Pratite nas

Događaji

STUPOVI MOJE HRVATSKE U SISKU

Objavljeno

na

Devedeset i pet ovogodišnjih stipendista Biskupijske zaklade „Fra Bonifacije Ivan Pavletić“ svečano je primilo u subotu 3. prosinca, na tradicionalnom susretu prijatelja i stipendista Zaklade, ugovore o stipendiranju. Uručio im ih je sisački biskup Vlado Košić, a uz biskupa na susretu su nazočili i ravnatelj Zaklade dr. Domagoj Mosler, predsjednik Upravnog vijeća Zaklade preč. Tugomil Radiček te prijatelji zaklade: mons. Marko Cvitkušić, europarlamentarka Marijana Petir, akademik Josip Pečarić, Dario i Venera Kordić, Davor Vrbanek, Tomislav i Linda Kršnjavi, Željka i Tihomir Markić i Ivana Vujić.

Na početku sve okupljene je pozdravila stipendistica Marija Mitar. Ona je bila i voditelj ove svečanosti, U nastavku okupljene je pozdravio i ravnatelj dr. Mosler koji je istaknuo kako je ovo šesta godina djelovanja Zaklade: „Ove godine najviše vas je do sada, devedeset i pet studenata stipendista, a počeli smo sa tridesetak. Potom su se studentima obratili: Željka Markić, akademik Josip Pečarić, Dario Kordić, Tomislav Kršnjavi i Marijana Petir.

Stipendistima se obratio i biskup Košić istaknuvši svoju veliku želju da nakon studija svi oni ostanu živjeti i raditi u Hrvatskoj. „Nadam se da će se, kada vi završite svoj studij, situacija u našem društvu popraviti jer ako svi pobjegnemo iz Hrvatske, što će biti od naše zemlje. Želio bih da vi ovo shvatite kao preporuku da svoje znanje i umješnost upotrijebite u Hrvatskoj, da doprinesete napretku našeg hrvatskog društva. Stvarno mi se čini da je taj odlazak naših mladih zločin koji netko čini našem narodu jer to nije dobro, i mi u javnosti premalo o tome govorimo. Kada gledam naše teškoće, ratna stradanja kada nije bilo lako opstati i održati se, a ipak smo tada ostali, nismo pobjegli nego smo se borili, smatram da je sada ova generacija također dužna, učiniti sve da i dalje opstanemo u svojoj domovini“, rekao je biskup te dodao kako je njegova obveza, kao i obveza Biskupije, da se brine za vjernike, te da čini sve što može kako bi pomogao posebno mladima. Na kraju, biskup je zahvalio svim prijateljima Zaklade što financijski, moralno i svojim autoritetom podupiru njezin rad.


O dvom događaju izvjesti li su i drugi portali:

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/sisacki-biskup-u-drustvu-zeljke-markic-i-haskog-osudenika-za-ratne-zlocine-kordica-odlazak-nasih-mladih-zlocin-je-koji-se-cini-nasem-narodu/5343383/

http://direktno.hr/en/2014/domovina/69459/Biskup-Ko%C5%A1i%C4%87-stipendistima-Ako-i-odete-iz-Hrvatske—vratite-se!.htm

http://narod.hr/hrvatska/biskupijska-zaklada-fra-bonifacije-ivan-pavletic-sisku-dodijelila-95-stipendija

Zapravo je naslov iz Jutarnjeg lista meni obilježio samo predstavljanje. Naime, urednici svoje čitatelje velikim slovima upozoravaju:

SISAČKI BISKUP U DRUŠTVU ŽELJKE MARKIĆ I HAŠKOG OSUĐENIKA ZA RATNE ZLOČINE KORDIĆA

Jutarnji list mora i danas pokazati svoj sluganski odnos premna Srbiji, moraju pokazati da su i dalje srpske sluge. Još ih Vulin nije upozorio kako treba nastaviti s „fašizacijom“ Hrvatske i napadati sve što rade HOS-ovci jer je poznato kako su se u ratu srpko-crnogorski agresori bojali od samih oznaka HOS-a:

http://narod.hr/hrvatska/srbijanski-ministar-vulin-ponovno-napada-hrvatsku-pozivam-eu-da-reagira-bujanja-fasizma-hrvatskoj

Zato su u Yutarnjem, pardon Jutarnjem slijedili ono što im je sugerirao efendija Cerić. A u Sisku to je mogao biti samo čovjek za koga sam svojevremeno rekao kako su mu u Haagu jedino dokazali da je Hrvat. I to izuzetan Hrvat – Dario Kordić. Znaju u Jutarnjem da je Kordiću sudilo na osnovu lažnih dokumenata koja su im dostavili iz Hrvatske. Ali, zar nije laž najviše pomogla Srbima u njihovoj povijesti. Dakle, nema tu dvojbe – ipak se treba dokazati gatzdama zar ne?

Kao da sam znao prije polaska za Sisak napisao sam komentar Cerićeva pamfleta upučenog Predsjednici RH:

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/akademik-pecaric-porucuje-kako-od-nekog-naroda-napraviti-neprijatelja-spasi-ga-od-genocida-979387

https://kamenjar.com/nekog-naroda-napraviti-neprijatelja-spasi-ga-genocida/

http://glasbrotnja.net/nekog-naroda-napraviti-neprijatelja-spasi-ga-genocida/

http://enovosti.ba/akademik-josip-pecaric-kako-od-nekog-naroda-napraviti-neprijatelja-spasi-ga-od-genocida-vijest/1608863

Koliko je naslov moga teksta dobro pogođen i kolika nezahvalnost zbog spašavanja od genocida prema RH pokazuje i reagiranje jednog njihovog voditelja:

http://narod.hr/hrvatska/video-voditelj-iz-bih-seksisticki-prozvao-predsjednicu-drugarice-kolinda-tumacenja-vjera-vam-banalna-vi-ste-gospoda-fatalna

 Zapravo, moj tekst je napisan kao odgovor na jedan e-mail Uredništva portala „Hrvatsko nebo“ pa ga je taj portal prvi i objavio i to prije odlaska za Sisak. Dapače, uz tekst su dali i svoj komentar:

Hrvatsko Nebo

A što komentirati, poštovani Josipe Pečariću!! Za naše prilike, rekli ste gotovo sve. Pitanje je kome? Javnost u Republici Hrvatskoj nije ni površno upoznata, ali (istini za volju, ni zainteresirana) s procesom mirnodopskog democida koji se odvija u susjednoj BiH. Nakon potpisa Daytonskog sporazuma, koji je unjesto nas (Hrvata u BiH) “aranžirala” diplomacija RH na čelu s Matom Granićem, a potpisao Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, u svojstvu zarobljenika u zračnoj bazi Wright Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, Hrvatski narod u BiH je podlim, puzajućim promjenama Ustava BiH, (Aneks 4 DS), dekonstituiran, korak po korak. 83 puta je Visoki Predstavnik intervenirao u Ustav, na način da je potpuno nelegalno, s legitimitetom neviđenih prijetnji veleposlanstva SAD u Sarajevu, izravnim, brutalnim prijetnjama Wesleya Clarka (jenom prigodom sam bio i nazočan) ili primjenom gole vojne sile, proveden prijenos ovlasti s Federacije Bih na “središnjnhu državu” i svakom tom, nasilnom, nedemokratskom, u biti zločinačkom promjenom, Hrvatski narod u BiH, gubio dio svoje konstitutivnosti. Svjedok sam i sudionik događaja, i mogu posvjedočiti što se i kako događalo. Iz prve ruke. Uspješno smo se odupirali sve do kraja 1999.godine. No, 2000.godine dolazi do tragedije za Hrvate općenito a za Hrvatski narod u BiH ona poprima katastrofalne razmjere. Isluženi špijun s pacifika, Robert L. Barry, u svojstvu voditelja Misije OESS-a u BiH, koja je zadužena za provedbu Aneksa 3 DS – Sporazum o izborima), uz odobravanje Vlade RH i svesrdnu pomoć, po izravnom egzekutoru Toninu Piculi, tadašnjem MVP u Vladi Ivice Račana, provode brutalnu, do tada neviđenu egzekuciju svih kolektivnih prava i sloboda Hrvatskog naroda u BiH. Ako se netko pokušao suprotstaviti, bio je smijenjen, a vojne snage SFOR-a su brutalno “asistirale” ako bi to procjebnio Visoki Predstavnik, Robert L. Barry ili veleposlanik SAD. Btrutalne vojne akcije su poduzimane i bez povoda, tijekom “rutinskih kontrola” (upadi u zapovjedništva HVO-a, ustanove poput SNS -službe nacionalne sigurnosti, vezanje i zlostavljanje službujućih časnika, lomljenje ruku i nogu, otimanje dokumentacije i informatičke opreme). O donošenju “Privremenih izbornih pravila” od strane Roberta L. Barrya uz svesrdnu pomoć Tonina Picule, posljedicama koje je to imalo na prava i položaj Hrvata u BiH ne vrijedi ni govoriti. Kao dokaz, posjedujem dio prijepiske između REpberta L. Barya i Tonina Picule, iz kojega se jasnbo vidi što Barry zahtjeva i na što Picula pristaje. Volio bih kada bi o tome progovorio i prof. Zdravko Tomac, koji je bio član vanjskopolitičkog savjeta MVP (imam u posjedu zapisnik sa sastanka povodom zahtjeva Roberta L. Barrya prema MVP). Sve ove “pogodnosti” i “darove”, bošnjačka politika je beskrupulozno i šovinistički koristila, uz otvorenu potporu veleposlanstva SAD i sramotnu šutnju. a nerijetko i otvoreno odobravanje, Vlade RH a poglavito Predsjednika RH Stjepana Mesića u dva mandata.

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/12/03/akademik-josip-pecaric-efendiji-cericu-kako-od-nekog-naroda-napraviti-neprijatelja-spasi-ga-od-genocida/

Da, sluganska politika u RH itekako je bila na djelu od 2000. Što se medija u RH tiče, ovo što danas vidimo u ovakovom reagiranju Jutarnjeg bilo je i prije dolaska jugo-komunista na vlast.

To se može iščitati iz teksta Marka Ljubića:

http://narod.hr/hrvatska/marko-ljubic-kad-efendiji-cericu-izbije-brada-dobijemo-pismo-komsinici-kolindi

Ljubić je također trebao ići u Sisak, ali je zbog pisanja tog teksta ostao doma. On veliki dio tog teksta posvećuje zločinima u Ahmićima i Trusini:

„…potpuno prešućeno u hrvatskom medijskom prostoru, objavili stenogram iz štaba Armije BiH. To je razgovor između zapovjednika Armije BiH, u jutro 16. travnja 1993. godine iznad Trusine, koji svoga višega zapovjednika uoči udara na Trusinu pita: „Jesu li ustaše upale u Ahmiće, dokle ćemo čekati“?

General Praljak je svojevremeno upozorio kako je na pitanje koliko je puta HTV u svojim emisijama spomenuo Ahmiće, a koliko Trusinu, Praljak je dobio odgovor:

AHMIĆE 998 puta, a TRUSINU 2 puta.

Efendijino pismo je komentirao na svom Facebooku i prof. dr. sc. Slaven Letica:

Zanimljivo je, ali i zabrinjavajuće, što spomenuti pisci javnih pisama KGK ne spominju ČINJENICE koje su i njima i europskoj i zapadnoj javnosti i “tajnosti” predobro poznate: da u BiH djeluju tajni i javni centri za novačenje ratnika Islamske države, da u toj zemlji teče proces “druge islamizacije/sunitizacije” iza kojeg stoje Turska, Iran i Saudijska Arabija, da se specifični, jedinstveni, bosansko-hercegovački svjetovni i crkveni islam pokušava kapilarno zamijeniti onim koji se prakticira u Iranu i Saudijskoj Arabiji itd.”.

https://kamenjar.com/pisci-pisama-predsjednici-hrvatske-ne-spominju-da-u-bih-djeluju-centri-za-novacenje-ratnika-isil-a/

Sve to ne zanima Jutarnji. Njima je važnije optuživati i pisati na ovaj način o hrvatskoj veličini kakav je Kordić, vjerujući da su time diskreditirali i biskupa Košića i g. Željku Markić.

Zapravo o medijima je govorio i naš biskup. Upozorio je kako je prošle godine dodjeli stipendija nazočila i predsjednica RH, kako je snimalo puno televizija, bilo nazočno puno novinar, ali ni na tim televizijama niti u novinama nije bilo ni riječi o tom događaju.

Ja sam ponovno govorio o četiri stupa moje Hrvatske kako ih je svojevremeno definirao dr.sc.Marko Tokić, profesor hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, predsjednik Hrvatske Samouprave u BiH, politički analitičar i kolumnist portala “Voice From Croatia”. Zapravo ta četiri stupa predstavljaju četiri skupine ljudi koje su svojim djelovanjem posebno zaslužne za postojanje današnje Hrvatske, a ne čelu su im oni koje mrzitelji hrvatskog naroda i RH najviše napadaju: dr. Franjo Tuđman, Dario Kordić, Marko Perković Thompson i biskup dr. sc. Vlado Košić.

Košić i Kordić su bili tamo. Kordić je oduševio sve nazočne, a Thompson je svojim dobrotvornim koncertom u Sisku  11. 06. 2016. itekako zaslužan što je ove godine bilo toliko stipendija!

 Josip Pečarić/ Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U Donjoj Blatnici održane ‘Blatničke note dobrote’

Objavljeno

na

Objavio

vecernji.ba

„Blatničke note dobrote 2018“ održane su sinoć, kao i ranijih godina pod visokim pokroviteljstvom i uz nazočnost hrvatskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ-a BiH dr. Dragana Čovića.

Osim dobre zabave i druženja uz pjesmu, ovaj koncert, kao i svi dosadašnji, bio je humanitarnog karaktera, te su u Donju Blatnicu privukle niz uglednika iz društvenog, političkog, crkvenog, kulturnog i javnog života iz cijele BiH i RH.

Uz druženje i pjesmu, „Blatničke note dobrote 2018“ imale su i humanitarno obilježje jer je novac prikupljen od prodaje ulaznica i donacija namijenjen za pomoć udrugama i ustanovama koje skrbe o djeci, za pomoć u liječenju oboljelih, gradnju sakralnih objekata te za slične projekte u Hercegovini.

Ove godine, pomoći će radu humanitarne udruge “Vedri osmijeh” iz Mostara, koja skrbi o djeci s posebnim potrebama, Humanitarnoj udruzi fra Didaka Buntića iz Čerina, koja pomaže bolesnicima s područja Hercegovine, a dio sredstava planirano je izdvojiti za uređenje crkve sv. Franje u Blatnici te za izgradnju nove župne crkve u Čitluk.

Humanitarni projekt u Blatnici podržao je i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, koji se rado odazvao pozivu organizatora.

Osim glavnog organizatora Mate Bulića, večeras su nastupili i Ivan Zak, Mladen Grdović, Opća Opasnost, Mia Dimšić, Grupa Vigor, Šima Jovanovac & Fijaker, Dalmatino, Ivana Marić, dr. Mića Pehar, Jozo Vučić, Zoran Begić, Pero Gudelj & prijatelji, Ante Matić, Robert Čolina, Dragan Bukmir, Mate Bulić te brojni gosti iznenađenja.

„Blatničke note dobrote“ i ove godine sigurno su najveći glazbeni događaj, koji je po tradiciji na jednom mjestu okupio tisuće posjetitelje iz cijele Bosne i Hercegovine, Hrvatske i dijaspore, koji su večerašnjim druženjem iskazali domoljublje i zajedništvo. (vecernji.ba)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Gibonni: Kapetane, sve je kako triba

Objavljeno

na

Objavio

Zavšila je komemoracija glazbenoj legendi u splitskom HNK na kojoj su okupili članovi obitelji, državni vrh, kolege i prijatelji pokojnog splitskog pjevača.

Na kraju komemoracije cijela je dvorana zapjevala Oliverov hit “Vjeruj u ljubav”.

Dan je nacionalne sućuti zbog smrti Olivera Dragojevića. Split i cijela Hrvatska opraštaju se od njega. U Staroj gradskoj vijećnici otvorena je knjiga žalosti. Komemoracija u njegovu čast održana je u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu. Uz obitelj i prijatelje ondje je bio i državni vrh.

Na komemoraciji je govorio Zlatan Stipišić Gibonni, Oliverov veliki prijatelj. “Kapetane, sve je kako triba”, poručio mu je.

“Dragi prijatelji, ima jedna slika od prije dvije godine.. Zima, Oliverova kuća. Prva vrata, prvi susjed je ribarnica. S druge strane jedna konoba, zove se Ribar. I ništa prirodnije nego tu gdje mu je mjesto. I gledam ga kako se veže, zima strašna, škura bura. Veže se i on i sinovi. Ukočeni, smrzuti, on s onom kapom ide i nosi kesu s ribom što su uhvatili i to je ta slika koju sam želio podijeli s vama”, rekao je Gibonni, veliki prijatelj Olivera Dragojevića na kommoraciji danas održanoj u splitskom HNK.

“Na toj slici je sve. Njegovo rodno mjesto, njegova kuća, njegova familija, njegovo more.Gdje je tu muzika?” pita se i nastavlja “slika je puna muzike. I tu su i galeb i ja i Stine i Nocturno i Iza škura i Cesarica i Moj lipi anđele. To je Oliver. Najslavniji, najveći, preko mola ide smrznut. ”

Ispričao je jednu priču koju je čuo od jednog prijatelja o Oliveru, koju će, kaže pamtiti do kraja života.

“Kad je Oliveru pozlilo prije deset godina, kad je upao u more pa je uspjelo to završit na najbolji mogući način. Vdijeli su ga negdje u avionu iz Splita za Zagreb i onda ga je on napao “Olivere što nam radiš, čuvaj se, što ćemo bez tebe”. I cijeli se onda avion digao i napali su ga “čuvaj se, pazi što nam radiš”. I onda je jedan čovjek rekao “Olivere čuvaj se, jer ako nam odeš ti i užga nam se Marjan onda smo propali”.

“Meni je ova vijest bila kao da se užga Marjan” – rekao je.

“Rekao je da je on na svome brodu i kapetan i sluga” prisjeća se Gibonni. Mislio je na svoj brod Marko, objašnjava. “Ali svi koji smo mu prijatelji znamo da je to istina u svim drugim segmentima života. I u njegovoj muzici i kakav je bio u društvu. Prvi, a za sebe uvijek zadnji”.

“Želija bi reći svome kapetanu da je sve kako triba i da je svo ovo more samo za te” – kroz suze je rekao Gibonni.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari