Pratite nas

Kronika

Sudac Theodor Meron se povukao iz žalbenog postupka Radovanu Karadžiću

Objavljeno

na

Sudac Theodor Meron povukao se iz žalbenog postupka Radovanu Karadžiću nakon što je obrana Karadžića zatražila od Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MMKS) da ga smijeni iz žalbenog postupka zbog “pristranosti“.

– Kako smjena ne bi utjecala na napredak žalbenog procesa, u interesu je pravde da se povučem iz ovog predmeta – stoji u podnesku suca Theodora Merona, prenosi BIRN.

Istaknuo je da je zahtjev Karadžićeve obrane baziran na odluci Mehanizma o smjeni suca u žalbenom postupku u predmetu Ratka Mladića, te da je u suprotnosti s utvrđenom pravnom praksom i da šteti interesima Mehanizma.

Meron je istaknuo napredak u žalbenom postupku u Karadžićevom predmetu, naglasivši da bi nepristrano sudio u tom predmetu.

Prema drugom podnesku, suca Merona zamijenit će sudac Ivo Nelson de Caires Batista Rosa.

Karadžićev odvjetnik Peter Robinson je u podnesku od 26. rujna naveo da predsjednik MMKS-a Theodor Meron ne bi smio ostati član Žalbenog vijeća s obzirom da je u prethodnim postupcima u Haagu donosio određene zaključke u vezi s Karadžićem i zločinima počinjenim u Srebrenici, Sarajevu i općinama u BiH.

Prvostupanjskom presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), na koju su žalbe uložile i obrana i haaški tužitelji, Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici, progona Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranja stanovništva Sarajeva i uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Prvostupanjsko vijeće oslobodilo je Karadžića optužbe za genocid u još sedam bosanskohercegovačkih općina. Karadžić je žalbom zatražio da prvostupanjska presuda bude poništena zbog proceduralnih pogreški i pogrešno utvrđenih činjenica, te da mu bude suđeno ponovno.

Tužitelji su u svojoj žalbi zatražili da Karadžić bude osuđen i za genocid 1992. i da mu kazna bude pooštrena na doživotni zatvor.

Presuda je trebala biti izrečena krajem ove godine.

Ratko Mladić ‘isposlovao’ izuzeće trojice sudaca iz žalbenog postupka ‘zbog ‘pristranosti’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

U Borovu selu oskvrnavljen spomenik stradalim redarstvenicima!?

Objavljeno

na

Objavio

Ovo je jutrošnja fotografija, spomen obilježja pobijenih hrvatskih redarstvenika u Borovu selu. Hrabri „građani” pokazali su pod okriljem noći što misle o žrtvi hrvatskog naroda i pruženoj ruci suživota.

Očekujemo da se policija i ministar Božinović, očituju o ovom sramotnom činu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

I dan danas se čudim tom kukavičluku bivše JNA

Objavljeno

na

Objavio

Josip Banović dragovoljac je Domovinskog rata iz Zagreba te jedan od branitelja Vukovara, koji je Grad Heroj branio u Hercegovačkoj ulici te na nekoliko položaja u Borovu Naselju. Banović je bio pripadnik 204. brigade, iako kaže, “iskreno, u to doba nisam bio ni svjestan te oznake pripadnosti”.

Banović je obiteljski život sa suprugom i dvoje maloljetne djece u Domovinskom ratu zamijenio odlaskom u obranu Vukovara i Borova Naselja.

Banović je za Dnevnik.hr ispričao u kakvom je emocionalnom stanju bio samo nekoliko dana uoči pada Vukovara, kao i na sam taj dan.

“Kako smo izgubili Vukovar?”

“U meni i danas vlada neshvaćanje kako smo pali i izgubili Grad. Mislio sam, kad se povučemo iz Hercegovačke i priključimo se borcima u Slavonskoj ulici (gdje smo dočekali jutro) da ćemo biti jači, ali tamo nema nikoga, zatim se povlačimo u Ličku ulicu, ali i tamo smo mi iz Hercegovačke te na kraju na Borovsku cestu, gdje smo odolijevali opet nekoliko dana”, prisjeća se Banović.

“Kako smo bili na kraju snaga, zbog straha i neprospavanih noći, a hitno nam je trebala pomoć jer su nas stalno napadali, pozvali smo pomoć, a na naš su poziv došli članovi interventne grupe iz Vinkovaca”, kaže Banović i dodaje kako je bila riječ o pet do šest vojnika te jednoj ili dvije vojnikinje u toj grupi.

“Njihov zapovjednik pitao me je li taj položaj od sada njihov, bio sam iznenađen pitanjem pa ga sam ga upitao: ‘A kako misliš vaš položaj?’ On mi kaže da mu je dosta selidbe po položajima i po naređenjima i htio bi da njegova grupa ima stalni položaj. Iskreno sam bio začuđen pitanjem, ali sam se odmah snašao i rekao: ‘Od sada je ovaj položaj vaš, a mi dečki idemo dalje”, priča Banović.
Prvi osjećaj nelagode i straha

“Odveo sam nas do ‘solitera’ u sklonište i našao prvih sedam kreveta u nizu te smo zalegli i zaspali kao klade do jutra. Ujutro nas je probudio glas da svi moramo u Tvornicu Borovo, a ja pitam naglas je li tko javio onima iz interventne grupe”, nastavio je Banović. Kaže da je tada nastao muk i da nitko ništa nije znao o tome.

“Skočio sam i trkom na položaj obavijestiti ljude na razvoj događaja te zajedno napuštamo taj istureni položaj na Borovskoj cesti i odlazimo zajedno u Tvornicu. U tvornici metež i graja, nitko ne zna što i kako dalje. Ulaze neki oficiri JNA i razgovaraju s nekim, a ne znam s kim ni o čemu, niti što će se desiti. Strah se uvukao u tijelo, nisam se osjećao sigurno i dobro. Neki su dečki krenuli u proboj pa sam i ja pitao jednog ima li mjesta za mene, a on mi kaže da je grupa već prevelika i da ne može uzeti još i mene”, prisjeća se naš sugovornik.

“Iskreno bilo me strah ići sa grupom u proboj, ali strah nije bio manji ni da ostanem s ovim borcima, iako nas je bilo puno. Mislio sam da ću nekako bolje proći u ovoj velikoj grupi te sam ostao”, kaže Banović, koji je pad Vukovara dočekao u Borovu Naselju te završio kao zarobljenik u rukama četničkih postrojbi.

“Toliko ukopanih topova i tenkova nisam vidio do danas niti u jednom filmu”

“Vozeći se već zarobljen u četničkim autobusima prema Srbiji, doživio sam pravi izljev straha i tjelesnog drhtanja kad sam vidio Trpinjsku cestu ispod Hercegovačke i protiv čega smo se mi borili. Dakle, toliko ukopanih topova i tenkova kao na slici nisam vidio do danas niti u jednom filmu te se čudim njihovu kukavičluku, da se nisu usudili prije ući u Naselje i poravnati nas s kućama. Zbilja se i danas čudim tom kukavičluku bivše JNA, jer da smo moji prijatelji i ja bili u njihovu položaju, riješili bi Borovo u dan ili dva, a poslije i Vukovar, koji je bio u istoj, odnosno sličnoj situaciji kao i mi”, kaže na kraju Banović.

No tamo gdje su četnici i bivša JNA, iako nadmoćno naoružani i brojniji, pokazali kukavičluk, branitelji Vukovara i Borova Naselja pokazali su herojstvo. Možda i najveća pobjeda jest upravo to što je okupacija Vukovara završila mirnom reintegracijom. Cijena koju su branitelji i građani Vukovara platili bila je visoka. Tome svjedoči spomen-obilježje na Ovčari i brojni nestali u ratu, za kojima se još i danas traga.
Nakon Vukovara i logora, opet u obranu protiv “poznatih neprijatelja”

Banović je nakon zarobljeništva i četničkog logora nastavio braniti Hrvatsku kako kaže, protiv “poznatih neprijatelja”, ovaj put u zadarskom zaleđu.

Banovićeva priča o posljednjim danima prije pada Vukovara, iako sažeta, vrlo je potresna, a on sam za kraj ima još jednu poruku za sve koji su je upravo pročitali.

“Ovo moje pisanje samo je moje i nikako nije usporedivo ni s jednim opisom. To su moji osjećaji i razmišljanja koje nije moguće uspoređivati s drugima. Nas je bilo više stotina i svi drugačije razmišljamo i osjećamo strah ili euforiju o istoj situaciji, tako da i ja razmišljam o sjećanjima i osjećajima na svojstven način. Svima dozvoljavam da isti događaj opisuju svojim riječima i osjećajima, ali da nikad ne uvrijede nekoga tko drugačije misli, želi i osjeća”, ističe.

Vukovar je danas na putu obnove i povratka života, a svake godine 18. studenoga u grad se slijeva rijeka građana iz svih dijelova Hrvatske, koji dolaze u molitvi i s porukom da se vukovarska žrtva nikad ne zaboravi, piše Dnevnik.hr .

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari