Pratite nas

Sudbina hercegbosanskih Hrvata – Suverenost u okviru EU federalizma

Objavljeno

na

Od tragedije jednoga naroda, moglo bi se reći, kako je samo šutnja o njoj, još veća tragedija, koja ne pogađa samo točno određenu skupinu, nego ponajprije one koji tu tragediju iz raznih razloga ne vide ili ne mogu vidjeti.

mate kovacevicDok su mnogi šutjeli, gledajući i slušajući višegodišnje klevetanje jednoga suverenog naroda u BiH, ova knjiga pokazuje kako su, unatoč organiziranoj i masovnoj šutnji, u javnost najprije slabašno, a onda sve znatnije, prodirali istinoljubiviji glasovi, koji su danas u svijesti hrvatskih ljudi postali bar jednakopravni s potpuno oprječnim stajalištima.

Zato je auktor knjige dobro postupio, kad je na sam početak, nakon raščlambe ratnih događaja, u nju uvrstio izvješće Britanske helsinške skupine. Ta je grupacija u razdoblju od petnaestak godina gotovo jedina izvijestila svjetsku javnost o zlosilju pojedinih predstavnika međunarodne zajednice, a ponajprije provoditelja britanske strategije, nad hrvatskim narodom u BiH.

Cijeli je niz različitih operacija bio primjenjivan kako bi se najprije iz političkoga odlučivanja o sudbini BiH potisnuli Hrvati. Takva politika, smatra auktor, poslije velikosrpskoga etničkog čišćenja bosanske Posavine, urodila je drugom vrstom tankoćutnoga etničkog čišćenja pa su kolone Hrvate, ranije prognane muslimanskim ratnim djelovanjem iz središnje Bosne, u vrijeme Wolfganga Petritscha i Paddyja Ashdowna počele napuštati i dijelove hrvatskih županija te najvećim dijelom otišle u prekomorske zemlje.

Dok je Tužiteljstvo Haaškoga suda uz svesrdan promidžbeni stroj vodilo medijski rat protiv hrvatskoga vojnoga i političkog vodstva te se iživljavalo na generalu Slobodanu Praljku, bošnjačka je politika, kao i u ratu, vlastitu nemoć protiv Srba, sad pretvarala u političku dominaciju nad Hrvatima.

Kako bi postigli rezultat, kojeg danas poznajemo u jednostavnoj formi nejedankopravnosti triju suverenih i konstitutivnih naroda, međunarodne su snage pod zaštitom Londona razvile strategiju, koja bi se na taktičkoj razini mogla razvrstati u tri temeljna smjera.

Primjer u povijesti bankarstva gotovo nezabilježen jest brutalna pljačka Hercegovačke banke. Udarom na banku srušena je financijska moć i gospodarska podloga hercegbosanskih Hrvata, a javnosti upućena poruka kako će svako inzistiranje na jednakopravnosti biti sankcionirano sustavnim udarima po hrvatskom džepu.

Skidanjem s izbornih lista hrvatske intelektualne elite i zabranom njihova političkog djelovanja, obezglavljen je hrvatski narod pa su mu predstavnike u tijela vlasti u stvarnosti imenovali visoki međunarodni predstavnici poput već spomenutih Petritscha i Ashdowna. Ova operacija, usredotočena kao udar na mozak, rezultirala je na kraju i formalnom promjenom izbornoga zakona, kojim su na ministarska mjesta i u vladu imenovani ljudi, koji nisu imali niti potrebnih pet posto hrvatskih glasova kako bi prošli izborni prag.

Treći taktički udar bio je usmjeren na stalno i sustavno sotoniziranje Katoličke Crkve.

Dok je prvi udar bošnjačka politika iskoristila za nametanje sve raširenijega općeg siromaštva kao trajnu značajku isključivo muslimanskoga stanovništva BiH te tako nastojala pojačavati dojam isključive ratne žrtve i života na humanitarnoj podlozi, drugi joj je udar, ili njegov izravni posljedak omogućio da, nakon preuzimanja dominantnoga položaja na federacijskoj i državnoj razini, krene u obračun i s hrvatskom lokalnom, odnosno komunalnom samoupravom.

Neposredni rezultati trećega udara, odnosno sotonizacije Katoličke Crkve učvršćivali su osjećaj islamističke prevlasti, što je kasnije rezultiralo sve snažnijim povezivanjem s vehabitskim pokretom pristiglim iz Saudijske Arabije, a jačanjem islamističkih strujanja u turskoj politici, bosanske je muslimane praktično pretvorilo u svojevrsne pripadnike turske manjine u BiH.

Svi se ovi navedeni procesi mogu sustavno pratiti u knjizi koju vam večeras predstavljamo.

Bosna je doista teško pitanje, pa za njegovo rješenje ne postoje jednostavni recepti.

Auktor moguće rješenje pitanja vidi u okviru Rezolucije Europskoga parlamenta, koja, kao preduvjet bilo kakvih razgovora s Europskom unijom, traži ustrojavanje države na federalnim načelima.

U toj federalizaciji i Hrvati imaju prigodu riješiti svoje nacionalno pitanje. A da bi ga uopće kao suveren i konstitutivan narod mogli rješavati moraju oni, kao Srbi i Bošnjaci, napokon imati vlastitu federalnu jedinicu, sa svim njezinim ustanovama.

Tek ustrojavanjem hrvatske federalne jedinice, republike ili entiteta može se govoriti o otvaranju procesa jednakopravnost.

No vrijednost knjige nije samo u čistom i jasnom auktorovu stajalištu o potrebi za ustrojavanjem hrvatske teritorijalne autonomije, nego u praćenju cijeloga niza političkih procesa, iza kojih se skrivala namjera potpunoga potiskivanja Hrvata iz BiH, što bi u zbilji značilo čak njihovo potpuno uništenje.

Vrijednost knjige može se pronaći i u njezinu strukturiranju, jer je unatoč svom kronološkom nizu, koji joj daje značajke kronike, ustrojena u deset poglavlja, a svako je poglavlja opet svojevrsna cjelina, koja karakterizira aktualno stanje u BiH.

Osim toga, skrećem pozornost na imensko i predmetno kazalo te sažetak na engleskom jeziku, kao i iznimno vrijedne recenzije odgovarajućih i relevantnih stručnjaka – bilo da je riječ o ocjeni iz Bruxellesa, Zagreba ili pak Mostara.

Zato knjigu srdačno preporučam svakom javniku, a poglavito onima koji se bave hrvatskom politikom i pitanjem hercegbosanskih Hrvata.

Prof. dr. sc. Mate Ljubičić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Pogledajte ove divne trenutke s prvog Hoda za život u povijesti grada Rijeke.

Objavljeno

na

Objavio

U središtu Rijeke jučer su se održala dva ‘hoda’. Prvi put u Rijeci održao se ‘Hod za život’, a kao odgovor na ovu inicijativu organiziran je “Hod za slobodu”. Prema policijskim izvještajima, na prvom skupu se okupilo oko 1500 ljudi, a na drugom oko 500.

Pogledajte snimke s oba skupa, a zaključke donesite sami:

U nastavku pogledajte protu prosvjed LJEVIČARA u gradu Rijeci, Krenuli su u isto vrijeme kada je krenuo i prvi Hod za život…..
Ako pogledate pažljivo video primjetiti će te jednu vrlo neugodnu stvar za njih … GDJE SU IM DJECA…?????? komentirala je jedna sudionica Hoda za Život.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: ‘Političke elite’ ostale bez maske

Objavljeno

na

Objavio

Nije im nimalo važna demokracija ni stvarno opće dobro hrvatskoga društva

Hrvatski građani od nedjelje 13. svibnja do uključivo nedjelje 27. svibnja imaju priliku podržati dvije građanske inicijative koje su započele prikupljati pismene potpore za raspisivanje dvaju referenduma te imaju time priliku očitovati da se osjećaju odgovornima za boljitak stanja u Hrvatskoj.

Pružanje pismene potpore za oba ta predviđena referenduma jedna je od rijetkih prilika da svi građani, a osobito građani katolički vjernici, pokušaju utjecati na usmjeravanje i političko funkcioniranje društvenoga života u Hrvatskoj.

Sudjelovanje u parlamentarnim izborima do sada vrlo je očito pokazalo da glasovi dani određenoj političkoj stranci ili određenim vrjednotama koje političke stranke u predizbornim kampanjama zastupaju mogu biti u potpunosti iznevjereni, izigrani, čak i zloporabljeni za nešto za što određeni birač nikada ne bi dao svoj glas.

Pismena potpora za raspisivanje dvaju referenduma, bude li prikupljen zakonom određen potreban broj podupiratelja, ne može ni na koji način biti iznevjerena ili zloporabljena, a može stvoriti novu izrazito demokratsku situaciju, tj. izjašnjavanje na koje bi bili pozvani svi građani s pravom glasa i na kojem bi onda mogli u duhu neposredne demokracije natjerati političare na poteze koje oni bez toga pritiska ne žele poduzeti.

Svaka osoba s pravom glasa u Hrvatskoj trebala bi se radovati zbog pokretanja referendumskih inicijativa jer one ništa unaprijed ne nameću, nego, uspiju li, pružaju priliku za slobodno izjašnjavanje i opredjeljivanje glede predmetnih pitanja.

Referendum, pružajući mogućnost da do izražaja dođe uvjerenje stvarne većina u hrvatskom društvu, nije samo izraz neposrednoga političkoga odlučivanja birača, političkoga naroda, nego je i slika stvarnih opredjeljenja u hrvatskom društvu u kojem manjine, zahvaljujući nedoraslim ili instrumentaliziranim političarima, prečesto uzurpiraju položaj većine.

Stoga je pismena potpora građanskim inicijativama za raspisivanje referenduma tek minimum koji se očekuje od svakoga čovjeka dobre volje da dadne svoj doprinos boljitku društvenoga života u Hrvatskoj.

Političari udaljeni od građana

Očekivalo bi se da su baš svi hrvatski političari i sve hrvatske političke stranke zainteresirani za stvarni boljitak društvenoga života u Hrvatskoj, no, pokazuje se, sudeći po otporu koji većina političkih stranka i političara iskazuje samim tim građanskim inicijativama koje su inicirale sadašnji postupak za raspisivanje referenduma, da su većini političara i političkih stranka važniji neki drugi ciljevi i interesi od boljitka hrvatskoga društva.

Zapanjujuća je spoznaja da su se političari u hrvatskom nominalno i formalno pluralnom i demokratskom društvu toliko udaljili od građana, od svojih birača kao da bi željeli stvoriti neku novu kastu ili neku povlaštenu klasu, što bi značilo da im je zaklinjanje na tobožnju demokraciju tek puka maska.

Iznenađujuće su riječi predsjednika Vlade: »Izborni sustav i izborno zakonodavstvo treba ostaviti predstavničkim institucijama.

Ne znam u kojoj se zemlji izborni sustav definira referendumom« jer zapravo očituju da su političari spremni o narodu odlučivati bez naroda.

Predstavničke institucije imale su punih dvadeset godina prilike ukloniti nelogičnosti, manipulacije i sprječavanje sposobnih iz izbornoga zakonodavnoga sustava, no oni koji su u njima djelovali nisu pokušali ni prstom maknuti.

Zahtjevi za promjenom izbornoga sustava u Hrvatskoj prisutni su od vremena mirne reintegracije okupirane istočne Hrvatske, no za njih nije bilo sluha, a nije ih željela poduprijeti ni većina medija jer je previše sljubljena s »političkim elitama« kojima je postojeći izborni sustav zapravo optimalan: ta bez muke dijele katkad do trećine glasova koji nisu bili dani njima u potporu!

Razumljivo je da je u takvim okolnostima i u takvim izbornim pravilima »političkim elitama« u interesu da se izborno zakonodavstvo ne mijenja, da što manje građana iziđe na izbore i da relativni izborni pobjednici kapitaliziraju glasove onih koji su bili namijenjeni strankama ili koalicijama koje nisu dosegnule propisani izborni prag.

Osobni i grupni interes kao božanstvo

Dok je osobni i grupni interes svojevrsno božanstvo u Hrvatskoj, nije iznenađenje što su »političke elite« protiv sadašnjih inicijativa za raspisivanje referenduma, no političari su pokazali da mogu postupati još gore, još netolerantnije.

Čelni političari u Rijeci i mjestu Gradcu usudili su se posegnuti za apsolutno nedemokratskim mjerama te su verbalno doslovno pokušali zabraniti prikupljanje pismenih potpora za raspisivanje referenduma.

Od takvih ipak nedemokratskih i u demokratskom društvu nezamislivih stajališta i očitovanja nisu daleko ni oni čelnici lokalnih vlasti koji su odlučili naplaćivati javna mjesta na kojima se prikupljaju potpisi, koji se ponašaju kao da su oni vlasnici javnoga prostora.

Hoće li sutra takvi političari početi naplaćivati uporabu javnoga prostora i za sva druga javna okupljanja? Dokle to mogu ići političari u Hrvatskoj protiv svojih građana i njihovih legalnih i legitimnih interesa?

Obje građanske inicijative samim postupkom prikupljanja pismenih potpora za raspisivanje referenduma još su jednom vrlo uspješno skinule maske s lica pripadnika »političkih elita« i velikoga dijela medija razotkrivši da im nije do stvarnoga slobodnoga čak ni očitovanja, a kamoli odlučivanja građana, da im nije nimalo važna demokracija ni stvarno opće dobro hrvatskoga društva.

»Političke elite« stavljene su na jednostavan, demokratski test, no nisu ga položile. Hoće li barem dobronamjerni i demokratski orijentirani članovi svih političkih stranka iz toga izvući pouku za budućnost svoju, svojih političkih stranaka i Hrvatske?

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati