Pratite nas

BiH

Stvari zbog kojih se nikada ne trebate ispričavati

Objavljeno

na

Kažu da prava snaga čovjeka ne leži u njegovim šakama ili grubim riječima već u hrabrosti da prizna svoju pogrešku i ispriča se na učinjenome. Reći ‘žao mi je’ nije uvijek jednostavno i teško nam prelazi preko usta, mada bi trebalo. Ako smo, na primjer, povrijedili prijatelja time što smo iznevjerili dogovor s njime, naša je moralna dužnost ispričati se. No ponekad ljudi, u silnoj želji za korektnim postupanjem i vođeni osobnom nesigurnošću, odlaze u drugu krajnost pokušavajući se opravdati za stvari gdje opravdavanje nije potrebno. Evo za što se nikada nikome ne treba ispričavati.

Za svoj odabir partnera
Da, vaša mama možda misli da on nije dobar izbor za vas jer je htjela da se udate za onog dobrog – i tako dosadnog – dečka iz susjedstva kojeg znate još iz djetinjstva. Tata ga mrzi jer je na drugoj strani političkog spektra, a frendice su šokirane vašom vezom jer znaju da nikada niste padali na takve frajere. U redu, ako vam baš svi vrište da on nije ona pravi možda bi trebali razmisliti da se slučajno ne ponašati poput Muje koji vozi autoputom i govori Fati na mobitel kako svi osim njega voze u suprotnom smjeru. No u konačnici, izbor vašeg partnera vaša je osobna stvar i za njega samo vi snosite odgovornost. Možda će jednog dana taj izbor ispasti pogrešan no tu grešku morate sami uvidjeti. Partnera ne birate da bi udovoljili roditeljima, frendicama ili zajednici, i zato se nikada nemojte ispričavati jer nekoga volite.

Za svoj osobni ukus
Znate li koji su ljudi posebno iritantni? Oni koji će svaki popularan film koji je zaradio velike količine novca na kino blagajnama popljuvati samo kako bi pokazali da ‘oni ne vole komercijalna sranja’, kao i oni koji će na pitanje ‘kakvu glazbu slušaš’ nabrojiti nekakve opskurne bendove za koje nije čulo više od dvadesetoro ljudi da bi ispalo kako oni ‘kuže mjuzu’. Istovremeno će vas gledati s prezirom jer ste priznali da vam je Machete bio zabavan film te da kod kuće volite odvrnuti pop-hitove osamdesetih. Što automatski znači da ste seljačina bez ukusa koja se ne kuži ni u filmove ni u glazbu. Sačuvaj Bože da kažete vam je Marcel Proust dosadan do zla boga i da radije čitate romane Stephena Kinga. Nosite odjeću koju drugi ismijavaju, a vaš dom smatraju oličenjem kiča? U redu, možda ste vi doista osoba s lošim ukusom. Pa što? Barem ste svoji. Glumatati da vam se nešto sviđa kako bi druge uvjerili da imate ukusa i da kužite što je kvaliteta smisleno je otprilike kako i da lav glumi gazelu. Protiv svoje prirode ne možete.

Za to što ste nekome rekli ‘ne’
Reći ‘ne’ zvuči na prvi pogled vrlo jednostavno ali nije. Svatko od nas toliko je puta bio doveden u nezgodan položaj kada se suočio s tuđom zamolbom ili naredbom koja mu se nije svidjela, zbog koje se nije osjećao ugodno, i koja se možda čak protivila njegovoj savjesti ali zbog nelagode ili straha nije mogao reći ne. Ponekad nas, doduše, u tome sprječavaju hijerarhijski odnosi – znate i sami da nije baš mudro odbiti šefa, zar ne? No smijemo li odbiti prijateljicu koja želi da joj čuvamo njenog šarplaninca dok ona mjesec dana boravi na godišnjem odmoru u Australiji? Ako mislimo da tom zadatku nismo dorasli, ne samo što smijemo, već i moramo. Odbili ste frajera koji vas je bario? Vaše pravo. Muško je, preboljet će. Ona vaša nezaposlena rođakinja koja u posljednje tri godine traži posao gledajući meksičke sapunice i motajući rizle dok leži na kauču vas je tražila da joj posudite lovu? Ako imate imalo razuma, reći ćete ne. I ne trebate se ispričavati nikome zbog toga jer ste razumni i imate vlastiti ponos.

Za to što propitujete stvari
Dogme se prihvaćaju bespogovorno – kada to tako ne bi bilo tada to ne bi bile dogme. Najbolji primjer za to su one religiozne bez kojih bi određena religija i sustav vrijednosti koji iz nje proizlazi izgubili svoj smisao. No postoje stvari koje itekako vrijedi propitivati. Budite radoznali, upotrijebite svoj intelekt, a ako vam se nešto učini sumnjivim i nekako osjećate da to ne štima, jasno iskažite sumnju . Ne budite ovca kojoj se nešto može servirati na pladnju i koja će u to vjerovati zato jer piše na naslovnici vodećeg državnog medija. Upotrijebite razum i čvrsto se držite one da ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori. Vjerujte da uvijek možete naučiti više i bolje, učite i na taj način rastite, te nikada nemojte sebi reći: ‘Znam sve’. Kada postavljate pitanje, nikada ga nemojte počinjati s frazom: ‘Oprosti, htio bih pitati…’ Želja za znanjem i pokušaj nalaženja racionalnog rješenja nikada nisu razlog za ispriku.

Za svoje mišljenje
Miroslav Krleža jednom je kazao: ‘Među ljudima smrdi ali je toplo’. Plivati niz struju i pokoravati se mišljenju gomile, razmišljati na mainstream način svakako je ugodna opcija koja nas rješava brige od društvenog izopćenja. Biti prihvaćen od strane većina jamči nam određen komfor i sigurnost, u koju je vrlo lako uljuljkati se. No što kada shvatite da vaše mišljenje odudara od onog gomile? Što kada pomislite da su oni oko vas u krivu, ili da se vaše mišljenje jednostavno ne podudara s njihovim? Izgovorite ga i nemojte se zbog toga ispričavati. Pravo na slobodu izražavanja vlastitog mišljenja jedna je od temeljnih tekovina demokracije i nitko vam je nema pravo oduzeti, a svijet u kojem samo popularna mišljenja prolaze totalitaran je i kao takav nije vrijedan opstanka. Za kazati ono što stvarno mislimo ponekad je potrebna hrabrost, koju valja cijeniti.

FiZZit. net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Novi pravosudni igrokaz u slučaju ‘Šantić’

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Bihaću odbio je prijedlog Tužiteljstva USŽ-a za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću Tigru, Dedi Karabegoviću, Jasmiru Topalu, Enveru Keranoviću i Ramizu Bajramoviću, koji su prije nekoliko dana uhićeni zbog sumnje da su 1995. ubili generala HVO-a Vladu Šantića.

Svakome tko je pratio slučaj nestanka generala HVO-a Vlade Šantića, čije tijelo nikada nije pronađeno, nije teško zaključiti kako je u tom slučaju riječ o igrokazu pravosudnih tijela u USŽ-u kako bi se javnosti prikazalo da se nešto radi, piše Večernji list BiH.

Naime, bez tijela Vlade Šantića nema ni presude, pa je u tom slučaju i ovo treniranje strogoće i gluma pravne države pomalo smiješan čin. Koliko god su se u istrazi o mučkom atentatu na doministra FMUP-a Jozu Leutara događale opstrukcije, gotovo na identičan način to se događalo i prilikom istrage vezane uz ubojstvo generala HVO-a.

Opstruiranje istrage

Podsjećanja radi, u poslijeratnom razdoblju provedeno je nekoliko istraga zbog ubojstva Šantića, no nijedna nije rasvijetlila slučaj do kraja. Federalna uprava policije (FUP) je početkom 2014. godine, a na osnovi izjave zaštićenoga svjedoka koji je tvrdio da se posmrtni ostaci generala Šantića nalaze u bačvi na Grabežu, obnovila je istragu u tom predmetu. Ubrzo su izvršena iskopavanja, pa je na obližnjoj lokaciji pronađena bačva s karboniziranim ostacima jedne osobe.

Ipak, DNK analizom nije se moglo gotovo ništa utvrditi jer su posmrtni ostaci bili previše oštećeni. Iste godine FUP-ovi istražitelji pronašli su tragove Šantićeve krvi kod hotela Sedra, nakon čega je podnesena kaznena prijava protiv Hamdije Abdića i nekoliko njegovih suboraca. Za vlasti u Federaciji, nevladine organizacije, Helsinški odbor te ured Amora Mašovića, taj čovjek kao da nije ni postojao, niti koga uopće zanima što se dogodilo s njim. Osim Šantićeve supruge koja je do sada na sve načine pokušavala doći do njegova tijela kako bi ga na dostojan način pokopala, generala HVO-a nitko drugi nije tražio. Jedino je imala potporu u kardinalu Vinku Puljiću, ali su i njegova nastojanja ostala blokirana.

Dudakovićeva šutnja

Unatoč tome što ga je posljednji vidio, general Armije BiH Atif Dudaković već godinama šuti i niječe bilo kakvu umiješanost u Šantićevu likvidaciju. Podsjećanja radi, tog kobnog dana Šantić se obukao i nakon toga sjeo u Abdićevo vozilo, što je u tom trenutku bila neobična gesta za Šantića. Međutim, Šantićevim vozilom marke Mercedes krenula su dvojica pripadnika HVO-a – Željko Vujić i Radovan Klepić uz koje su sjela i dvojica vojnih policajaca iz 502. brigade Armije BiH.

Vozila su se uputila prema hotelu Sedra u Cazinu. Po dolasku u hotelu ih je dočekao general Atif Dudaković, a dvojica pripadnika HVO-a Vujić i Klepić, nakon što su pred ulazom razoružana, otjerana su iz hotela. Generalu Dudakoviću tom prilikom su pravili društvo stanoviti major Armije BiH Aleksandar Mrenica, Hamdija Abdić te Danijel Zulić, osoba koja je dva dana prije pucala u leđa pripadniku HVO-a u kafiću Flamengo.

Nakon tog susreta generalu HVO-a Vladi Šantiću gubi se svaki trag. Premda je 5. korpus Armije BiH imao kompletnu logističku pomoć iz Hrvatske, 10 posto svih isporuka trebao je dobivati tamošnji HVO. Međutim, general Šantić nikada nije znao koliko je čega stiglo jer kompletan uvid u logistiku imao je samo Atif Dudaković.

 

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

 

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Biskup Komarica: Konstantno ignoriranje zahtjeva katolika da im se omoguće jednakopravnost

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu, 13. prosinca 2017 susrela su se u Banjoj Luci trojica domaćih vjerskih predstavnika pravoslavni banjolučki episkop Gospodin Jefrem, muftija banjolučki dr. Osman efendija Kozlić i biskup banjolučki dr. Franjo Komarica s veleposlanicom SAD u BiH Maureen Elizabeth Cormack.

U dužem otvorenom razgovornu glavna tema je bila mogućnost većeg zajedničkog djelovanja predstavnika tri glavne vjerske zajednice – SPC, Katoličke Crkve i Islamske zajednice – u korist mira i pomirenja u zemlji, te u većem utjecaju na domaće političare oko njihovog zajedničkog djelovanja za dobro svih stanovnika zemlje.

Svaki od trojice vjerskih dužnosnika je iznio svoje viđenje aktualne situacije zajednice vjernika kojoj stoje na čelu, zalaganje u korist mira i pomirenja te mogućnosti i nemogućnosti utjecaja na aktualnu politiku na području svoje kompetencije.

Biskup Komarica je u svojim izlaganjima – između ostalog – podsjetio na zajedničko zauzimanje trojice domaćih vjerskih vođa prije početka rata, tijekom rata u BiH i poslije rata u korist zaštite ljudskih prava, te zajedničkog života u međusobnoj solidarnosti i pomaganju.

Požalio se na podržavanje od strane utjecajnih međunarodnih političara poslijeratnog „kontroliranog kaosa“ i vladavine zakona jačega u zemlji umjesto izgradnje pravne države.

Prigovorio je konstantno ignoriranje – od strane domaćih i međunarodnih političara – brojnih opravdanih zahtjeva domaćih katolika da im se omoguće jednakopravnost i osnovna ljudska prava, kao što su održivi povratak na vlastitu imovinu, izgradnja domova i nužne infrastrukture te izgradnja župne crkve umjesto porušene – kao što je slučaj u općini Drvar.

Naveo je niz projekata koje njegova skoro potpuno iskorijenjena biskupija – tek je oko 5% katolika od predratnog broja nakon 22 godine poslije rata prisutno na području entiteta RS – već godinama nastoji provoditi na socijalnom i odgojno-obrazovnom području u korist istinskog pomirenja i zajedničkog nužnog budućeg života.

Pojasnio je veleposlanici da ona „svaki put kad putuje ovim područjem, a nema pravog puta niti kućā može znati da su tu bila katolička sela, iz kojih su miroljubivi stanovnici nasilno protjerani a nitko od političara i dužnosnika – ni domaćih ni stranih – nije im dostatno omogućio da se ponovno vrate i ostanu živjeti u svom rodnom kraju“.

Zamolio je veleposlanicu Cormack, da preporuči svima trojici „neku učinkovitiju molitvu za političare da im Bog prosvijetli pamet i potakne srce te više ne odbacuju istinu, ne gaze pravdu i ne ismijavaju se pomirenju i trajnom miru među građanima ove zemlje, za koje su odgovorni pred Bogom i pred poviješću“. Sva trojica vjerskih predstavnika su izrazila svoju spremnost da i ubuduće imaju svoje službene predstavnike u Međureligijskom vijeću na području šire banjolučke regije.

Zahvalili su veleposlanici Cormack za organiziranje susreta i otvoreni razgovor. Veleposlanica je obećala da će se pozabaviti s opravdanim pritužbama, prijedlozima, pitanima i zamolbama svojih uvaženih sugovornika, javlja TABB.

 

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari