Pratite nas

BiH

Suverenistička maštarija

Objavljeno

na

Gle, gle! Koga je donedavno žuljalo izborno zakonodavstvo? Samo neetablirane pojedince i malobrojne građanske udruge. A  danas? Žuljanje se širi kao kakva zaraza! Eto, s te nedostojne „baze“ pošast je već prešla na predostojnu „nadgradnju“. Na Griču je zahvatila „uzoritog“ zastupnika Damira Kajina i neke druge manje uzorite „neovišnjake“, a nije mimoišla ni sam – Pantovčak!

68a88f9e3ddf7dcf8290fae993427bafVi se možda smijete. Na volju vam. No, stvar nije smiješna. Koliko je ozbiljna, vidi se po tomu što je ta pošast probila oba bedema. I ideološki, nad kojim bdi Dejan Jović, i sigurnosni, o kojemu skrbi Saša Perković. Kako?!

Nitko to ne zna. Ali što jest, jest: Styrijin je Abendblatt neki dan „iz prve ruke“ priopćio da Ivo Josipović na svom brdu kroji novi Ustav Republike Hrvatske. A u nj će, veli, uvrstiti i novo izborno zakonodavstvo.

Kako će izbornozakonsku regulativu ugraditi u Ustav? Nije to lako. Ali Josipović zna, može, hoće. On je, veli, u sadašnji Ustav ugradio nezastarijevanje pretvorbeno-privatizacijskog kriminala i ratnog profiterstva.

Hoće reći: Ako kaznenozakonska regulativa može u Ustav, zašto ne bi mogla i izbornozakonska? Naravno, itd. – u „lošu beskonačnost“. Nezgoda je samo u tomu što u Saboru malo tko, ali ipak ponetko zna što je „loša beskonačnost“. Da zaobiđe tu nezgodu, Josipović ne će ići kao „ovlašteni predlagač“ – posredno, preko Sabora. I on će, veli, za svoj nacrt PravDE za Hrvatsku pozvati naciju na – referendum.

Što je sad to? Zvuči junačno, kao državnička konkurencija Željki Markić. No to je, po svemu sudeći, samo nepromišljena predizborna muholovka. Nešto poput Akcijskoga plana „Barbika“. Bit će toga još. Osladio se Predsjedniku Pantovčak, pa bi, ako je ikako moguće, rado ostao tamo još pet godina. A vremena su šugava. Stoga ne treba čovjeku zamjeriti što se u takvim okolnostima i nemogućom ljubavlju prema izravnoj demokraciji na najvišoj razini – umiljava narogušenu izbornom tijelu.

Široko se dakle i visoko „žlabra“ o izbornom zakonodavstvu. Dosad je samo gospođa Markić rekla nešto određeno. Ona se zauzima za tzv. preferencijsko glasovanje na izborima za zastupnike u Hrvatskomu saboru. Tako bi po njezinu mišljenju biračko tijelo, mijenjajući redoslijed kandidata na izbornim listama, ograničilo moć stranačkih vođa i demokratiziralo politički život.

Pobuda je plemenita. No gospođa se Markić vara kada misli da je preferencijsko glasovanje brana despociji. Ono, upravo suprotno, može biti i ures despocije. Stranačkoga vođu naime ništa ne priječi da izbornu listu od vrha do dna popuni imenima svoje najodanije služinčadi. Koga će u tom slučaju ponosni hrvatski birač „preferirati“ za svoga zastupnika u Saboru?

Ipak, gospođa je Markić na dobru tragu. Mnoga su zla u Hrvatskoj izravan plod krivo postavljena izbornog zakonodavstva. Stoga to zakonodavstvo treba temeljito preurediti. To, naravno, nije lako. Oni koji su ga tako skrojili dobro znaju svomu svetcu post, a raspolažu i snažnom potporom u inozemstvu. Ali politički samosvjesno biračko tijelo, ako doista želi humanizirati život u zemlji,  može taj otpor bez većih napora zakonito skršiti – na referendumu.

Što dakle treba učiniti?

Ponajprije izjednačiti državljane u političkim pravima. Hrvatska je jedinstvena (unitarna) nacionalna država hrvatskoga naroda. Uz to demokratska republika. U njoj treba dokinuti političku diskriminaciju. Mora vladati načelo: jedan čovjek – jedan glas. A svaki glas mora imati jednaku vrijednost. Na tzv. pozitivnu diskriminaciju mogu računati samo slabi i nemoćni državljani, a nipošto oni koji se protive političkomu hrvatstvu.

Treba dakle tzv. nacionalnim, a zapravo narodnim manjinama dokinuti političko zastupstvo u Hrvatskomu saboru. Tako bi se Hrvatska riješila 8 zastupnika, od kojih se neki, kao Milorad Pupovac i Furio Radin, bave „etnobiznisom“ i „reketare“ hrvatske vlade, a riješila bi se i besmislenog danka koji plaća nekolicini svojih državljana.

Zatim bi trebalo odrediti onoliko podjednakih izbornih kotara koliko se narodnih zastupnika bira u Sabor. U svakom bi se kotaru birao po jedan zastupnik. U takvom slučaju za kandidaturu ne bi bila presudna blizina stranačkomu vođi, nego blizina izbornomu kotaru. Uz to bi trebalo, kao u Engleskoj, uvesti čisti većinski izborni sustav. Time bi se izbjegla sramotna D’Hondtova metoda preračunavanja glasova u mandate i uštedjelo nešto novca.

Tko će provesti taj prijedlog? Zasad nema nikoga na vidiku, pa se on može smatrati suverenističkom maštarijom. Ali nevolje koje slijede mogle bi u doglednoj budućnosti stvoriti takve snage.

Benjamin Tolić/hrsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari