ali ni na tim televizijama niti u novinama nije bilo ni riječi o tom događaju.

Ja sam ponovno govorio o četiri stupa moje Hrvatske kako ih je svojevremeno definirao dr.sc.Marko Tokić, profesor hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, predsjednik Hrvatske Samouprave u BiH, politički analitičar i kolumnist portala “Voice From Croatia”. Zapravo ta četiri stupa predstavljaju četiri skupine ljudi koje su svojim djelovanjem posebno zaslužne za postojanje današnje Hrvatske, a ne čelu su im oni koje mrzitelji hrvatskog naroda i RH najviše napadaju: dr. Franjo Tuđman, Dario Kordić, Marko Perković Thompson i biskup dr. sc. Vlado Košić.

Košić i Kordić su bili tamo. Kordić je oduševio sve nazočne, a Thompson je svojim dobrotvornim koncertom u Sisku  11. 06. 2016. itekako zaslužan što je ove godine bilo toliko stipendija!

 Josip Pečarić/ Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Gvatemala druga zemlja s veleposlanstvom u Jeruzalemu

Objavljeno

na

Objavio

Gvatemala je druga zemlja koja je svoje veleposlanstvo u Izraelu preselila u Jeruzalem, dva dana pošto su to učinile Sjedinjene Države što je izazvalo gnjev Palestinaca i kritike međunarodne zajednice.

Na otvorenju veleposlanstva u srijedu u Jeruzalemu bili su gvatemalski predsjednik Jimmy Morales i izraelski premijer Benjamin Netanyahu.

“Nije slučajno da Gvatemala otvara veleposlanstvo u Jeruzalemu među prvima. Uvijek ste bili među prvima. Bili ste druga zemlja koja je priznala Izrael”, kazao je Netanyahu Moralesu.

Gvatemalski predsjednik rekao je da njegova zemlju, Izrael i SAD “dijele prijateljstvo, hrabrost i odanost”.

Gvatemala je bila jedna od rijetkih zemalja koja je podržala odluku američkog predsjednika Donalda Trumpa da prizna Jeruzalem kao izraelski glavni grad.

Paragvaj bi trebao biti treća zemlja koja će iz Tel Aviva preseliti veleposlanstvo u Jeruzalem, do konca mjeseca.

Izraelski vojnici usmrtili su na desetke palestinskih prosvjednika na granici s Gazom nakon što je otvorenje američkog veleposlanstva u Jeruzalemu napetosti na Bliskom istoku dovelo do točke ključanja.

“Gvatemalska vlada odabrala je biti na pogrešnoj strani povijesti, na strani kršenja međunarodnih zakona i ljudskih prava”, kazao je palestinski dužnosnik Saeb Erekat.

Trumpova odluka da nakon više desetljeća promijeni američki stav prema Jeruzalemu uznemirila je i arapski svijet i američke zapadne saveznike.

Status Jeruzalema najspornije je pitanje u izraelsko-palestinskom prijeporu i glavna prepreka mirovnom sporazumu. Obje strane ga žele za svoj glavni grad, Izrael u cijelosti, a Palestinci njegov istočni dio.

Većina svjetskih zemalja ne priznaje izraelski suverenitet nad cijelim Jeruzalemom i želi da se njegov status riješi mirovnim pregovorima. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Hrvati na Himalaji: Tata je sa sinovima osvojio nepalski vrh!

Objavljeno

na

Objavio

Planinarska ekspedicija u kojoj su sudjelovala tri Štefaneka, tata Željko (66) te sinovi Janko (38) i Blaž (36) iz Zagreba, u nedjelju je osvojila himalajski vrh Island Peak u Nepalu na 6200 metara.

Oni su cilj dostigli u 10 sati po lokalnom vremenu, oko 14 sati po našem vremenu.

– Do vrha im je trebalo osam sati od baznoga kampa, od kojeg su krenuli u nedjelju – rekla je Nada Škunca iz planinarskog društva KBC Maksimir.

Trojac je iz Zagreba krenuo 26. travnja i vratit će se nakon nepunih mjesec dana planinarenja po najvišem lancun svijeta.

– Tu su bile bitne pripreme. Na Himalaju su se morali penjati postupno. Prvo su s 3400 metara krenuli na visinu od 4300, pa potom na 4800 metara. Zatim su se morali spuštati, jedan dan su išli gore a jedan dan dolje kako bi se aklimatizirali – govori Nada.

Uspon je posljednjih pola kilometra vrlo zahtjevan. Morali su imati automatske dereze, krampove na čizmama, i tri sherpasa, a temperatura je, kaže Nada, ledenjak. Nakon osvojenog vrha, u nedjelju su se vratili u bazni kamp, koji je na 3950 metara, pa će se sljedećih dana spuštati na 3400, pa na 2800 metara i tako do kraja.

– Djeca su već od trbuha planinarila, potom sam ih nosila na planinarenje u klokanici, a sa 6 i 5 godina su prehodali cijeli Velebit i već su sudjelovali na utrkama – rekla nam je Vesnica Sučić, Željkova supruga te Jankova i Blaževa majka. Ona je supruga upoznala u izviđačima u ranoj mladosti, a u braku su 41 godinu. Cijela je obitelj posvećena planinarenju, a skupa su imali nekoliko velikih pohoda.

– Kilimandžaro smo svi četvero osvojili 1998. S nama je tad išla i obitelj Brečak, a iako je rijetkost da svi članovi osvoje vrh, mi smo tad svi došli do kraja. Nije bilo lako, ali smo se pripremili. Tad smo vidjeli i jednu Izraelku koja je u štiklama došla do vrha. One punije pete, ali opet su to štikle – smijala se Vesnica.

U istom su sastavu 2002. osvojili Mont Blanc. On, kaže, nije toliko visok, ali je vrlo opasan. Obitelj je obišla sve planine u Hrvatskoj i Sloveniji te većinu u BiH i Crnoj Gori.

– Najteže je bilo kad smo išli na Concavo u Kolumbiji. Falio nam je jedan dan da ga osvojimo, bile su oluje i dvoje je ljudi poginulo, a nije bilo više vremena da se ostaje tamo i morali smo se vratiti – kaže Vesnica. Dodaje da se za momke ne brine jer su se pripremili, ali ipak jedva čeka da ih vidi, prenosi 24sata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati