Pratite nas

Religija i Vjera

Sveta Barbara

Objavljeno

na

Sveta Barbara je kršćanska mučenica iz 3. stoljeća, koja je prema legendi bila zatočena u tornju, okrutno zlostavljana te joj je otac odrubio glavu. Vjernici je zazivaju u situacijama opasnim po život, kada je uskraćena mogućnost ispovijedi i bolesničkog pomazanja, a ujedno je i jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji.

[ad id=”93788″]

Kao i kod tolikih drugih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena, tako i kod svete Barbare moramo priznati da znamo jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti, već smo upućeni na kasnije nastale legende koje su se plele oko njezina lika. Pri tom je, također, dobro imati na pameti ono što kaže Hans Hummeler, koji je napisao veliku knjigu o Svecima, da vjera ima drugo vrednovanje nego razum. Vjera u moćni zagovor Svetaca uvrstila je svetu Barbaru među 14 velikih pomoćnika u nevoljama. Kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Znamo koliko je tu svetu djevicu štovao mladi poljski svetac sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću. Zanimljivo je da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć artiljerci i to ne samo katolici već i protestanti koji donekle zaziru od štovanja svetaca. Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama kad je reformacija zbrisala spomen mnogih svetaca.

S blagdanom svete Barbare povezani su i neki adventski običaji. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama. Drugdje opet siju pšenicu tek na blagdan sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemačkog jezičnog područja odrežu na blagdan sv. Barbare grančicu s trešnje, stave je u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta. Tako je sveta Barbara jedna od adventskih glasnica koja nam naviješta Božić, dan u koji je procvao najljepši cvijet na stablu čovječanstva, Isus Krist. To je već naviješteno u Starom zavjetu od proroka Izaije: “Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena” (Iz 11,1).

I sveta Barbara divan je cvijet koji je procvao na stablu kršćanstva. Legenda pripovijeda da je bila kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj i, prije nego je otišao na jedno dulje putovanje, zatvorio ju je u neki toranj s dva prozora. Možda i zato da ne bi došla pod utjecaj kršćanstva. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Otac je pobjesnio od gnjeva i predao sudu, gdje je u njegovoj nazočnosti bila podvrgnuta mučenju. Uvidjevši da je djevojka spremna i na najteže tjelesne muke, odlučiše je duhovno poniziti tako da je razodjevenu povedu ulicama do trga. Čuvši njezinu molitvu, Bog stvori u gradu takvu maglu da se potpuno smračilo. Ne znajući što bi dalje, sudac na kraju odredi da se mučenici odrubi glava. To je izvršio raspamećeni otac. Na povratku sa stratišta oca je zadesila primjerena kazna: pogodio ga je grom iz vedra neba i raspršio njegove sažgane ostatke.

Grob u koji je mučenicu zakopao mladi kršćanin Valerijan uskoro postade stjecište mnogih hodočasnika koji su tu nalazili utjehu za svoje duhovne i tjelesne teškoće. Štovanje svete Barbare širi se diljem Europe. Njezine su relikvije početkom 11. stoljeća Mlečani prenijeli u svoj grad, a zatim u grad Torcello, u katedrali svetog Ivana Evanđelista. Sveta Barbara se zaziva u situacijama opasnim po život, kada je uskraćena mogućnost ispovijedi i bolesničkog pomazanja. U takvim se prilikama upućuje jednostavna molitva: “Učini, Gospodine, da posredovanjem svete Barbare prije smrti dobijem sakrament bolesničkog pomazanja!”  Zbog opasnosti kojima je sveta Barbara izložena, svakodnevno je se prisjećaju mnogi koji rade u teškim i po život opasnim uvjetima. Među njima su u prvom redu rudari, koji joj se kao svojoj zaštitnici obraćaju dok se spuštaju u rudnike. Zbog groma koji je usmrtio njezina oca, sveta Barbara je svrstana među zaštitnike od oluje i požara, odnosno među zaštitnike vatrogasaca. S tim u vezi na njezinim su slikama često zvona kojima se oglašuju opasnosti. Tako je postala zaštitnicom ljevača zvona. Tu treba smjestiti i topnike te podsjetiti da se na starim ratnim brodovima skladište streljiva nazivalo “Sveta Barbara”.

A iz mučeničke smrti i sv. Barbare i tolikih drugih mučenika izrastao je život i snaga duha koja nadvladava svako progonstvo. Vjerujemo da se pobožni kršćanski osjećaj ne vara zazivajući u pomoć svetu Barbaru.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua: Katedrala će se obnoviti, treba graditi onu od ‘živoga kamena’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua predvodio je u nedjelju navečer središnje misno slavlje u povodu blagdana Majke Božje od Kamenitih vrata i u homiliji poručio da će se Zagrebačka katedrala obnoviti i pozvao sve vjernike da grade i katedralu “od živoga kamena”.

Središnje euharistijsko slavlje u povodu proslave Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, održano je na Trgu ispred Zagrebačke katedrale koja je u razornome potresu 22. ožujka pretrpjela velika oštećenja.

Svetu misu predvodio je nuncij Lingua na hrvatskome jeziku u zajedništvu sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, te s mnoštvom vjernika grada Zagreba.

Na početku misnoga slavlja kardinal Bozanić čestitao je svima blagdan Pedesetnice – slavlje silaska Duha Svetoga na prvu crkvenu zajednicu okupljenu u dvorani Posljednje večere u Jeruzalemu s kojima je, rekao je, bila i Marija, Isusova i naša majka. Stoga je , istaknuo je, sretna prigoda da ove godine na svetkovinu Duhova častimo i zaštitnicu našega grada – Majku Božju od Kamenitih vrata.

Kardinal je podsjetio kako je na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka kada su proglašene posebne mjere zbog pandemije COVID-19, osjećajući neizvjesnost, zajedno s biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, hodočastio od prvostolnice do Kamenitih vrata. Istaknuo je kako su molili poseban zagovor pred zemnim ostatcima bl. Alojzija Stepinca i pred likom Majke Božje od Kamenitih vrata i preporučili grad Zagreb, domovinu Hrvatsku i svijet njihovoj pomoći i zagovoru pred Nebeskim prijestoljem,

“Nismo ni slutili da ćemo za tri dana biti pogođeni potresom koji je ostavio razorne tragove u našem gradu i okolici, a posebno u podsljemenskoj zoni, a to je bila i prva nedjelja kada su crkve u Hrvatskoj, kao i u susjednim zemljama, zbog civilnih mjera, bile zatvorene”, dodao je kardinal. Istaknuo je kako upravo zbog toga “zahvaljujemo Bogu što nas je u tom iskušenju, jer bi u vrijeme potresa naše crkve bile ispunjene vjernicima, poštedio velikih ljudskih žrtava”.

Mariju zazivamo i danas uslijed dvostruke kušnje

Nuncij Lingua podsjetio je da je Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić proglasio Majku Božju od Kamenitih vrata zaštitnicom Zagreba u znak sjećanja na strašni požar koji je u noći između 30. i 31. svibnja 1731. uništio veći dio grada a u kojemu je čudom ostala netaknuta slika Djevice Marije koja je od tada postala znak nade, posebno u trenutcima kušnje.

“I sada to nastavljamo uslijed dvostruke kušnje – potresa od 22. ožujka i pandemije koronavirusa koja nije zahvatila sam Zagreb već i cijeli svijet, kada se više nego ikada imamo razloga obratiti Mariji kao vjerna i postojana djeca, zazivajući njezinu zaštitu”, rekao je u homiliji nuncij Lingua.

Istaknuo je kako će Zagrebačka katedrala biti obnovljena i zahvalio je svima koji su odmah krenuli na posao njezine obnove.

Ali, rekao je nuncij, “mi se prije svega želimo zaokupiti izgradnjom crkve koju niti jedan potres, bomba i pandemija ne mogu srušiti – žive zajednice kršćana koji su ujedinjeni u Isusovo ime”

“Svi trebamo biti sudionci u izgradnji katedrale od živoga kamenja,sagrađene na temeljima prethodnika koji ovdje počivaju počevši od voljenoga blaženika kardinala Stepinca, svjedoka vjere i mučenika u teškim vremenima, Sluge Božjega kardinala Kuharića pastira jasnih načela i široka srca, do uzoritoga kardinala Šepera čuvara vjere i pravovjerja u srcu, kao i svih onih znanih i manje znanih koji simbolički podržavaju ovaj prekrasan hram”, poručio je nuncij.

Okupljenim vjernicima nuncij Lingua udijelio je apostolski blagoslov pape Franje, kojemu je pak kardinal Bozanić u spomen na današnji blagdan i, kako je rekao, “spremno prihvaćanje poziva upućenoga još prije koronavirusa da na ovaj dan predslavi svetu mis”, darovao bistu kardinala Alojzija Stepinca.

Procesija drukčija od dosadašnjih

Nakon završetka euharistijskoga slavlja i molitve pred Gospinim likom koju je održao kardinal Bozanić, manja skupina vjernika krenula je u procesiji noseći sliku čudotvorne Majke Božje od Kamenitih vrata u njezino svetište na Kamenitim vratima.

Skupinu je činilo 60 vjernika, odnosno tri skupine po 20 vjernika, u prvoj su bili vjernici iz posljemenskih župa koje su najviše stradale u razornome potresu u ožujku ove godine, u drugoj 20 mladih koji su predstavljali sve one mlade koji su se trebali naći u Zagrebu na Susretu hrvatske katoličke mladeži, a koji se neće održati zbog pandemije koronavirusa. U trećoj je skupini bilo 20 vatrogasaca u ime svih svojih kolega koji su, istaknuto, nesebično pomagali građanima Zagreba u teškim trenutcima nakon potresa.

U procesiji su sudjelovali i vjernici, pridržavajući se uputa vezanih za vjerska okupljanja,

Na misi su, među ostalima, sudjelovali izaslanik premijera ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Duhovi – Blagdan Pedesetnice

Objavljeno

na

Objavio

Blagdan Duhova obilježava silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Naziva se još i Blagdan Pedesetnice, i označava kraj vazmenog vremena.

Nedjelja Duhova spada među najstarije svetkovine Crkve. Slavljena je vrlo rano, a o tome dodatno svjedoče dva spomena u Svetom Pismu: u Djelima apostolskim (Dj 20,16) i u Prvoj poslanici sv. Pavla Korinćanima (1Kor 16,8). Nadomješta židovski blagdan Pentekosta, koji se slavio pedeset dana nakon Pashe i kojim se slavilo sklapanje Starog Saveza na brdu Sinaj.

“Primite Duha Svetoga”, poručuje nam Gospodin. Duh Sveti jest Božji mir koji raskrinkava naš nemir, bezgrešnost koja rastače našu grešnost, gorljivost koja liječi našu mlakost…

Kršćani slave Duhove pedeseti dan nakon Uskrsa. To znači da su i Duhovi pomična svetkovina koja se mijenja svake godine i ovisi o danu kada se slavi Uskrs.

Ovom svetkovinom završava uskrsno vrijeme.

Silaskom Duha Svetoga označen je svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”.

Na nedjelju Duhova, kada je Duh Sveti sašao nad apostole, oni su dobili darove Duha Svetoga. Ti su im darovi pomogli ispuniti njihovu misiju, a to je propovijedati Evanđelje svim narodima. I nama ovi darovi, po sakramentu svete krizme, pomažu da živimo kršćanskim životom, da živimo u Kristu, Krist u nama. Nad Crkvom s tisuću kultura, jezika i rasa, izlijeva se Duh, koji je korijen jedinstva, i bogatstvo unutarnje Crkve. Svi narodi koji su prisutni u Crkvi, kulturno-jezičnoj različitosti, slušaju istu poruku Krista i ispovijedaju istu vjeru.

Naziv Duhovi u hrvatskom jeziku dolazi iz liturgije. On ne znači mnoštvo duhova, nego je ostatak starog naziva “Duhovi dani”.

Sveti Luka u Djelima opisuje dolazak Duha Svetoga na posve jasan i prepoznatljiv način, po onom vjetru, po ognjenim jezicima, po jezicima koje govore i razumiju, a da ga jučer nisu znali. To su osjetljivi prirodni fenomeni koji i danas izazivaju tolike komentare i tolika tumačenja – egzegezu.

Međutim ovdje treba ne zaboraviti jednu veliku činjenicu, a ta je da Duh Sveti dolazi apostolima, Blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj rodbini i okupljenima ženama i ostalima dok su u molitvi. Oni su jedno srce i jedna duša koje dolazi ojačati i ohrabriti Duh Sveti i dati tako njima svoj pečat da krenu naprijed. Zato se ova svetkovina i ovaj događaj i drže jednim od rođendana Crkve.

Duhovi, današnja nedjelja, su punina Uskrsa. Za Crkvu veoma važna svetkovina njenoga utemeljenja i predstavljanja pred svijetom, odnosno to je službeno rođenje Crkve sa krštenjem u Duhu. Danas na Prvu Crkvu silazi punina Duha Svetoga kojega je pripremao Duh Božji koji je govorio po prorocima i u svakom vremenu pripremao po dobroti, pravdi i istini sve ljude dok nije našao u Kristu svoje konačno ispunjenje. Zato mi danas obvezno povezujemo Sinaj i Jeruzalem, Savez na Sinaju i zajednicu u Jeruzalemu. Dvanaest plemena na Sinaju i dvanaest apostola u Jeruzalemu, jesu novi Izrael, gdje vatra i vjetar predstavljaju Boga živoga koji je svemu život i početak, pa tako i mladoj Crkvi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari