Sve više islama i pravoslavlja, sve manje katoličanstva i Hrvata

Ponašanje džihadista prema „nevjernicima“, zapravo prema kršćanima, i postupci prema lokalnoj islamskoj zajednici na područjima na kojima su ratovali, dvadeset godina prije današnjih isilovih brutalnosti u Iraku i Siriji, viđeno je u Središnjoj Bosni tijekom građansko-konfesionalnoga bosanskohercegovačkog sukoba za teritorij.

Naime, sve one brutalnosti ratovanja, zločini koje svijet zgražaju slikama iz osvojenih područja Islamske države, slobodni demokratski svijet je šuteći gledao nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini, gdje je i bio početak osnivanja i organiziranja džihadista. Nakon što je slobodni svijet Zapada na neki svoj način licemjerja i šutnje, interesa koje su vidjeli u procesu gradnje Novog svjetskog poretka, odobrio ulazak džihadista u Bosnu i Hercegovinu ubrzo je došlo do njihova vojnog ustroja u centrima Središnje Bosne, Gluha Bukovica, Zenica, Travnik, Fojnica, Bugojno, Vareš,…

U veoma kratkom vremenu džihadisti uspjevaju unovačiti i radikalizirati, te deeuropeizirati gotovo sve Muslimane tih krajeva sposobne za ratovanje. Tu na hrvatskim žrtvama džihadista klica je islamskog vjerskog rata protiv kršćana. U bosanskohercegovačkim centrima mudžahedina i talibana napravljen je plan širenja islama na Europu i putevi kojima se dolazi do cilja, osvajanje i islamiziranje cijelog svijeta. Time je Bosna i Hercegovina po drugi put u svojoj povijesti postala tragični prostor s kojeg je krenuo, poslije Prvoga svjetskog rata još jedan globalni svjetski sukob.

Budući islamski svijet, kojem su pjevali bosanskohercegovački Muslimani i džihadisti „Od Tirane pa do Trsta, ne će bit ni jednog krsta“, na osvojenim kršćanskim prostorima trebao bi izgledati onako kako to danas izgleda hrvatsko selo Miletići u neposrednoj blizini Gluhe Bukovice – kao Centar za obuku džihadista i lokalnih Muslimana. Izbrisan je svaki trag, pogažen svaki znak života, u tom hrvatskom selu u kojem su lokalni i strani džihadisti izvršili genocid nad šestoricom hrvatskih civila. Tragedija, koja ima dimenzije genocida, je veća zbog činjenice da je to selo prije rata bilo u potpunom muslimanskom okruženju, što znači da njegovim Hrvatima ni u snu nije padalo na pamet sukobljavati se sa stostruko većim muslimanskim neprijateljom. Takve slike strave i užasa kakva je suvremena slika hrvatskog sela Miletići, svijet danas gleda na isilovim prostorima s kojih su protjerali i na kojima su poubijali sve „nevjernike“.

Nestalo hrvatsko selo Miletići, i svi drugi Miletići na federalnim bosanskohercegovačkim prostorima koja nestaju u daytonskom primirju pojačavaju i opravdavaju hrvatski cilj u Bosni i Hercegovini. A to je jednakost i ravnopravnost u svim segmentima političkog života Hrvata sa druga dva beha naroda. te vrijednote suvremenog slobodnog i demokratskog svijeta Hrvati u Bosni i Hercegovini mogu ostvariti i u njima uživati jedino kroz entitetske institucije u granicama vlastitog entiteta. To je taj minimum na koji Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju neotuđivo pravo, budući da to pravo vlastitog nacionalnog entiteta već uživaju i Srbi u Republici srpskoj i Bošnjaci u Federaciji BiH koja je sve sličnija, glede položaja i prava Hrvata, genocidnoj Srpskoj.

Stvaranje hrvatskog entiteta, uz to što bi ispravio najveću i najtragičniju nepravdu svjetske zajednice učinjene u Daytonu prema konstitutivnosti i suvrenosti bosanskohercegovačkih Hrvata, on bi bio i čvrst, nezamjenjiv temelj buduće mirne i prosperitetne, europske i demokratske, Bosne i Hercegovine, konfederalne zajednice Bošnjaka, Srba i Hrvata. Hrvatski entitet unutar cjelovite i međunarodno priznate Bosne i Hercegovine trasira i otvara put Bosni i Herecgovini u europske i Natove asocijacije, budući da bi njegovim priznanjem i bošnjačka i srpska strana na djelu pokazale da uistinu žele i hoće u europsku obitelj naroda, i natov savez koji jedino može jamčiti bosanskohercegovačka cjelovitost. Troentitetiziranjem tronacionalne i trokonfesionalne Bosne i Hercegovine stvaraju se preduvjeti bolje i učinkovitije kontrole džihadista, a time i njihov konačan nestanak, u prvom redu u Bosni i Hercegovini a zatim i u Europi. Nestankom džihadista, kako stranih tako i unutarnjih bošnjačkih, nastaje hrvatski entitet i opstaje Bosna i Hercegovina, zajednica suverenih i konstitutivnih nacionalnih razlika i posebnosti.

Hrvatski entitet omogućava i ponovno dizanje iz pepela Miletića, otkriva masovnu grobnicu 35 Hrvata koje su poubijali mudžahedini iz islamskih zemalja i lokalnih bošnjačkih u selu Maljine, masovnu grobnicu bugojanskih Hrvata, otkriva i ubojice hrvatskih povratnika, Kafadara i svih drugi Kafadara poubijanih u nepravednom daytonskom primirju.

Devetnaest godina poslije Daytona, (21. studeni 1995.) i vladavine nepravde u kojoj nestaje suverena i konstitutivna hrvatska komponenta te raste i širi se džihadski pokret kao globalna opasnost za budućnost čovječanstva, pravo je vrijeme za traženje mirnog puta za hrvatski entitet i spas Bosne i Hercegovine. To je moguće jedino u pravednom uređenju nepravedno uređene Bosne i Hercegovine, kroz europeiziranje, entitetiziranje, demokratiziranje te dedžihadiziranje Bosne i Hercegovine i njenog društva. Danas kada više nema tvorca te nepravde, tog tenk pregovarača koji je nepravdu nametao pod oružjem jedine svjetske supersile, čovjeka koji je sve učinio da (ne)sporazumom, kako je sam rekao, „svi podjednako budu nezadovoljni“, pravi je trenutak da bosanskohercegovački narodi učine sve kako bi onim što se sami sporazume i dogovore, pak svi bili podjednako zadovoljni.

Jer sve dok i jedan narod nije zadovoljan stanjem kakvo je, a nije u prvom redu hrvatski, to znači da rat nije prestao, da se rat vodi i dalje samo nekim drugim sredstvima, no ništa manje opasnim od onog vatrenog. U protivnom, nakon što su pomrli svi potpisnici tog nametnutog (ne)sporazuma sljedeći koji bi mogao umrijeti, nestati sa svjetske političke karte je Bosna i Hercegovine. I stoga velika je odgovornost, ne više toliko daytonista kojih gotovo da i nema, već bosanskohercegovačkih naroda da učine sve za spas Bosne i Hercegovine od trajnog nestanka. Napose je ogromna, zapravo autopovijesna odgovornost suvremenih Bošnjaka za spas i opstojnost Bosne i Hercegovine, budući da su oni nametanim unitarizmom i centralizmom, džihadizmom i osmanizmom, najbrutalnije ubojice Bosne i Hercegovine.

Svako bošnjačko džihadiziranje i osmaniziranje Bosne i Hercegovine, odnosno opstruiranje i negiranje hrvatskog prava na svoj nacionalni entitet, nije samo otvaranje vrata turskom povratku na te prostore, već jednako tako i stvaranje razloga za sve veću upletenost Rusije u problem. A svaki turski povratak i ruska upletenost u Bosnu i Hercegovinu znači izgurivanje Europe i europskih vrjednota iz bosanskohercegovačkih prostora i društva. Zapravo, to znači trajna dioba Bosne i Hercegovine i gradnja jednog novog zida dijelenja svijeta u političkim i zemljopisnim bespućima nestale Bosne i Hercegovine.

Jer, zasigurno ne slučajno u Neum ne uplovljavaju turski ratni brodovi, a na granici genocidnog Holbrookova srpskog entiteta Srbija i Rusija izvode najveće vojne vježbe u zadnjih nekoliko desetljeća. Jednako tako ne pjevaju slučajno bošnjački politički prvaci „Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati“, a Srbi u Beogradu dočekuju ruskog predsjednika Putina kao najvećeg Srbina. Na sve strane u Bosni i Hercegovini islam i pravoslavlje, Turska i Rusija, a nigdje katoličanstva i Europe. Sve je to posljedica neravnopravnosti Hrvata, a to im potvrđuje pravo na vlastiti entitet u kojem je jedino moguće braniti i obraniti vitalne nacionalne interese i tako unutar tog dijela Bosne i Hercegovine čuvati i očuvati dio Europe i europskih vrijednosti. Time bi se na bosanskohercegovačkim prostorima jednako nalazili i Turska i Rusija i Europa.

Vinko Đotlo
Izvor: Hrvatski fokus

Što vi mislite o ovoj temi?