Pratite nas

Zanimljivosti

Sve više sigurnosnih kamera, a ljudi sve nesigurniji!

Objavljeno

na

Osjećaj beznađa je globalan, a ne vezan tek uz Hrvatsku. Čini ti se da će neki pozitivni mladac zamijeniti onog nekog starog gnjavatora, a kad ono, tip se učas pretvori u malog diktatora, pa se s nostalgijom sjećaš stare garde i uviđaš kako je imala ljudsko lice. To se događa posvuda.

Dok sam se dosađivao čekajući da limar završi posao na mom autu, slušao sam radio u njegovoj radionici. Voditeljica je najavljivala emisiju koja će se baviti pitanjem novog sustava koji će zamijeniti stari. Konstatirala je da se današnji sustav očigledno raspada, u Americi pod posljedicama kreditne krize, a u Europi propada dosadašnji koncept eura, na Bliskom istoku u nizu revolucija došlo je do velikih političkih promjena. Pitanje je, rekla je, koji će sustav zamijeniti ovaj postojeći koji propada?

Odgovor je, naravno, očigledan (mada njoj ne) – centralizirana svjetska diktatura kineskog tipa. Bar je takva namjera ili inercija matrice ili Kontrolnog sustava. Kao što je očigledno da su sve tri stvari koje je nabrojila kao simptome rušenja starog sustava nastale zakulisnom manipulacijom onih koji žele uspostaviti novi sustav, koji su i sami potrošni robovi tog sustava. Jesu li dva i dva ikada očiglednije bili četiri?

lazna-nadzorna-kamera-led-svjetlo-slika-15241532Rijetko kad se spominju očigledne sličnosti sustava koji je vladao SSSR-om i EU-om. Kao što je to i sam nastanak SSSR-a, u vrijeme dok nije bilo društvenih mreža da se revolucije istovremeno mogu pokretati po cijelom svijetu. Moralo se djelovati lokalno pa je poslana skupina “revolucionara” na čelu s Lenjinom. Pripomogli su rušenju jednog sustava, a da je tada bilo radija vjerojatno bi se neka radijska voditeljica pitala isto kao i ona od maloprije: koji će sustav zamijeniti propadajući? Naravno, Lenjinovi komunisti su imali rješenje na papiru, ali to je bio do tada novi i neviđeni poredak, još nepotrošen i nitko nije znao kako će zapravo izgledati. Kao što se pokazalo, Lenjinov sustav, koji se proglašavao borcem protiv nepravde, postao je neviđeno totalitarno društvo nepravde koje je uzrokovalo smrt milijuna ljudi, strah, izolaciju i nadgledanje. Spomenimo i to da danas više nije nepoznato u kojoj su mjeri Rockefelleri i Rotschildi preko obitelj američkog establišmenta kao što su Harrimani financirali Lenjinove “komuniste”. Netko bi se opet mogao zapitati kako to da su najveći kapitalisti financirali borce protiv samih sebe.

Ulaganje u sustav nadzora ljudi i događaja

Ako biste na trenutak skinuli zamagljene naočale s očiju, odgovor bi bio dosta očigledan. To je zato jer ti tipovi smatraju da se sve te promjene njih ne tiču, oni će uvijek biti iznad njih, jer će neizravno posjedovati i vladati i tim “radničkim” državama, kroz manipulaciju politikama svojih zemalja i gospodarenja tokovima novca. Toliko je to jednostavno, a još je jednostavnije podleći slikama prikazanim u novinama i smetnuti s uma da se ista ruka nalazi iza svih sukobljenih strana današnjeg svijeta. Ono što se financijerima sviđalo u SSSR-u jest sustav nadzora i kontrole nad ljudima, kao i umjetno stvaranje neprijatelja Zapada, to je zapravo ono u što su oni investirali.

Dr. Richard Day, profesor pedijatrije i državni znanstveni direktor iluminatskog (nazovimo ga tako radi lakšeg sporazumijevanja) paravana, udruge “Planirano roditeljstvo” je 20. ožujka 1969. na Pitsburškom pedijatrijskom društvu pred osamdesetak liječnika opisao kako će izgledati svijet bliske budućnosti. Pobačaj više neće biti protuzakonit i bit će prihvaćen kao nešto potpuno normalno, rekao je. Opskrba hranom bit će nadzirana tako da je nitko neće moći dati nekom “bjeguncu iz sustava”. Privatna proizvodnja hrane bit će zabranjena jer će se uporno ponavljati kako takva proizvodnja nije sigurna. Mladi će se školovati duže, ali pritom ništa neće naučiti, dok će važnost obitelji biti umanjena posredstvom manipulacije. Postojat će ograničenja u vezi s putovanjima, a privatno vlasništvo u području stanovanja posve će nestati. Povećat će se doze nasilja, pornografije i opscenosti u medijima i filmovima, što će ljude učiniti manje osjetljivim na nasilje i pornografiju te će ih navesti na zaključak kako je život kratak, neizvjestan i surov. Glazba će biti sve “gora i gora”, a koristit će se u programiranju percepcije. Društvo će biti žestoko kontrolirano, a ljudi će biti elektronički praćeni. Odavno utemeljene zajednice bit će uništene nezaposlenošću i masovnom migracijom. Modifikacija vremena bit će korištena kao sredstvo ratovanja, kako bi se izazvale suše i glad.

Sve to, rečeno 1969. godine, neugodno podsjeća na današnji svijet, zar ne?

Nove garniture upravljača sve dehumaniziranije

Dobro prikazuje kako sestezanje Kontrolnog sustava manifestira na puno načina, a svaki je tek djelić cjelovite slike, koju je dr. Day tako zgodno sažeo. Financijski pritisci s domino-učinkom su najvidljiviji. Potom, kao da nove garniture upravljača, na svim razinama, postaju sve udaljenije od ljudi, sve dehumaniziranije. Čini ti se da će neki pozitivni mladac zamijeniti onog nekog starog gnjavatora, a kad ono, tip se za čas pretvori u malog diktatora, pa se s nostalgijom sjećaš stare garde i uviđaš kako je imala ljudsko lice. To se događa posvuda, s kim god sam načeo tu temu imao je ista iskustva.

Pa onda, u ono vrijeme dok su nas mediji zabavljali wikileaksima i uhićenjem bivšeg premijera i sve to predstavljali kao velike promjene, negdje sam pročitao da je Sabor te godine donio više zakona nego u zadnjih deset godina. Nelagodno. Je li itko od onih koji su dizali ruku pročitao sve te zakone? Je l’ itko nama i objavio što u njima piše? Zašto tako hitno, tako naglo i u tišini?

Dok su se wikileaksi koristili za promociju borbe za istinu, ispričat ćete me što više ne vjerujem u glavne priče velikih medija, pogotovo kad čitam (ali ne na prvim stranicama) da se iza brda valjaju zakoni o kontroli Interneta u SAD-u, a jedan od povoda za uvođenje tih mjera „povećanja nacionalne sigurnosti” bit će i sami wikileaksi. Baš wicky, zar ne? Sve na jednom mjestu – i problem i reakcija i rješenje. Zašto Assange svoja otkrića objavljuje kroz New York Times, jedno od glavnih glasila Elite? Zašto se nikad nigdje u WikiLeaksima ne spominju tajne operacije Mossada i družbe, a ne samo neke benigne stvari na razini tračeva?

Nadalje, u koliko malo vremena su nadzorne kamere postale svakodnevna stvar? Pa ima ih čak u liftovima i haustorima stambenih zgrada, posvuda me snimaju, a to mi ne pridonosi osjećaju slobode, a još manje sigurnosti. Sigurnosne kamere mi stvaraju osjećaj nesigurnosti, nije li to apsurdno? Pravi novoorvelovski jezik, “sigurnosna kamera”. Imao sam prilike nekoliko puta gledati učinak kamera na djelu. U jednom slučaju je čovjek vidio na snimci klinca koji mu je sastrugao naljepnicu sa zvona, ali nije ga mogao identificirati, em ga nije poznavao, em mu nije ni vidio lice dobro na snimci, pa je sve bio ćorak. U druga dva navrata pomoću kamera su optuženi nevini ljudi jer su “šerloci” iz osiguranja i policije “povezivali pojmove” – prijatelj dade prijatelju nešto preko ograde firme i odmah je optužen da je krao iz firme, mada se kasnije ustanovi da se ništa nije zbivalo nego je toj dvojici tako bilo kraće i jednostavnije. Ili kamera snimi nekog kako izlazi iz ureda s malim ruksakom na leđima točno na vikend kad je netko ukrao neki monitor iz ureda. I hop, evo ga ubrzo na policiji kako ga se ispituje, mada osoba nije bila ni kriva ni dužna. Drugim riječima, ništa od tih kamera po pitanju lova na kriminalce.

Svi smo u istom kotlu

Osjećaj beznađa je globalan, a ne vezan tek uz Hrvatsku. Svi smo u istom kotlu, to je jasno, ali zašto nikako na zelenu granu? U školi su me učili da svijet cijelo vrijeme napreduje, da znanost napreduje, da društvo napreduje – a na kraju, od silnog “napretka” ljudi su sve zgrčeniji, ustrašeniji, bolesniji i depresivniji. Globalno gledano, umjesto da je sve manje, zapravo je sve više gladnih, beskućnih, bolesnih i slično. Izraženo u hladnim brojkama. Pljuc na takav napredak. Tu zapravo napretka i nema, to je nazadak. Jer ili si sretan ili nisi, to se računa.

Kao i obično, imamo opcije odgovora: a) stvari spontano idu nagore i b) netko se silno trudi na ih usmjeri nagore. Zbog odgovora “B” kod ljudi nastaje taj sve univerzalniji i sve prisutniji, neodrediv osjećaj stezanja obruča. Ali da se ne bismo zavaravali, niti odgovor “A” u srži nije različit. Postavimo stvari ovako: ako svijet stalno ide nagore po pitanju sreće za njegove stanovnike, onda znači da su da vladajuće garniture, društveni sustavi i njihovi misaoni obrasci koji upravljaju svijetom potpuno nesposobni i potpuno pogrešni. A opet, očekujemo da oni smisle neko rješenje.

Postoji li još netko tko misli da te iste garniture i sustavi mogu iznjedriti ikakvo rješenje ili neki smjer boljitka za ljude?

To se još jedino može pročitati … pa, samo u svim vijestima, na svim svjetskim i domaćim televizijama, radijima i dnevnom tisku.

Krešimir Mišak/ 7Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Zanimljivosti

Znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković razvili novu metodu za prepoznavanja lica i govora

Objavljeno

na

Objavio

Računalni znanstvenici Instituta Ruđer Bošković razvili su novu metodu grupiranja podataka koja je ocijenjena kao fundamentalni doprinos problemu grupiranja podataka. Nova saznanja moći će se primijeniti na prepoznavanje lica, govora, rukom pisanih brojeva.

Znanstvenici Laboratorija za reprezentacije znanja i strojno učenje Zavoda za elektroniku Maria Brbić i Ivica Kopriva razvili su novu metodu za grupiranje podataka temeljenih na modelu linearnih potprostora kao generatora odgovarajućih funkcionalnih skupina.

”Primjene koje smo ilustrirali u ovom novom radu odnose se na prepoznavanje lica odnosno grupiranje slika lica u skupine koje odgovaraju osobama, zatim prepoznavanje govornika, odnosno grupiranje značajki govora u skupine koje odgovaraju osobama, te prepoznavanje rukom pisanih brojeva, odnosno grupiranje slika u skupine koje odgovaraju znamenkama od 0 do 9.”, objašnjava Ivica Kopriva.

Rad je objavljen u jednom od najutjecajnijih znanstvenih časopisa u području računalnih znanosti i umjetne inteligencije ‘IEEE Transactions on Cybernetics’, koji se po faktoru odjeka 8.803 svrstava na treće mjesto u tome području.

”Novi algoritmi su značajno poboljšali točnost u usporedbi s postojećim metodama na svim testiranim primjenama.”, zaključuje Maria Brbić.

Što je to strojno učenje?

Strojno učenje je grana umjetne inteligencije koja se bavi oblikovanjem algoritama za automatsku obradu podataka, odnosno to je proces otkrivanja znanja iz velike količine podataka pri čemu računarski sustavi sami automatski poboljšavaju svoje procese kroz iskustvo.

Strojno učenje je temelj podatkovne znanosti, a dijeli se na nadzirano, nenadzirano i polunadzirano.

To je jedno je od danas najuzbudljivijih područja računarske znanosti zbog brojnih mogućnosti primjena od raspoznavanja uzoraka i dubinske analize podataka do robotike, računalnog vida, bioinformatike i računalne lingvistike do medicine.

Neke od najčešćih primjena grupiranja podataka u medicini odnose se na segmentaciju slike. Primjerice, kod CT slike skupine predstavljaju organi, kod PET slike skupine su tkiva, kod mikroskopske slike histopatoloških preparata skupine su tkiva i/ili stanice, a kod slike optičke koherentne tomografije oka, primjerice, skupine su slojevi unutar mrežnice. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Pola stoljeća nakon bijega iz Alcatraza javio se FBI-ju

Objavljeno

na

Objavio

Podvig po kojem je snimljen film

Američki FBI ponovno otvara istragu o tri poznata bjegunca iz Alcatraza, nakon primitka pisma kojeg je poslao jedan od njih.

U javnost je puštena informacija o pismu kojeg je u FBI poslao John Anglin. Anglin je jedan od trojice bjegunaca koji je još 1962. godine navodno pobjegao iz najpoznatijeg svjetskog zatvora – Alcatraza. Pismo je u FBI stiglo 2013. godine, ali javnosti je pokazano tek ovaj tjedan, prenosi  UNILAD. 

Anglin je pobjegao iz zloglasnog Alcatraza zajedno sa svojim bratom Clarencom i zatvorenikom Frankom Morrisom. U pismu agenciji je naveo da će dozvoliti da ga ponovno uhite uz uvjet da mu se u zatvoru pruži medicinska njega.

Moje je ime John Anglin. Pobjegao sam iz Alcatraza u lipnju 1962. zajedno sa svojim bratom Clarencom i Frankom Morrisom. Imam 83 godine i u lošem sam stanju. Imam rak. da, svi smo pobjegli te večeri, ali jedva. Frank je preminuo u listopadu 2005 godine. Njegov se grob nalazi u Alexandriji pod lažnim imenom. Moj je brat preminuo 2011. Ako na televiziji javno obećate da ću ići u zatvor na godinu dana i dobiti potrebnu medicinski pomoć, napisat ću vam novo pismo u kojem ću otkriti gdje se točno nalazim. Ovo nije šala, ovo je zaozbiljno i ovo je iskrena istina“, stoji u pismu kojeg objavljuje UNILAD.

Alcatraz je izgrađen kao zatvor iz kojeg “nitko ne može pobjeći” na otoku u zaljevu San Francisca, a okružen je nepredvidljivim i opasnim strujama. Do sada je 36 zatvorenika pokušalo pobjeći. Misteriozni bijeg braće Anglin i Morrisa koji su pobjegli, nikada nije razriješen i nije se znalo jesu li preživjeli. Njihov je bijeg i tema filma iz 1979. godine, Bijeg iz Alcatraza. Prema UNILAD-u, nekoliko članova obitelji Anglin je izjavilo da su sva trojica preživjela i ostvarila kontakt s obiteljima. Američko je ministarstvo zatvor otvorilo 1934. godine, a u njemu je boravio i jedan od najpoznatijih kriminalaca, Al Capone. Zloglasni je zatvor završio s radom 1963. godine, a danas se može posjetiti uz turističku turu. Turisti mogu posjetiti glavnu ćeliju, svjetionik, knjižnicu, poznatu zgradu 64 i dvorište.

Službene stranice agencije FBI opisuju kako je ovaj trojac pobjegao iz zatvora. Ujutro su u njihovim krevetima pronađene lutke izrađene od plastike, boje i pravih dlaka ljudske kose, što je zavaralo noćne čuvare. Zatvor je odmah po otkriću lutaka zaključan i započela je potraga za bjeguncima. Na kraju je skupljeno dovoljno dokaza da se uspostavi vremenska crta i način bijega. Trojac je pobjegao s krova zatvora do kojeg je stigao putem ventilacijskih otvora. U vodi su pronađeni komadići drveta i ručno izrađen prsluk za plivanje. FBI u ovom trenutku ispod teksta, još uvijek ima napomenu da je istraga službeno zatvorena 1979. godine, te predana u nadležnost šerifa koji i dalje istražuju događaj iako je nemoguće da je trojac preživio.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari