Pratite nas

Magazin

Suđenje Marijanu Živkoviću pokazuje da život hrvatskog branitelja vrijedi manje od ćirilične ploče

Objavljeno

na

Danas je u Vukovaru započelo ponovljeno suđenje Marijanu Živkoviću za razbijanje dvojezičnih, tzv. ćiriličnih ploča. Marijan Živković je čovjek koji je u srpskoj agresiji na Vukovar izgubio dva sina i bio je jedan od sudionika prosvjeda iz 2013. godine.

Na drugoj strani policajac Saša Sabadoš koji je brutalnim nasrtajem branitelju Darku Pajčiću razbio glavu, a nekoliko mjeseci iza toga Pajčić je preminuo, taj policajac Sabadoš je danas u mirovini. Poruka je jasna – Glava i život hrvatskog branitelja u ovoj državi vrijedi neusporedivo manje od tih dvojezičnih ploča.

Zašto se hrvatski narod kada nešto zahtjeva treba bilo kome opravdavati, umjesto da uzme ono želi?

Traži li se tim objašnjenjima od nekog dozvola, opravdanje?

Je li narod ili pojedinac koji mora svoje zahtjeve, želje ili htijenja nekome objašnjavati, slobodan, suveren i samostalan?

Je li gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, kada je nehotice odgovorio kako se samo revolucijom nešto u Hrvatskoj može promijeniti, zapravo izgovorio istinu? (Podcast Velebit)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

VIDEO – Što se uistinu događalo s kozaračkom djecom?

Objavljeno

na

Objavio

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Josipa Galić: Bogatstvo je u davanju

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Josipa Galić/fb

Kad bismo čovjeka gledali očima Josipe Galić, svijet bi bio mnogo ljepši i Zemlja humanije mjesto za život. Ona je odgojiteljica u jednom djevojačkom domu u Zagrebu, a u slobodno vrijeme volontira, pomaže onima koji su u potrebi.

– Uvijek su me roditelji učili da je dobro pomagati drugima, onda to uđe u krv, u stil života. Čovjek se nekako osjeća bolje kad je u poziciji da nekome pomogne. Onda to ide valjda taj slijed jedan za drugim – kaže Josipa.

Jedna je od volonterki humanitarne udruge fra Mladen Hrkać, gdje, ovisno o potrebi, dočekuje oboljele i članove njihovih obitelji, druži se s njima, olakšava im bolničke dane.

– Odlazim na odjele da bi se roditelji odmorili pa barem na trenutak sjeli i popili kavu. To roditeljima znači jako puno kad netko od volontera dođe i kaže ja ću sad sat ilil dva sjediti s vašim djetetom i igrati karte, uno, crtati, veseliti se pjevati. To je ono neka ljudska satisfakcija kad budete sretni jer ste mogli učiniti nešto tako, jer ste imali to vrijeme za dati – govori Josipa.

Proživljavaju se tako različite situacije, sklapaju prijateljstva. A u nesebičnom darivanju Josipa već nekoliko godina odlazi u Afriku. Pet je puta bila u Beninu i Keniji. I naravno ponijela prikupljena sredstva, hranu, odjeću, školski pribor.

– Kad dođete tamo i susretnete se s umirućim djetetom koje nije jelo danima prije toga i nikakva hrana koju mu date u tom trenutku ne može spasiti to dijete. I onda jednostavno se pitate – zašto? U 21. stoljeću se proizvede hrane za 12 milijardi ljudi na kugli zemaljskoj, zašto netko umire od gladi, zašto je ta nepravda…

U prikupljanje pomoći za Afriku uključila je sve svoje prijatelje i obitelj, u Zagrebu i rodnom Širokom Brijegu. Nada se da će i za ovaj Božić otići onamo.

Organizirala je Josipa Galić i mnoge humanitarne akcije uoči Uskrsa i Božića. Uvjerena je da je u svijetu mnogo više dobra nego zla. I svoje učenice uči da je bogatstvo u davanju, da se time ništa ne gubi – samo dobiva.

– To je moj stil života. To je nekako što čovjek živi i radi, djeluje i dok sam na poslu, dok dišem, ja vjerujem da ću pomagati drugima i da ću biti u mogućnosti pružati ako ne ništa onda ruke – zaključila je.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari