Pratite nas

Zanimljivosti

Sve više sigurnosnih kamera, a ljudi sve nesigurniji!

Objavljeno

na

Osjećaj beznađa je globalan, a ne vezan tek uz Hrvatsku. Čini ti se da će neki pozitivni mladac zamijeniti onog nekog starog gnjavatora, a kad ono, tip se učas pretvori u malog diktatora, pa se s nostalgijom sjećaš stare garde i uviđaš kako je imala ljudsko lice. To se događa posvuda.

Dok sam se dosađivao čekajući da limar završi posao na mom autu, slušao sam radio u njegovoj radionici. Voditeljica je najavljivala emisiju koja će se baviti pitanjem novog sustava koji će zamijeniti stari. Konstatirala je da se današnji sustav očigledno raspada, u Americi pod posljedicama kreditne krize, a u Europi propada dosadašnji koncept eura, na Bliskom istoku u nizu revolucija došlo je do velikih političkih promjena. Pitanje je, rekla je, koji će sustav zamijeniti ovaj postojeći koji propada?

Odgovor je, naravno, očigledan (mada njoj ne) – centralizirana svjetska diktatura kineskog tipa. Bar je takva namjera ili inercija matrice ili Kontrolnog sustava. Kao što je očigledno da su sve tri stvari koje je nabrojila kao simptome rušenja starog sustava nastale zakulisnom manipulacijom onih koji žele uspostaviti novi sustav, koji su i sami potrošni robovi tog sustava. Jesu li dva i dva ikada očiglednije bili četiri?

lazna-nadzorna-kamera-led-svjetlo-slika-15241532Rijetko kad se spominju očigledne sličnosti sustava koji je vladao SSSR-om i EU-om. Kao što je to i sam nastanak SSSR-a, u vrijeme dok nije bilo društvenih mreža da se revolucije istovremeno mogu pokretati po cijelom svijetu. Moralo se djelovati lokalno pa je poslana skupina “revolucionara” na čelu s Lenjinom. Pripomogli su rušenju jednog sustava, a da je tada bilo radija vjerojatno bi se neka radijska voditeljica pitala isto kao i ona od maloprije: koji će sustav zamijeniti propadajući? Naravno, Lenjinovi komunisti su imali rješenje na papiru, ali to je bio do tada novi i neviđeni poredak, još nepotrošen i nitko nije znao kako će zapravo izgledati. Kao što se pokazalo, Lenjinov sustav, koji se proglašavao borcem protiv nepravde, postao je neviđeno totalitarno društvo nepravde koje je uzrokovalo smrt milijuna ljudi, strah, izolaciju i nadgledanje. Spomenimo i to da danas više nije nepoznato u kojoj su mjeri Rockefelleri i Rotschildi preko obitelj američkog establišmenta kao što su Harrimani financirali Lenjinove “komuniste”. Netko bi se opet mogao zapitati kako to da su najveći kapitalisti financirali borce protiv samih sebe.

Ulaganje u sustav nadzora ljudi i događaja

Ako biste na trenutak skinuli zamagljene naočale s očiju, odgovor bi bio dosta očigledan. To je zato jer ti tipovi smatraju da se sve te promjene njih ne tiču, oni će uvijek biti iznad njih, jer će neizravno posjedovati i vladati i tim “radničkim” državama, kroz manipulaciju politikama svojih zemalja i gospodarenja tokovima novca. Toliko je to jednostavno, a još je jednostavnije podleći slikama prikazanim u novinama i smetnuti s uma da se ista ruka nalazi iza svih sukobljenih strana današnjeg svijeta. Ono što se financijerima sviđalo u SSSR-u jest sustav nadzora i kontrole nad ljudima, kao i umjetno stvaranje neprijatelja Zapada, to je zapravo ono u što su oni investirali.

Dr. Richard Day, profesor pedijatrije i državni znanstveni direktor iluminatskog (nazovimo ga tako radi lakšeg sporazumijevanja) paravana, udruge “Planirano roditeljstvo” je 20. ožujka 1969. na Pitsburškom pedijatrijskom društvu pred osamdesetak liječnika opisao kako će izgledati svijet bliske budućnosti. Pobačaj više neće biti protuzakonit i bit će prihvaćen kao nešto potpuno normalno, rekao je. Opskrba hranom bit će nadzirana tako da je nitko neće moći dati nekom “bjeguncu iz sustava”. Privatna proizvodnja hrane bit će zabranjena jer će se uporno ponavljati kako takva proizvodnja nije sigurna. Mladi će se školovati duže, ali pritom ništa neće naučiti, dok će važnost obitelji biti umanjena posredstvom manipulacije. Postojat će ograničenja u vezi s putovanjima, a privatno vlasništvo u području stanovanja posve će nestati. Povećat će se doze nasilja, pornografije i opscenosti u medijima i filmovima, što će ljude učiniti manje osjetljivim na nasilje i pornografiju te će ih navesti na zaključak kako je život kratak, neizvjestan i surov. Glazba će biti sve “gora i gora”, a koristit će se u programiranju percepcije. Društvo će biti žestoko kontrolirano, a ljudi će biti elektronički praćeni. Odavno utemeljene zajednice bit će uništene nezaposlenošću i masovnom migracijom. Modifikacija vremena bit će korištena kao sredstvo ratovanja, kako bi se izazvale suše i glad.

Sve to, rečeno 1969. godine, neugodno podsjeća na današnji svijet, zar ne?

Nove garniture upravljača sve dehumaniziranije

Dobro prikazuje kako sestezanje Kontrolnog sustava manifestira na puno načina, a svaki je tek djelić cjelovite slike, koju je dr. Day tako zgodno sažeo. Financijski pritisci s domino-učinkom su najvidljiviji. Potom, kao da nove garniture upravljača, na svim razinama, postaju sve udaljenije od ljudi, sve dehumaniziranije. Čini ti se da će neki pozitivni mladac zamijeniti onog nekog starog gnjavatora, a kad ono, tip se za čas pretvori u malog diktatora, pa se s nostalgijom sjećaš stare garde i uviđaš kako je imala ljudsko lice. To se događa posvuda, s kim god sam načeo tu temu imao je ista iskustva.

Pa onda, u ono vrijeme dok su nas mediji zabavljali wikileaksima i uhićenjem bivšeg premijera i sve to predstavljali kao velike promjene, negdje sam pročitao da je Sabor te godine donio više zakona nego u zadnjih deset godina. Nelagodno. Je li itko od onih koji su dizali ruku pročitao sve te zakone? Je l’ itko nama i objavio što u njima piše? Zašto tako hitno, tako naglo i u tišini?

Dok su se wikileaksi koristili za promociju borbe za istinu, ispričat ćete me što više ne vjerujem u glavne priče velikih medija, pogotovo kad čitam (ali ne na prvim stranicama) da se iza brda valjaju zakoni o kontroli Interneta u SAD-u, a jedan od povoda za uvođenje tih mjera „povećanja nacionalne sigurnosti” bit će i sami wikileaksi. Baš wicky, zar ne? Sve na jednom mjestu – i problem i reakcija i rješenje. Zašto Assange svoja otkrića objavljuje kroz New York Times, jedno od glavnih glasila Elite? Zašto se nikad nigdje u WikiLeaksima ne spominju tajne operacije Mossada i družbe, a ne samo neke benigne stvari na razini tračeva?

Nadalje, u koliko malo vremena su nadzorne kamere postale svakodnevna stvar? Pa ima ih čak u liftovima i haustorima stambenih zgrada, posvuda me snimaju, a to mi ne pridonosi osjećaju slobode, a još manje sigurnosti. Sigurnosne kamere mi stvaraju osjećaj nesigurnosti, nije li to apsurdno? Pravi novoorvelovski jezik, “sigurnosna kamera”. Imao sam prilike nekoliko puta gledati učinak kamera na djelu. U jednom slučaju je čovjek vidio na snimci klinca koji mu je sastrugao naljepnicu sa zvona, ali nije ga mogao identificirati, em ga nije poznavao, em mu nije ni vidio lice dobro na snimci, pa je sve bio ćorak. U druga dva navrata pomoću kamera su optuženi nevini ljudi jer su “šerloci” iz osiguranja i policije “povezivali pojmove” – prijatelj dade prijatelju nešto preko ograde firme i odmah je optužen da je krao iz firme, mada se kasnije ustanovi da se ništa nije zbivalo nego je toj dvojici tako bilo kraće i jednostavnije. Ili kamera snimi nekog kako izlazi iz ureda s malim ruksakom na leđima točno na vikend kad je netko ukrao neki monitor iz ureda. I hop, evo ga ubrzo na policiji kako ga se ispituje, mada osoba nije bila ni kriva ni dužna. Drugim riječima, ništa od tih kamera po pitanju lova na kriminalce.

Svi smo u istom kotlu

Osjećaj beznađa je globalan, a ne vezan tek uz Hrvatsku. Svi smo u istom kotlu, to je jasno, ali zašto nikako na zelenu granu? U školi su me učili da svijet cijelo vrijeme napreduje, da znanost napreduje, da društvo napreduje – a na kraju, od silnog “napretka” ljudi su sve zgrčeniji, ustrašeniji, bolesniji i depresivniji. Globalno gledano, umjesto da je sve manje, zapravo je sve više gladnih, beskućnih, bolesnih i slično. Izraženo u hladnim brojkama. Pljuc na takav napredak. Tu zapravo napretka i nema, to je nazadak. Jer ili si sretan ili nisi, to se računa.

Kao i obično, imamo opcije odgovora: a) stvari spontano idu nagore i b) netko se silno trudi na ih usmjeri nagore. Zbog odgovora “B” kod ljudi nastaje taj sve univerzalniji i sve prisutniji, neodrediv osjećaj stezanja obruča. Ali da se ne bismo zavaravali, niti odgovor “A” u srži nije različit. Postavimo stvari ovako: ako svijet stalno ide nagore po pitanju sreće za njegove stanovnike, onda znači da su da vladajuće garniture, društveni sustavi i njihovi misaoni obrasci koji upravljaju svijetom potpuno nesposobni i potpuno pogrešni. A opet, očekujemo da oni smisle neko rješenje.

Postoji li još netko tko misli da te iste garniture i sustavi mogu iznjedriti ikakvo rješenje ili neki smjer boljitka za ljude?

To se još jedino može pročitati … pa, samo u svim vijestima, na svim svjetskim i domaćim televizijama, radijima i dnevnom tisku.

Krešimir Mišak/ 7Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Zanimljivosti

Hrvatska video-igra danima obara rekorde

Objavljeno

na

Objavio

Isječak

Krajem kolovoza na platformi za prodaju PC igara STEAM, pojavio se jedan interesantan naslov. Posapokalptična open-world survival igra s fokusom na realizam samog preživljavanja pod nazivom SCUM.

Igra je napravila veliki bum, jer je za samo sedam dana prodana u više stotina tisuća primjeraka, te se već nagađa kako bi ovo mogla biti igra godine. Zanimljivo je i to da je na Twitch-u SCUM uspio da skine s trona najpopularniju trenutno igru ​​na svjetskom tržištu, Fortinte.

O čemu se zapravo radi u ovoj igri?

U ovoj video-igri igrač preuzima ulogu jednog od sudionika surovog TV reality programa, koji se bazira na preživaljavanju. Glavni zadatak je da istraživanjem karte, potragom za resursima (hrana, odjeća i oružje), te ubijanjem ostalih sudionika i nasumičnih protivnika, izađe kao pobjednik. Dakle, pomalo cijela radnja podsjeća na filmsku tirologiju Igre Gladi s primjesama sve popularnijeg Battle Royale moda, ali sve je to upakirano vrlo šarmantno i očito je da je pogodilo “žicu” kod gejming populacije.

SCUM je nastao kao plod saradnje dva razvojna time iz Hrvatske (Gamepiresa i Croteama). Važno je napomenuti da je igra u early accessu, odnosno još nije potpuno gotova pa su zbog toga mogući bugovi.

Ono što je posebno zanimljivo vezano za ovu video-igru je činjenica da je cjelokupan krajolik ove igre dizajniran na taj način da vas podsjeća na brojne dijelove Hrvatske. Također, interesantna funkcija ove izuzetno realistične igre je u tome da postoji detaljna razina prilagodbe likova s ​​kojima igrate, te je iznimno bitno praćenje metabolizma vašeg junaka koji se može umoriti ili mu može ponestati proteina u tjelu.

Šta nam donosi budućnost ove igre?

Kao što smo napomenuli igra je još u razvojnoj fazi i developeri tvrde kako će nastaviti raditi na istoj s nesmanjenim žarom. Za očekivati ​​je da igra samo izgleda bolje, da game-play bude bolji kao i da se pojavi još neki game-mode.

Pored ovih pozitivnih, sigurno će biti i negativnih komentara na ovaj ogroman uspjeh Hrvatske video-igre. Naime, većina igara ovog tipa je naišla na ozbiljne probleme iz razloga što neki tvrde da ovakav tip igara može maloljetnike pretvoriti u nasilnike ili u ozbiljne kockare. Iako ne postoje čvrsti i utemeljeni dokazi za ove tvrdnje, smatra se da je mogućnost kupnje dodatnih bonus stvari i oružja tijekom igre (kao što su na primjer plesovi u Fortnite ili skinovi u CS: GO) vrlo slično kockanju i da potencijalno može negativno utjecati na omladinu.

Postoje ilegalni sajtovi gdje se maloljetnici mogu kladiti u svoje skinove sa CS: GO-a. Kladiti se može na rezultate natjecanja, ali i na razne igre na sreću. Iako je ovakav vid sajtova strogo zabranjen, oni i dalje postoje.

Maloljetničko kockanje

Problem maloljetničkog kockanja je prisutan svugdje u svijetu i van personalnih računara i konzola za video-igre. Mnogi smatraju da je kockanje veliki problem u svijetu, ali kod maloljetničkog kockanja problem je mnogo veći jer su maloljetnici više podložni opasnostima koje mogu dovesti i do ovisnosti.

Nije problem sa lokalnim kazinima, jer oni u globalu ne dozvoljavaju maloljetnicima ni da uđu u njihove prostore, međutim na internetu postoji dosta online kazino igara koje se mogu igrati besplatno. Postoji takođe dosta i kazino mobilnih aplikacija koje doduše ne dozvoljavaju igračima da se kockaju pravim novcem, ali im dozvoljavaju da kupuje virtuelne tokene, sa kojima se kockaju. Sve u svemu, problemom kockanja među maloljetnicima se treba ozbiljno pozabaviti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Mladen Pavković: Veliko priznanje Antonu Kikašu

Objavljeno

na

Institut za liderstvo i inovacije u Torontu (Kanada) svake godine dodjeljuje 12 nagrada istaknutim Kanađanima, a ove godine jedna od tih nagrada pripala je i – Antonu Kikašu.

U povodu ove svečanosti, Institut je objavio i knjigu 150 Extraordinary Canadians/150 istaknutih Kanađana.

To je iznimno priznanje za ovog uspješnog poduzetnika, humaniste i donatora, tim prije što Kanada ima oko 37 milijuna stanovnika, tako da je uistinu velika čast naći se među ovim odabranim osobama.

Ovih dana Kikaš dolazio i u Hrvatsku, pa je to još jedna prigoda da mu čestitamo na ovom zasluženom  priznanju, kao i na svemu što je dosad učinio za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari