Pratite nas

Suđenje na Međunarodnom sudu pravde u povodu hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid i srpske protutužbe

Objavljeno

na

Uz dužno poštovanje prema žrtvama i stradalim civilima u Domovinskome ratu, držim da je izlaganje srpskoga tima pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, kad je riječ o povijesti, odnosno o povijesnome procesu i činjenicama, začinjeno ogromnom dozom manipulacije, posebice kad je riječ o navedenim izjavama sudionika događaja i brojevima te prikazanim videozapisima.

Izjave se, vađenjem iz konteksta, prilagođuju potrebi uvjeravanja sudaca, a brojevi se izmišljaju, odnosno uveličavaju ili prikazuju kao gole činjenice, bez objašnjenja okolnosti u kojima su nastali. Pritom ne mislim na neke podatke koji nisu ugodni za hrvatsku stranu, a s kojima se hrvatska javnost uglavnom već suočila i osudila ih. No oni ionako ne mijenjaju karakter rata.

Ovo je pravna bitka u kojoj se pokušava dokazati da je u Domovinskome ratu počinjen genocid. Pokazalo se da su u toj bitci predstavnici srpskoga tima često prelazili granicu razumnoga objašnjenja događaja i stvarali konstrukcije koje nas vraćaju u razdoblje vladavine Slobodana Miloševića. Veličajući Miloševićevu politiku, zastupnik srpskoga tima u svome se govoru ‘nevino’ zapitao što je loše u tome da Srbi žele živjeti u jednoj državi?!

Takva retorika – u stilu ‘Srbija do Tokija’ – i svjesna zamjena teza, odnosno falsificiranje povijesti, nije temelj za mirniju budućnost na ovim prostorima. Da ne govorim o usporedbi sastanka na Brijunima s odlukama o ‘konačnome rješenju židovskog pitanja’, koja izlaganje srpskoga tima pred Međunarodnim sudom u Haagu svodi na razinu besmislenoga prepucavanja malograđanskih dokoličara bez razuma i dostojanstva u nekoj zadimljenoj krčmi.

Kontinuitet velikosrpske politike

Inzistiranje na povezanosti NDH iz Drugoga svjetskog rata i suvremene Republike Hrvatske neutemeljeno je iz više razloga.

Ustav Republike Hrvatske o tome jasno govori. I ne samo Ustav. RetoIzvori nedvojbeno pokazuju da uzrok rata u Hrvatskoj 1991. ne treba tražiti u postojanju NDH, nego u kontinuitetu velikosrpske politike, odnosno u sadržaju velikosrpskih projekata i dokumenata nastalih prije 1941. godine.

Ciljeve navedene u tim dokumentima srpska je politika pokušala ostvariti 1991. u Hrvatskoj, a potom i u Bosni i Hercegovini. U ime istih ciljeva četnici su i u Drugome svjetskom ratu počinili masovne zločine nad Hrvatima i muslimanima. No Hrvatska se suočila s negativnim činjenicama iz svoje prošlosti, a kad to učini i Srbija, dobit ćemo temelj za dobrosusjedske političke odnose i trajan mir. To su činjenice koje ne ovise ni o kakvoj sudskoj presudi.

Dakle bez obzira na takvu retoriku i na ishod ovoga procesa pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, ostaje činjenica da je 1991. srbijansko vodstvo, uz pomoć JNA, provelo agresiju na Hrvatsku, da su srpske snage 1991. okupirale gotovo trećinu teritorija Republike Hrvatske te da je cilj te agresije, sukladno velikosrpskim projektima i politici čiji kontinuitet možemo pratiti najkasnije od 19. stoljeća, bio pripojiti Republici Srbiji dijelove Republike Hrvatske kako bi se ostvario plan velikosrpskih stratega da ‘svi Srbi žive u jednoj državi’.

Procesi pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu pokazuju da je nezahvalno prognozirati rezultat suđenja te da pravo i pravda nisu uvijek isto. Prezentacija činjenica uvjetovana je i određenom pravnom konstrukcijom pa se može dogoditi da neke činjenice i ne dođu do izražaja. Primjerice, zbog pitanja nadležnosti i odgovornosti za počinjeno nedjelo prije nekoga određenoga datuma, u ovome postupku radi se o 27. travnju 1992. i proglašenju Savezne Republike Jugoslavije.

No činjenica je da je uglavnom isto vodstvo provodilo politiku – i tijekom druge polovice 1991. u SFRJ i od 27. travnja 1992. u SRJ, kao što je i činjenica da se Vojska Jugoslavije koristila istom vojnom opremom, naoružanjem, objektima kao i JNA. Dakle promjenom naziva u praksi, tj. na terenu, nije se ništa promijenilo, promjene su samo formalne naravi. Naravno, vidjet ćemo kako će to protumačiti suci.

Prema izlaganju srpskoga tima pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu proizlazi da je Hrvatska kriva jer se 1995. usudila vojnim putem osloboditi okupirane dijelove svoje države, nakon niza bezuspješnih mirovnih ponuda koje je odbilo srpsko vodstvo, nakon što je Hrvatska 1991. bila napadnuta, a dijelovi njezina teritorija okupirani i razoreni te nakon što je nesrpsko stanovništvo na okupiranome području ubijeno ili protjerano.

Borba za život

U vojnim operacijama većih razmjera, kakva je bila ‘Oluja’, događaju se incidenti. Na žalost, dogodili su se i u ‘Oluji’, a srpski tim ih pokušava prikazati kao genocid. Pritom se poziva i na podatak da u Republici Hrvatskoj danas živi trećina Srba u odnosu na 1991. godinu. No istodobno prešućuje najvažniju činjenicu da je za odlazak Srba iz Republike Hrvatske odgovornaisključiva politika srpskoga vodstva, a ne Hrvatska. Ona je utemeljena na izvorima, pa stoga ne ovisi o sudskoj presudi. Mogu ju promijeniti samo novi, relevantni izvori. Srpski tim ih u ovoj raspravi u Haagu nije ponudio.

I nakon ovoga suđenja, bez obzira na presudu, budući hrvatsko-srpski odnosi ovisit će o spremnosti vodstva obiju država na suočavanje s prošlošću. Ovisit će, da budem precizniji i da ne bi bilo zabune, prije svega o tomu hoće li srbijansko vodstvo priznati odgovornost za agresiju na Hrvatsku i razaranje Lijepe Naše.

Jer netko je došao u Knin i rekao „ovo je Srbija”, netko je došao u Petrinju i rekao ‘ovo je Srbija’, netko je došao u Vukovar i rekao ‘ovo je Srbija’ itd. Netko je želio ući u Viroviticu, Pakrac, Karlovac, Ogulin i reći ‘ovo je Srbija’. Netko je razorio Vukovar, Vinkovce, Osijek, Karlovac, Gospić, Otočac, Zadar, Šibenik, Dubrovnik i druge gradove i naselja diljem Hrvatske. Netko mora biti odgovoran i odgovarati za sve to. Pojedinac to nije mogao sam učiniti, to je učinila vojska, a ona nije djelovala sama, ona je bila sredstvo jedne države, zapravo bolje je reći, jedne politike, velikosrpske politike, koja je ustanove i vojsku bivše države iskoristila za ostvarenje svoga cilja.

Izvori, odnosno razmjeri zločina počinjenih 1991. u napadima srpskih snaga na Hrvatsku, kao i stanje na okupiranome teritoriju RH, pokazuju da bi, kad bi se takva velikosrpska politika nastavila provoditi, Hrvati s okupiranoga teritorija bili istrebljeni. Dakle izvori, a i razmjeri zločina srpskih snaga nad nesrpskim stanovništvom, pokazuju da su 90-e bile presudno razdoblje za opstojnost Hrvata na svojim ognjištima te da je Domovinski rat za Hrvate zapravo bio borba za život, za opstojnost u svojoj Domovini.

Ante Nazor, Ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra Domovinskoga rata
Hrvatski tjednik

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Jandroković: Predsjednica je vrlo jasno objasnila zašto ne misli oduzimati odličja Praljku i ja se s tim slažem

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Sabora Goran Jandroković izjavio je kako se slaže s predsjedničinom odlukom da pokojnom generalu Praljku ne oduzme odličja.

“Zakon je tu jasan, Predsjednica tumači zakon u skladu s onim kako bi ga i trebala tumačiti, to je njena autonomna odluka. Predsjednica je vrlo jasno objasnila koji su razlozi zašto ne misli oduzimati odličja i ja se s tim razlozima slažem”, rekao je Jadnroković, prenosi Dnevnik.hr.

Na pitanje zašto nije bio na komemoraciji u Lisinskom koju je organizirao Hrvatski generalski zbor prošlog tjedna, Jandroković se ponovno složio s Kolidnom Grabar Kitarović.

“Zato što, ponovno ću citirati Predsjednicu, politika se vodi razumom, a ne samo emocijama”, rekao je.

Predsjednik Sabora smatra da hrvatska Vlada ne treba rekonstrukciju, te da nema najslabiju kariku, a zadovoljan je i suradnjom HDZ-a s HNS-om.

“Gospodarski rezultati su vrlo dobri. Imamo rast BDP-a od preko tri posto. Najmanji deficit unazad 20-ak godina. Smanjuje se javni dug, vanjski dug, najbolja turistička sezona. Svaki puta kada se glasuje, imamo 78 ruku. Raspravljamo o svim važnim temama, dolazimo do rješenje dogovorom. Radi se vrlo kvalitetno, međusobno se uvažavamo. Toleriramo i razlike koje između nas postoje. Vrlo smo oprezni i razumijemo jedni druge. Ne bi koalicija funkcionirala ovako kvalitetno da to ne činimo.”, objasnio je svoja stajališta.

Što se tiče povratka Ivana Vrdoljaka, Jandroković smatra kako on može samo dodatno popraviti kvalitet odnosa između dvaju stranaka i suradnju.

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Novi premijer Poljske Mateusz Morawiecki: Moj san je učiniti Europu ponovno kršćanskom i ne popustiti ucjenama EU!

Objavljeno

na

Objavio

Poljski budući premijer Mateusz Morawiecki pozvao je Europsku uniju da se vrati u svojim “vrijednostima“ i kršćanskim korijenima.

Morawiecki, koji se ovog tjedna očekuje kao novi premijer Poljske izjavio je kako je njegov san bio “ponovno kristijanizirati EU” u intervjuu katoličkom kanalu Catholic Herald.

Poljska je “velika, ponosna nacija”, izjavio je Morawiecki, dodajući kako se neće podnijeti “ucjenu” europskih vođa.

Zanimljivo je da je Morawiecki katolik koji ima i dio židovskih korijena, čija je tetka spašena od holokausta.

Morawiecki ima 49 godina i trenutno je ministar financija. Prošlog četvrtka, u sklopu preustroja vlade, vladajuća stranka PIS izabrala ga kao zamjenu za premijerku Beatu Szydlo, koja je na toj funkciji od 2015. godine.

U svom prvom intervjuu od imenovanja, Morawiecki je u petak priopćio katoličkim medijima: “Želimo promijeniti Europu. Moj san je učiniti je ponovno kršćanskom, jer, nažalost, na mnogim mjestima ljudi više ne pjevaju božićne pjesme, crkve su prazne i pretvaraju se u muzeje, a to je jako tužno.“, piše haretz.com

Morawiecki je već ranije ove godine otkrio svoje židovske korijene na svečanosti u čast Poljacima koji su spašavali Židove tijekom holokausta. Svečanost je održana u Varšavskom zoološkom vrtu, jer par koji je vodio zoološki vrt tijekom Drugog svjetskog rata sakrio je Židove da ih spasi od zločina nacista.

“Uvijek na takvim ceremonijama počnem razmišljati o vlastitoj priči svoje obitelji”, rekao je Morawiecki tom prigodom. “Moja teta Irena bila je Židov, preživjela je rat kao dijete od 10 godina. Do 16 godina ostala je s poljskom obitelji koja ju je spasila”. Također je rekao da nitko od spasitelja njegove tetke Irene nije prepoznat kao Pravednik među narodima u Yad Vashem. Još jedna teta, Romi, preživjela je holokaust bježeći iz Poljske i sada živi u Izraelu, rekao je Morawiecki, prenosi narod.hr

Stranka PIS usvojila je konzervativnu politiku u mnogim pitanjima, uključujući i povijesnu memoriju Poljske. Nastojati će zamijeniti nametnutu paradigmu da su mnogi Poljaci antisemiti koji su na neki način surađivali s nacistima s istinom o tome da su Poljaci žrtve nacista koji su masovno pomagali Židovima.

Sličnu stvar je dokazala Židovka dr. Esther Gitman za Hrvatsku koja je također lažno proglašavana antisemitskom pod utjecajem jugoslavenske promidžbe, što je potpuno suprotno istini jer u Hrvatskoj stvarnog antisemitizma je bilo uvijek vrlo malo, dok je Hrvata koji su spašavali Židove od rasnih progona bilo jako mnogo, tvrdi povjesničarka Gitman.

 

NEVIDLJIVI MILIJUN

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari