Pratite nas

Kronika

Sućutnik zadnjega narodnog heroja Slavka Goldsteina (90), na tržišnim načelima

Objavljeno

na

Ilustracija Mate Bašić

Davno je bilo kad su Ivan Krešimir Ostoja i Žarko Rešetar iz zloga ST-a došli u Martićevu, tako gdje je još djelovao miroljubivi Globus International, koji se tek kasnije pretvarao i pretvorio u komplicirani EPH, pa čarobnom novinarskom magu Ninoslavu Paviću predložili kako bi se mogle pokrenuti  potencijalno najprodavanije novine: prjedlog, na najmanje 24 stranice tabloidnoga formata u crno-bijeloj tehnici, ne treba kolor, nevjerojatno a zapravo vrlo logično, izdavanje mjesečnika pod imenom SUĆUTNIK.

Više od tri desetljeća prošlo je od toga, rijetko tko se uopće sjeća te priče, ali čini se da su možda čak objavljeni jedan ili dva broja te mračne, istodobno tržišno genijalne novinarske ideje.

Slobodna Dalmacija, znamo, i danas opstoji samo na osmrtnicama, inmemoriama, sućutnicama i posljednjim pozdravima, ali tada, negdje 1993., kad se na čitateljskom području neslobodne Dalmacije ginulo “ka u priči”, Ostojin je projekt izgledao bolje od Arene, koju će Nino kupiti tek godinu kasnije, gdje su se još uvijek “tražili vaši najmiliji”, tamo negdje po nekim Bosnama, Srbijama, Crnim Gorama, sve do Gjevgjelije, uključujući ustaše i četnike što se pretvaraju u partizane koji se po Banovinama i Kordunima skrivaju još od 1945., a tek sad saznaju da su komunjare pobijedile i da je stvorena “naša nova država” u kojoj mogu slobodno izmiliti iz svojih pećina, i za kralja i za dom, ili tako nekako, tko ih prvi od sućutnika sretne na teritoriju avnojske RH.

Jednostavno je to bilo smišljeno: objavljivati sućutničke osmrtnice, posljednje pozdrave, ine memoriame, epitafe, ukratko sućuti, jeftinije nego što to rade Večernjak, pokojni Vjesnik ili Slobodna, a ako eventualno netko zaželi nešto šire i opširnije, pa nije problem, stranica, dvije, stiže sućutnik Žarko s fotoapratom, a možemo i specijalne novinare angažirati, po želji. Plus, operiramo po prvim crtama, i to po cijenu života, pošteno, ne?

Naravno, propao je taj projekt.

Premračna je to bila priča.

Nu, što to uopće znači: da postoje takve novine?

Zašto bi postojale kad Slobodna može postojati zbog osmrtnice, a osobito kad tipovi poput nas – ispričavam se, stid me je! – mogu u Globusima i Nacionalima i okolo, pisati “in memoriame”?

Primjerice, novinar Miljenko Jergović, koji je u cijelu tu žalosnu pripovijest, budući dotepenec dezerterski iz Sarajeva “vu belom Zagreb gradu”, dospio tek kasnije, doveo je naknadno sve to u Jutarnjem listu do savršenstva:  još nitko nije, iole značajan na teritoriju od Prizrena do Gospića, umro, a da on nije obavijestio užu zagrebačku javnost “kaj” on misli o tome i po čemu su ti mrtvaci značajni, recimo, za Tkalčićevu koja se u jednom trenutku pretvara u Medvegradsku, a u još su je “vu gorjem trenu” bombardirali njegovi saveznici, onomad i zapravo, ničim izazvani.

Eto tako, u novije doba, iz nekoga razloga, pisati o mrtvim ljudima, to je prestalo značiti da se piše o njima kao o ljudima, onako “objektivno”, već je to postala neka čudnovata priča:  pisati o mrtvacima pretvorilo se u ideološku, ideologizirajuću raspravu, u neki čudački sukob.

Zapravo, postalo je to “robom”, postalo je to nešto što je na “tržištu”: koliko se nečija smrt bolje proda, makar u nekom trenutku, utoliko je uspješnija.

Pritom, prodaje se i povijest. Ako je tko kupi, ili ako je želi kupiti.

No, zašto bi nečija smrt bila značajnija od nečije druge smrti?

Pokojni Joža Manolić još je živ, ali nažalost, prije neki dan, preminuo je dojože živ Slavko Goldstein, “tek na rubu” njegove devedesete godine. Čudno, njegov se rođendan poklapa s mojim, zadnji je to dan horoskopskoga Lava, a bio je rođen 22. kolovoza 1928.  Ako smijem primijetiti dakle, bio je po rođenju tri (3) godine rođen kasnije od mojega pokojnoga oca, a živio je četvrt stoljeća duže od njega, od mojega tate, eto što je nama naša borba dala, na etničkom principu, recimo.

Trenutno govoreći o Slavku Goldsteinu, najznačajniji hrvatski pisac u balkanskom univerzumu, publicist i bivši novinar Denis Kuljiš, na svojemu je FB-profilu u povodu prelaska na ahiret oca bivšega hrvatskoga veleposlanika u Parizu koji se ponosio Titovim tamošnjim likom, tj. beogradskim diplomantom bizantologije, kojemu nije uspjelo postati akademikom HAZU zbog blefa, a zvanoga dr. Ivo, pod priručnim naslovom domišljenim po uzoru na stare američke filmove:  MALI VELIKI ČOVJEK, dosjetio se taj Kuljiš napisati:

Umro je Slavkec Goldštajn…

Mda, da ne duljimo, tako je pisao Kuljiš, citirajući vlastitog sebe, tko zna o čemu je pisao.

♦♦♦

Nešto najstrašnije, što je ikada napisano u povodu ičije smrti, objavio je nažalost, tko zna zašto, zagrebački (?) web-portal Index.hr, čemu – nadam se – ne treba komentar. Evo što je tamo u povodu smrti tek jedan dan pokojnoga Slavka Goldsteina napisao taj neki, da prostite, idiot:

Tome proteklih godina zdušno asistira Katolička crkva i HDZ pa ne čudi što su narodne mase u međuvremenu marinirane u mržnji i uvjerene da je neprijatelj Hrvatske svatko tko odbija njihove laži o ustašama kao “herojima, mučenicima i šehidima”, ustaškom pozdravu ZDS kao “starom hrvatskom” i Jasenovcu kao wellness centru NDH kojeg su u logor smrti pretvorili tek komunisti nakon Drugog svjetskog rata. Raspamećeni domoljubi koji se svakodnevno bave time kako je izraz bilo kakve kritike ustašluka i hrvatskog nacionalizma pokazatelj da se “mrzi sve hrvatsko” već su godinama ohrabreni da provode svoje hajke online, u medijima i na ulicama. Antifašist Slavko Goldstein je protiv svega toga neumorno istupao u javnosti, lažima i nacionalističkoj se razjarenosti suprotstavljajući argumentima i činjenicama, što je naravno samo više poticalo to bezumno filoustaško meso da ga mrze i omalovažavaju. Njegova ih je smrt dovela do paroksizma fašističkog hejta, još jednom razotkrivši to odurno lice hrvatskog društva, koje više definitivno nije naličje. Goldstein je tako još jednom zadužio Hrvate, svojom smrću izvlačeći na svjetlo dana tisuće i tisuće neprijepornih dokaza o tome koliko se fašistička zaraza proširila među građanima RH. Smiješni šok i nevjerica koju neki iz građanskog centra izražavaju zbog toga što je za značajan broj Hrvata Slavko Goldstein tek jedan “čifut”, “smeće”, “smrad”, “židovski i orjunaški rasist”, “govnar” itd. također je pozitivni dio Goldsteinove ostavštine jer pravovremeno – ili možda ipak u posljedni tren – podsjeća da ustaše ni prošli put nije porazilo mačekovsko kukavičko buržujsko zgražanje nego hrabra i multinacionalna partizanska borba, kojoj se Goldstein pridružio kao 14-godišnjak” (…)

♦♦♦

Vješti medijski mag, moj frend, Boris Rašeta – koji ne želi ni čuti, a ni čitati što piše Index.hr – napisao je jedan tekst o Slavku Goldsteinu, koji ne treba ni citirati: otprilike kao da ona neka dva Imoćanina, Saša Kosanović prvi, piše o Ivi Loli Ribaru, ili kao da Tonči Vrdoljak, drugi, piše o svojoj pokojnoj svojoj babi, nije vrijedno spomena: neka poezija o mrtvim partizanskim narodnim herojima, tako nešto, ispričavam se, kao da je Slavkec nekovrsni Ivan Šibl, pomoćnik Ivana Steve Krajačića, ne daj Bože, pjesnik poput Koče Popovića, ili pak Ivana Gorana Kovačića osobno, makar kurir njihov koji sve pamti i zapisuje do prije 2-3 dana, tako nekako, još u stihovima, eto tako to Boris sam u snu sanja poput Moše Pijade, dok prevodi Marxov “Kapital”.

♦♦♦

Međutm, dobri ljudi, nitko od njih nije u pravu. Mi Hrvati, naime, razmišljamo samo o tome što je Slavko Goldstein činio i učinio nakon 1990.

Ili, recimo, nakon 1995.

Nije nama – vjerujte! – stalo do toga je li se 41. godina koja se vraća. “Ako se vraća, njima se vraća!”

Iskreno, to nije nimalo dobro, nimalo korektno, čak nije nimalo dobronamjerno, a niti istinito. Taj naslov i taj sadržaj.

Pisao je – kako ga Denis zove – taj Slavkec, i neke druge publicističke knjižuljke sa svojim sinčićem. Pisao je čak nešto i tobože sam, a sinu je pomogao malo, eto ono u svezi usputnoga hrvatskoga veleposlanstva u Parizu: neće to naškoditi samostalnoj, suverenoj, nedjeljivoj, jedinoj Majci Hrvatskoj, makar joj neće ni pomoći.

Daniel Ivin, Slavkov brat, još je živ, mlađi je, a stoposto ovih dana tuguje.

Prisjećajući se svega što su napravili, osobito onoga što nisu (npr. u svezi poslijeratnoga Bleiburga i poslijeratnoga Jasenovca).

Zajedno s njima, tugujemo i mi!

Autor: SUĆUTNIK Mate Bašić 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Podignuta nova optužnica protiv Milana Bandića i drugih

Objavljeno

na

Objavio

Protiv zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića Uskok je dopunio optužnicu kojom ga tereti da je, zajedno sa svojim suradnicima, pogodovao tvrtki Petra Pripuza u dodjeli poslova zbrinjavanja otpada te izbjegao plaćanje poreza na donacije za svoju predsjedničku kampanju, čime je gradski proračun navodno oštetio za više od tri milijuna kuna, a državni proračun za više od 540 tisuća kuna.

Optužnicom se Bandića, kao gradonačelnika Zagreba, i Slobodana Ljubičića kao predsjednika Uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o, tereti da su od listopada 2013. do svibnja 2014., po dogovoru i na traženje Petra Pripuza, predsjednika Uprave trgovačkog društva CE-ZA-R d.o.o., pogodovali pri dodjeli poslova na zbrinjavanju otpada grada Zagreba, iako je postojala mogućnost da otpad zbrine Zagrebački holding privremenim skladištenjem, razdvajanjem i sortiranjem, javljaju HRT Vijesti.

“USKOK je, nakon što je na temelju odluke Županijskog suda u Zagrebu provedena dopuna istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podignuo optužnicu protiv osmorice hrvatskih državljana M. B. (1955.), S. LJ. (1958.), P. P. (1957.), Ž. H. (1960.), I. T. (1962.), I. M. (1980.), F. Č. (1965.), M. B. (1959.) zbog počinjenja kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, trgovanja utjecajem, utaje poreza ili carine i poticanja na trgovanje utjecajem, navodi se, među ostalim, u priopćenju USKOK-a.

Optužnicom se prvookrivljenom M. B., kao gradonačelniku Zagreba, i drugookrivljenom S. LJ., kao predsjedniku Uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o, čiji je jedini osnivač Grad Zagreb, stavlja na teret da su od listopada 2013. do svibnja 2014., po dogovoru i na traženje trećeokrivljenog P. P., predsjednika Uprave trgovačkog društva CE-ZA-R d.o.o., člana C.I.O.S. grupe, društvima C.I.O.S. grupe pogodovali pri dodjeli poslova na zbrinjavanju otpada Grada Zagreba, iako je postojala mogućnost da otpad zbrine Zagrebački holding privremenim skladištenjem, razdvajanjem i sortiranjem, za što je Zagrebački holding od Grada Zagreba trebao ishoditi dozvolu, koju drugookrivljeni S. LJ., prema dogovoru, nije tražio. Radi realizacije navedenog, prvookrivljeni M. B. i drugookrivljeni S. LJ. osobno ili posredstvom četvrtookrivljenog Ž. H., posebnog višeg savjetnika gradonačelnika i glavnog koordinatora za otpad Grada Zagreba, svi koristeći autoritete svojih položaja, nalagali su poduzimanje radnji radi dodjele poslova na zbrinjavanju otpada po žurnom postupku bez provedbe propisanog postupka javnog natječaja za korist društava C.I.O.S. grupe, iako je postojala mogućnost zbrinjavanja istog na drugi način. U skladu s njihovim nalozima, radi realizacije opisanog dogovora, ostali okrivljenici, i to petookrivljeni I. T., član Uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. koji je na temelju specijalne punomoći ovlašten zamjenjivati predsjednika Uprave, šestookrivljeni I. M., v.d. direktora Službe za nabavu u Direkciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., sedmookrivljeni F. Č., referent nabave u Službi za nabavu Zagrebačkog holdinga d.o.o. i osmookrivljeni M. B., voditelj u Zagrebačkom holdingu d.o.o.,Podružnica Čistoća, poduzimali su naložene radnje zbrinjavanja otpada po žurnom postupku, a sve kako bi se izbjegao postupak javnog natječaja te u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave angažiralo društva iz C.I.O.S grupe, slijedom čega su navedeni okrivljenici, prema traženju, unutar svojih ovlasti poduzimali radnje dodjele poslova na zbrinjavanju otpada po žurnom postupku bez provedbe propisanog postupka javnog natječaja za korist društava C.I.O.S. grupe, iako su svi okrivljenici bili svjesni da se uvjeti natječaja prilagođavaju dozvolama i mogućnostima društava C.I.O.S. grupe te da nisu ispunjeni zakonski razlozi za iznimnu žurnost jer se nije radilo o događajima koje javni naručitelj nije mogao predvidjeti”, stoji u priopćenju.

Milana Bandića tereti se i za primanje donacija nakon predsjedničkih izbora

U USKOK-ovu priopćenju dodaje se da se: “Prvookrivljenom M. B. na teret stavlja da je od 3. ožujka 2011. do 28. veljače 2013. u Zagrebu, vezano za izbore za predsjednika Republike Hrvatske održane 2009./2010. na kojima je bio predsjednički kandidat, u svrhu financiranja izborne promidžbe na svoje ime otvorio žiro-račun na koji je primao donacije do dana održavanja izbora 10. siječnja 2010., nakon čega je Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske podnio završno izvješće o visini i izvoru sredstava korištenih za financiranje izborne promidžbe, nakon podnošenja spomenutog izvješća, suprotno zakonskim odredbama, na navedeni račun nastavio primati uplate fizičkih i pravnih osoba, pa je tako od 3. ožujka 2011. do 5. lipnja 2012. zaprimio uplate u ukupnom iznosu od 15.741.500,00 kuna. Uplate primljene nakon održavanja izbora se, u skladu s odredbama Zakona o porezu na dohodak, smatraju drugim dohotkom za koji je bio u obvezi podnijeti prijavu poreza na dohodak nadležnom poreznom tijelu, a što nije učinio. Na taj je način prvookrivljeni M. B. izbjegao plaćanje poreznih obveza u ukupnom iznosu od 3.714.994,00 kuna, čime je na ime neobračunatih i neplaćenih poreza državni proračun Republike Hrvatske oštetio za 542.912,50 kuna, a na ime neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza proračun Grada Zagreba je oštetio za 3.172.081,50 kuna.”

USKOK predložio spajanje postupaka

“USKOK je Županijskom sudu u Zagrebu predložio da se prema članku 25. stavku 1. točki 1. i 2. i stavku 2. Zakona o kaznenom postupku kazneni postupak u ovom kaznenom predmetu spoji s kaznenim postupkom koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi povodom optužnice ovog Ureda protiv I. okr. M. B., III. okr. P. P., V. okr. I. T., VIII. okr. M. B., IX. okr. I. B., X. okr. K. R. U., XI. okr. B. M., XII. V. B., XIII. okr. M. L., XIV. okr. Z. A. i XVIII. okr. trgovačkog društva te da se provede jedinstveni postupak s obzirom na to da je u navedenom predmetu u tijeku postupak protiv istih okrivljenika, a isto tako postoji međusobna veza i isti dokazi.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Karamatić upozorava hrvatske županije: Stvara se MUP BiH

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HSS-a BiH kaže da ministri i komesari u “hrvatskim županijama” ne smiju potpisati sporazum o korištenju radio-veze između policijskih agencija u BiH, jer bi time bile prenesene nadležnosti na Direkciju za koordinaciju policijskih tijela BiH, što vodi formiranju “MUP-a BiH”.

“To bi definitivno bio prijenos nadležnosti na Direkciju za koordinaciju policijskih tijela i mi to nemamo potrebe potpisivati. Hrvatski MUP-ovi imaju korektnu suradnju sa federalnim MUP-o, tu su stvari jasno posložene i zna se što je čija nadležnost”, kaže Karamatić, koji je i član Predsjedništva HNS-a BiH, piše Srna.

On smatra da je riječ o pokušaju pravljenja “MUP-a BiH”. “To je definitivno prenošenje ovlaštenja sa kantonalnih MUP-ova, što za nas nije prihvatljivo u ovakvom odnosu snaga. Vidimo i po posljednjim izborima i svemu što se dešava da u BiH ima svega osim iskrenosti i želje za suradnjom”, navodi Karamatić.

Na osnovu dokumenta, koji je u posjedu Srne, iz Direkcije je upućen dopis svim direktorima, komesarima i šefovima policija kojim ih poziva da sutra potpišu sporazum o korištenju radio-veze između policijskih agencija u BiH, a kao točka u dnevnom redu navodi se i analiza stanja sigurnosti u BiH.

Potpisivanje ovog sporazuma podrazumijeva uvezivanje operativnih centara policija sa Direkcijom za koordinaciju policijskih tijela BiH, za što ona nema nadležnost, piše bljesak.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari