Pratite nas

Kolumne

Suvremena arena za kršćane

Objavljeno

na

Zadnje što zločinac ubija u svojoj preživjeloj žrtvi je sjećanje. To je rat poslije rata. Sve dok krvnik pokušava ubiti sjećanje u svojoj žrtvi, to je znak da rat traje, i da ni u čemu nije zaustavljen. Takva agresija okupatora na žrtvu je jednako opasna i ubojita kao i samo ubojstvo. Zna to i ubojica i stoga nastavlja takvim zločinima poslije zločina.

Ubiti sjećanje u žrtvi, u čovjeku, najveće je poniženje za tu osobu. Pojedinac ili zajednica kojem agresor ubije sjećanje ponižen je, čak i ispod, razine životinje, budući da i životinja ima neki oblik, neku dimenziju pamćenja.

Bošnjački nastavak muslimanskih zločina nad žrtvom hrvatskog naroda na način ubijanja sjećanja svoga stradanja, zločin je nad zločinom. Izbrisati pamćenje stradanja bošnjački je pokušaj svođenja hrvatskog naroda, ne na razinu nacionalne manjine, već na razinu životinje. To je razlog bošnjačkog četvrt stoljetnog skrivanja masovnih grobnica Hrvata, razasutih na svakom koraku križnog puta kojim su prošli, i prolaze, kako tijekom oružane muslimanske agresije tako i poslije u bošnjačkom nastavku tog zločina genocida.

Nastavak muslimansko bošnjačke agresije na hrvatski narod tim više je opasniji i brutalniji budući da se odvija pred očima Svjetske zajednice nazočne u BiH kroz osobe Visokih predstavnika. Nije li takvim mirnim gledanjem nastavka bošnjačke agresije na hrvatsko sjećanje perioda svoga nacionalnog i vjerskog stradanja od strane Muslimana, ista ta Svjetska zajednica suagresor. Zar je moguće pred tolikom silom, svakog predznaka, te zajednice da bošnjačka strana i danas skriva masovne grobnice Hrvata iz Maljina, Bugojna. Očito da je moguće.

Skrivanjem masovnih grobnica bošnjačka strana, dakako šutnjom i Svjetska zajednica, skrivaju i muslimanske počinitelje tih zločina. Isto skrivanje i muslimanskih počinitelja zločina u Križančevu selu, Buhinim kućama, Brdu, Dubravici, Brajkovićima, Grahovčićima, Miletićima, Pojskama, Travniku, Vitezu,,, skrivanje čak i onih isilovskih zločinaca koji su granatirali djecu na viteškom groblju i osmero ih poubijali. Skrivanje tih poznatih muslimanskih zlikovaca, razlog je i bošnjačkog zločina nad hrvatskim sjećanjem na sve te žrtve.

Iako je Svjetska zajednica protektirala podijeljenu Bosnu i Hercegovinu s namjerom, barem tako govore, da je civiliziraju ipak od tih želja ne vide se nikakvi učinci. Naprotiv, svakim novim danom protektorata nad BiH zemlja je sve više izgubljenija, islamiziranija, vjerski radikalnija, bošnjačka strana koja se samoproglašava jedinim braniteljem države koje nema, je deeuropeiziranija i ratobornija.

Sjećanja na žrtve iz svog muslimanskog naroda, koje deseterostruko uveličavaju, nameću svima drugima, prikazujući se jedinim i najvećim stradalnicima u građansko vjerskom BH ratu. To bi po agresivnosti bošnjačke politike trebala biti jedina i nedodirljiva istina ratnog BH vremena.

Nametnutim sjećanjem na muslimanske žrtve Bošnjaci, pred zatvorenim očima interesnih visokih predstavnika, štite ratne zločince iz svog naroda, i opravdavaju opasne ciljeve kojima su poveli u ratu, i vode u daytonskom (ne)miru Bosnu i Hercegovinu u radikalno islamizirani entitet na tim europskim dijelovima.

Taj cilj nikada ne može biti i BH nemuslimana, Hrvatima, Srbima i Ostalima. Stoga je taj muslimanski, a zatim i bošnjački, černobilsko opasni cilj glavni, zasigurno i jedini, razlog trajne diobe Bosne i Hercegovine na nacionalne i vjerske entitete, Bošnjaka, Hrvata i Srba, odnosno islama, pravoslavlja i katoličanstva.

Uskoro se navršava 26 godina od muslimanskog zločina ubojstva osmero hrvatske djece na viteškom igralištu. I kao svi drugi zločini nad hrvatskim narodom, dimenzija i motiva genocida i

konfesiocida, ovaj muslimanski zločin nad nedužnom djecom 10. lipnja 1993. u Vitezu jedan je od najgnusniji, i otkriva pravo zločinačko lice Muslimana.

Njihova patološka mržnja prema svemu što je kršćansko, i što nije na njihovom tragu islamizacije BiH, govori o nemogućnosti bilo kakvog suživota u zajedničkoj BH državi, bez teritorijalnih razgraničenja. Potvrđuje to i četvrtstoljetno mrtvačko propadanje zamišljene BH federacije Hrvata i Muslimana. Te činjenice su svjesni svi moćnici iz svjetske zajednice, i zbog toga u toj suvremenoj areni za kršćane mirno promatraju rast islamskog radikalizma, i slobodno šetanje muslimanskih ratnih zločinaca, čak i po masovnim hrvatskim grobnicama koje još uvijek skrivaju.

Jedini način zaustavljanja islamskog fundamentalizma je u konfederaliziranju bošnjačko-hrvatsko-srpske zajednice, s tri nacionalna entiteta, u kojima će moći slobodno s europskim vrijednostima ljudski prava i vjerskih sloboda, živjeti manjinski narodi, u Hrvatskom entitetu Bošnjaci i Srbi, u Bošnjačkom Hrvati i Srbi, te u Srpskom Bošnjaci i Hrvati. Jedino tako uređena BiH ima budućnost zajedništva jedni pokraj drugi.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari