Pratite nas

Komentar

Sve nervozniji Ivo Josipović poseže za policijskim metodama

Objavljeno

na

Slučaj privođenja četvoro mladih Splićana koji su plakatima izražavali nezadovoljstvo s politikom predsjednika Republike Ive Josipovića pokazao je da je predsjednik Republike, koristeći protuzakonito svoju političku moć, počeo u ovoj izbornoj kampanji pribjegavati čak i policijskim metodama da se uguši svaki pokušaj javnog ukazivanja na njegovu promašenu politiku. Najveća je sramota vodećih hrvatskih medija da o tome uporno šute, čime praktički postaju suučesnici u poticanju klime za policijsko uplitanje u izbornu kampanju sadašnjeg predsjednika, kako bi se suzbio svaki pokušaj raskrinkavanja njegovog promašenog petogodišnjeg mandata.

poganacSkandalozno je i tragično da sveučilišnog profesora pravne struke Ivu Josipovića treba podsjetiti na članak 38. Ustava Republike Hrvatske koji glasi: „Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli“. Kao predsjednik Republike on dakle mora garantirati poštovanje Ustava kao najvišeg pravnog dokumenta države kojoj je na čelu. Ali on to ne čini nego koristeći svcoju moć unajmljuje policiju da djeluje po njegovoj naredbi. Ponašanje splitske policije je još skandaloznije, jer ona sama koja bi trebala štititi Ustav na najgrublji način njega krši. Štoviše četvorici mladih Splićana zapriječeno je da će ići u zatvor (?!), ako ne kažu tko je organizator njihove samostalne akcije. Po ocjeni policije, oni su vrijeđali “instituciju predsjednika” Ivu Josipovića time što su lijepili plakate protiv njegove kandidature u kojima podsjećaju na njegove afere i izjave. Akciju lijepljenja plakata provela je neformalna grupa “Mladi za Hrvatsku”. Ona nije registrirana kao udruga, spontano su se okupili preko društvenih mreža. a akciju lijepljenja plakata su proveli i u drugim mjestima u Hrvatskoj, ali su uhićenja provedena samo u Splitu.

Dvojica privedenih u Splitu, braća J.M. i J.M, pušteni su nakon što su priznali krivnju. Naravno, sve bez prisustva odvjetnika. Drugo dvoje, D.D. i K.V, dobili su nalog da se hitno jave na policiju, što su i uradili. Odvjetnika, naravno, nisu dobili. Troje je “priznalo krivnju”, i prekršajno kažnjeno, dok je K.V. to odbila, pa je sudac odgodio donošenje presude. Troje od četvero su studenti, jedan je zaposlen.

Privedena K.V. izjavila je portalu Dnevno.hr: “Akcijom plakatiranja željela sam izraziti mirnim putem svoje neslaganje s aktualnom politikom, posebno politikom predsjedničkog kandidata i aktualnog predsjednika Ive Josipovića. Sadržaj plakata je provjeriv, radi se o reakcijama na mnoge javne izjave i nastupe dotičnog kojima javno, kroz medije, institucije i raznorazne “obljetnice” promovira ideologije i stavove osuđene na europskoj razini, a koje bitno štete razvoju i općem dobru RH. Među ostalim se tu može spomenuti promocija petokrake kao simbola ljubavi, veličanje i zaštita ideologije bivšeg komunističkog sustava i njegovih vođa i slično.

Plakati kroz stihove jednog od hrvatskih velikana, A. G. Matoša, kreativno izražavaju neslaganje s postojećim kretanjima i zazivanjem duhova prošlosti, te se nikako ne radi o nasilju prema javnim površinama budući smo bili jako pažljivi i plakate lijepili selotejp trakom umjesto tekućinama koje se inače koriste u te svrhe. Što se tiče vrijeđanja samog predsjednika ili “institucije” predsjednika, kako tvrdi policija, također ističem kako nije riječ o uvredama, tek o korištenju tvrdnji i stavova samog aktualnog predsjednika, pa iz toga proizlazi da je u tom slučaju predsjednik taj koji svojim izjavama vrijeđa instituciju predsjednika, odnosno funkciju koju vrši. Nepojmljivo mi je da se male obične ljude, studente na ovakav način procesuira dok se ugled mnogih državnih ustanova ozbiljno narušava pod kapom njihovih rukovoditelja – među ostalim navela bih primjer riječkog intendanta koji počesto koristi pročelje HNK u Rijeci za ispoljavanje jugoslavenštine, dok pritom javno izriče kako su Hrvati “izmišljena nacija”. Sve u svemu, preuzimam odgovornost, jer sam pozvala mlade i podijelila plakate, ali ne smatram se krivom zbog tog čina s obzirom da je proveden nenasilnim sredstvima i ne uključuje poziv na nasilje, niti mogu izraziti žaljenje zbog istog.”

Ovim činom, iza kojega nesumnjivo stoji sam predsjednik Republike, Hrvatska je uoči početka službene predsjedničke kampanje ušla u ozbiljnu političku krizu. Postavlja se temeljno pitanje, je li ova država zasnovana na zakonu ili na samovolji i diktatorskim ambicijama Ive Josipovića koji u proteklih pet godina nije učinio ništa da bi se država izvukla iz sveopće krize, a sad čak nudi novi Ustav koji bi mu dao veće ovlasti. Po onome za što su kažnjeni mladi Splićani Ivo Josipović bi prekršajno i kazneno trebao goniti i svoje protukandidate, ali se to ne će usuditi. Zato se ovim slučajem koristi stvaranjem psihoze straha da bi uplašio potencijalne birače. Ali na svu sreću u Hrvatskoj je, kako pokazuje ovaj slučaj, izrasla potpuno nova generacija kojoj je dosta takvih mentalnih komunista kakve predstavlja Ivo Josipović i njegova klika.

Evo na kraju stihova genijalnog A.G Matoša koji su i nakonm 100 godina i te kako aktualni u slučaju Ive Josipovića:

U šarmantnoj pozi
Moderni poganac
Najmio ga stranac
Da nam metne lanac.
Taj klatež što o
Pravdi blebeče
On za korist tuđu
laže, blebeče.

izvor:Pollitika.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predsjednica RH zahvalila Hrvatima Vojvodine na podršci

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati Vojvodine, hvala vam na podršci!

Bila sam uz vas i ostajem uz vas.

U svom prvom mandatu osnažila sam položaj naših ljudi u Vojvodini te ću njihov položaj nastaviti snažiti u svom drugom mandatu. Hrvati Vojvodine znaju da je Hrvatska sada tu za njih.

Hrvatska država ima obvezu skrbiti o svakom Hrvatu izvan Hrvatske, ma gdje se on nalazio, jer – ponovit ću – Hrvati izvan Hrvatske nisu neka “dijaspora”, oni su naša braća, napisala je Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Čemu halabuka oko ‘Nacrta prijedloga Zakona o Vukovaru kao mjestu posebnog domovinskog pijeteta’?

Objavljeno

na

Objavio

Proteklih dana svjedoci smo brojnih reakcija na “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta”, ne rijetko i vrlo negativnih – uz tvrdnje kako iz teksta dokumenta nije vidljivo tko je bio agresor a tko žrtva, niti komu se i zašto odaje počast time što će naš grad-heroj konačno dobiti status koji zaslužuje.

Proziva se ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda i one koji su sudjelovali u radu na dokumentu, a da oni koji to čine nisu ni pročitali što on sadrži. To je stari hrvatski običaj: prelomiti preko koljena i na temelju glasina donositi zaključke i presuđivati.

Pa kad je već tako, evo citata iz kojega je jasno vidljivo da je agresor definiran i to u potpunosti, tako da oko toga nema i ne može biti nikakvih dilema:

“Vukovar ima posebno važnu ulogu u hrvatskoj povijesti uspostave samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države, te predstavlja simbol otpora, žrtve i zajedništva u Domovinskom ratu. Hrvatski građani prema Vukovaru se odnose s dužnim i dubokim poštovanjem koje iskazuju na različite načine, a ponajviše stalnim i sve brojnijim dolascima na vukovarska memorijalna mjesta sjećanja. Navedeno posebno dolazi do izražaja u danima sjećanja na žrtvu Vukovara (17. – 20. studeni) kada Vukovar postaje odredište desetaka tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svijeta, koji se slijevaju u nepreglednu Kolonu sjećanja – Vukovarski križni put, kako bi na dostojanstven i primjeren način odali duboko poštovanje herojstvu i mučeništvu vukovarskih branitelja i civila. Vukovar ima iznimno važno simboličko, u mnogim vidovima prijelomno, pa i sudbonosno mjesto u povijesti današnje hrvatske države, osobito u formiranju modernoga hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Iskustvo i značenje Vukovara 1991. nadilaze lokalnu i nacionalnu razinu, pa je on ujedno i europski i svjetski fenomen. Strahote razaranja grada i stradanja ljudi u njemu tijekom oružane agresije koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija (u daljnjem u tekstu: JNA) s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj označile su Vukovar posebnim mjestom. Broj poginulih i ubijenih, nasilno odvedenih i nestalih, ranjenih i prognanih, uz golemu materijalnu ratnu štetu koja je gotovo u cijelosti izbrisala srednjoeuropsku urbano-arhitektonsku, sakralnu, kulturnu, gospodarsko- materijalnu i nematerijalnu baštinu Vukovara, nesumnjivo upozoravaju da su nad tim gradom i njegovim braniteljima i civilima, počinjeni zločini ogromnih razmjera. Kršenja međunarodnog humanitarnog prava osobito su bila prisutna upravo na području Vukovara gdje je uz hrvatske branitelje zarobljeno više tisuća civila. Tijekom oružane agresije na Vukovar koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj nisu počinjeni samo brojni zločini nad stanovništvom, nego i namjerno uništavanje Vukovara i onemogućavanja života njegovih stanovnika, uz nasilnu promjenu demografskih struktura kao i namjerno masovno i sustavno uništavanje povijesne i kulturne baštine. Vukovar 1991. snažno nadahnjuje na svojoj etičkoj dimenziji, humanosti, (o)praštanju i neosvetoljubivosti, no zauzvrat traži istinu i na njoj utemeljenu pravdu te trajnu zaštitu dostojanstva svih koji su svojim požrtvovnim nastojanjima branili Vukovar, a time i cijelu hrvatsku državu.” (Vidi; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 12.12.2019.)

Neki su posebno ogorčeni zbog činjenice da dokument izrijekom ne navodi velikosrpsku agresiju kao uzročnika ratnih događanja, no, treba imati u vidu kako je izraz “velikosrpska agresija” prilično fluidan i “rastezljiv” pojam koji se može različito tumačiti, pa poslužiti i tomu da se sva krivnja za agresiju, razaranja i zločine pripiše isključivo srbijanskom režimu i da se time amnestiraju države Srbija i Crna Gora, “JNA” i srpski ekstremisti u Republici Hrvatskoj. Ovako, decidiranim (poimeničnim) navođenjem aktera agresije i posljedica što ih je ona imala, ta je mogućnost izbjegnuta.

Nadalje, mi imamo i Deklaraciju o Domovinskom ratu (usvojena u Saboru u listopadu 2000. godine) u kojoj se podrobno pojašnjava širi kontekst događanja iz 90-ih godina XX. stoljeća i velikosrpska agresija izrijekom definira kao uzročnik rata, žrtava i razaranja (uz navođenje Srbije, Crne Gore, “JNA” i dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj kao aktera te agresije).

Naravno da ne bi bilo suvišno i u ovaj “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta” uz sve navedeno ugraditi i taj pojam “velikosrpske agresije” i vjerujmo kako će to biti riješeno, jer prijedlog prolazi dva čitanja u Saboru, ali nije dobro donositi ishitrene zaključke, pogotovu ako nisu utemeljeni na činjenicama.

Braniteljska i stradalnička populacija ima dosta razloga za nezadovoljstvo, pa je razumljivo da se ponekad s te strane “puše i na hladno”, ali treba ipak pokušati javno istupati na temelju argumenata, a ne glasina i neprovjerenih informacija.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari