Pratite nas

Kronika

SUD BiH: Određen pritvor Bošnjacima osumnjičenim za pokolj Hrvata u Križančevom selu

Objavljeno

na

Sud BiH priopćio kako je određen pritvor trojici bivših pripadnika Armije RBiH osumnjičenima za zločin nad Hrvatima u Križančevom selu kod Viteza.

“Sud Bosne i Hercegovine, odlučujući po žalbama koje su izjavljene na rješenje Suda BiH broj S1 1 K 024608 18 Krn 13 od 09.11.2018. godine, djelomično je uvažio žalbu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine i pobijano rješenje preinačio na način da je prema osumnjičenicima Sadiku Omanoviću, Šaćiru Omanoviću, Kasimu Kavazoviću i Almiru Sarajliću, odredio mjeru pritvora”, naveli su iz Suda BiH.

Prema priopćenju Suda BiH, pritvor je određen zbog postojanja pritvorskih razloga propisanih člankom 132. stavak 1. točka b) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH), odnosno zbog postojanja opasnosti da bi osumnjičenici mogli utjecati na svjedoke i suizvršitelje i time ometati kazneni postupak koji je u toku. Pritvor po ovom rješenju može trajati najdulje mjesec dana, računajući od dana 08.11.2018. godine, kao dana lišavanja slobode osumnjičenika.

“Žalba Tužiteljstva BiH u odnosu na osumnjičenike Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru i Rušita Nurkovića, kao i žalba branitelja osumnjičenika Sadika Omanovića, su odbijene kao neutemeljene, te je pobijano rješenje broj S1 1 K 024608 18 Krn 13 od 09.11.2018. godine u tom dijelu potvrđeno”, naveli su.

Sud BiH je priopćio kako su Ibrahim Purić i drugi osumnjičeni počinili kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 175. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) i kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH, sve u svezi s člankom 29 i člankom 180. stavak 1. i 2. KZ BiH.

Križančevo Selo, nadomak Viteza, je najveće stratište Hrvata u BiH.

Tog 22. prosinca 1993., u akciji “Krvavi badnjak”, elitne postrojbe ABiH iz Zenice, Tuzle i Sarajeva probile su liniju obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo, te tako ozbiljno zaprijetili obrani Viteza i Lašvanske doline.

Postrojbe ABiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača, prijetilo je njezino presijecanje, a time i veza s Lašvanskom dolinom. Središte Viteza od zaposjednutog Križančeva Sela bilo je udaljeno oko 1000 metara. Nakon upada u selo i nekoliko sati kasnije, dogodio pravi pokolj nad zarobljenim vojnicima i hrvatskim civilima.

Selo su opljačkali, a kuće i gospodarske objekte zapalili. Ubijena su 34 vojnika i hrvatska civila, među kojima je bilo žena i staraca, 30 vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Poćulica, a poslije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji, UNPROFOR-a i MCK, bošnjačka je strana predala 30 tijela zarobljenih. Sva su bila masakrirana i vidjele su se posljedice mučenja. Sve je zabilježeno videozapisima i zapisnikom liječničkog povjerenstva koje je vršilo identifikaciju.

Snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule ABiH iz Križančeva sela, našli su selo kao veliko zgarište. /HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Raspisana tjeralica za migrantom koji je silovao djevojku s posebnim potrebama

Objavljeno

na

Objavio

Policija još uvijek traga za maloljetnim migrantom koji je pobjegao iz Prihvatnog centra i koji je zaražen HIV-om.

Migrant porijeklom iz Pakistana koji je dobio odgojnu mjeru zbog silovanja djevojke s posebnim potrebama krajem prošle godine, zaražen je HIV-om i pobjegao je iz Prihvatnog centra u Hadžićima kraj Sarajeva, piše Dnevni avaz.

Sud u Bihaću prenio je medijima da se na tom sudu vodio postupak protiv maloljetnog D.A. i da je pravomoćno okončan izricanjem odgojne mjere zbog kriminalnog djela spolnog odnosa s nemoćnom osobom.

Kako je migrant završio u bolnici na Koševu (Sarajevo), otamo je prebačen u Prihvatni centar, otkuda je pobjegao i ponovno se pojavio u Bihaću. Kako je u međuvremenu došla naredba za uhićenjem, on je ponovno lociran, ali kada su došli po njega, njega nije bilo u Prihvatnom centru.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Preminuo akademik Marko Samardžija

Objavljeno

na

Objavio

U utorak, 19. veljače u Zagrebu je u 72. godini života umro akademik Marko Samardžija, istaknuti hrvatski jezikoslovac, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i voditelj Akademijinog Zavoda za lingvistička istraživanja, priopćili su iz HAZU-a.

Profesor Samardžija bio je autor zapaženog priloga o Rječniku govora santovačkih Hrvata Živka Mandića u ovogodišnjem Hrvatskom iseljeničkom zborniku Hrvatske matice iseljenika.

Marko Samardžija rodio se 2. rujna 1947. u Vođincima kod Vinkovaca gdje je pohađao osnovnu školu, a srednju ekonomsku školu završio je u Vinkovcima. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti te filozofije (1971.), magistrirao (1977.) i doktorirao (1986.). Radio je kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1971. do 1973., a zatim prelazi na Katedru za suvremeni hrvatski književni jezik (hrvatski standardni jezik) gdje 1973. postaje asistent, 1978. znanstveni asistent, 1987. docent, 1992. izvanredni profesor, a 1998. redoviti profesor. Bio je predstojnik Katedre za hrvatski standardni jezik od 1992. do 2006., a od 1996. do 1998. i pročelnik Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 2017. Od 2000. do 2001. Bio je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za filološke znanosti, izabran je 2018. kada je postao i voditelj Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU.

Akademik Marko Samardžija bio je autor, urednik i priređivač oko 30 znanstveno-stručnih radova o sintaksi, leksikologiji i povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Objavio je sljedeće autorske knjige: Ljudevit Jonke (1990.), Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1993.), Filološki portreti (1993.), Leksikologija s poviješću hrvatskoga jezika (udžbenik za 4. razred gimnazije, više izdanja 1995.‒2000.), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika (1997.), Hrvatski jezik 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije (više izdanja 1998.‒2008.), Jezikoslovni razgovori (2000.), Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti (u suradnji s Antom Selakom, 2001.), Nekoć i nedavno ‒ odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnog jezika (2002.), Piščev izbor (2003.), Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika (2. prošireno izdanje, 2004.), Hrvatski kao povijesni jezik (2006.), Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (2008.), Devet iločkih priopćenja i jedno warszawsko (2010.), Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918.-1941., 2012.) te Srpsko ‒ hrvatski objasnidbeni rječnik (2015.)

Među važnija Samardžijina urednička i priređivačka izdanja spadaju knjige Jezični purizam u NDH ‒ jezični savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik (1993.), Izbor iz djela Pavla Rittera Vitezovića (1999.,) Izbor iz djela Matije Antuna Relkovića, (1999.), Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika (1999., Filološke sitnice i pabirci Ivana Broza (2000.), Jezikoslovne rasprave i članci F. Ivekovića, I. Broza, T. Maretića, V. Rožića, M. Rešetara, N. Andrića, D. Boranića i A. Radića (2001.), Hrvatske jezične i pravopisne dvojbe Marijana Stojkovića (2005.), Hrvatski jezik u XX. stoljeću (zbornik radova; 2006.), Dani Julija Benešića II. (zbornik radova, 2006.), Bizovačko narječje Adolfa Bratoljuba Klaića (2007.), Donjosutlanski kajkavski ikavci (2008.), Dani Julija Benešića III. (zbornik radova, 2008.), Hrvatski pravopis ‒ po određenju kr. zem. vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu Ivana Broza (2014.), Jezične bilješke Antuna Šimčika (2015.) te Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja ( 2017.).

Bio je gost lektor na Sveučilištu u Kölnu akademske godine 1977./1978. i 1978./1979., gost docent na istom sveučilištu akademske godine 1986./1987. i 1987./1988., gost profesor na Visokoj pedagoškoj školi D. Berzsenyija u Szombathelyu (ljetni semestar 1996.), na Sveučilištu u Mostaru (od 1995. do 2003.) i na Sveučilištu u Pečuhu (ljetni semestar 2004.) te gost predavač na sveučilištima u Budimpešti, Katowicama, Ljubljani, Poznanju, Varšavi i Skoplju.

Bio je sudionik međunarodnih slavističkih kongresa u Bratislavi (1993.), Krakovu (1998.), Ljubljani (2003.), Ohridu (2008.) i Minsku (2013.), kao i hrvatskih slavističkih kongresa u Puli (1995.), Osijeku (1998.), Zadru (2002.), Varaždinu (2006.) te u Vukovaru i Vinkovcima (2014.).

Od 1995. akademik Marko Samardžija bio je član Međunarodne komisije za slavenske književne/standardne jezike i Međunarodnog slavističkoga komitet od 2008., a od 2009. do 2012. i član Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari