Pratite nas

Naši u svijetu

SUKOB RUSIJE I UKRAJINE JE NEIZBJEŽAN!?

Objavljeno

na

Da će stanje na terenu dramatično eskalirati, nema nikakve dvojbe. Ukrajinske vlasti su osokoljene potporom koju otvoreno dobivaju od strane ključnih Zapadnih država i njihovih vođa. Ruski prijedlozi u VS UN-a redovito ne prolaze i nailaze na blokade, a ugroza novim sankcijama permanentno visi u zraku. Stoga ne treba sumnjati kako će vlasti u Kijevu nastaviti provoditi akcije svojih sigurnosnih snaga još žešćom silom i dinamikom.

timthumb

Kada sam 19. ožujka napisao geopolitičku analizu ukrajinske krize (poveznicu navodimo na dnu teksta, op.a.), bio sam izložen brojnim kritikama pa i uvredama, u različitim komentarima na forumima, čak i u ponekim medijima, o tome kako su moja predviđanja budućih događaja koji će uslijediti nakon revolucionarne promjene vlasti u toj državi, nerealna, antiukrajinska, štoviše, proruska. Naravno kako sam i kao Hrvat i kao čovjek koji živi u Hrvatskoj i tada i još uvijek, u potpunosti svjestan ovdašnjeg prevladavajućeg mišljenja o istoj krizi, jednako kao i različitih stereotipa i sagledavanja političkih i društvenih zbivanja po principu crno-bijelo. Ali geopolitika je preozbiljna stvar da bismo je mogli i smjeli na takav način pojednostavljivati. U protivnom, analitičari bismo bili svi.

Dakle, ono što sam u navedenoj analizi, između ostaloga, tada napisao kao prvi u Hrvatskoj, bila je razrada dvaju realnih scenarija ukrajinskoga sukoba, od kojih niti jedan nije bio bio blistav. Međutim, jedan od njih se upravo u potpunosti odigrava na predviđeni nači. Ovom ću prigodom navesti oba, od kojih je onaj drugi već na djelu:

Za samu Ukrajinu moguća su dva scenarija: Prvi je balkanizacija odnosno raspad zemlje, ne nužno u krvi, kao bezbolnije rješenje. Drugi, puno izvjesniji, je egipatski scenarij gdje dominiraju ulični neredi, prevrati na svim razinama, nemoćna središnja vlast i opća nesigurnost, uz kolaps gospodarstva. Drugi je scenarij svoj porođaj prošao na Majdanu tj. kijevskoj revoluciji te je javnosti poslao snažnu poruku kako se svi problemi najbolje mogu rješavati upravo na ulici. Štoviše, ulica ti daje šansu da se dočepaš pozicija, čak i da postaneš ministar ulaskom na stražnja vrata.

No sve će na kraju ipak najviše ovisiti o potezima Rusije. Rusiji je ova kriza pitanje njenog opstanka, a što se sve češće čuje i od strane profesionalnih zapadnih analitičara. Prema raspoloživim saznanjima autora, dobivenih od visokopozicioniranog inozemnog izvora, nakon ruskog uzimanja Krima i stabilizacije stanja s njim u svezi, zatvara se prva faza, a otvara druga. To je projekt demontaže Ukrajine kakvu poznajemo. On će imati više obličja i više faza. Prva je Donbas tj. područje dviju oblasti, Donjecka i Luganska. To je gotovo u cijelosti rusofonsko područje (minimum 75%) i uskoro će postati fokus priče. Nakon što se tamo riješe stvari uspostavom narodu odanih proruskih vlasti, slijedi faza br. 2, a to su Harkov i Odesa, a moguće i Dnjepropetrovsk (gdje je stanje malo složenije budući je rusofonsko i ukrajinsko stanovništvo podjeljeno gotovo 50%:50%). Na kraju dolazi faza br. 3, a to je objedinjavanje rusofonskog područja u jednu teritorijalnu cjelinu. Hoće li se to realizirati samo “voljom naroda” ili će doći do izravnog vojnog uplitanja Rusije, ovisit će isključivo o tome hoće li ukrajinske vojno-sigurnosne postrojbe narodnu volju pokušati slomiti silom, pri čemu Rusi već sada jasno upozoravaju da se u Kijevu spriječavala uporaba sile prema demonstrantima-revolucionarima te se isto tako mora poštivati volja naroda u drugim djelovima zemlje. Vruće ukrajinsko proljeće tek počinje.

Ovim sam podsjetnikom htio zatvoriti usta onim mojim kritičarima koji u svojim nastupima nemilosrdno gaze i ruše sve norme civiliziranog ophođenja i argumentirane rasprave prigodom sučeljavanja različitih stavova, uključno i uporabu uvreda na osobnoj razini. Ali ni na kraj pameti mi nije negirati pravo i na drukčije mišljenje od moga. Štoviše, spreman sam vlastite stavove i korigirati ukoliko spoznam da su izneseni protuargumenti zasnovani na činjenicama jači od mojih. Toliko o tome, čisto radi kulture dijaloga.

Krvoproliće u Odesi, uvod u nacionalnu tragediju

Sada se želim osvrnuti na najnovije aktualnosti u samoj Ukrajini. Osim proruskoga bunta rusofonskog stanovništva na istoku zemlje, u regijama Donjeck i Lugansk (netko ih naziva separatistima, a netko borcima narodnog otpora, ovisno o kutu gledanja na nastali problem, op.a.), kao i antiterorističkoj akciji ukrajinskih snaga sigurnosti koja je u tim regijama već duže vrijeme u tijeku, posebice je postao aktualan stravičan događaj pogibije desetina ljudi, u prošli petak zapaljenih ili ustrijeljenih u zgradi sindikata, u središtu lučkog crnomorskog grada Odesa. Prema raspoloživim podacima prispjelim do vremena pisanja ovoga teksta, do sukoba je došlo kada je grupa od oko 2000 pripadnika ukrajinske nacionalističke stranke “Pravi sektor” napala nekoliko stotina pristaša federalizacije zemlje koji su podigli šatore ispred zgrade sindikata. Ono što je usljedilo bio je pravi horor. Brojčano nadjačani, prosvjednici protiv sadašnjih ukrajinskih vlasti sklonili su se u unutrašnjost navedene višekatne zgrade, nakon čega su zgradu blokirale provladine pristaše i zasule je molotovljevim koktelima, pucajući iz vatrenog oružja na one koji su, usljed nastalog požara htjeli iz zapaljene zgrade pobjeći.Vrlo je znakovito i graniči sa znanstvenom fantastikom, kako, iako se radi o samom centru tog velikog ukrajinskog grada, policija nije niti pokušala intervenirati, niti spriječiti i zaustaviti nasilje. Štoviše, napadači na zgradu nisu dozvolili niti vatrogasnoj službi gasiti nastali požar. Epilog sukoba je već rečeni broj poginulih ali su indikativnije od svega reakcije službenoga Kijeva i Moskve na isti događaj jer one mogu dati projekciju daljnjega razvitka ukrajinskoga sukoba.

Prema riječima predstavnika ukrajinskih vlasti, poginule osobe su Moldavci i Rusi iz susjedne, moldavske, nepriznate, samoproglašene, republike Pridnjestrovlje, koji u Odesu unose nestabilnost. Ekstremniji članovi Verhovne rade čak su i javno čestitali pripadnicima “Pravoga sektora” za hrabrost i borbu protiv neprijatelja. S druge pak strane, ruske vlasti su zgrožene izostankom pijeteta službenih ukrajinskih vlasti prema žrtvama, kao i ne izricanjem osude počinitelja toga zlodjela, te otvoreno kroz medije govore kako je od strane “ukrajinske vojne hunte započeo genocid nad narodom jugoistoka zemlje”.

Zadnja vijest koja je pristigla jest ona o smjeni zapovjednika gradske policije Odese zbog pasivnosti snaga reda, pri čemu je interesantno kako je isti nedavno bio i postavljen na istu dužnost po nalogu oblasnog gubernatora imenovanog od strane novih kijevskih vlasti.

Na isti događaj zapadni mediji i političari reagiraju prilično neutralno, neizjašnjavajući se o krivcima već samo izražavaju žaljenje zbog žrtava, a sukobljene strane pozivaju na mir.
Ali relativan mir u Odesi, ili barem privid istoga, ovim je krvavim događajem vjerojatno završen. Niti u ovoj regiji neće doći do naglog sukoba stanovništva s gradskim i regionalnim strukturama odanim središnjim vlastima u Kijevu. Najprije će započeti mirni i sve masovniji prosvijedi kakvi su upravo danas, dan nakon krvoprolića, započeli mirnim okupljanjem građana na mjestu stradanja i paljenjem svijeće za poginule. S druge strane pojavljuje se sve više uličnih utvrđanih punktova s pripadnicima “Pravog sektora”, identično prethodnom kijevskom scenariju, te je realno očekivati incidentne situacije. Za iste poneki policijski službenici otvoreno tvrde kako organizirano dolaze iz zapadnih djelova zemlje. U svemu tome nije nebitno spomenuti kako je Odesa grad s najbrojnijom židovskom populacijom u zemlji, s izrazito izraženom crtom antifašizma još iz doba njihovoga velikog stradanja u Drugom svjetskom ratu.

Ovaj će tragični događaj također imati za posljedicu još snažniju mobilizaciju rusofonskog stanovništva na istoku, čiji su predstavnici u Donjecku danas izjavili kako “nikada neće zaboraviti ovo što se dogodilo Odesi”, nakon čega su napali i zauzeli zgradu ukrajinske službe sigurnosti SBU te prodrli u rezidenciju, od središnje kijevske vlasti postavljenoga gubernatora i oligarha Sergeja Tarute.

Na, u prošli petak održanom izvanrednom zasjedanju Vijeća sigurnosti UN-a, sazvanom na zahtijev Rusije glede najnovijih akcija ukrajinskih snaga sigurnosti na istoku zemlje, ponovno je došlo do žestokog verbalnog sukoba američkog i ruskog predstavnika glede prebacivanja odgovornosti jedne strane na drugu, a vezano uz eskalaciju sukoba na terenu. Ne samo da se stavovi dviju velesila nisu približili, oni nepovratno tonu u sferu i retoriku već pomalo zaboravljenoga Hladnog rata.

I dok prepucavanja glavnih igrača Vijeća sigurnosti traju, u subotu su se u Washingtonu sastali američki predsjednik Barak Obama i njemačka kancelarka Angela Merkel. U zajedničkoj izjavi isti su se suglasili o tome kako će uvođenje novih oblika sankcija protiv Rusije biti neminovno, neovisno o protivljenju velikog broja predstavnika njemačkoga biznisa. Obama je naglasio kako im na raspolaganju stoje još mnogi oblici pritiska na različite sektore ruske ekonomije te kako nema sumnje kako će oni biti i upotrebljeni.

Tri ključna čimbenika u neposredno nadolazećem vremenu

Da će stanje na terenu eskalirati ne treba sumnjati. Ukrajinske vlasti su osokoljene potporom koju otvoreno dobivaju od strane ključnih Zapadnih država i njihovih vođa. Ruski prijedlozi u VS UN-a redovito ne prolaze i nailaze na blokade, a ugroza novim sankcijama permanentno visi u zraku. Stoga nema nikakve dvojbe kako će vlasti u Kijevu nastaviti provoditi akcije svojih sigurnosnih snaga još žešćom silom i dinamikom.

Međutim, treba skrenuti pozornost na približavanje triju ključnih momenata u samoj Ukrajini, nakon kojih će uslijediti finalni rasplet dosadašnje predigre ili zagrijavanja sukobljenih snaga, i početak, ipak samo regionalne apokalipse, da se štovano čitateljstvo ne bi prestrašilo nekakvoga Trećeg svjetskog rata:

Prvi ključni moment dolazi 9. svibnja, kada Europa službeno slavi Dan pobjede nad fašizmom. Taj se praznik uvijek do sada snažno i emotivno doživljavao i slavio u većini zemalja bivšega SSSR-a, što je i razumljivo poradi više od 20 milijunskog broja žrtava unutar njegovih naroda, a tako i ukrajinskog, čiji se broj poginulih procjenjuje na oko 6 milijuna. I u samoj Ukrajini taj se praznik jako slavio, kako od službenih vlasti, tako i od strane naroda, izuzev krajnjeg zapada zemlje tj. lvovske regije. Bit će krajnje neizvjesno prognozirati događaje oko proslave i u samom glavnom gradu Kijevu, u kojemu još uvijek marširaju različite poluvojne formacije poput tzv. “zaštitnika Majdana” i pripadnika “Pravog sektora” koji se protivi proslavi istoga praznika te se programski poziva na Stepana Banderu, kontroverznog zapovjednika SS divizije “Galicija” koju barem polovica ukrajinaca, a poglavito jugoistok zemlje, osuđuje zbog surovih i masovnih zločina. Stoga ne bi bilo neočekivano ukoliko bi došlo do incidentnih situacija u Kijevu te će biti interesantno vidjeti reakciju službenih vlasti. Masovnih manifestacija proslave bit će diljem jugoistoka zemlje gdje je zbog same masovnosti sudionika teže očekivati nekakve fizičke incidente sa suprotne strane, ali je u ovako užarenoj situaciji uvijek moguće potpaliti fitilj od strane onih silnica kojima nered i krvoproliće odgovara.

Drugi ključni moment ili kriterij ukrajinske krize odvit će se već dva dana kasnije tj. 11. svibnja, u donjeckoj i luganskoj regiji na istoku zemlje. Naime, za tada je najavljeno održavanje referenduma o statusu tih regija kroz pitanje želi li narod federalizaciju tj. formiranje neovisnih republika. A već 15. svibnja se najavljuje nastavak referenduma kroz pitanje je li narod za to da se (u slučaju pozitivnog ishoda prethodnog referenduma) te republike pripoje Ruskoj Federaciji. Nedvojbeno je kako se u formalno-pravnom smislu radi o farsi, ali farsi koja će imati dalekosežne posljedice po samu Ukrajinu.

Treći ključni moment jest 25. svibnja, za kada su zakazani predsjednički izbori u zemlji. I tu je razvidno kako se radi o svojevrsnoj farsi zbog kaotičnog stanja u zemlji gdje sigurnosno-pravosudni aparat ne funkcionira, ili funkcionira samo loše i samo mjestimice, u stabilnijim regijama zemlje. Čak niti sam glavni grad ne spada u takvu kategoriju, a da se ne spominju i premlaćivanja te zabrane kandidatura već ranije od državne izborne komisije odobrenih predsjedničkih kandidata koji nisu “na pravilnoj liniji”.

Neizbježnost sukoba ruskog i ukrajinskog naroda

Ono što se iz svega ovog da zaključiti jest sljedeće:

Središnje ukrajinske vlasti, kao i Zapadne države, proglasit će regionalne referendume protuustavnim i protuzakonitim, a samim tim njihove rezultate ništavnim. S druge pak strane, samoproglašene regionalne vlasti istoka zemlje, kao i Ruska Federacija, proglasit će predsjedničke izbore neregularnima, dakle, neće priznati legitimitet budućeg predsjednika zemlje.

Sve to ne vodi ničemu dobrome, naprotiv. Ukrajinske nacionalističke, ili da ne bi zvučalo grubo, domoljubne snage, kao i aktualna vlast u Kijevu, upotrebljavaju sve češće sintagmu “sada ili nikada!”. Isto ukazuje kako će one, osnažene zapadnom potporom, željeti ići do kraja i ne treba ni malo sumnjati kako za to sigurno imaju volje. Koliko imaju stvarne snage, drugo je pitanje.

Proruski nacionalistički ustanici s istoka zemlje uporabljuju sintagmu “odstupit ne možemo! Ili će nas pobiti ili protjerati!”.

Percipirajući retoriku ruskih službenih i oporbenih političara kao i medija, koji su u tome gotovo jednoglasni, u Ukrajini je “na djelu otvoreni fašizam koji prijeti opstojnosti Rusije i ruskog i ruskojezičnog naroda u Ukrajini”. To je potka svih javnih istupa u sferi politike, medija i svih ostalih segmenata ruskoga društva, uključno i eksponente ključnih gospodarskih, industrijskih i drugih potencijala zemlje.

Dakle, logika nas navodi na zaključak o neizbježnosti sukoba ruskog i ukrajinskog naroda, a nepoznata je samo dinamika njegovog razvitka. Taj sukob može biti relativno kratak i bezbolan, ali i jako dug i krvav kao malo koji do sada, ovisno ponajviše o stvarnoj motivaciji većeg dijela samoga ukrajinskog naroda koja je ipak nepoznanica. Osiromašeni i isprevareni ljudi mogu reagirati potpuno nepredvidljivo. Neki od njih bi zazirali od rata za razne političke i ekonomsko-financijske elite i njihove interese, kako bi oni taj rat doživljavali, a neki bi u ratu vidjeli šansu za nešto bolje.

Međutim ono što svaki ozbiljni svjetski analitičar dobro zna, to je, kako ratni sukob ukrajinskog i ruskog naroda odgovara jedino SAD-u i nikome drugome, uključno i kontinentalnu Europu kojoj bi takav sukob predstavljao prvorazrednu sigurnosnu ugrozu, stavljajući pred nju golemi napor ukrepljavanja svojih vojnih potencijala, a što iziskuje velike novčane izdatke i usporava, stagnira ili pak unazađuje gospodarski razvoj.. Amerikanci vrlo dobro znaju kako Ukrajina nikada neće moći postati članicom NATO pakta jer to Rusija nikada ne bi dopustila iz geopolitičkih razloga. Ali Amerikancima to niti nije nužno. Njih će itekako zadovoljiti polagano “krvarenje” Rusije, njeno gospodarsko iscrpljivanje i njena zaokupljenost svojim velikim susjedom, pri čemu će polugama svoje gpleme političke i financijske moći pokušati izolirati Rusiju od najvećeg dijela relevantnih međunarodnih čimbenika. Permanentnom eskalacijom ukrajinske krize SAD je konačno definirao svoga glavnog strateškog neprijatelja i u buduće će poduzimati sve korake da u tom novom Hladnom ratu ponovno pobijedi i zadrži svoj primat globalnog igrača broj jedan. Ali ovoga puta je pitanje hoće li sve teći tako glatko jer će se ponešto ipak morati pitati i samu Rusiju ali i Kinu.

 

ZoranMeter/dnevno.hr/kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Mladi iz Njemačke dovode investitore u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Mladi obrazovani ljudi hrvatskih korijena, koji već visoko kotiraju u bankarskom, financijskom i poslovnom životu bogate njemačke oblasti Rajna – Majna već deset godina pomažu njemačkim investitorima koji žele ulagati u Hrvatsku.

Hrvatska je zajednica u našoj oblasti nevjerojatno snažna, ne samo po brojnosti, nego je i ekonomski jaka. Gospodarske veze Hessena s Hrvatskom su jake, oni ovdje rade sjajan posao, kazao je Thomas Schaefer, ministar financija pokrajine Hessen.

Pokraj zračne luke, savez je organizirao nastup vladine Agencije za investicije i konkurentnost. Probrani gosti iz poslovnih krugova, investitori. Rizničar grada Frankfurta kaže, želimo što jaču suradnju. Hrvatski gospodarski savez je poput veleposlanika hrvatskih poduzeća u Njemačkoj, Frankfurtu i oblasti Rajna-Majna. Oni su i zagovornici interesa njemačkih poduzeća koja idu u Hrvatsku, kako bi investirala, pronašla kontakte. Kroz to je izrasla jaka veza, rekao je Uwe Becker, dogradonačelnik Frankfurta.

Kad tko spomene Hrvate i Hrvatsku, investitori ovdje uz Majnu već imaju u glavi sliku, dodaje Becker.

Hrvatski svjetski kongres okuplja na ovaj način i politički dio, gospodarski dio, investitore, mnoge koji su multiplikatori, koji povezuju gospodarstvo ovdje u Njemačkoj, kao i gospodarstvo u Hrvatskoj.

Ovdje usred bankarskog svijeta, skupina Hrvata mladih, obrazovanih i uspješnih, s dobrim vezama s ovdašnjim bankarima i investitorima, pokušavaju nešto učiniti za svoju domovinu i povezati ovdašnje investitore s Hrvatskom.

facebook komentari

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Udruga “Glas hrvatske dijaspore” dodijelila Charlesu Billichu nagradu za životno djelo za pomoć Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prepoznavati predanost hrvatske dijaspore u izgradnji nacije nezavisne i demokratske Hrvatske, za dobrobit hrvatskog naroda, gdjegod bili, bilo je desetljećima i ostaje neumorno i nesebično zalaganje mnogih ljudi hrvatskog podrijetla koji žive diljem svijeta, izvan Hrvatske.

Prepoznavati i nagraditi to zalaganje jedan je od ciljeva udruge u Australiji “Glas hrvatske dijaspore”, kojoj i ja s ponosom pripadam. U subotu, 9. prosinca 2017., u društvu brojnih uglednih gostiju iz australske zajednice, svjetski poznati umjetnik i humanitarac Charles Billich postao je prva osoba u “Dvorani slavnih” (Hall of Fame) posvećene Hrvatima i Hrvaticama koji su se svojim velikim zalaganjem isticali iz dijaspore prosperitetu i dobrobiti hrvatske domovine i hrvatskog naroda. Planira se godišnji događaj za dodijeljivanje ove nagrade.

Te večeri dodjele nagrade za Životno djelo za pomoć Hrvatskoj Charlesu Billichu u Sydneyu, Australija, zastupnik u Hrvatskome saboru za dijasporu, General Željko Glasnović, priključio se Skypeom toj svečanosti s riječima koje uključuju:

“… nezavisna Hrvatska stvorena u znoju i krvi … Charles Billich je dio tog rođenja, ponovnog rođenja hrvatske slobode. On je veliki ambasador Hrvatske i obasut sam veseljem što sam ovdje na ovoj komemoraciji njemu … pratite Charlesov primjer, on ga ima, vodi primjerom i Hrvatska je jedan od tih primjera … Ostanite pravi, slijedite taj put, i ne zalutajte od dimenzije – nikad ne prestanite. Želim vam sve najbolje, sretan Božić i da vam Kristovo rođenje dođe uz sve najbolje, hvala vam svima … ”

U trenutku dodjele nagrade Charlesu Billichu, John Ovcarić, potpredsjednik “Glasa hrvatske dijaspore” naglasio je da kip “ove nagrade predstavlja Lady Liberty (Damu Slobode), koju mi s ljubavlju zovemo Jelena, Jelena Zrinski, posljednja hrvatska kraljevska obitelj, a Jelena predstavlja hrvatski narod i njihovu obranu Europe od invazivnih (osmanskih) snaga i smatramo da je to vrlo prikladan lik i onaj koji predstavlja i odlučnost Hrvata kao što je Charles koji je neumorno radio u ovoj zemlji da prije svega predstavlja Australiju, ali i da predstavlja našu kulturu. Charles, veliko nam je zadovoljstvo dodijeliti vam ovu nagradu kao prvoj osobi “Dvorane slavnih”, udruge “Glas hrvatske dijaspore.”

Čestitke iz Hrvatske bile su brojne i također uključuju one od Marka Perkovića Thompsona, Jakova Sedlara, Joe Šimunića, Damira Plavšića te predsjednika “Glasa hrvatske dijaspore”, Darka Oreča, koji se u tom trenutku nalazio u posjeti domovini.

Charles Billich bio je vidljivo i duboko dirnut trenutkom u kojem mu je dodijeljena ova nagrada govoreći:

“To je kao da dobijete Oscara za nešto što ste učinili, ali ovo je puno bolje! Puno vam hvala. Duboko sam dirnut i izjavljujem da ne zaslužujem ovu buku, ali da, s vremenom sam oslikao nekoliko slika koje su obojile povijest Hrvatske tako da se na taj način ističu vrhunci i simbolika Hrvatske, a moja je namjera još raditi to i to ubrzanim tempom jer ne želim da vrijeme istekne. Moj raspored je vrlo, vrlo zauzet i moram racionalizirati svoje vrijeme od sada. Svaki trenutak se broji i napornim radom, radeći mnogo sati dnevno, sedam dana u tjednu, postigao sam malo, malo djelića onoga što želim postići, ali čak i ono malo je meni sveto. Hvala vam!”

Razmišljajući o svojoj prošlosti kada ga je progonio bivši jugoslavenski komunistički režim i o ovoj nagradi, Charles Billich je rekao:

“Hvala bratstvu Hrvata. Izrekao sam tu riječ, bratstvo, jer vjerujem u tu riječ možda malo više nego u riječi nacionalnost, znate, mi smo braća i sestre.

Mi smo unutar parametara ove definicije braće i sestara sa svim ostalim plemenima na svijetu. Ali u ovome, svaki svom, vrlo sam ponosan što sam dio hrvatskog plemena.

Večeras je veliko iznenađenje, nisam ovo očekivao. Znate, takvo priznanje meni, moj je posao upravo započeo … zahvaljujući inspiraciji moje nove zemlje Australije i moje stare zemlje Hrvatske – lijepi ljudi naseljavaju obje zemlje …

 

Za budućnost planiram neko djelo koje bi vas moglo razočarati, no, ono će vas sigurno zapanjiti. Dakle, podnosite me malo duže i vidjet ćete nešto pristojno i profesionalno što će doći iz mojih kistova. Jedna od stvari koje želim u skoroj budućnosti ostvariti jest spomenik jednom drugom pioniru hrvatskih i globalnih veza – Marko Polo – on je super heroj u Hrvatskoj, on je superman, on je taj koji je uspostavio kontakte s Dalekim Istokom, osobito Kinom, Mongolijom i praktički stavio Hrvatsku na kartu – za sva vremena. Radim na velikom spomeniku Marka Pola, koji će biti podignut u Korčuli, hrvatskom otoku, otoku na kojem je rođen Marko Polo.

Uspoređujem večeras i uspoređujem svoju radost koju osjećam s radošću koju sam osjetio davno prije, prije skoro jednog stoljeća, ali mislim da je to ipak bilo možda 1952. kada se nešto veliko i neočekivano dogodilo kao i večeras, što me ispunilo velikom radošću. Ako je radost uopće bila moguća u komunističkoj zemlji u kojoj sam bio u zatvoru.

No, zbog toga što su zatvori tako bili preopterećeni i napunjeni komunističko jugoslavenska vlada, koja je dominirala komunističkim republikama Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije, morala učiniti nešto kako bi zadovoljila inzistiranje Međunarodnog Crvenog križa da nešto napravi u vezi statusa progona Hrvata. Jednog dana, dok sam odsluživao desetgodišnju zatvorsku kaznu radi političkih razloga i pobune protiv komunizma, doprla jedna iznenadna obavijest. I bilo je najavljeno da će se zbog prenatrpanosti zatvora pružiti amnestija zatvorenicima i amnestija je zapravo uključivala polovicu zatvorske populacije.

I znate li što! Ja sam bio jedan od njih! Ne mogu vam opisati radost koju sam osjetio u tom trenutku, bio sam orgazmičan, to je stvarno nešto što ne mogu opisati, nisam mogao spavati dva dana nakon toga – i ove noći je tako – puno hvala! Hvala svima Hrvatima i Australcima. Za Dom Spremni! Spremni smo za obranu našeg doma.”

Kako bi se u ovom članku zahvatili u potpunosti profil ove nagradne večeri u Sydneyu, te raspoloženje i značaenje ove nagrade za Životno djelo za pomoć Hrvatskoj iz dijaspore  evo i ostalih govora koje su javnosti donijeli i istaknuli John Ocvarić, potpredsjednik “Glasa hrvatske dijaspore”, David Jakić, predsjednik Australsko’hrvatske gospodarske komore NSW te Ina Vukić, članica Izvršnog odbora “Glasa hrvatske dijaspore”.
John Ovčarić/ Glas hrvatske dijaspore:

 “Dobra večer Dame i gospodo

U ime udruge “Glas hrvatske dijaspore” i cijele australske hrvatske zajednice želim vam svima dobrodošlicu na ovaj gala događaj u čast Charlesa Billicha, priznavajući njegovo životna postignuća i doprinos ne samo u Australiji, već i njegovoj zajednici i svojoj ljubljenoj zemlji rođenja – Hrvatskoj.
Prije nego što započnemo s večerom za koju se nadamo da će nam ostaviti trajne dojmove i sjećanja, zamolio bih da svi odvojimo trenutak i najprije prepoznamo ne samo čovjeka kojeg ovdje slavimo, nego i njegovu odani suprugu.

Dame i gospodo, smijem li vas zamoliti da svi ustanete i pridružite nam se u pljesku za Charlesa i Christu Billich.

Ova je večer već neko vrijeme teško zaokupiravala srca i umove mnogih.
Kao udruga “Glas hrvatske dijaspore” osnovana je ne samo kako bi zastupali interese australskih Hrvata, kojih je sada više od nekih 200.000, već i da očuvamo našu kulturnu baštinu.

Kao Australci zagrlimo sve što je australsko, Australija nam je dala prava i mogućnosti zbog kojih su naši preci napustili rodno mjesto u potrazi onog što bi im omogućilo da svjoj djeci pruže ono što su oni sami željeli, ali nisu mogli ostvariti.

Priča o Charlesu nije ništa manje dramatična.

Nakon što je kao mladi student pretrpio reperkusije govora protiv tiranije pod komunističkim režimom, i trpio što mu se bilo kakvo naličje na slobodu oduzelo, Charles je također pogledao izvan ljepote svoje domovine tražeći daleko mjesto gdje se, kao pojedinac i umjetnik, njegove umjetničke sposobnosti i uvjerenja mogu spojiti i izraziti.

Australija mu je pružila ta neotuđiva prava, a zauzvrat on je uzvratio dodavanjem svoje jedinstvene i bogate kulturne ljepote kroz svoj rad.

Charles, ove večeri neki Vaši prijatelji, obožavatelji i oni kojima je privilegija biti skrbnikom jednog od Vaših umjetničkih djela, ovdje slave i časte Vas.

Dakako, još mnogo toga, i mnogo onih koje ne poznajete ove večeri također slave s nama.

Svatko od nas ovdje večeras će se u nekom trenutku zaustaviti i razmišljati o djelu koje ste stvorili, djelo koje su možda vidjeli, koje ukrašava neko mjesto.
Prečesto zaboravljamo da digitalni svijet nikad ne može zamijeniti izraze majstora koji ne samo kroz temu, već kroz njegovo stvaranje prenosi emocije koje su postojale dok je svaki pokret kista bio izvršen.

Kad stvarate, Charles, svaki od tih kistova zahvati mali trenutak u vremenu, oni hvataju bit onog što ste Vi, i to je boja, tekstura i njihova međusobna veza koja hvata srca i umove onih koji se dive.

Ovi trenuci prolaze za Vas dok prelazite iz stvaranja jednog djela na drugo, ali za nas, sigurno se po svijetu o Vama razmišlja i divi Vam se, svake minute, svaki dan dok se usredotočavamo na svaki potez, trenutak zarobljen u vječnosti, trenutak koji nadahnjuje i pruža užitak.

Nakon što ova večer dođe do svojega kraja, i vi se vratite u svoj studio i svoje slikarsko platno, iskreno se nadamo da će vas sjećanja ove večeri na neki mali način nadahnuti, da ćete, kako stvarate, znati da će ljepota koju nam pružate živjeti zauvijek, i da vam to kao nagrada unese osmijeh na lice.”

David Jakić/Australsko-hrvatska gospodarska komora NSW:

“Dragi prijatelji, kolege, kolegice i gosti,

Prvo, želio bih čestitati timu “Glasa hrvatske dijaspore” što je stvorio ovako senzacionalan događaj.

John, Valentin, Branko, Ina, Anne, Mary i Alenka, učinili ste nevjerojatan posao u stvaranju ove večeri i čast mi je što stojim ovdje i izražavam zahvalnost za ovu nezaboravnu prigodu.

Iskreno … za moj prvi službeni govor kao predsjednik gospodarske komore – nervozan sam … to je moralo biti u noći koja slavi takvu inspirativnu osobu, gospodina Charlesa Billicha.

Sada, za ljude koji se možda pitaju zašto sam malo nervozan, želim uzeti ovaj trenutak i govoriti samo o nekim Charlesovim postignućima …

  • Umjetničke slike za Ujedinjene narode u New Yorku
    • 2 slike u Vatikanu
    • Službeni umjetnik za Olimpijske igre u Sydneyu 2000, Peking, Atenu i Sotchi
    • Ključ za grad Atlanta
    • Charlesova umjetnost je na svjedodžbi Nobelove nagrade za mir
    • Za mene, moje omiljeno … kupio je lijepog Bentleya.

Mogao bi nabrajati još mnoga postignuća, ali sigurno ste već shvatili o kakvom se čovjeku radi.

No, ne završava se time … ne samo da je tako puno postigao, on je i čovjek s ogromnim srcem.

To je čovjek kojemu u životu nije bilo lako:
• Zatvaren je od strane komunističkog režima zbog svojeg stava, zbog onog u što je vjerovao
• Kao i drugi, došao je ovdje brodom za kojeg sam siguran da nije bio “ovacija moru”
• Pomagao je Europljanima da dolaze u Australiju kako bi pronašli posao

Opet bih mogao ići puno dalje, ali ono što najviše volim … bio je nekad i taksista … toliko puno poštovanja imam za tog čovjeka.

Charles Billich, Vi ste inspiracija tolikim mnogim, a Vaš je posao donio toliko puno sreće i veselja ljudima širom svijeta.

Australija vas može svojatati kao svojeg; Hrvatska kao svojeg … ali jedino je pravedno reći da obje zemlje trebaju biti ponosne da Vas nazivaju sinom jer ste međunarodno blago.”

Ina Vukić/Glas hrvatske dijaspore:

“Jedini vez prijateljstva jest vjernost”, Antun Starčević, političar i pisac 19. stoljeća kojog se naziva ocem hrvatske domovine.

Čast i zadovoljstvo mi je biti s vama svima ovdje, večeras, kada slavimo izvrsnost i izvanrednu predanost i odanost iz hrvatske dijaspore za unapređenje naše hrvatske domovine. Ovom se nagradom dodjeljuje i priznanje za trajnu viziju Charlesa Billicha za slobodnu i demokratsku Hrvatsku te za njegove ogromne doprinose obrani i promicanju istine i hrvatskog imena diljem svijeta – a da ne spominjem njegovu golemu humanitarnu velikodušnost prema Hrvatskoj i Hrvatima.

Hrvatska! Kolijevka postojanja hrvatskog naroda; majka naše povijesti; otac našeg borbenog duha za slobodu; baka legende i prabaka tradicije; djed Za Dom Spremni narodne volje i pradjeda patriotske ljubavi i odlučnosti.

Patriotizam i izgradnja nacije bili su in ostaju arterija postojanja hrvatske dijaspore.

Patriotizam znači ljubav prema zemlji.

Ipak, to samo po sebi – kaže vrlo malo.

Uostalom, mi možemo voljeti mnoge stvari na različite načine, ali nešto voljeti uvijek znači imati određenu odanost i brinuti se za taj objekt naše ljubavi na poseban, uzbudljiv način.

Da hrvatski iseljenik voli i uspije u novoj, kao i izvornoj domovini, definiraju tu posebnu ljubav, tu posebnu odanost.

Neki ljudi tu posebnu ljubav izražavaju kroz važne akcije koje dotiču cijelu naciju.
A Charles je bio i upravo jest među njima!

Mnogi danas se odnose prema patriotizmu skepticizmom.

U globaliziranom svijetu više identiteta, nacionalnosti, savezništava i vjernosti su uobičajena stvar.

Mnogi bi rekli da bi bilo bolje za nas jednostavno slaviti naše zajedničko čovječanstvo, postati građani svijeta – i ne brinuti se o našoj zemlji podrijetla, kao ni o onoj u kojoj smo izgradili naše živote, kao posebnim.

Ne slažem se. Ne vjerujem da bismo trebali napustiti domoljublje, jer patriotizam je zemljama ono što je samopoštovanje pojedincima:

Trebate ga kao uvjet kolektivnog, zajedničkog samopoboljšanja.

Neizrecivi i brutalni gubitci brojnih obiteljskih života, tlačenje i progon rukom komunističkog režima bivše Jugoslavije, dobro su poznati mladom Charlesu Billichu, iz onih davnih dana.

Ali Australija je melem kojeg samo domovina može pružiti; druga domovina koja vam pruža slobodu njegovati svoje snove za zemlju svojeg rođenja i pomaže vam u njihovim ostvarivanjima.

Tijekom gotovo tri protekla desetljeća imala sam privilegiju i izuzetno zadovoljstvo što me konstantno dodirivala Charlesova nesebičnost upravo zbog kolektivne dobrobiti hrvatskog naroda u domovini i onih u dijaspori.

Charles Billich je u akcijama koje su tako važne našoj kolektivnoj dobrobiti dosljedno i odlučno donosio dobro ne samo Australiji nego i Hrvatskoj.

Oba su ova svijeta bogato profitirala od talentiranog i odanog Charlesa Billicha kroz nekoliko desetljeća.

  1. siječnja 1992. bio je dan kada je Australija postala među prvim neeuropskim zemljama koje su preiznale Hrvatsku kao neovisnu i suverenu državu.

Ovdje, u mojim rukama držim svjedočanstvo toga dana kad smo slavili tu važnu prigodu kojoj je i Charles bio značajan dio!

Ovu knjigu, Spomenicu, darujem Vama Charles kao jedan od mnogih svjetionika hrvatske slobode koje ste i Vi godinama držali u svojim rukama!
Pozdravljam Vas, Charles Billich! Hvala!”

U čast nepokolebljive odlučnosti u obrani hrvatskog naroda od brutalnih napada od strane Srba i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini tijekom rata 1990ih godina, Charles Billich je ove večeri u sydneyskom Hilton hotelu otkrio za javnost svoj portret pokojnog generala Slobodana Praljka. Prihod od prodaje ovog portreta namijenjen je pomoći obitelji pokojnog generala Praljka. Neka ponosni i kupac s najvećom ponudom cijene za ovaj zadivljujući portret također učini i Hrvatsku ponosnom!

Ovom prigodom dodjele nagrade Charlesu Billichu za Životno djelo u pomoći Hrvatskoj, za predanost hrvatskoj slobodi i demokraciji, u srcima i mislima obilježila se i 18. godišnjica smrti prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana! Njegova je odlučnost za slobodom nadahnula i čitavu hrvatsku dijasporu da postane jedan od glavnih elemenata i borbena snaga, uz hrvatske domovinske snage i narod, u postizanju neovisnosti i demokracije. S dubokim poštovanjem i lijepim sjećanjima Hrvati u dijaspori – ne zaboravljaju!

Ina Vukić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari