Pratite nas

Kultura

Svečano otvorena izložba ‘Osijek na udaru brutalne agresije’ u Bruxellesu!

Objavljeno

na

Na poziv Europske pučke stranke EPP i hrvatskog zastupnika Ivice Tolića 09. travnja 2019. na prigodnoj svečanosti u Europskom parlamentu u Bruxellesu otvorena je multimedijska izložba „Osijek na udaru brutalne agresije“.

Izložba autora Zlatka Dernaja, ratnog Načelnika inženjerije i predsjednika braniteljske udruge Heroji Osijeka sastoji se od 25 panela sa 40 fotografija, zajedno sa 8 minutnim dokumentarnim filmom autora Branka Peka, ratnog izvjestitelja HRT-a čini  kolaž individualnih priča o ratnom razaranju hrvatskog grada Osijeka u nametnutom ratu i brutalnoj agresiji 90-tih. Izložba šalje snažne antiratne poruke i svojevrsni je podsjetnik i upozorenje za buduće generacije na zaustavljanje svih agresija, neciviliziranosti i zločina.

Već prigodom samog postavljanja izložba je pobudila veliki interes i zastupnika i brojnih delegacija.

Otvorenju izložbe nazočili su:Veleposlanik Mario Nobilo, Ministar Savjetnik Veleposlanika Republike Hrvatske u Kraljevini Belgiji Josipa Pare,  Alma Ljubić, Zastupnici u Europskom parlamentu: Dubravka Šuica, Ivana Maletić, Željana Zovko, Ruža Tomašić, Davor Škrlec, Ivan Jakovčić i Jozo Radoš, zastupnik Republike Slovenije Franc Bogović, Ministar savjetnik pri stalnom predstavništvu RH u EU Ivan Zeko-Pivač i brojni drugi strani zastupnici Europske pučke stranke.

Autor izložbe Zlatko Dernaj posebno se zahvalio hrvatskom zastupniku Ivici Toliću i Europskoj pučkoj stranci na prepoznavanju poruka i omogućavanju postavljanja izložbe u Europskom parlamentu. Naglasio je da “Izložba ukazuje na važnost održavanja mira i izgradnje Europske budućnosti napretka za sve građane. Sa ovog središnjeg mjesta europske politike želimo poslati  poruku sadašnjim i budućim zastupnicima i dužnosnicima Europskog parlamenta na dodatni angažman za pronalaženje i odobravanje namjenskih sredstava za kvalitetnu obnovu i ratom razorene graditeljske i kulturne baštine u Republici Hrvatskoj.”

Hrvatski zastupnik i domaćin svečanosti Ivica Tolić na svečanosti otvorenja naglasio je: Prije svega želim pozdraviti Heroje Osijeka i kazati da trebate razumjeti da je Osijek bio u okruženju vrlo, vrlo dugo vremena u Domovinskom ratu i kako je Osijek sam po sebi heroj , kao sto su i ovi ljudi koji su postavili ovu izlozbu i snimili ovaj film.

Osim, sto je to bila velikosrpska agresija s ciljem da se zauzme najveci dio teritorija Republike Hrvatske, kojemu smo se mi hvala Bogu uspjesno suprotstavili, to je bio i sukob dva razlicita koncepta i dvije razlicite politike, a ja bih rekao i dva razlicita svijeta.

S jedne strane mlada demokracija Hrvatska, koja je vec tada imala jasno opredjeljenje da zeli postati dio Europske unije i NATO-a i s druge strane ideoloski jos uvijek komunisticka Jugoslavenska narodna armija i svijet  koji je bio suprotan Europskim vrijednostima koji su zeljeli nastaviti jednoumnu politiku na cijelom prostoru bivse drzave i koji su bili protiv slobode i protiv demokracije i protiv mira. Mislim da to trebamo uvijek naglasavati.

Posebno mi je drago da je bas ova tema, Osijek u Domovinskom ratu, moja zadnja sluzbena aktivnost u Europskom parlamentu i koristim ovu prigodu svima zahvaliti na suradnji. Proglasavam ovu izlozbu otvorenom.”

Stotinjak posjetitelja izlozbe sa posebnom pozornoscu obislo je izlozene eksponate, a bilo je i emocija i suza onih medu posjetiteljima, koji su prozivjeli strahote Domovinskog rata.

Nakon svecanosti otvorenja izlozbe, osjecka glazbena legenda ali i casnik Hrvatske vojske Krunoslav Kico Slabinac odrzao je koncert domoljubnih pjesama.

Unaprijed zahvaljujemo i srdacno Vas pozdravljamo iz Bruxellesa.
Za Heroje Osijeka
Zlatko Dernaj

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ratnika rodila je mati, Domovino morala bi znati

Objavljeno

na

Objavio

VITEZ ĆIKOTA

Ratnika rodila je mati,
Domovino morala bi znati.
Ti ga majci bez milosti uze,
ostavi joj samo bol i suze!

Kad bi mogla ova pjesma moja
opjevati tog najvećeg heroja,
što za narod ne žali života,
Maria Hrkaća zvanog Ćikota!

Pisao bi, nikad stao ne bi,
a znao bi duboko u sebi,
da ni jedna pjesma moja,
ne može opjevat tolikog heroja!

Bez imalo straha na licu,
prikriži se, poljubi šahovnicu,
gordo poput jarbola stoji,
prkosi smrti jer je se ne boji!

Ali smrt uzima heroje
baš zato što je se ne boje!
I kao da je čekala njega,
viteza sa Širokog Brijega!

Uzela je tijelo i ništa više,
velikim slovim u povijesti piše
i ostat će pisano nakon svega:
VITEZ ĆIKOTA SA ŠIROKOG BRIJEGA!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Na današnji dan 1993. godine poginuo je jedan od ratnih heroja, jedna od legendi iz vremena Herceg Bosne, Mario Hrkać – Ćikota. Život je položio u okolini Sovića kod Jablanice u borbama s Armijom BiH, sastavljenom od mudžahedina, pretače ISIL-a koje je osobno pozvao i podržavao predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović.

Ćikota i mnogi njegovi suborci bili su trn u očima zvijeri istreniranih za ubijanje, dovedenih s određenih područja arapskih i islamskih zemalja, gdje je obezglaviti čovjeka bilo sasvim normalno. Nažalost, takvu praksu pripadnici odreda EL-Mudžahid primijenili su i među Hrvatima i među Srbima, te su djelovali pod zastavom: “Naš put je džihad”. Zapovjednik Kažnjeničke bojne od 15. kolovoza 1992. po kojem je 83. domobranska pukovnija iz Širokog Brijega nazvana njemu u čast nikad se nije predavao višestruko nadmoćnijim protivnicima i oni koji ga se sjećaju tvrde da je unatoč mladosti bio zapovjednik kojeg se poštivalo i zahvaljujući kojem su dobivene mnoge teške bitke.(grude.com)

 

Velimir Velo Raspudić: Sve se može zaboraviti ali oni !!!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Senzacija iz poljudskog samostana: pronađeno 30 knjiga Marka Marulića

Objavljeno

na

Objavio

Prava senzacija objavljena je iz biblioteke franjevačkog samostana uz drevnu crkvu Gospe od Poljuda u Splitu: pronađeno je trideset knjiga, među njima i inkunabule (tiskane do 1500. godine) iz osobne biblioteke Marka Marulića (1450. – 1524.), splitskog humanista i oca hrvatske književnosti, već za života čuvenog u starom svijetu, s njegovim bilješkama na marginama i nekoliko ilustracija!

Ovu vijest je pred uskim krugom zainteresiranih štovatelja i stručnjaka za Marulovo djelo iznio Zvonko Pandžić, viši studijski savjetnik pretežito u njemačkim institucijama, koji se godinama bavi klasičnom filologijom te pronalaskom, proučavanjem i objavljivanjem djela starih hrvatskih autora.

Dr. fra Bernardin Škunca pojasnio je kako je došlo do ovih otkrića, navodeći kako ni fratri u samostanu nisu bili svjesni što se stoljećima čuva u biblioteci, piše SlobodnaDalmacija

– Knjižnica našeg samostana na Poljudu bila je klasificirana po sistemu veličine knjige, stare knjige, kodeksi i nova izdanja. Nedavno smo ozbiljno prionuli sistematizaciji biblioteka i arhiva u suradnji s Gradskom knjižnicom Marka Marulića, a u ime braće bili smo zaduženi fra Šime Škibola i ja, te jedna knjižničarka. Znali smo da je Marulić oporučno samostanu na Poljudu ostavio nekoliko knjiga iz svoje biblioteke, ali sve je promijenio dolazak Zvonka Pandžića, koji je prema Marulićevu rukopisu na marginama otkrio kako ih ima puno više, te je zasad izdvojio trideset takvih volumena. Stoga smo odlučili potaknuti daljnje istraživanje kako bi se utvrdila prava vrijednost inkunabula i knjiga iz knjižnice Marka Marulića, koja je bila jedna od najznačajnijih u tadašnjem Splitu – objasnio je fra Bernardin.

Istraživač Pandžić je naveo kako je riječ o trideset inkunabula i knjiga tiskanih od 1471. do 1522. godine različitog sadržaja: tu je nekoliko izdanja Biblije, klasična rimska djela, izdanja s područja teologije, pravne znanosti, čak i medicine…

– Marulić je franjevcima darovao ne tri, kako stoji u oporuci, nego najmanje trideset knjiga, očito još za života, tako da je oporučno odlučivao samo o preostaloj biblioteci. Kako je pokopan kod franjevaca konventualaca u crkvi sv. Frane na Obali, zacijelo je i njima nešto ostavio, iako ih ne spominje u oporuci. Međutim, ti su franjevci 1607. godine, njegujući oboljele od kuge, zajedno s bolesnicima redom izumrli, a gradske vlasti dvije godine nisu dopuštale pristup samostanu. Potom su svu pokretninu, odjeću, knjige i slično potopili u živo vapno, a dvije ili tri inkunabule, koliko ih danas posjeduju, donesene su kasnije. U svakom slučaju, franjevci opservanti na Poljudu sada čuvaju više inkunabula nego sve druge splitske knjižnice zajedno – kazao je Pandžić, dodavši kako se na Poljudu čuva i Marulićev Evanđelistar iz 1516. godine.

– Znamo da su ti svesci bili Marulovi jer smo u njima pronašli njegove vlastoručne rubne komentare, a ima ih već prema svesku i Marulićevu interesu za određenog pisca, od nekoliko pa do tisuću, primjerice u Rhetorica ad Herennium i Sermones, te propovijedima franjevca Bernardina de Bustisa. Posebno je zanimljivo uočiti kako je Marko Marulić bio i sitnoslikarski nadaren jer nalazimo brojne crtane ukrase, manicule i vitice, inicijale i dva veća crteža: skicu zvonika Sv. Dujma, za koji je oporučno ostavio novac, te minijaturu turskog ratnika s turbanom, bradom, karakterističnim hlačama i isukanom sabljom! Očito je riječ o brzopoteznim skicama, a ne preciznim crtežima jer se tinta prenijela i na sljedeći list, što govori da je knjiga bila brzo zatvorena – otkriva Pandžić, kojeg pitamo kako je baš na Poljudu odlučio tražiti Marulove libre.

– Tražio sam latinske predloške za Marulićeve hrvatske prijevode, parafraze, vitae… o kojima sam pisao u knjizi “Nepoznata proza Marka Marulića”. Među dvadesetak Marulovih hrvatskih proznih rukopisa, u prvoj proznoj zbirci hrvatskoga “volgare illustre” je i prijevod “Dijaloga Grgura Velikoga pape”, a po Badalićevu popisu, ovdje se trebalo nalaziti latinsko izdanje te knjige.

To je, dakle, mogao biti metatekst Marulićeva hrvatskog prijevoda tog djela, to prije što nitko drugi u Splitu nije imao te “Dijaloge”. Njih, međutim, još nisam našao, nekoliko je inkunabula posloženo na pogrešnome mjestu, ali sam pronašao brojna druga tiskana i Marulovom rukom komentirana djela, također metatekstova njegovih prijevoda – pojašnjava “lovac na izgubljena djela” starih hrvatskih pisaca.

Napominje kako će ovo otkriće donijeti puno više podataka o njegovoj lektiri i interesima te u mnogim pojedinostima preciznije i nanovo interpretirati do danas poznata latinska i hrvatska djela Marulova.

– Bilo bi nužno sva ova djela, odnosno “glossae marginales”, također objaviti i znanstveno kontekstualizirati. Budući da sam u marulologiji jedna vrsta filološkog “advocatus diaboli”, vjerojatno me se neće pitati, ali kad bi me se ipak pitalo, sve bih ove knjige već ujutro počeo snimati u semantičku bazu podataka. Marko Marulić, kao najeuropskiji pisac u hrvatskoj književnosti i kulturi, svojim je djelom bio prisutan u gotovo svim europskim zemljama oko dva stoljeća u originalu i brojnim prijevodima. Stoga bi upravo njegova djela u Hrvatskoj i Europi, po uzoru na neke njemačke humaniste, trebala biti pristupačna svim istraživačima u digitalnom obliku u raznim formatima, što je moguće i ostvarivo. Tako bi se mogla lakše i brže priređivati kritička izdanja Marulićevih djela – zaključuje Zvonko Pandžić, predlažući da se formulira zahtjev za europski projekt kulture “Marcus Marulus”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari