Pratite nas

Religija i Vjera

Sveta Ivana Orleanska, Božja izabranica koja je spasila Francusku od neprijatelja

Objavljeno

na

Ivána Orleánska (fr. Jeanne d’Arc; Domrémy, 6. siječnja 1412. – Rouen, 30. svibnja 1431.), francuska heroina i svetica rimokatoličke crkve.

Rođena je 6. siječnja 1412. u skromnoj seljačkoj obitelji u mjestu Domrémyju. Bila je jedno od petero djece (dva brata i tri sestre) seoskog zemljoposjednika Jacquesa i domaćice Isabelle (rođ. Romée) d’Arc.

Kako je bila dijete siromašnih roditelja, nikada nije naučila čitati i pisati, a vrijeme je provodila u planini čuvajući stada i pjevušeći pjesme i nije se razlikovala od druge djece onog doba iz njezina staleža. Ono što ju je činilo ponešto drukčijom jeste da je svakodnevno išla u crkvu ispovijedati se, a oni koji su je poznavali svjedočili su kako je bila iznimno pobožna i dobroćudna.

Kada joj je bilo 13 godina, doživjela je prva ukazanja, a prema njezinim riječima ukazivali su joj se sveti Mihovil te svete djevice i mučenice Katarina i Margareta, koje će joj objaviti kako je njezina zadaća osloboditi Francusku od Engleza i svečano okruniti kralja.

Mlada i neuka Ivana Orleanska, na čelu samo nekoliko stotina Francuza, zauzela je 29. travnja 1429. grad Orléans i natjerala engleske osvajače u panični bijeg. Snažni oslobodilački zanos zahvatio je potom cijelu Francusku. Toj mladoj seljanki, rođenoj 1412., kojoj su “glasovi s neba” naredili da spasi Francusku od engleskih osvajača, povjerio je kralj Karlo VII. vodstvo jednog odreda.

Ona je oslobodila opsjednuti Orléans, pobijedila Engleze kod Pataya, a zatim povela kralja na krunidbu u Reims. Kod Compiègnea pala je, međutim, u ruke pristaša engleskoga kralja, koji su je izručili Englezima. Crkveni sud ju osuđuje, po diktatu Engleza, na smrt kao krivovjerku i vješticu. Spaljena je živa na lomači 30. svibnja 1431. u Rouenu.

Mrtva junakinja rehabilitirana je prigodom revizije procesa 1456., a Katolička crkva (papa Benedikt XV.) proglasila ju je 16. svibnja 1920. sveticom. Druga nedjelja u mjesecu svibnju, posvećena njezinoj uspomeni, slavi se u Francuskoj kao nacionalni praznik.

Spomendan joj je 30. svibnja.

Molitva sv. Ivani Orleanskoj

Vječni Oče, dao si nam sv. Ivanu Orleansku po svojoj neograničenoj ljubavi i milosrđu koje imaš za nas. Ponizno molimo da nam pošalješ Duha Svetoga, po kojem riječ s Tvojih usta doseže uši vjernih. Dopusti mi da budem svjedok Tvom Sinu Isusu Kristu baš kao što je to bila sv. Ivana Orleanska. O Isuse, obdari me hrabrošću da činim po Tvojoj volji, tako da mogu biti u skladu s našim Nebeskim Ocem. Zahvaljujem ti na daru Tvoje ljubavi, za koju se nadam da ću jednog dana u potpunosti razumjeti. Amen.

Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo: Nemojte maknuti Isusa od Božića, Isus je središte Božića, Isus je pravi Božić!

Objavljeno

na

Objavio

Prošlih nedjelja liturgija je naglašavala što znači bdjeti i što stvarno znači pripraviti put Gospodinu – rekao je danas papa Franjo, tijekom podnevnog nagovora na Trgu svetog Petra u Vatikanu, i nastavio – na treću nedjelju došašća koju zovemo “nedjelja radosti”, liturgija nas poziva da primimo duh zahvaljujući kojem se sve to događa, a to je upravo radost.

Sveti nas Pavao poziva da se pripremimo za dolazak Gospodinov zauzimajući tri stava: stalnu radost, ustrajnu molitvu i neprestanu zahvalnost.

Prvi je stav neprestana radost – istaknuo je Papa i dodao – „Uvijek budite radosni“, kaže sveti Pavao, a to znači da trebamo biti radosni i kada stvari ne idu prema našim željama. Nevolje, teškoće i patnje prolaze kroz život svakoga, svi smo ih iskusili; i stvarnost oko nas često izgleda negostoljubiva i neplodna, slična pustinji u kojoj je odjekivao glas Ivana Krstitelja, kako podsjeća današnje evanđelje. Upravo riječi Ivana Krstitelja otkrivaju da naša radost počiva na sigurnosti da je ta pustinja nastanjena: “Među vama – kaže Ivan Krstitelj – stoji onaj kojega ne poznajete”.

To je Isus kojega je Otac poslao i koji dolazi, kako je istaknuo Izaija, „donijeti radosnu vijest ubogima, iscijeliti srca slomljena, zarobljenima navijestiti slobodu i oslobođenje sužnjima, da navijesti godinu milosti Gospodnje” – istaknuo je Sveti Otac i rekao – te riječi koje će Isus izgovoriti u svojem govoru u sinagogi u Nazaretu, pojašnjavaju da je njegovo poslanje u svijetu oslobađati od osobnog i društvenog grijeha i ropstva koje oni izazivaju. Došao je na svijet da ljudima dade dostojanstvo i slobodu djece Božje, što samo On može dati.

Radost koja obilježava iščekivanje Mesije temelji se na ustrajnoj molitvi, to je drugi stav – rekao je papa Franjo i nastavio tumačiti – „Molite neprestano“, kaže sveti Pavao. Po molitvi možemo ući u čvrst odnos s Bogom, koji je izvor istinske radosti. Kršćanska se radost ne kupuje, ne može se kupiti, dolazi iz vjere i iz susreta s Isusom Kristom koji je razlog naše sreće. Što smo više ukorjenjeni u Kristu, to smo bliži Isusu, više nalazimo unutarnji spokoj, čak i usred svakodnevnih proturječja – naglasio je Papa i primijetio – zbog toga kršćanin, nakon što je susreo Isusa, ne može biti prorok nesreće, nego svjedok i glasnik radosti, radosti koju treba dijeliti s drugima, radosti koja je zarazna i koja životni put čini manje napornim.

Treći stav koji je Pavao naznačio je neprestano zahvaljivanje, to jest zahvalna ljubav prema Bogu – rekao je Sveti Otac i objasnio – On je u stvari vrlo velikodušan prema nama i mi smo pozvani uvijek prepoznavati Njegove darove, Njegovu milosrdnu ljubav, strpljenje i dobrotu, živeći tako u neprestanom zahvaljivanju.

Radost, molitva i zahvalnost – ponovio je papa Franjo – tri su stava koji nas pripremaju kako bismo Božić živjeli istinski. U ovom posljednjem dijelu došašća, povjeravamo se majčinom zagovoru Djevice Marije. Ona je “uzrok naše radosti”, ne samo zato što je rodila Isusa, već zato što nas stalno šalje Njemu.

Iz sveg se srca pridružujem apelu nigerijskih biskupa za oslobađanje šest časnih sestara Euharistijskog Srca Kristova koje su prije mjesec dana otete iz svojeg samostana u Iguoriakhiju – rekao je Papa nakon svojeg podnevnog nagovora i dodao – snažno molim za njih i za sve druge ljude koji se nalaze u tom bolnom stanju kako bi se konačno za Božić mogli vratiti svojim domovima.

Pozdravljam sve vas, obitelji, župne zajednice i udruge, koji ste došli u Rim iz čitavoga svijeta – rekao je na kraju Sveti Otac i obratio se djeci – srdačno pozdravljam djecu koja su došla na blagoslov kipića Djeteta Isusa u organizaciji Centra rimskih oratorija. Lijepo je da na jednom od vaših plakata mogu pročitati – primijetio je Papa – Oratorij je upravo za svakoga od nas, uvijek ima jedno mjesto za tebe… Kada molite kod kuće, pred jaslicama, sa svojom obitelji, dopustite da vas svojom nježnošću privuče Dijete Isus koji je rođen među nama siromašan i slab da bi nam dao svoju ljubav. To je pravi Božić. Ako maknemo Isusa, što ostaje od Božića? Prazna zabava. Nemojte maknuti Isusa od Božića, Isus je središte Božića, Isus je pravi Božić – zaključio je papa Franjo.

RV

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Treća Nedjelja Došašća

Objavljeno

na

Objavio

Treća nedjelja došašća podsjeća nas da je radost temeljna značajka cijelog došašća, a osobito ove treće adventske nedjelje koja se od davnine zove ‹nedjelja Gaudete – Radujte se›.

U završnom odlomku iz prve poslanice Solunjanima Pavao piše: “Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte!” (r. 16-18)

Radost je mjesto iskustva Božje blizine. U svakidašnjemu vjerničkomu životu vidljiv je nedostatak osjećaja za to da se Bog susretne u radosti. Najčešće vežemo Boga uz ono što je teško, bolno i ozbiljno, a ne prepoznajemo ga ondje gdje nam srce zaigra od radosti.

Današnja nedjelja podsjeća na važnost radosti u kršćanskom životu. Kako do radosti? Dobro se prisjetiti dva jednostavna pravila: Radost ne možemo stvoriti, ali se ona može izabrati! 

U prvi mah, izjava nam se čini proturječna. Međutim, ona želi reći da se može učiti radosti! Ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali možemo izabrati kako ćemo se postaviti prema onome što nam se događa.

Ljudima se događaju slične stvari (npr. gubitak posla, bolest, smrt), ali je reakcija drukčija. Pesimist će reći: ‘Čaša je napola prazna!’ Optimist kaže: ‘Čaša je napola puna!’ O nama ovisi što ćemo vidjeti. Može se proklinjati tamu ili upaliti svjetlo!

Došašće je vrijeme nade. To nije vrijeme jeftinih obećanja kojih se nitko ne može držati. Nada je jednostavno optimizam. S obzirom na  privredni razvoj, klimatske krize, neznatan  broj rođenja nema najave  optimizma.

Dobro ali nada. U čemu je razlika? Optimizam misli: To već nije tako loše! Mi ćemo već uspjeti! Nada je naprotiv realistična. Ona ne bježi od onoga što je teško,  niti se bavi uljepšavanjem. Vjeruje u to da Bog također i u najvećoj nevolji daje oslonac.

Duboka je bila nevolja pred dvije i pol tisuće godina u kojoj je prorok govorio riječi nade svome  siromašnom, potlačenom narodu, a koje danas na treću nedjelju Došašća čitamo u svetoj misi. Moglo bi se kazati da su ove riječi dvije i pol tisuće godina mlade. One pristaju nepromijenjene i danas.

Što čini prorok da ne bi potonuo u jednom vremenu koje je bilo puno nevolje kao i naše? On gleda u Boga i nalazi utjehu u nevolji. Nada znači pouzdati se u Boga protiv svake nade. Tako prorok postaje glasnik nade. On zna da je ovlašten donositi nadu. Bog mu u tome daje snagu: “Duh Gospodnji na meni je!”

On tako može siromasima svoga naroda – a tada je to bila velika većina – “donijeti radosnu poruku”. Koju? On nema novca za dijeljenje, nikakvu moć, ni dobra zemlje da bi ih dijelio. Ono što može saopćiti je radost u Bogu: “Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu.” Kao što je to sa zaručnikom i zaručnicom, kao što je to kod jedne radosne svadbe, tako je to za onoga koji svoje povjerenje stavlja u Boga.

Ali što se to već mijenja u nevolji siromaha? Upravo ovdje je poruka i za naše vrijeme, a vrijedi za sva vremena. Sve se zemaljske sigurnosti mogu “rastopiti”: zdravlje i novac, uspjeh i ugled, vlast i čast. Sve to od danas na sutra može nestati. To nam pokazuju i izbori u Hrvatskoj. “Sve prolazi, samo je Bog dovoljan”, kaže sv. Terezija Avilska. I sada odlučujuće: To povjerenje u Boga mijenja svijet.

To ohrabruje čovjeka da ne postane beznadan, očajan. To motivira da usprkos svakoj nevolji počne nanovo. Bez povjerenja u Boga svijet tone u kaos, mi se rušimo u panični egoizam, sve više vidimo samo naše vlastite teškoće. Nada daje novi zamah, ona budi snage solidarnosti, ljubav prema bližnjemu, i ne dopušta da siromasi vise obeshrabreni.

Isus je riječi proroka pročitao u sinagogi svoga zavičajnog grada Nazareta, kad je on, u međuvremenu postao poznat i ponovno je došao kući. Zaključio je čitanje riječima: “Danas se ovo pismo ispunilo među vama.” Isus se dakle odvažio riječi proroka Izaije primijeniti na sebe. On je osvjedočen, da ga je Bog poslao ljudima, da im donese nadu, osobito siromasima, ljudima “čija su srca slomljena”, zatvorenicima i sužnjima.

I Isus je držao riječ. Otkad je on donio poruku nade u svijet, ljudi nisu prestali ostvarivati njegov “program”. Nesebično pomažu tamo gdje nailaze na nevolju. Njeguju neizlječive, prate umiruće, posjećuju zatvorenike, kratko, posvuda donose “svjetlo u tamu”. Bez njihova povjerenja u Boga, oni ne bi imali snage za to. Jednostavno nada je jača.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari