Connect with us

Gost Kolumne

Sve je moguće u radikaliziranom i kršćanofobičnom bošnjačkom društvu

Objavljeno

on

A gdje drugdje u svijetu već u Bosni i Hercegovini se potvrđuje kako je nepravedan mir, gotovo, opasniji za malobrojniju etničku zajednicu od vjerskog beha rata. Nepravedan mir je oružje u rukama brojnijeg, bošnjačkog naroda, kojim se služi u okupaciji, obespravljivanju, potlačivanju, marginaliziranju, majoriziranju, i potiskivanju iz svih sfera društveno političkog života malobrojnijeg hrvatskog naroda.

To se oružje potvrdilo daleko ubojitijim od onog koje se koristilo u vjerskom beha ratu, zato što je ova municija u bošnjačkim rukama proizvod Daytonista, Visoki predstavnika i Haaškog tribunala, i kao tako legalizirano od svih tih umiješanih strana u vjerskom beha sukobu. Njime su ti interesni čimbenici, kao preteče radikalne kršćanofobije oduzele sva prava i obrambena oružja Hrvatima, katolicima, predavši ga potpuno nezaštićena muslimanskoj strani, istoj onoj koja je godinu dana držala u potpunoj izoliranosti gotovo sto tisuća Hrvata u Lašvanskoj dolini.

Muslimanska jednogodišnja opkoljenost Hrvata u Lašvanskoj dolini daleko je brutalniji ratni zločin od srpske opkoljenosti Sarajeva, zbog toga što je u Lašvanskom konclogoru bio zatočen samo jedan narod, dok je u Sarajevu bilo zatočeno više nacija. Jer kada je u ratnoj opkoljenosti više nacija, među njima čak i pripadnika naroda vojske koja grad, ili neki širi prostor, drži u izoliranosti, tada postoji mogućnost curenja pomoći, izvlačenja i liječenja bolesni i ranjeni.

Opkoljenost izmiješanih nacionalni i vjerski prostora i gradova je, na neki način, konclogor poluotvorenog tipa, dok hermetički zatvoren i neprijateljem opkoljen samo jedan narod, bilo u gradu ili nekom teritoriju, kao što je bila Lašvanska dolina opkoljena od Muslimana, je zapravo konclogor, zatvor tipa samice za Hrvate.

I stoga neprijatelji uvijek nastoje iz planiranog grada, ili s teritorija označenog za osvajanje izvući svoj narod, i u njemu ostaviti samo protivnički, čime se taj prostor pretvara u konclogor.

Bio je to slučaj kojeg su proveli Muslimani u Lašvanskoj dolini koja je više od godinu dana bila konclogor za Hrvate tipa onog iz perioda osmanlijskog danka u krvi. I danas je u njemu zatočen ostatak ostataka hrvatskog naroda, nad kojim Bošnjaci provode nacional konfesiocidnu diktaturu namećući im svoj političko vojni kadar iz vremena vjerskog rata.

Bošnjaci ustoličuju svoje ljude na sva hrvatska mjesta, čime najgrublje, na isilovski način krše temeljna ljudska prava jednakosti i ravnopravnosti, kao temelja istinske slobode.

Kako se zbog tih bošnjačkih čina obespravljivanja i porobljavanja hrvatski narod može ne osjećati ugroženim, do mjere biološkog nestanka, kada mu se za predstavnika nameće jedan, vrlo radikalan pripadnik njihove vjerske muslimanske armije, Željko Komšić koji je u vjerskom ratu pucao po Hrvatima, i protjerao ih nekoliko stotina tisuća u cilju stvaranja čiste muslimanske Bosne i Hercegovine.

Hrvati su tim više ugroženi njegovim nametanjem budući da su, kroz svoje djedove i pradjedove osjetili strahovladu janjičara i poturica koja je bila, i jest, gora od Turaka. Čak bi, stoga, ako im to dozvoljava nedozvoljeni, “legalni” po kakvom je bio izabran i Hitler u Njemačkoj, Izborni zakon bilo prihvatljivije da su muslimani Bošnjaci Hrvatima za njihova člana Predsjedništva BiH nametnuli nekog svog drugog Sulejmana. Onog koji u vjerskom ratu nije pucao po njima i izgonio ih iz domova, negoli što su im izabrali Komšića okićenog zlatnim ljiljanima, muslimanskim ordenjima dodijeljenih za ubijanje protivnika islamističko centralizirane i unitarizirane Bosne i Hercegovine.

Ovim nametanjem ne samo da je hrvatski narod frustriran, on je ponižen, obespravljen, i poražen kao nikada u svojoj trinaeststoljetnoj beha povijesti. Bošnjaci nametanjem Komšića demonstriraju ratnu i poratnu pobjedu, i hrvatski ponižavajući poraz, pokazujući da mogu i smiju činiti s Bosnom i Hercegovinom sve ono što svi drugi narodi zajedno ne smiju ni pomisliti. Jer nametanjem svoje volje Hrvatima, svog ratnika, znači to isto sutra i svim drugim nemuslimanima.

Nakon lažima i brojevima dobivenog “demografskog” rata, kojeg je započeo Mustafa Cerić protiv nemuslimana, i u kojem su izašli kao pobjednici sa “50,001” posto kao “najbrojniji” beha narod, uzimaju si za pravo, kao svi povijesni agresori, da biraju bilo koga iz reda nemuslimana ako to zažele i na bilo koje mjesto na koje prstom upru u svim entitetskim, kantonalnim, općinskim i inim institucijama pozelenile Bosne i Hercegovine.

Po toj bošnjačkoj pobjedničko okupatorskoj euforiji koja ih nosi, zasigurno će sutra ako nametnu i izborni zakon da se u beha Predsjedništvo bira i član iz reda “Ostali”, ili iz reda mudžahedina i vehabija koji bi se izjasnili Muslimanom, ili “građaninom” birali i njih na mjesto Hrvata ili Srba.

Sve je moguće u radikaliziranom i kršćanofobičnom bošnjačkom društvu, koje je okupiralo zemlju i uvelo zakone kakvi vladaju u najradikalnijim islamskim zemljama svijeta. Na svu sreću, i za spas barem dijela Bosne i Hercegovine od bošnjačkog unitarizma i islamizma, da Bošnjaci ne mogu birati člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda. Tada bi u beha Predsjedništvu bili sve Bošnjaci, Predsjedništvo bi bilo zeleno kao i federalni beha dio

Dakle, bošnjački vjerski i politički radikalizam čvrsti je argument za trodiobu Bosne i Hercegovine, ako Europa želi mir i stabilnost na svom pragu, ispred svoje kuće. A uvijek i svugdje kada se ispred kuće ima ratoboran, svadljiv, terorističan, radikalan, isključiv, i vjerski fanatiziran susjed, vlasniku je teško živjeti u miru svoga doma i obitelji.

Vidljivo je to danas u svakodnevnim muslimanskim terorističkim akcijama diljem Europe odsijecanja glava kršćanima u školama, na ulicama i u crkvama. Ne mali broj tih terorista, tih Osmanlija iz prošlosti okupirane Bosne i Hercegovine dolaze upravo s te europske periferije, ispred vrata Europe.

Islamski terorizam u Europi i Bosni i Hercegovini nije samo zastrašivanje Europljana, milijardskim brojem muslimana s kojima prijeti Sultan Erdogan, već je to i agresivna okupacija Starog kontinenta, kao nastavka onog turskog pohoda na Staru Damu zaustavljenog 1683. godine pod Bečom.

U Erdoganovoj prijetnji kršćanima i kršćanstvu milijardskim brojem muslimana u svijetu iščitava se i globalna islamska politika stalnog prebrojavanja svijeta po vjerskoj pripadnosti. U kontekstu te globalne islamske politike broja muslimana i kršćana, je i stalno bošnjačko prebrojavanje krvnih zrnaca naroda u bosanskohercegovačkoj zajednici Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Politikom brojeva naših i njihovih vjernika, muslimana i kršćana, pojačana Cerićevom naredbom svim Muslimankama da mora svaka roditi najmanje petero djece, došlo se do broja kojim mogu nemuslimanima nametati svoje izabranike na hrvatska mjesta u tronacionalnom beha Predsjedništvu. To islamističko, većinsko, bošnjačko tumačenje demokracije u višenacionalnoj i viševjerska beha zajednici je, zapravo, ne samo najgrublje porobljavanje hrvatskog naroda, već i diktatura islama nad kršćanima, i najsramnije ruganje najvećoj i najskuplje plaćenoj vrijednosti suvremenog kršćanskog svijeta, višestranačju i demokraciji.

Demokracija na bošnjačko islamski način je kršćanofobija osvajanja i islamiziranja Bosne i Hercegovine.

Vinko Đotlo

* Stajališta i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR