Pratite nas

Reagiranja

SUDBINA KAČIĆEVIH: ‘Upro je prstom u moje pokojno 16-godišnje dijete, najmlađu žrtvu Ovčare. Sada radi u vukovarskom Komunalcu!’

Objavljeno

na

Moj sin je platio zbog svog oca, zapovjednika Sajmišta. Čovjek koji ga je osudio na smrt i danas je u Vukovaru – kazala je za naš portal majka i supruga dvojice heroja, Irena Kačić.

Branitelji se ovih dana prisjećaju Petra Kačića, zapovjednika obrane Sajmišta, dijela Vukovara koji je bio najizloženiji učestalim žestokim pješačkim napadima srpske paravojske i JNA. Primiču se 23 godine od njegove smrti koja svakako spada u one junačke. Neizostavno uz Petra, misli se vežu za njegovog sina, nesretnog Igora, dječaka koji je sa 16 godina ponio neslavnu “titulu” najmlađe žrtve Ovčare. Otac i sin, ista obitelj, isti grad, ista sudbina. Na ovu tužnu obljetnicu popričali smo sa suprugom pokojnog Petra i majkom pokojnog Igora, Irenom Kačić koja je svoj mir donekle pronašla u Rijeci:

– Moj suprug je 28.09. ranjen i kao takav nije imao mira. Stalno je dolazio na Olajnicu u sklonište vidjeti kako mu je obitelj i svi ostali, treba li nam što… To sklonište, ne znam koliko znate, čuvala su doslovno djeca, a među njima i moj Igor, tada 16-godišnjak. Prekrasan je bio… Dobro dijete, pristojno, u školi sve petice. Međutim, odrastao je preko noći i postao muškarac, ali i maloljetni branitelj. Bio je, dakako, ponosan na oca koji nas je, unatoč ranjavanju, obilazio. A onda ga je, onako ranjenog, na Olajnici zatekao tenkovski napad. Pričekao je da prođe, a onda je krenuo natrag na Sajmište. Nije primjetio tenk koji je bio skriven u jednom dvorištu. Sasjekao ga je rafal preko pluća. Odvezen je u bolnicu i pokušan operirati, ali nije imalo smisla. Kada sam sa sinom došla do bolnice, rekli su da ne ulazimo jer je sve puno mrtvih koje stavljaju u vreće. Mom mužu su, pak, već pripremili drveni kovčeg – vrlo detaljno se prisjeća mučnih detalja vukovarska supruga i majka. Irena Kačić sasvim jasno i pribrano priča o strašnoj tragediji koja je zadesila njenu obitelj. Mora tako, kaže, jer ako je obuzmu emocije Hrvatska nikada neće doznati za svoje heroje:

– Ostala sam u skloništu s troje djece, Igorom i njegovom sestrom blizankom i još jednom kćerkom. A onda je došla vojska… Nismo se dali u ruke vojsci nego smo spas potražili u bolnici. Međutim, vojska je došla i tamo. Htjeli su nas odvesti u Velepromet s ostalima, ali je dr. Bosanac to spriječila i ostavila nas u bolnici. Smatram to srećom, jer iz Veleprometa je malo tko izašao živ. A tada je u bolnicu stigao Šljivančanin okružen domaćim četnicima – sjeća se Irena trenutka odvajanja od svoga sina i njegovog zadnjeg pogleda:

– Počelo je odvajanje. Mnogi maloljetni dječaci i borci poput Envera Arnautovića su, srećom, pušteni. Međutim, meni su Igora istrgli iz ruku. Imao je ruksak s nešto malo stvari, sjećam se i da sam mu dala nešto novaca… Rastali smo se uvjereni da ćemo se opet sresti… Pitala sam Šljivančanina zašto ga vode, gurala mu Igorovu zdravstvenu iskaznicu i tvrdila da je dijete, al on je grubo rekao kako će provjeriti. Odveli su ga i ja sam od jednog čovjeka doznala da su prvo bili u vojarni, pa na Veleprometu, a onda Ovčara. Nakon te informacije, ponadala sam se da je živ. A onda, šok. Moj Igor je bio u skupini koju su htjeli pustiti. Međutim, naš susjed koji je živio u našoj blizini i koji je bio par godina stariji od Igora, pokazao je prstom na mog sina i rekao: njega ne puštajte! Moj Igor je nakon toga ubijen. Platio je zbog svog oca, velikog zapovjednika. Zamislite… Da nije bilo Pere Akida koji je spriječio puštanje mog sina, ja bih danas imala njegove unuke. Da, nemojte se čuditi! Znam tko je upro prstom umog sina, a znam i još nešto. Pero Akid i dan danas radi u vukovarskom Komunalcu – kazala nam je Irena Kačić, nekoć supruga, velika majka, a danas i baka:

– Život nekako ide dalje… Imamo krov na glavom, ne stojimo loše ni financijski. Ali, tko mi može nadoknaditi supruga i moje dijete koje je posve nedužno, samo zato što je sin branitelja, ubijeno na mučki način? Nitko… – završila je Irena koja je napomenula da svake godine obavezno posjećuje svoj grad i pritom obavezno zastane pred spomenikom koji prkosno stoji nasred Vukovara: spomenik njenih najmilijih koji je nazvan “otac i sin”.

izvor:dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Čak 10 osoba podnijet će tužbu protiv urednika i novinara Biltena 14 SNV-a

Objavljeno

na

Objavio

Čak 10 osoba podnijet će tužbu protiv urednika i novinara Biltena 14 Srpskog narodnog vijeća zbog kaznenog djela klevete.

U srijedu će pored glavnog ulaza u Sabor održati konferenciju za novinare o pokrenutom pravnom postupku.

“Na konferenciji ćemo obavijestiti hrvatsku javnost o pokrenutom pravnom postupku protiv glavnog urednika Biltena 14 SNV-a gospodina Saše Miloševića, te autorice Biltena 14, gospođe Tamare Opačić, zbog kaznenog djela klevete”, stoji u pozivu na tiskovnu konferenciju.

Novinare će o pravnoj stvari obavjestiti pravni zastupnici, odvjetnik Mate Knezović i odvjetnica Marina Sabljić, uz nazočnost privatnih tužitelja, a to su:

  • Zvonimir Hodak
  • Zdravko Tomac
  • Ivica Marijačić
  • Marko Perković Thompson
  • Stevo Culej
  • Marko Skejo
  • Anto Đapić
  • Predrag Mišić – Peđa
  • Marko Jurič
  • Marko Ljubić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ratni veterani 4. gardijske brigade HV: Očekujemo da ovaj prosvjed bude snažan zaokret u ponašanju države

Objavljeno

na

Objavio

Mi, PAUCI – ratni veterani 4. gardijske brigade Hrvatske vojske, snažno podupiremo javno i političko otvaranje pitanja odnosa hrvatske države i državnih institucija prema zločinima protiv hrvatskog naroda u srpsko-crnogorskoj agresiji. Pri tome ističemo da ne prihvaćamo nužno prethodno isticanje, s već stečenom pogubnom navikom u hrvatskom javnom i političkom prostoru, sintagme, kao što su „kažnjavanje svih zločina“, da je „javni interes istražiti i sankcionirati zločine tko ih god počinio“ ili „zločin je zločin“ i slične poruke, koje se godinama vrte u najširoj javnosti, kao izraz uspostavljanja ravnoteže odgovornosti za zločine.

Nama zločin nije samo zločin.

Ni rana samo rana.

Ni bol samo bol.

Ni pobjeda samo pobjeda.

Niti kazna smije biti samo kazna!

Sve mora imati ime i prezime.

Mi živimo u Hrvatskoj, naše rane su hrvatske rane, bol u našoj duši je hrvatska bol, naše pobjede su hrvatske pobjede, naše žrtve su hrvatske žrtve, naša sjećanja su hrvatska sjećanja, pa se sve što doživljavamo jedino može nazvati hrvatskim. Svako zlo i svako dobro je od čovjeka, od njegovoga uma i djela, od njegovoga nedjela, pa ne pristajemo na uopćene fraze i ocjene povijesnih događaja, niti pristajemo na njihovu dekontekstualizaciju. Događaji za koje tražimo rješenje su osmišljeni, planirani i organizirani u Beogradu, Srbija je bila idejni i organizacijski začetnik, pa nositelj agresije, iz Srbije je potaknuto i organizirano nasilje i zločin, svo zlo protiv hrvatskoga naroda nosi srpski i crnogorski agresorski potpis, a posljedice toga zla su i individualne sudbine srpskih stradalnika. Na drugačiji pristup ne pristajemo, pa i od srpskih stradalnika očekujemo, a u okviru hrvatske države i društva od njih zahtijevamo usmjeravanje svih zahtjeva za preuzimanje odgovornosti prema Srbiji i sudionicima agresije, koji danas žive slobodno u Hrvatskoj. I optužuju Hrvatsku! Hrvatski narod i hrvatska država ne smije niti može snositi odgovornost za to, a pokušaji nametanja odgovornosti- neće proći.

U tome što zahtijevamo, to što želimo i na što kao ratni pobjednici, kao Hrvati, kao kršćani, kao hrvatski narod u cjelini imamo prirodno, Božje i ljudsko pravo, nema ničega skrivenoga, nema ničega nečasnoga, niti nečega usmjerenoga protiv bilo kojega naroda ili čovjeka, pa je neprihvatljivo stalno se unaprijed braniti i ispričavati zastupnicima zločina zahtijevajući ono što smo potvrdili blistavim ratnim pobjedama protiv srpskog agresora, koji nas je organiziranim državnim zločinom primorao na obranu svoga opstanka.

Neoprostivo je posrnuće hrvatske države i državnih institucija da se više od dvadeset i tri godine nakon vojnoga oslobođenja Hrvatske nije istražio svaki zločin, da zločinci nisu kažnjeni, da država Srbija i njene političke ekspoziture u Hrvatskoj nisu preuzele odgovornost za zla koja su nanijeli hrvatskom narodu, a pogotovo je neoprostivo da hrvatska država i nacionalne politike uopće ne pokazuju volju da se na ta otvorena i bolna pitanja današnje Hrvatske stavi povijesna, konačna i neporeciva točka.

Upravo zbog toga smo svjedoci svakodnevnoga iskrivljavanja povijesne istine, pokušaja agresivne politike, kojoj smo svjedočili godinama uoči srpske vojne agresije, od koje smo se obranili.

Mi, ratni veterani se pitamo i pitamo cjelokupan hrvatski narod, hoćemo li, i smijemo li, dopustiti mogućnost da u svojoj obranjenoj slobodnoj državi ostavimo u naslijeđe svojoj djeci, budućim hrvatskim generacijama posve iste ili još zloćudnije izazove koje smo mi imali i koje smo tako teško i bolno platili devedesetih godina u oslobodilačkom ratu?

Nama, veteranima 4. gardijske brigade to ne pada na pamet i nikada to nećemo dopustiti.

Sramili bi se svoje slavne prošlosti, sramili bi se pred našim poginulim suborcima i nad njihovim grobovima, sramili bi se pred svojim narodom i budućim hrvatskim generacijama.

A na sram nismo spremni!

Mi zato pozivamo cijelu Hrvatsku, cjelokupan hrvatski narod na jedinstvo u borbi za uređenje svoje nacionalne države, na jedinstvo na istini i načelima na kojima smo kao narod opstali usprkos svim višestoljetnim iskušenjima, a prije svega hrvatski narod u cjelini pozivamo da zajedno iskazujemo počast vukovarskoj žrtvi, svim žrtvama i stratištima hrvatskog naroda, svakom bolu, patnji, rani, kao i da zajedno slavimo svoje nacionalne pobjede. Jer svi smo se mi borili jedino i samo za Hrvatsku!

Zločin u Vukovaru i protiv Vukovara zločin je protiv hrvatskog naroda u cjelini, rana Vukovara je naša rana, bol je naša bol, pobjeda je naša pobjeda.

Pozivamo gradonačelnika Penavu, vukovarske suborce i suorganizatore ovoga prosvjeda protiv nekažnjavanja zločina, da inicijativu i inicijativni krug nositelja prošire na cijelu Hrvatsku, da se formira snažno, autoritativno civilno tijelo časnih ljudi kojima će hrvatski narod vjerovati, koje će svakoga mjeseca pred hrvatskim narodom tražiti i dobiti od državnih institucija odgovore o postupcima sankcioniranja zločina protiv hrvatskoga naroda tijekom srpske agresije, počevši od izvršitelja do nalogodavaca s konačnim ciljem – potpunog preuzimanja međunarodne odgovornosti od strane Srbije.

Sve ispod toga je politikantstvo i nismo spremni pristajati na političko taktiziranje oko tih dubokih civilizacijskih načela, bez kojih nije moguće uspostaviti trajan i zdrav društveni i humanistički poredak u našoj Hrvatskoj, ali i s narodima i državama u našemu okruženju.

To je minimum načela na kojima inzistiramo.

I ne pristajemo na obrazloženja o nekakvim drugačijim međunarodnim i inim ciljevima i vrijednostima zbog kojih bi odustali od toga. Ništa hrvatsko ne smije počivati na skrivanju i prikrivanju zla, niti se iz zla ikada može stvoriti nešto dobro.

Od hrvatske države i državnih institucija očekujemo stvaranje organizacijskih pretpostavki za provođenje obveza po tom pitanju odmah i trajno, a od personalnih nositelja institucija koje su propustile tijekom tolikih godina izvršiti svoje civilizacijske i nacionalne hrvatske obaveze, očekujemo preuzimanje odgovornosti pred hrvatskim narodom, s punom informacijom cijelome hrvatskome narodu o razlozima zbog kojih nisu radili ono što su morali.

Mi ne možemo imati povjerenje u institucije s ljudima koji do sada nisu radili ono za što su nadležni, jer je povjerenje u ljude na čelu institucija temeljni preduvjet bilo kakve suradnje, stabilnosti i što je najvažnije pozitivne društvene klime za ostvarivanje nacionalnih ciljeva.

Toga nema, zato prosvjedujemo!

Mi, PAUCI – ratni veterani 4. gardijske brigade, pozivamo sve udruge ratnih veterana, ali i cjelokupan hrvatski narod na trajni organizirani pritisak na državne institucije i sve političke subjekte u Hrvatskoj, pozivamo sve suborce i hrvatski narod na potpunu promjenu ponašanja i djelovanja, jer nije naš cilj ni vizija djelovati kao opozicija našoj obranjenoj i uspostavljenoj državi, niti prepuštati institucije poraženim neprijateljima iz oslobodilačkoga rata, nego –imati legitimni politički nadzor nad djelovanjem države i njenih institucija u interesu hrvatskoga naroda. Država postoji radi nas, a ne mi radi nje, mi smo ju platili krvlju, i ne samo mi, nama, hrvatskom narodu mora odgovarati i raditi u interesu našega naroda.

Zato prosvjedi jesu i moraju biti privremena mjera i prijelazna etapa, model demokratske političke borbe za državne institucije a ne samo radi privremenoga i povremenoga iskazivanja nezadovoljstva njihovim radom. Mi se nismo borili samo za pravo na prosvjed, nego prvenstveno za pravo na upravljanje vlastitom sudbinom putem državnih institucija. Mi očekujemo i zahtijevamo od organizatora prosvjeda – institucionalizaciju prosvjednih zahtjeva i trajnu mjerljivu kontrolu njihovoga ostvarivanja. Od medija, a posebice od HRT-a očekujemo potporu ovim zahtjevima i odreknuće od svake manipulativnosti, ignoriranja ili prešućivanja, očekujemo informativni nadzor nad djelovanjem državnih institucija, jer je to ključna uloga nacionalne radio-televizije.

Ističemo na kraju da podržavamo prosvjed u Vukovaru, očekujemo da to bude svenacionalni prosvjed protiv neučinkovitosti današnje države i njenih institucija, želimo da ovaj prosvjed bude zadnja opomena krivotvoriteljima, lažljivcima, manipulatorima i svima koji pod zaštitom naše države rade protiv interesa našega naroda ismijavajući našu žrtvu i žrtvu tolikih povijesnih generacija.

I očekujemo da ovaj prosvjed bude snažan zaokret u ponašanju države i nacionalnih politika od čije volje ovisi djelovanje državnih institucija, bez alternative i opravdanja za neučinkovitost.

To nećemo tolerirati ni mi, a uvjereni smo ni hrvatski narod u cjelini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari