Pratite nas

Povijesnice

Svečana sahrana bl. Stepinca u zagrebačkoj prvostolnici

Objavljeno

na

Već rano ujutro 13. veljače katedrala je bila puna vjernika. U 9 sati u njoj je bilo ispunjeno i posljednje mjesto. Veliko mnoštvo vjrernika moralo je ostati na trgu pred katedralom i u dvorištu oko same katedrale.

Oko odra su neprekidno svećenici, bogoslovi, redovnici i vjernici glasno molili Gospinu krunicu. U 9,30 sati bio je lijes zatvoren.

Iz Krašića je rano ujutro pošlo na stotine vjernika na pogreb, ali policija ih je vraćala. Čak i neki nećaci i jedini još živući pokojnikov brat, Juraj, nije se mogao probiti u Zagreb.

Prve klupe pred svetištem u katedrali na desnoj strani zauzeli su najbliži Kardinalovi rođaci, među njima četiri njegove sestre: Barbara, Roza, Josipa i Štefanija, te liječnici koji su ga liječili.

Prve klupe s lijeve strane ispunili su članovi konzularnog zbora u Zagrebu sa svojim suprugama te mnogobrojni dopisnici i snimatelji iz stranog tiska.

Čekali su još samo na dolazak bečkog kardinala. U 10 sati stiže bolna vijest da je on zajedno sa svojim pratiocem nastradao u automobilskoj nesreći nedaleko od Novoga Marofa u Hrvatskom zagorju.

Nešto iza 10 sati je dr. Franjo Šeper započeo svečane zadušnice, a katedralni je zbor pjevao mrtvački misu. Iza zadušnice održao je mons. Šeper posmrtno slovo i oprostio se od pokojnog Kardinala. U svom je govoru istaknuo da je nemoguće iscrpiti i prikazati sve o Stepincu.

(…)

U Krašiću je pripravljeni grob ostao prazan. Krašićanci su ipak dolazili i k tome praznome grobu, kitili ga cvijećem i pred njim su molili. Župnik Vraneković završava svoj opis sljedećom bilješkom:

„Kao župnik kroz ovih 14 dana nakon kardinalove smrti, gledam plodove njegove žrtve za svoju župu. Više puta sam mu se za života potužio, da nisam zadovoljan, što razmjerno malo ljudi u radne dane dolazi k sv. misi i dnevnoj pričesti, ako se uzme u obzir, koliko ta župa u duhovnom pogledu prima.

Spomenuo sam, kako bi daleko više ljudi moglo dolaziti pod večer u crkvu na zajedničku krunicu. Sada jasno vidim, kako je baš u tom pogledu krenulo na bolje. Tri puta više vjernika dolazi na krunicu. Barem se za dvaput povećao broj onih, koji su svaki dan na sv. misi, a podvostručio se i broj svakodnevnih sv. pričesti.“

Iz knjige o. Alekse Benigara Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, Zagreb, 1993
[ad id=”40551″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1992. nakon kratke ali žestoke bitke pao je Kupres

Objavljeno

na

Objavio

Prije točno 28 godina nakon kratke ali žestoke bitke pao je Kupres. Snage teritorijalne obrane Tomislavgrada 03.04 1992. pojačane vodom riječke SP osvajaju sela Donji i Gornji Malovan i otvaraju prometnicu prema Kupresu.

Slijedećih dana traje bitka za sami gradić u čijem se jednom dijelu ukopala četa srpskih teritorijalaca. Nakon mnogih pokušaja Kupres ipak nije u cijelosti zauzet. Za to vrijeme iz pravca Šipova gomilaju se srpske snage povučene sa ratišta u Hrvatskoj. Srpskom vojskom komandira jedan od njeznih najboljih manevarskih časnika Slavko Lisica.

Hrvatska obrana na sjeverozapadnim prilazima Kupresu ne izdržava ofenzivu srpske vojske. Zadnji pokušaj a ujedno i najtragičniji odigrao se na kupreškom polju gdje su hrvatske snage pokušale organizirati odsudnu obranu. Zbog sniježnog nevremena i oluje obrana je postala još teža.

Toga dana je poginulo preko stotinu hrvatskih vojnika a među njima i vukovarski junaci, Robert Zadro i Andrija Marić. Hrvatska obrana se raspala a pojedine grupe kao npr studentska bojna je lutala bespućima i djelom nastradala u Glamočkom polju.

U čišćenju srpskih uporišta sjeveroistočno od grada ranjen je i zapovjednik duvanjske brigade” Kralj Tomislav” legendarni zapovjednik Željko Glasnović.

Hrvatske snage su imale 160 poginulih branitelja, srpske 85 poginulih i 154 zarobljenih. Srpska vojska je zaustavljena na prilazima selu Šujica na pola puta između Kupresa i Tomislavgrada.

Slava poginulim braniteljima!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

10. travnja 1941. godine uspostavljena ‘Nezavisna Država Hrvatska’

Objavljeno

na

Objavio

10. travnja 1941. godine u ime Poglavnika Ustaškog pokreta, dr. Ante Pavelića, jedan od vođa domovinskih organizacija Pokreta pukovnik Slavko Kvaternik preko radija u Zagrebu proglasio je uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.

Tim činom, u tom momentu, prekinuta je svaka veza s versailleskom Velikom Srbijom zvanom Jugoslavija i ta anglo-francuska umjetna tvorevina de-facto je prestala postojati i izbrisana je sa zemljovida kao država.

Proglašenju NDH prethodila je predaja vojske Jugoslavije i glavnog grada Beograda bez borbe u njemačke ruke nakon samo nekoliko dana rata. Time je došlo i do raspada prve Jugoslavije na čijem su teritoriju nastale države koje su bile dio te tvorevine, a jedna od njih je bila i Nezavisna Država Hrvatska.

Pukovnik Slavko Kvaternik izvršio je 10. travnja 1941. uspostavu NDH preko Radio Zagreba u 16 sati, a njemačke čete započele su ulaziti u Grad Zagreb sat vremena kasnije. Hrvatski je narod oduševljeno dočekao stvaranje vlastite države, smatrajući da ne samo da je dobio državu, već da će izbjeći i veliki rat koji je već gotovo dvije godine bjesnio u Europi.

U toj objavi na 10. travnja 1941., hrvatski narod je najprije pozvan da se na miran način organizira i pristupi na težak, ali častan, posao na sređivanju i zaštiti svoje nove države. Hrvatski narod se na taj poziv masovno odazvao i s velikim veseljem, žarom i elanom pristupio na taj posao.

“Hrvatski narode!

Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.

Pozivam sve Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika. Bog i Hrvati! Za dom spremni!”

Međutim, vrlo brzo dolazi do prvih razočaranja. U skladu sa ratnim prilikama u Europi i svijetu, sloma fašističke Italije i gubitaka Hitlerove Njemačke, dolazi i do propadanja NDH. Povlačeći se s njemačkom vojskom, vojne postrojbe NDH ali i civili napuštaju glavni grad Hrvatske Zagreb u koji 8. svibnja 1945. ulaze partizanske postrojbe. Time je prestala postojati Nezavisna Država Hrvatska, a državu su napustili uz vojsku i stotine tisuća civila: staraca, žena, djece i muškaraca. Hrvatski narod nakon toga je doživio egzodus, a nad njim su komunističke snage pod Titovim vodstvom počinile brojne zločine. Ubijen je cvijet mladosti i društvena elita tako da se hrvatski narod ni do dana današnjega nije oporavio.

NDH – kako je uspostavljena i kakav je bio međunarodni položaj?

A kako je tekla uspostava NH? Pukovnik Slavko Kvaternik zamolio je dr. Vladka Mačeka da proglasi uspostavu NDH, kao zakoniti vođa hrvatskog naroda na temelju izborne pobjede 1938. Maček je odgovorio: „Pukovniče, moja politička koncepcija je doživjela slom. Proglasi Ti Hrvatsku Državu“. Nakon toga, Maček je na zamolbu pukovnika Kvaternika pročitao proglas preko Radio Zagreba, a koji je zatim bio tiskan u izvanrednom izdanju dnevnika „Hrvatski narod“ 10. travnja 1941.

U NDH su imenovane tri vlade: prva na čelu s dr. Antom Pavelićem 17. travnja 1941., druga također pod njegovim predsjedništvom 10. listopada 1942., a treća na čelu s dr. Nikolom Mandićem 11. listopada 1943. NDH je od 1941.-1945. bila priznata od 17 suverenih i nezavisnih država (tada ih je bilo svega šezdesetak u svijetu). Bile su to: Kraljevina Madžarska, Njemački Reich, Kraljevina Italija, Slovačka Republika, Carevina Bugarska, Kraljevina Rumunjska, Carevina Japan, Španjolska, Finska Republika, Kraljevina Danska, Carevina Mandžurija, Kraljevina Tailand, Nacionalna Kina, Država Burma, Talijanska Socijalna Republika, Filipinska Republika i Slobodna Indija. Iako nikada nisu priznale NDH, konzulat u Zagrebu i diplomatske odnose imale su: Švicarska, Francuska, Argentina, Portugal, dok je Švedska priznavala putovnice.

NDH je imala konzulat u Beogradu, glavnom gradu Srbije.

Zanimljivo je da je NDH bila primljena u Međunarodni crveni križ, Međunarodnu poštansku uniju (UPU) te da je pristupila Ženevskim konvencijama o poboljšanju postupka s ratnim zarobljenicima i ranjenicima na bojnom polju. Sudjelovala je i kao ravnopravni član u Savezu europskih književnika, pravnika, novinara, mladeži, filma, željeznica itd., a u tim savezima su sudjelovale i nezaraćene europske države. Sudjelovala je i u raznim trgovinskim međunarodnim ugovorima, zajedno s neutralnim državama…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari