Connect with us

Kultura

SVAKI KAMEN JECA, PLAČE

Published

on

Godine su mnoge prošle
odkad odoh iz svog sela
kad se sjetim,tad niz lice
kane gorka,suza vrela.

Mislila sam u tuđini
ja ću ostat ljeto,dva
srce pati,kosa sijedi
prođe mnogo godina.

Često sanjam kako pijem
hladnu vodu sa bunara
ispred kuće nježnim glasom
doziva me majka stara.

Staru izbu i ognjište
i molitve nježne zvuke
na kamenu svakom vidim
svoga oca vrijedne ruke.

I ograde sanjam često
klanac,lozu kraj solara
svakog dana u tuđini
meni fali kuća stara.

Stari orah ispred kuće
jednu tužnu priču piše
u toj kući sada nitko
niti živi,niti diše.

Samo laste svoja gnjezda
savijaju ispod krova
zraka sunca pozdravlja je
kada sviću jutra nova.

Svaki kamen jeca,plače
i sinove svoje zove
da se vrate,zapjevaju
kući staroj pjesme nove…..

Stihovi: Ljiljana Tolj

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari