Pratite nas

Gonjanje

Šveđani u braku se dogovore mijenjati partnere, a Bosanci vode dvostruki život

Objavljeno

na

Frojd je fakat bio u pravu. Seks je korijen svega. Svašta se u krevetu radi a bogami i snima. Snimanje golih guzova ušlo u modu i kod nas i svak živ ko je umislio da je nadaren jal’ sifonima jal’ buzdovanom stane pred onu kameru i trese li trese, sve ga zvrka stoji. Tako jedan naš tipus koji je zaglavio u Švedskoj….., e time se otvara moja „Mahaluša“ na turneji po Švedskoj, jednoj – kako su nas učili – seksualno osviještenoj zemlji gdje se može s kim se hoće i dokle se može i hoće.

Takve smo informacije dobijali odozgo. Sa sjevera. Od naših ljudi koji su imali dodira sa švedskim sustavom. U raji su se ti laki pornići zvali švedsko-danskim akcijskim filmovima, dok su prve hladne porničarke koje su izdigle tu profesiju na visoku razinu pornografske industrije i došle iz ove slobodarske zemlje.

Sjećate se „Dubokog grla“?! Sjećate se pjesama o Fridi koja je bila kraljica vrućih snova jednog Davora Gopca? Sjećate li se priča o Vikinzima? Njihovoj velikoj seksualnoj moći ali i slobodi koje su imale njihove žene. Ha se Hogar Strašni udalji od svoje Helge, ona se da u potragu. A ako se ne vrati pozadugo, ništa je nije spriječavalo naći novog zagondžiju, da mu se preda i da se on o njoj i o tuđoj djeci brine kao o svojoj. Ako se u međuvremenu Hogar vrati može se komotno klatiti.

Znači, postojao je neki kodeks zaštite na radu. Ako se ratnik, moreplovac, domaćin kuće ne vrati kući u nekom roku kojeg žena sama odredi, može se serbez poselamiti sa obitelji. I baciti se u potragu za drugom, a to bi išlo prilično teško. Jer je prva žena, ako je to htjela, mogla od njega tražiti da je uvijek izdržava. Sve po nakom nepisanom nordijskom pravilu.

Bilo je to društvo jakih žena. Helga je bila Strašna, kakav Hogar! Hogar je u stripu obično spadalo, a „Hogari“ su bili, kako to najveći švedski pop sastav svih vremena zapjeva „čiki (brze) t (k)ite“ – oni su samo brzo i malo ubadali i morali letiti u borbu, u plovidbu, u pljačku… Lakoumni bi rekli, kako tad tako i sad.

Malo je tu istine a malo i sudbine.

Jer, i danas se žena u Švedskoj uvažava. Podržava njena neovisnost i samostalnost. I muškarci i žene znaju svoje pa to ti je.

-Neću ti uraditi ono što ne želim da ti meni uradiš.

To je deviza u ljubavi. E, gdje je tu onda ona raskalašenost, poročnost i perverzije o kojima smo slušali na sav glas?!

Otkud ta smjernost i moral? Zar nisu Šveđani promovirali svingerstvo? Zar oni ne upražnjavaju seks na eks ili seks na jednu noć?! I zašto je veselom Bosancu s početka moje priče trebalo da pređe na slobodni seks kako bi bio prihvaćen u švedskom društvu ako je sve s te tačke gledišta u najboljem redu?

Šveđani i Šveđanke su ljudi od riječi. Oni se sve fino dogovore. Kod njih nema ništa iza leđa. K’o kod nas. Oni su na riječima isto k’o i na djelu. Vole da im je mirna savijest.

Ako žive s nekim i u međuvremenu im se svidi neko drugi, oni prvo to kažu svom partneru i prekinu odnos, pa se zapute u novu ljubavnu avanturu. Malo je švalerancije. Ne da se njima na dvije stolice sjediti. Nisu nikakvi fintaroši. Nema kod njih naših šatrologija.

Pa očit je primjer njihov veliki filmski reditelj Ingmar Bergman. Čovjek im’o pet ozbiljnih veza i pet puta se ženio. Prvo kaže ženi da mu se sviđa druga pa se rastavi od prve da oženi drugu koja će mu i ostati druga jer onda dolazi treća. I tako to ide. Ne može tipični Šved gledat’ svog životnog druga u lice k’o tipični Bosanac i farbat ga kako ga voli više od sebe i više od ikad ikog. Ne ide njima ta ljubavna matematika.

A ako hoće napraviti kakvu zajedničku ekskurziju i razbiti dosadu jer je gore zbog loše klime i vječitog mraka sve dopušteno, onda se lijepo muškarac i žena dogovore o pravilima mijenjanja partnera. I to onda nije prevara nego međuljudski dogovor. Ost’o im još od Hogarovih vremena.

Dok su kod nas svi čestiti i pošteni. Kod nas se rađaju djeca bez seksa. A i kurve su svetice. Dok su nam mužjaci onako baš monogamni. Rijetka ljudska vrsta. Ko drukčije kaže kleveće i laže.

Naše žene znaju da su izvarane a šute, a i muški znaju da ih varaju uglavnom s nakim ženama štoćereć da su sve žene kurve osim njegove majke i supruge – i to one koja na muževljevu prevaru nije odgovorila prevarom.

I ko je ovdje lud?

Ko vodi dvostruki život? I ko se najviše švalera u Švedskoj? Prema mojim saznanjima nisu to Švedi. To smo mi. Ma gdje živjeli. Po tuđoj stotine po svojoj nijednu.

I ako su Švedi „čikikite“ naši su „svačijekite“. A svačije je vazda bilo ničije.

Izvor:Patrija.BiH, Indira Kučuk Sorguč.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Gonjanje

Ornela Vištica uvjerljivo je najljepša Hrvatica!

Objavljeno

na

Objavio

Ornela Vištica uvjerljiva je pobjednica Večernjakova izbora za najljepšu Hrvaticu. Mostarska glumica dobila je čak 4564 vaša glasa ili 33,64 posto u anketi koja je trajala tjedan dana.

Na drugom je mjestu voditeljica Tatjana Jurić, koja je prikupila gotovo upola manje glasova od Ornele – 2348 ili 17,22 posto, a treća glumica Nataša Janjić s 1738 glasova ili 12,73 posto.

Četvrto mjesto zauzela je pjevačica Lana Jurčević, koja ima 1344 ili 9,86 posto, a peta je njena kolegica Nives Celzijus, za koju je glasao 1071 čitatelj, odnosno 7,86 posto.

facebook komentari

Nastavi čitati

Gonjanje

DODATNA OPREMA

Objavljeno

na

Objavio

Potaknut upisom koji je promišljeno i mudro postavila Nina Vujicic, a koji se tiče prigovora na ekstremnu dodatnu opremu neke familije na plaži, i kolikoćom i kakvoćom, jer mislim da se radilo i o suncobranu koji je zaklanjao pogled, dao bih dvije-tri napomene, piše prof.dr. Kristijan Krkač

(1) Možda je to samo ekstreman slučaj iste pojave. Između toga i postavljanja dva prazna ručnika u pol 7 ujutro, a na kojima netko leži samo od 11 do 12, a oni na plaži prazni ostaju celi dan, samo je razlika u stupnju, ali ne i u vrsti. Možda je i razlika u vrsti ako se zaklanja pogled što je vrsta onečišćenja vizualnog prostora ili vizure, ali čak i to je samo ekstreman slučaj poput onog kad se među mirise mora, krema za sunčanje i znoja umiješa miris posebne kobase ili kulena serviranog na plaži točno u podne na +35°C. To je samo ekstremni slučaj iste pojave.

(2) Problem “dodatne opreme” za plažu je tema za knjigu i vrti se između na prvi pogled dviju krajnosti. Jedna je kupaći kostim, japanke i možda ručnik, a druga je super-svemirska-najnovija-oprema-za-sve. Teško je ovdje pronaći pravu mjeru. Super-dodatnu opremu bi se moglo ograničiti ako se njome drugima uskraćuju jednaka prava, npr. pogled prevelikim suncobranom, kao što je ograničena i minimalna oprema, primjerice barem kupaćim kostimom, recimo da je toples dopušten, dok nudisti imaju svoju plažu.

(3) Postoji praznovjerje o “minimalnoj opremi”. Mislimo da vidimo opuštene ljude na plaži samo u kupaćem kostimu, japankama i s malim ručnikom, ali zaista vidimo zastrašujuću “dodatnu opremu”, ali je nismo svjesni. Te su žene i muškarci odlazili prije godišnjeg na zdravstveno štetne kure mršavljenja, u teretane u kojima su se iscrpljivali i žderali sva moguća štetna sredstva, zatim otišli na jedno umjereno kvarcanje, tek toliko da ne dođu „beli ko sir“ na plažu, a i da ostave dojam osobe koja je već bila na moru. Tu su zatim i zaštitne kreme, sunčane naočale, badekostimi, japanke, itd. sve brendirano po najnovijem savjetu „plažnogfešngurua“.

Da, to na prvi pogled ne izgleda kao “dodatna oprema”, ali već samo jedno buđenje pokraj takve osobe par mjeseci kasnije, recimo između Badnjaka i Novog leta, otkriva zastrašujuću istinu i odjednom dobijemo na dar od Bogova estetike viziju Morpheusa koji nam izgovara kanonsku rečenicu „Dobro došao u pustinju stvarnosti“.

Na prvi pogled „dodatna oprema“ je loša. A posebno je loša ona na prvi pogled nevidljiva „dodatna oprema“. No možda se varamo. Možda nema ničega ispod „dodatne opreme“. Ona je sve. Ona je stvarnost, a praznina ispod je privid. Živjela dodatna oprema! Pa makar samo tih 2 tjedna na plaži.

izv.prof.dr. Kristijan Krkač

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari