Pratite nas

Vijesti

Sučeljavanje programima ili izbjegavanje suštinskog pitanja budućnosti

Objavljeno

na

Prošlo je gotovo dva mjeseca od kako je Tomislav Karamarko podnio ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade RH i na mjesto predsjednika HDZ-a. Vrijeme u Hrvatskoj kao da je stalo jer možemo zamijetiti da su medijski linčevi nad određenim političarima sada već bivše “Domoljubne koalicije” postali prošlost. Retorika ili “mi” ili “oni” zamijenjena je obećanjima u okviru gospodarstva, obrazovanja, zdravstva, rada i zapošljavanja, mirovina te socijalne politike.

Pobjedi li na izborima HDZ i njegova opcija, nova Vlada u drugoj godini mandata smanjiti će PDV s 25 na 24%, a do kraja mandata za još jedan postotni bod, na 23%. Također, obećavaju snižavanje opće stope poreza na dobit sa 20% na 18%. Što se poslovanja manjih i srednjih gospodarstvenika tiče, njima će se pomaknuti granica ulaska u krug PDV-a sa 230.000 kn na 300.000 kn prihoda. Kada je riječ o zapošljavanju mladih zaposli li poslodavac mlade zaposlenike (do 30 godina starosti), ne plaća za njih doprinose državi u razdoblju od 5 godina. Osobni odbitak povećava s 2600 na 3700 kuna, što je mjera kojom će doći do trenutačnog porasta primanja zaposlenika.

SDP će, ako osvoji vlast, od 2018. ukinuti obveznu članarinu HGK, a do 2017. očekuju da će nenaplaćeni dugovi pasti za 16 milijardi kuna. Nastavit će se i proces ukidanja i smanjivanja parafiskalnih nameta, a u 2017. i 2018. poduzetnike bi se trebalo rasteretiti davanja u iznosu od 1,1 milijardu kuna. Smanjiti će PDV na hranu. U području obrazovanja SDP u prvom redu planira nastavak Kurikularne reforme na način na koji je započeta. Planiraju podijeliti 22.000 stipendija za djecu iz socijalno-depriviranih obitelji te čvrsto obećaju da se neće smanjivati iznosi sufinanciranja prijevoza za srednjoškolce. Naknadu za stručno osposobljavanje podići s 2400 na više od 3000 kuna mjesečno.

U HDZ-u najavljuju tsunami otvaranja 180.000 tisuća novih radnih mjesta dok su u SDP-u za nijansu skromniji i temelje se na otvaranju 145.000 tisuća novih radnih mjesta. Analizirajući programe dokumenti su dosta dobro napisani, međutim, kao i kod svih gospodarskih programa, uvijek je upitna provedba. Sjetimo se samo famoznog Plana 21 koji u većoj mjeri nije proveden.

U svim istaknutim stavkama unutar programa nitko se ne temelji na borbi protiv korupcije i organiziranog gospodarskog kriminala, jer za naše političare nakon što smo zatvorili poglavlje 23 i ušli  u Europsku uniju riješili smo sve muke po tom pitanju iako svi potencijalni osumnjičenici hodaju po ulicama Lijepe naše, u suštini bave se politikom. Nakon pada Tomislava Karamarka iako pojedinci imaju optužnice, nižu se afere za aferom, sukobi interesa mediji su zaslijepili kao i što je MOST postao kratkovidan kada je riječ o Zoranu Milanoviću, a oko njegova imena vežu se afere od prisluškivanja, bonusi, Costabella, Madison itd.

O terminu lustracije da ne govorimo odlaskom Tomislava Karamarka taj termin propao je u zemlju zajedno sa njegovim odlaskom. Može se još zamijetiti kod pravaša, ali dok su razjedinjeni u dva bloka ponavljati će im se 2011. godina kada su na osnovu 135.000 glasova imali jednog saborskog zastupnika radi nezatomljenih taština. Možda u budućnosti general Željko Glasnović čovjek od dijaloga britka jezika uspije povezati pravašku desnicu ukoliko su točni medijski natpisi da preuzima HSP nakon povlačenja Danijela Srba.

Za primjer možemo uzeti Orbanovu Mađarsku, zemlja koja je poput Grčke ne tako davno bila pred bankrotom, smanjila je i nezaposlenost koja je kada je Orban preuzeo vlast bila veća od 11 posto, a u svibnju 2016. godine pala je po prvi puta u povijesti na 5,8 posto. Raste potrošnja građana, kao i industrijska proizvodnja. Unatoč “diskriminatornoj” politici prema stranim tvrtkama, njemačke automobilske marke otvaraju nove pogone u Mađarskoj, ne gaseći stara, masovni egzodus banaka se nije dogodio, dapače, svi bitni pokazatelji su u plusu. Ne pravimo, dakle, od lustracije sredstvo mračnih ideoloških prepucavanja koja, u konačnici, brane status quo. Lustracija, se, naime, mjeri u eurima, kao neka vrsta “restrukturiranja” u funkciji gospodarskog rasta.

Prema njemačkom tumačenju, lustracija je osiguranje da ista kriminalna organizacija opet ne dođe na vlast. Prvi korak je rasvijetliti što se događalo. Narodu treba pružiti istinu da sam odluči, a ne da nam organi i partijske ćelije iz bivšeg sustava tumače što se dogodilo u povijesti. Drugi korak je otvaranje svih arhiva. Treba vidjeti tko je započeo pretvorbu i privatizaciju, tko je ekonomski uništio  Jugoslaviju, tko je pokrao sav novac i prebacio ga na bankovne račune vani, koje sad drugovi vraćaju kao stranu investiciju.

U Hrvatskoj u tom smislu Berlinski zid još nije pao, jer je jedan od ključnih faktora našeg zaostajanja nastavak principa moralno-političke podobnosti na partitokratski način od demokracije cijepljenih stranaka. Zato nema budućnosti za mladog čovjeka, kojemu je lustracija vjerojatno stran i nejasan pojam, no postat će mu jasniji kada se zapita zašto je on nezaposlen, a njegov vršnjak “tatin sin” pet puta gluplji od njega, pliva u novcu. Oni, mladi i obrazovani, bježe iz Hrvatske i veoma često uspijevaju, a “tatini sinovi” i dalje drmaju od bankarstva, politike, ekonomije, sveučilišta, zapošljavaju po kriterijima starih preživjelih ideoloških čopora presvučenih u hadezeovce,  sdp-eove, liberale, laburiste, narodnjake. Mantraju kako lustracija nije moguća. Time čuvaju vlastiti privilegirani status u društvenoj raspodjeli dobara i statusa. Mentalitet “tatinih sinova”, koji se u nas razvija u lošu beskonačnost, tjera opet, kao u komunizmu, mladež u pečalbu i nikako nije pitanje prošlosti, već vrlo konkretne budućnosti za nadolazeće generacije.

Dokle god se u Hrvatskoj ne provede lustracija i borba sa organiziranim gospodarskim kriminalom i korupcijom imati ćemo da će se Stjepan Mesić kandidirati u svojoj 82 godini na listi za Hrvatski sabor ispred Milanovićeve koalicije, za predsjednike Vlade RH kandidirati će se osobe poput Zorana Milanovića oko koje se nalazi omča oko vrata radi potencijalnih afera i sukoba interesa, da ne govorim o ministrima poput Tihomira Jakovine sa kojim su do zadnjeg trenutka vagali, gradove će nam voditi gradonačelnici sa optužnicama poput Andre Vlahušića i Božidara Kalmete i ovisiti ćemo o njihovoj dobroj volji hoće li se naći na listi za Hrvatski sabor.

Za sada smo mogli vidjeli da je lustraciju uz generala Željka Glasnovića  koji je iz HDZ-a otišao na nezavisnu listu pravaških opcija, i HDZ 1990. i HKDU-Hrast te dio Udruga iz Domovinskog rata na nadolazećim prijevremenim izborima u rujnu jedini imao namjeru provesti Tomislav Karamarko zbog čega je i svrgnut sa čela HDZ-a neviđenim medijskim hajkama otvarajući prostor takozvanoj “Narodnoj koaliciji”, MOST-u uz pomoć starog komunističkog kadra poput Stjepana Mesića i Vladimira Šeksa putem pučista unutar HDZ-a valjajući se u avetima prošlosti i gospodarskom glibu oligarha koji su na sceni, jednako vitalni i bogati kao i prije devedesetih, a Josip Manolić upirati će prstima tko je zao i obrazložiti zašto mora otići osoba poput Tomislava Karamarka iz političkog života dok ga Stjepan Mesić paralelno nazivao hodajućim političkim mrtvacem, a Vladimir Šeks najavljivao kako preslagivanje neće uspjeti ili će dati javnu poruku putem intervju-a kako se Andrej Plenković mora okrenuti prema centru.

Postavlja se retoričko pitanje zar lideri najjače vladajuće i oporbene stranke stvarno misle privući birače na osnovu programskih obećanja pritom zanemarujući suštinsko pitanje budućnosti bez kojeg sve navedeno u programima nije moguće ostvariti?

Prije nego li se odluče dati odgovor javnosti moraju uzeti u obzir da se europski pučani (EPP) zalažu za provođenje lustracije. Zatim  Andrej Plenković trebao bi se odreći HDZ-ova doajena savjetnika iz sjene u liku Vladimira Šeksa, a Zoran Milanović  zahvaliti se posljednjem predsjedniku predsjedništva  SFRJ-a i bivšem predsjedniku RH Stjepanu Mesiću na kandidaturi za Hrvatski sabor. Tek tada bi za početak pokazali politiku kadrovskih promjena koja bi vodila prema suštinskom pitanju u budućnosti.

Kada je riječ o debati ispred TV ekrana koja nas očekuje 12. kolovoza 2016. godine za pretpostaviti je da bi se debata mogla voditi u smjeru kao što je to bilo na predsjedničkim izborima između Kolinde Grabar Kitarović i Ive Josipovića, ali ovaj put u izmijenjenim ulogama kada bi Zoran Milanović mogao agresivnijom retorikom nametnuti Andreju Plenkoviću djela bivših predsjednika HDZ-a, a Andrej Plenković pokušati će distancirati od politike bivših predsjednika HDZ-a kao što je to Kolinda Grabar Kitarović učinila odmaknuvši se od Ive Sanadera. Tko će ostaviti bolji dojam ovisiti će o savjetima PR stručnjaka koji će analizirati prednosti i nedostatke kandidata, a tko će na kraju ostati kratkih rukava ovisiti će o Milanovićevom kratkom fitilju ili Plenkovićevom ziheraštvu.

Na kraju možemo zaključiti kako je Karamarkov pad dokaz da Hrvatska nikada nije izašla iz ralja komunizma!

Sanjin Baković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Što je s Danom zajedništva, ponosa i sreće?

Objavljeno

na

Objavio

Kada je u povodu prve obljetnice hrvatskoga viceprvaštva na Svjetskom prvenstvu u nogometu održanom u Rusiji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, koji zajedno s Organizatorima bez granica stoji iza inicijative prvoga »Dana zajedništva, ponosa i sreće«, dao intervju za Sportske novosti, riječi kojima se osvrnuo na nogometni uspjeh lako bi se mogle primijeniti i na sve druge hrvatske uspjehe izborene otkad je proglašena njezina samostalnost. Više je nego znakovito da je posebna proslava te obljetnice u utorak 9. srpnja održana u Vukovaru pa bi se načelo koje je istaknuo u razgovoru moglo pogotovo ticati pitanja Domovinskoga rata i nedavne odluke Ustavnoga suda povezane s »ćirilicom u Vukovaru«. Hrvatska je, naime, u ratu pobijedila srpskoga agresora i agresiju Jugoslavenske narodne armije, a unatoč tomu na mnogim područjima planirano se njeguje mentalitet gubitnika.

Njemu suprotan, mentalitet pobjednika nije u tome da se oholo slave obljetnice radi njih samih, nego da se novi naraštaji naklone žrtvi pobjednika te u ime te podnesene žrtve donose nove plodove, nove pobjede. Evo znakovitih izbornikovih riječi: »Emocije me još tresu, mislim da je tako većini. Ali Hrvatska nema ništa konkretno od toga jer nije iskoristila taj fantastičan trenutak, to je moj stav danas. (…) Žao mi je zbog toga, nismo uspjeli zabiti, a imali smo sjajnu šansu, nogometnim rječnikom. Na euforiji i onom osjećaju koji smo imali, mogli smo napraviti puno, ali nismo i žao mi je zbog toga, iskreno i duboko. Hrvatska nije iskoristila titulu viceprvaka svijeta…« rekao je među ostalim izbornik Dalić. Na Dalićevu inicijativu, dakle, ne bi se trebalo gledati kao na doprinos inflaciji proslava raznih godišnjica i obljetnica, nego je potrebno svaku časnu pobjedu shvatiti kao paradigmu za djelovanje u budućnosti, i to na svim društvenim područjima.

Nacionalni prioriteti

Pitanje odluke Ustavnoga suda da se naprave preduvjeti da se provede uvođenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru tiče se pitanja nacionalnih prioriteta, koji su po svemu sudeći izgubili redoslijed. Vukovarski je gradonačelnik, reagirajući na odluku Ustavnoga suda, u tom smislu rekao: »Bez trenutka dvojeći i ne želeći bilo kome uskratiti bilo kakvo pravo, moram se pozvati na temeljne odredbe Ustava, Božje, ljudske zakone i zdrav razum. Oni govore o tome da se prvo rješavaju ta temeljna pitanja (žrtava Domovinskoga rata, op. a.), da je prvo na redu ’91. a tek onda neka druga prava koja nisu temeljna koja se potražuju od 2016. godine.« Vukovar je mjesto neizmjerne boli koju s Vukovarcima dijeli čitav hrvatski narod gdje god da njegovi pripadnici žive. Ta bol nije, međutim, neka puka nostalgija, nego ona zacijelo ima svoj korijen i u temeljnoj civilizacijskoj gesti koja je izostala kod vukovarskih i drugih hrvatskih žrtava: mrtve pokopati. »Samo kada dostojno pokopamo smrtne ostatke naših pokojnika koji su bačeni u jame ili usputne jarke na križnim putovima, bez obzira kojoj su političkoj opciji pripadali, jer svi su naši, samo tada će završiti Drugi svjetski rat u nas. To isto vrijedi i za Domovinski rat«, rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći ovogodišnju misu za domovinu.

Ako se prema podatcima Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 1481 osobom te ako je nepoznato mjesto ukopa posmrtnih ostataka 411 smrtno stradalih osoba iz Domovinskoga rata, a da do dana današnjega nema naznaka da će se za njihove grobove i mjesta i okolnosti mučenja ikad doznati, može li se uvođenje ćirilice kao nacionalnoga prioriteta u Vukovaru ikako drukčije shvatiti nego kao donošenje odluke preko mrtvih tijela! Uopće razmišljati o uvođenju dvojezičnoga pisma u Vukovaru a da prethodno nisu dostojanstveno pokopane sve žrtve koje su se svojim životima ugradile u vrijednost hrvatske krvlju izborene samostalnosti i neovisnosti jednostavno se opire zdravorazumskomu poretku, jer tko još u civiliziranom svijetu trguje vrijednostima pokojnika a da se prethodno nije održala ostavinska rasprava?

Goleme žrtve

Hrvatska je država izgrađena na golemoj žrtvi hrvatskih branitelja i naroda, i ako je dojam da se dosad i sudski i državnički više zauzimalo za ćirilične natpise nego za istinu o nestalima, onda to jasno govori da su prioriteti opasno pobrkani. Ako država, politika i sudstvo nisu razvili okvire za rješavanja sudbonosnih pitanja – a mrtvi, nestali, silovani i zatočeni za svako društvo svakako pripadaju toj kategoriji – s pravom se može sumnjati i u kvalitetu rješavanja pitanja suživota. Jer ćirilični natpisi ne će pronaći ni jednu mučenu, ubijenu i zakopanu žrtvu, no pronalazak istine o tim žrtvama itekako bi mogao biti preduvjet kvalitetnoga suživota. To bi bio državnički potez.

Svaka je hrvatska pobjeda vrijednost, a jedino istinskim vrijednostima s vremenom cijena ne opada, nego samo raste. No ne raste ako ih se samo povremeno izlaže na proslavama obljetnica, nego ako se iz njih izvlače nove vrijednosti. Muzeji i dokumentacijski centri Domovinskoga rata jesu potrebni, no preko njih vrijednosti ne postaju većima. Hrvatskoj su potrebni instituti Domovinskoga rata, studijski smjerovi, knjižnice, centri, biblioteke, škole, seminari i projekti koji bi pobjedu u Domovinskom ratu kao vrijednost izdignuli, neprestano je oplemenjivali i šireći istinu o njoj donosili nove plodove. Zato, na primjer, ne ulazeći u ocjenu umjetničke kvalitete filma o ratnom putu generala Gotovine, nedavno premijerno prikazanom na Pulskom filmskom festivalu, u fokusu ne bi trebalo biti koliko je projekcija zbog manifestacije otvorenja »kasnila«, nego je pitanje zašto o hrvatskim generalima postoji dosad samo jedan atirmativan film; zašto postoji teški deficit igranih filmova o prvom hrvatskom predsjedniku, o znamenitim velikanima iz bilo kojega područja novije i starije hrvatske povijesti, uključujući i crkvene velikane… Vrijeme je, dakle, da zavlada mentalitet pobjednika.

Branimir Stanić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ukop žrtava Drugog svjetskog rata izvađenih iz Propadne jame kod Broda na Kupi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u subotu misu u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Brodu na Kupi, molitvu odrješenja za pokojne i ukop za ukupno šest žrtava Drugog svjetskog rata s područja te župe, koje su prošle godine izvađene iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi.

Posmtni ostaci šest žrtava lani su izvađeni iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi, a dvije žrtve identificirane su DNA metodom. Prema izjavama osoba upoznatih s lokacijom i osobnim predmetima, kao i dobi, pretpostavlja da je jedna žrtva vlč. Ante Zvonimir Milinović, župnik Podstena, a kada se pronađu živi srodnici bit će izvršena DNA analiza i ostalih žrtava.

Svih šestero su civilne žrtve, a kako je jedan o njih svećenik, dok su ostali neidentificirani, župni ured Broda na Kupi i crkveni odbor odlučili su da je najbolja lokacija pogreba posmrtnih ostataka župna crkva, odnosno kripta koja se nalazi u crkvi, dok će posmrtne ostatke dviju identificiranih žrtava preuzeti obitelj.  Do otvaranja i uređenja kripte, posmrtni ostaci bit će privremeno položeni u pokrajnji oltar sv. Josipa.

Pročišćenje memorije

Velečasni Josip Tomić rekao je da su prije oko godine dana, kada je preuzeo župu Brod na Kupi, neki stariji ljudi dali izjave i željeli si olakšati dušu, kazivajući da su na području te župe postoje jame gdje su bacani ljudi, odnosno ubijani za vrijeme Drugog svjetskog rata od strane partizana i da bi željeli da se to istraži.

Kontaktirali smo i provjerili koji bi to ljudi mogli biti i nakon nekog vremena saznali moguću lokaciju, kazao je Tomić i nastavio da je potom u dogovoru s Crkvenim odborom napravljena prijava Ministarstvu hrvatskih branitelja i policiji, a oni su odmah reagirali i pokrenuli akciju.

Nakon iskapanja, željeli smo utvrditi činjenice i indicije, pa smo kontaktirali i tada pretpostavljene obitelji žrtava, ispričao je velečasni Tomić kazavši da je riječ o civilima, dvije žrtve su identificirane, a pretpostavlja se da je među ubijenima svećenik, no to još nije potvrđeno.

“Mi kao župa želimo postići pročišćenje naše memorije, nije sada tu bitno tko je ubio, nego je bitno da žrtve nađu dostojno mjesto sahrane, svoj grob, ime i prezime, a obitelj utjehu, a Bog neka oprosti onima koji su te zločine počinili,” rekao je.

Lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved rekao je da je sudbina nestalih osoba važno i prvorazredno pitanje, da Ministarstvo na tom tragu nastavlja aktivnosti te da je danas stoga posljednji ispraćaj šest mještana Broda na Kupi, ekshumiranih iz Propadne jame na osnovi informacija župnika i mještana. “U međuresornoj suradnji i suradnjom s Državnim odvjetništvom, proveden je postupak ekshumacije i identificirali smo dva mještana, čiji su potomci bili dostupni.”

Medved je kazao da sredstva za takve postupke nikada nisu bila upitna. Nastavljamo s tim postupcima, rekao je dodao da je lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka te da se i sada provodi ekshumacija, odnosno pregled terena školskog dvorišta u Savskoj ulici. Intenzivno se, kaže,  radi u suradnji sa svim drugim tijelima, ugrađuju se nove metode pretrage terena i razmjenjuju i obrađuju sva saznanja.

Naglasio je da je apsolutni prioritet pronalazak, ekshumacija i identifikacija osoba nestalih u Domovinskom ratu te da se istodobno povodi pregled terena i probna iskapanja na području Vukovarsko-srijemske županije, s ciljem pronalaska posmrtnih ostataka nestalih osoba iz Domovinskog rata, kao i žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

Na novinarsko pitanje kontaktira li u vezi s time s kolegama iz Srbije, ministar je rekao da su naša tijela i nadležne službe su u stalnom kontaktu sa Srbijom, poglavito kada se govori o žrtvama Domovinskog rata.

“Nismo zadovoljni s doprinosom Srbije,  kontinuirano je naše traženje kvalitetnih informacija koje su nam važne za pronalazak, odnosno za saznanja o sudbini naših nestalih osoba. Republika Hrvatska i Ministarstvo hrvatskih branitelja kao nositelj tog procesa su apsolutno spremni za suradnju,” rekao je Medved.

Naglasio je da je prošlog tjedna učinjen snažan iskorak u normativnom pogledu, jer je donesen zakon o osobama nestalima u Domovinskom ratu, pravni okvir, koji prvi put jasno definira nadležnost nad građanima Hrvatske na teritoriju Hrvatske.

Vukovar je žrtva i zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja

Na pitanje o gradonačelniku Vukovara Penavi i njegovu odnosu prema odluci Ustavnog suda o unaprjeđenju prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru, Medved je rekao da smatra da je Penava vrlo jasno dao svoj stav glede poštivanja stava Ustavnog suda. Dodao je da je i predsjednik Vlade jučer i prekjučer dao svoj stav glede odnosa i postupanja prema mišljenjima koje je dao Ustavni sud te da ne bi dalje komentirao.

Na pitanje o vlastitu stavu, ministar je odgovorio je da je Vukovar žrtva, da zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja te da je u tom pogledu važeća odredba iz statuta Grada Vukovara, na koju se Ustavni sud nije refereirao, da Gradsko vijeće Vukovara u listopadu svake godine analizira stanje i donosi zaključke i mjere. “Mislim da je to najbolje rješenje, jer vijećnici Vukovara najbolje znaju kakvo je stanje u gradu i u skladu s time donose mjere i zaključke.”

Na upit kakvo je stanje odnosa između hrvatskog i srpskog naroda u Vukovaru, Medved je odgovorio da je gradonačelnik Penava to nabolje opisao.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari