Pratite nas

Kronika

Sud odobrio istragu protiv Gorana Radmana i Borisa Sruka

Objavljeno

na

Zbog “zlatnih padobrana” za odabrane zaposlenike, bivše čelnike HRT-a sumnjiči se za zloporabu ovlasti i povjerenja u gospodarskom poslovanju

Odluka županijskog Državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu da pokrene istragu protiv bivšeg glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana i voditelja HRT-ove poslovne jedinice Poslovanje Borisa Sruka je valjana. Odlučio je tako Županijski sud u Zagrebu, koji je početkom rujna odbio žalbe koje su na rješenje o pokretanju istrage podnijeli Radmanova braniteljica po službenoj dužnosti Gordana Grubeša i Srukov odvjetnik Berislav Herceg, doznaje VečernjiList

Kako se navodi u odluci Županijskog suda, kada je riječ o Radmanu, Državno odvjetništvo istražuje ga zbog mogućeg kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti, dok je Sruk osumnjičen za zloporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju.

Odvjetnici su u žalbi osporavali nadležnost slavonskobrodskog županijskog Državnog odvjetništva, što je odbačeno uz obrazloženje da im je istragu dodijelio glavni državni odvjetnik te da je takvu praksu prihvatio i zagrebački Županijski sud. Također, odbijeni su argumenti branitelja da tužitelji nisu dostatno obrazložili tvrdnju o postojanju osnovane sumnje. Sud je utvrdio da je odluka o pokretanju istrage utemeljena na podacima prikupljenima tijekom predistražnog postupka.

U presudi se ne precizira koji su konkretno postupci nekad čelnih ljudi HRT-a u fokusu istrage, no neslužbeno se moglo čuti da je riječ o tzv. zlatnim padobranima, odnosno aneksima ugovora o radu koji su 2016., neposredno prije Radmanove smjene, potpisani s 44 visokopozicionirana zaposlenika HRT-a. Odabranima su aneksi trebali osigurati jednaku visinu primanja i u slučaju smjene s pozicija na koje su imenovani u Radmanovo vrijeme, što znači da bi im plaće ostale jednake do kraja četverogodišnjeg mandata, bez obzira na koje bi radno mjesto bili raspoređeni. U slučaju otkaza tim su zaposlenicima aneksi osiguravali otpremnine u iznosu od 600.000 do milijun kuna, na što je u veljači 2016. upozorio i Nadzorni odbor HRT-a tražeći žurnu reakciju USKOK-a.

Sporne anekse ugovora Radman je uskoro povukao, a nedugo zatim i sam je bio razriješen s čelne funkcije na HRT-u.

Uz Radmana i Sruka, istraga se vodi i protiv tadašnje šefice HRT-ovih pravnih poslova Martine Novak Vukuše, kojoj je HRT nakon izbijanja skandala s aneksima otkazao ugovor o radu. Nju se, kao i Borisa Sruka, sumnjiči za zloporabu poslovanja u gospodarskom poslovanju.

Dokažu li im se ta djela u kaznenom postupku, po zakonu im se mogu izreći kazne od šest mjeseci do čak deset godina, ako im se pritom dokaže da su HRT-u, čije su imovinske interese po dužnosti trebali štititi, nanijeli znatnu štetu.

Kad je riječ o kaznenom djelu zloporabe položaja i ovlasti, za što je osumnjičen Radman, maksimalna zakonska kazna još je rigoroznija i iznosi 12 godina zatvora.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Sjećanje na žrtve partizansko komunističkih zločina u svibnju 1945. u Gornjoj Kustošiji

Objavljeno

na

Objavio

Ove nedjelje, 19. svibnja 2019 godine, kod spomen-obilježja žrtava komunističkih zločina stradalih 1945. te ekshumiranih iz masovne grobnice u Gornjoj Kustošiji, već tradicionalno je obilježen Dan sjećanja na žrtve komunističkog režima na lokaciji Gornja Kustošija.

Na njivi na kojoj je postavljeno spomen obilježje, 9. svibnja 1945. partizansko komunistički zločinci bez suda i zakona zvjerski su pobili 17 ljudi, velikom većinom mladih ranjenika – kadeta iz obližnje bolnice na Sv. Duhu.

Osobe upućene u ove zločine govore da su zločine izvršili pripadnici 13. proleterske brigade iz istočne Hercegovine i Crne gore.
Ovom sjećanju ove nedjelje nazočili su hodočasnici kao i predstavnici političkih i društvenih institucija i organizacija. Među sudionicima je bio i saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović kao i predstavnik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Gjuro Knezičić.

Kod spomen-obilježja održana je Sveta Misa za sve pokojne i nestale. Svetu Misu je predvodio vlč Robert Šreter, župnik u Šestinama održavši nadahnutu propovijed u kojoj je naveo da je ubijanje koje se dogodilo 1945 bio je ples sotonskog zla. To je bio rezultat mržnje, kazne i odmazde, a mi smo se okupili u ljubavi. Naglasio je da, iako smo razočarani u ljudsku pravdu i hrvatsku pravdu, nemojmo pokleknuti i izgubiti vjeru u Božju pravdu, jer svi na kraju stanu pred sud Božji. I oni koji su 1945 ubijali u mržnji. U propovijedi nas je pozvao da vjerujemo Bogu, od njega se ne može sakriti niti jedan zločin. Pozvao nas je da ne dopustimo da nam iz srca otmu vjeru jer vjera nas je jedina do sada i sačuvala. Naveo je da će možda Bog jednom reći da su Hrvati čudan narod koji radi protiv samoga sebe. Vjerujmo Bogu.

U propovijedi je spomenuo i bl. Alojzija Stepinca rekavši da će on biti proglašen svetim ako ne danas onda sutra. A. Stepinac je žrtva na koju se okomilo sotonsko zlo.

Svi su mu radili o glavi, sve tri države jer je bio vjeran Bogu, a Bog je jači od politike i jači je od sotonskog zla. Bl. Alojzije nije se odrekao ni vjere ni Boga ni u najtežim trenucima. Krenimo za bl. Alojzije Stepincom koliko god to koštalo.

Nakon svete Mise organizirano je druženje hodočasnika uz domaću hranu i kolače.

Vlatka Sakar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Gorski kotar: ‘To je vojska’. Samo mladi, između 20 i 30 godina. Niti jedne žene, niti jednog starca

Objavljeno

na

Objavio

Ajvar i Red Bull. Hrana koju migranti kupuju u dućanu u Liču. Za okrepu u Gorskom kotaru, na šumskim pravcima kojima dosad možda nikad nije prošao, oni traže spas s – teglicama i limenkama u ruci. Na putu su za bolju budućnost. No, ono što ostavljaju iza sebe, na tom putu, izgleda grozno. Još lako za potrgane tanjure, prevrnute kuće ili vatre koje pale ljudima usred sobe. Nelagoda i strah proteklih mjeseci postali su svakodnevica u Gorskom kotaru. Tu je problem, piše Večernji List.

Gorani, ni krivi ni dužni, žive pod novim okolnostima. Ogorčeni. Ne znaju što im je činiti. Njihov je kraj postao Divlji zapad. Mirni kraj je novo središte migrantske rute. Proveli smo dan s Goranima, u Mrkoplju, Begovom Razdolju, Delnicama, Crnom Lugu, Fužinama, Liču… Ispričali su nam iz prve ruke što se ondje zaista događa. Pa da vidimo. Penjemo se automobilom šljunčanom cestom u predjelu između Mrzle Vodice i Crnog Luga. Idila, priroda, pogled… Nema nikoga. Put bi trebao biti užitak. Izlet. No, vlada neizvjesnost.

– Tri puta su mi dosad provalili u vikendicu. U strahu sam što ćemo sad tamo zateći – kaže Večernjem vlasnik kuće. Nekoliko trenutaka poslije stojimo na proplanku. Ispred kuće. U okolici oko nas nema nikoga barem pet ili deset kilometara. Ili ima? Gleda li nas tko iz šume? Jesu li migranti tu?

– To je vojska. Samo mladi, između 20 i 30 godina. Niti jedne žene, niti jednog starca. Samo muškarci. Ima ih u grupama i 30-ak – ispričali su nam prije susjedi u Mrzloj Vodici. I to odzvanja u ušima, što ako se sad pojavi 30 ljudi iz šume? Izađe van. Ili što ako su sada u toj kući. Što činiti. Čekamo hoće li tko izaći iz kuće. – Moram kucati na vrata vlastite kuće… – kaže, pa lupne po vratima. Trubili smo i u automobilu. Najavili dolazak. – Vrata sam ostavio otključana jer mi je policija savjetovala da ne zaključavam. Da će mi ionako provaliti opet kroz prozor, pa da je ovako pametnije. Ostavio sam traku preko vrata, a vidim da je skinuta – govori Riječanin, vlasnik vikendice, piše Večernji.

Reporteri Večernjeg su se spustili u obližnji bistro Mrzlica.

Gazdarica Snježana kaže: – Kad migranti uđu u lokal, obično su dvojica. I onda naruče 30 porcija pomfrita. Ili 30 porcija ćevapa. Ili 30 štruca kruha, ili 30 kroasana. Sjećam se, jednom ih je ušlo u lokal 12 ili 13 i naručili su – svaki po pomfrit. Krenula sam da ću pomfrit i ispeći, no već se pojavila policija i pokupila ih – kaže Snježana, piše u reportaži Večernjeg lista.

Uznemireni smo. I ne znamo kako se ponašati kad ih vidimo. Prići imigrantima ili ih zaobići. Da mu se nasmijemo ili ga otjeramo – kaže Miroslav, inače riječki urbanist pa dodaje: – Donedavno, dok migranti nisu krenuli Gorskim kotarom, u našem je mirnom mjestu najveća ugroza bio susjedov pas Laki. On bi lajao bez prestanka. I to je bilo to… Živjeli smo dosad mirno. A sad se bojimo pomaknuti iz mjesta, jer ne znamo što će nas dočekati ako kuću ostavimo praznom.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari