Pratite nas

“Sveta Kata, Snijeg na vrata”

Objavljeno

na

Blagdan Svete Katarine (Svete Kate) obilježava se 25.11., a  prema pučkom kalendaru označavao je posljednje dane jeseni i početak zime. Od Svete Kate počinju pripreme za Božić i pjevaju se božićne pjesme. Najpopularnija meteorološka izreka koja spominje ovu sveticu vezuje je uz snijeg jer obično je ovo doba znatnijeg pogoršanja vremena i osjetnog zahlađenja. “Sveta Kata, Snijeg na vrata”

Donosila snijeg ili ne, za Svetu Katarinu se vjeruje da  je simbol hrabrosti. Znate li legendu o ovoj najraširenijoj svetici?

Katarina Aleksandrijska je bila učena ljepotica koja se suprostavila caru Maksiminu II  i njegovoj želji da iskorijeni sve kršćane u Aleksandriji. Car je okupio najučenije filozofe da mladu ljepoticu odvrate od vjere, što oni nisu uspjeli i bili su pogubljeni. Katarina je bačena u tamnicu i mučena glađu koju preživi zahvaljujući pruženoj pomoći od anđela. Za to vrijeme na kršćanstvo je preobratila i carevu suprugu.

Pobješnjeli car naredi da se svi kršćani pobiju osim Katarine od koje zatraži brak i odbacivanje vjere. Odbivši takvu ponudu, Katarina je i sebi potpisala smrtnu presudu. Car je naredio da se za nju izradi nova sprava za mučenje – kotač s bodežima kako bi bila isječena na komade. Međutim, plamen s neba je spalio kotač i Katarini je naposljetku odrubljena glava. Iz krvi koja je potekla iznikle su ruže šireći svoj miris po cijelom svijetu. Tijelo pokojnice anđeli su prenijeli na Sinaj gdje je u 6.stoljeću izgrađen samostan koji postoji i danas.

Manjak provjerenih činjenica o njoj bio je povod da se izbaci iz liturgijskog kalendara 1969 g. u koji ju je opet vratio pokojni Ivan Pavao II 2002.g. Ipak, to nije spriječilo da se Sveta Kata štuje i slavi diljem svijeta kao zaštitnica učitelja, pravnika, teologa, tajnika, knjižničara, arhivista, učenika, kao i još mnogih drugih osoba koje u svojoj struci posežu za knjigama i znanjem koje one sadrže.

Malo koja svetica, kao Sveta Katarina je od vrhunskih umjetnika  primila izvanrednu počast koji je prikazuju kao kraljevnu okrunjenu ružama sa palmom u ruci, knjigom, uz strahovito mučilo kotača s bodežima ili pak s prstenom kao simbolom njezine zaruke s Kristom.

Ukoliko vam ove godine ne donese snijeg, neka vam donese više hrabrosti kada god bude trebalo, a svim Katarinama, Katama i  Katicama sretan imendan.

Danijela Grbelja

Sveta Katarina (Kata) Aleksandrijska (III. i IV. St.) Slavi se 25. studenoga. Djevica je i mučenica, zaštitnica studenata teologije i krojačica. Razmišljajući o njezinom životu i životnom putu i rasprostranjenosti štovanja, sve nas upućuje na svetoga Juru. Nekakvih sigurnih datuma, mjesta i podataka nemamo, a štovanje po cijeloj kršćanskoj Europi već toliko vremena i u svim krajevima.
Dakle, o životu i smrti ne posjedujemo sigurne podatke, ali ono što je ispričano i zapisano, već od ranoga doba, zacijelo izmamljuje našu pozornost i k tome radoznalost. Nazočna je u već cijeloj Europi od najranijih vremena, tako da se čak ukorijenila u kulturi, filozofiji i umjetnosti, odnosno folkloru tolikih naroda. Već se o njoj govori i piše, nalazi se u literaturi, petoga i šestoga stoljeća. Kaže se i tvrdi da je umrla mučeničkom smrću 305. godine.
Predstavljena je kao jedna lijepa 18-godišnja djevojka, kćerka poznatih i bogatih roditelja iz Aleksandrije Egipatske. Treba uvijek naglasiti ovo kada je riječ o ovom gradu jer ima grad Aleksandrija i u Siriji i u Italiji.
U Aleksandriju dolazi Maksim Daja 305. godine i proglašava se carem i „Augustom“, dakle vrhovnim. Kratko će mu to trajati jer je već 313. Milanski edikt i sloboda kršćanima od cara Konstantina, a on će se ubiti baš te godine. Kada je zaposjeo svu vlast i na velebnim proslavama tražio da se njemu i njegovim bogovima žrtvuju najbolje domaće životinje. To je tražio jednako od svih podanika, a još žarčije od kršćana. Mlada Katarina mu se predstavlja i poziva ga da u Kristu prepozna Spasitelja i Otkupitelja svijeta i samim time odbija njemu u čast žrtvovati i prinijeti naređenu žrtvu. Pokušao je biti strpljiv i pozvao nekoliko intelektualaca grada Aleksandrije da nagovore Katarinu da prinese bogovima žrtvu. Ona ih sve nagovori da i oni prigrle kršćanstvo i da odbiju carevo nagovaranje. On potom njih sve daje pogubiti, a mladoj Katarini sada nudi i brak. Naravno, ona spremno odbija i ovu ponudu, a on izmišlja kaznu smrti za nju najstrašnijim načinom. Naime, preko nje žive će prijeći veliki zubasti točak koji će zdrobiti i zgnječiti njeno mlado tijelo u koje se čak i krvnik bio zaljubio.
Čudo spašava mladu Katarinu, ali sada joj stiže smrt krvnikovim mačem, otkidaju joj glavu. Tada se događa i ono veliko i pravo čudo da joj anđeli uzimaju tijelo i odnose ga na Sijan na Mojsijevo Brdo (Gebel Musa – Gebel Khaterin). To se događa u noći 24 i 25 studenoga 305. Kasnije je preneseno njeno tijelo u samostan koji je sagrađen u podnožju ovoga brda i samostan se zove po njoj – Samostan Svete Katarine. Ovim činom je posve jasno zašto i kako se njeno štovanje tako brzo širilo. Već u VIII. stoljeću u bazilici sv. Lovre u Rimu se nalazi njena slika. Legenda kaže da je i sam Muhamed 622 prošao kroz ovaj samostan i ostavio ga onakvoga netaknuta, kakvoga je i našao.

svkata_2

Ogromni, zubati točak joj ništa nije mogao nauditi…

svkata_3

Michelangelo je pokušao pokazati surovost ovoga točka ….

svkata_4

 

svkata_8

Tolika druga mjesta su posvećena ovoj svetici – Sasso u Lombardiji, a u nas Grude, Ljubuški, Kreševo…

fra Franjo Mabić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Dvije najdublje fobije: kroatofobija i kršćanofobija

Objavljeno

na

Objavio

Ideologije mržnje i negacije

Fobija u psihijatriji označuje neku vrstu bolesti, odnosno bezrazložan strah od nečega, kao akrofobija, klaustrofobija, et.cet.

U sociologiji, politologiji i političkoj svakodnevnici taj pojam, osim straha, označuje netrpeljivost, odbojnost ili mržnju. U nas i u svijetu vrlo često možemo čuti optužujuće kvalifikacije poput ksenofobije ili homofobije.

Upotrebljavaju ih razne aktivističke udruge za ljudska prava, branitelji „drugih i drukčijih“ i ljudi slična nadahnuća. Ne ću kazati kako takvo što ne postoji, ali postoje još dvije snažno izražene fobije koje se malo spominju, jer onaj tko ih spominje, lako biva proglašavan nacionalistom i klerikalcom, a koje su naširoko i duboko prisutne.

Riječ je o kroatofobiji i kršćanofobiji, koje imaju svoju globalnu i svoju lokalnu dimenziju. One su međusobno povezane i uvjetovane, naročito u zemljama kakva je naša u kojima je pitanje borbe za nacionalnu slobodu usko povezano s vjerskim slobodama, a Crkva tijekom stoljeća najznačajniji branitelj i pronositelj nacionalne kulture i samosvijesti.

Antifašistička kampanja

Čak trojica zastupnika na jednoj od posljednjih sjednica Hrvatskoga sabora postavila su pitanja premijeru Andreju Plenkoviću, na koje on nije odgovorio iako je žestoko odgovarao na sva druga pitanja, o navodnoj ustašizaciji i fašizaciji zemlje.

To je samo još jedan primjer svakodnevnih tvrdnji nad kojima ostajemo začuđeni i zatečeni. Čak je i jedan češki zastupnik u Europskome parlamentu u raspravi o porastu desnoga ekstremizma apostrofirao Hrvatsku uporabivši, očito napijen vodom iz hrvatskih izvora, riječ ustašizacija.

Postoji već nekoliko antifašističkih udruga, mnoge stranke stavljaju na svoj barjak antifašizam kao polazno programsko načelo, pokrenuta je široka antifašistička kampanja, a sve to implicira snažnu prisutnost prijetećega fašizma.

Jedan grafit, jedna pjesma, jedan pozdrav, rigidno i pogrešno tumačeni, dovoljan su dokaz za tezu o fašizaciji. Slučaj gađanja limunom Milorada Pupovca, jednoga krajnje iritantnog političara, hitro je iskorišten za tvrdnje o mržnji prema Srbima i prema svim manjinama, o klerofašizmu, o konzervativnoj revoluciji, o proustaškim resentimentima, i tome slično.

Koja, kakva i gdje je ta fašizacija? Ostajemo zatečeni i začuđeni sve dok ne shvatimo kako se pri tome misli na Katoličku Crkvu, emigrante, Hercegovce, pojedine političke stranke, uključujući i onu najbrojniju, na povijest i na jezik, na Domovinski rat i branitelje, na nogometne navijače, športske reprezentacije, na koncu – na samu državu.

Racionalizacija mržnje

U vremenu prije devedesetih ta sintagma fašizam-antifašizam nije bila u tako čestoj upotrebi kao danas. Upravo je osamostaljenje države poslužilo kao detonator za eksploziju mržnje i protuhrvatskoga šovinizama koji ovdje eufemistički nazivamo kroatofobijom.

Zato, antifašistička kampanja nije ništa drugo nego racionalizacija mržnje i odbacivanja. Otuda i onaj stravični vapaj Nenada Stazića u Saboru kako na Bleiburgu posao nije solidno obavljen.

Forsiranje mitova o Jasenovcu i žrtvama Oluje ima za cilj podgrijavanje brižno njegovanih predrasuda o genocidnome narodu koji ne zaslužuje slobodu.

Republika Hrvatska izjednačuje se s NDH, čak i s nacističkom Njemačkom, Franjo Tuđman s Antom Pavelićem, Hrvatska, to je postalo posebno popularno, proglašava se neuspjelim i nelegitimnom projektom, a bivša država uljuđenom, naprednom državom u kojoj su svi bili sretni i zadovoljni.

Ovakvu poltičku filozofiju i njezine primjere lako ćemo pronaći u središnjim medijima iz pera vodećih kolumnista (Novosti, list SNV-a i ne spominjemo), u nastupima lidera ljevičarskih stranaka (SDP, IDS, Glas, HNS, Pametno) i brojnih udruga, ili pak profesora na Fakultetu političkihu znanosti i na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, sve to gotovo sinkronizirano s neumrlom beogradskom velikosrpskom prijetećom politikom.

Fenomen naših dana

U nas se već godinama ulažu silni napori da se vjeronauk izbaci iz škola te da se raskinu ugovori s Vatikanom. Alojziju Stepincu u tijeku postupka proglašenja svetim osporavaju se sve zasluge i sva žrtvovanje, staje se gotovo na stranu njegovih tužitelja.

Papu Franju koristi se kao trojanskoga konja, kao veliku nada, čovjek koji je nešto različito i čak suprotno crkvenoj hijerarhiji i doktrini. Od njega se očekuje zabrana međugorskih hodočašća, športaši koji deklariraju svoju vjeru, kao Blanka Vlašić ili Željko Babić, izvrgavani se ruglu, na Filozofskome fakultetu izbila je pobuna zbog mogućnosti da studenti Katoličkoga bogoslovnog fakulteta na Filozofskom mogu upisati jedan kolegij.

Kršćanofobija, o kojoj je riječ, drugi je fenomen naših dana. Kršćanstvo je (o čemu u svojoj najnovijoj knjizi Ne bojte se piše Ivan Ugrin) najprogonjenija vjera na svijetu. Dok su na Istoku kršćani izvrgnuti fizičkom nasilju i gotovo istrjebljeni, Zapad se pod motom sekularizacije i multikulturalizma nasilno odriče kršćanstva, a time vlastitih duhovnih temelja.

U uporabi su i perfidne metode kompromitacije, kao što je to fama o pedofiliji. Pedofilija se već prezentira kao opće stanje Katoličke Crkve u cijelome svijetu, otkrivaju se afere stare sedamdeset i više godina, sinkronizirano od Južne Amerike preko Europe do Australije. Među svećenstvom nekih drugih religija ta pojava još nije zabilježena!?

Zašto se to događa? Odgovor je poprilično jednostavan. Nasuprot modernim, „progresivnim vrijednostima“ profita, egoizma, hedonizma, pobačaja, eutanazije, prostitucije, homoseksualnosti, nastranosti i promiskuiteta stoji Katolička Crkva kao najgorljiviji zagovornik solidarnosti, brige o bližnjima, vjernosti, suzdržanosti, obitelji, prirodne spolnosti, života od začeća do prirodne smrti.

Svijet se budi

Negativan stav prema hrvatskoj državi i Katoličkoj Crkvi savršeno se uklapa u globalistički projekt negacije nacije kao prevladanoga povijesnog koncepta, te vjere i osobito kršćanskih vrijednosti kao zastarjelih. Može se kazati kako je kroatofobija i kršćanofobija u nas, s jedne strane, eho globalnoga liberalizma, a s druge naslijeđe jugokomunizma.

Srećom, zapadni svijet kao da se budi. U mnogim već zemljama konzervativne stranke, odnosno stranke koje svoje programe zasnivaju na suverenosti naroda i kršćanskim vrijednostima su na vlasti (Poljska, Mađarska, Italija) ili nisu više daleko od nje, kao u Njemačkoj ili Francuskoj.

Neočekivano potpora stiže iz najmoćnije zemlje svijeta i njezina predsjednika. Otuda tako silni napadi na Donalda Trumpa, a ne zbog prostitutki ili neplaćanja poreza. Otud i napadi na Orbana i Mađarsku s prijetnjama suspenzije njezina glasa u EU.

Nije to zbog ljudskih prava i sloboda, nego zato što je Orban istjerao globalnoga igrača Georga Sorosa, koji je umislio kako može novcem i „otvorenim društvom“ diktirati narodima i državama kakvu će politiku voditi i koga će birati te zato što je ograničio moć lihvarskih stranih banaka.

Josip Jović
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Raste potpora Plenkovićevoj Inicijativi: U EU razumiju da su bh. Hrvati majorizirani

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Na riječi hrvatskog premijera Andreja Plenkovića izgovorene na summitu Europske unije u Bruxellesu malo je tko ostao imun, a jasna potpora stigla je od nekoliko važnih administracija, pa i samoga središta Europske komisije koja razumije kakav negativni potencijal sa sobom nosi nametanje Željka Komšića za hrvatskog člana bh. Predsjedništva, te oštre reakcije velikog broja hrvatskih institucija koje su ga odreda proglasile nepoželjnom osobom, ali i jasnom porukom vrha Katoličke crkve kako se sadašnjim zakonima ozakonjuje političko nasilje nad najmalobrojnijim Hrvatima, piše Večernji list BiH.

Plenković je na summitu 28 čelnika Europske unije u okviru rasprave o vanjskim odnosima govorio o Bosni i Hercegovini nakon općih izbora u zemlji, na kojima su većinski Bošnjaci ponovno preglasali malobrojnije Hrvate i izabrali hrvatskog člana u tročlanom Predsjedništvu zemlje.

“Mislim da je nakon mog izlaganja većina kolega tek sada shvatila dimenziju problema. Morate razumjeti da je za nekoga tko je malo dalje od naših krajeva to teško razumljivo.

Intervenciju su podržali bugarski premijer Bojko Borisov, mađarski Viktor Orban i, zanimljivo, španjolski premijer Pedro Sanchez, francuski predsjednik Emmanuel Macron i visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Federica Mogherini također je uvažila sve naše argumente”, rekao je Plenković.

Plenković je rekao da je izrazio zabrinutost zbog toga što su Bošnjaci, većinski narod u Federaciji BiH, izabrali člana Predsjedništva BiH Hrvata, suprotno uvjerljivo većinskoj volji Hrvata u BiH koji su glasovali za dosadašnjeg člana Predsjedništva.

Mogherini dobila zadaću

“Objasnili smo da se time izigrava duh Daytonskog sporazuma. Takav scenarij nije dobar ni za funkcioniranje BiH, nije dobar za sva tri naroda, u ovom slučaju hrvatskog naroda u odnosu na ostale u smislu ravnopravnosti i legitimne zastupljenosti u institucijama”, rekao je Plenković.

Plenković se nakon summita bilateralno sastao s visokom predstavnicom Mogherini i predsjednikom Europskog vijeća Donaldom Tuskom.

Na koncu tih razgovora usuglašeno je kako će se o BiH nastaviti skrbiti osobno Federica Mogherini, a to pak može sugerirati i kao novi poticaj za posredovanje oko izmjena Izbornog zakona.

Kako se moglo i pretpostaviti, na takav Plenkovićev istup u BiH su stigla posve suprotstavljena reagiranja. Tako je predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić optužio predsjednika hrvatske Vlade Andreja Plekovića da se miješa u unutarnje poslove BiH.

Plenković poručio Zvizdiću: Slučaj Komšić za Hrvatsku je prevažno pitanje, podignut ćemo ga na internacionalnu razinu

U pisanoj izjavi koja je iz Vijeća ministara BiH dostavljena medijima Zvizdić, koji dužnost obnaša u tehničkom mandatu do uspostave nove izvršne vlasti na temelju rezultata provedenih 7. listopada, upozorio je kako nedavne istupe premijera Plenkovića u tijelima Europske unije, kao i tijekom njegovih bilateralnih susreta, vidi kao “pokušaj uspostave paternalističkog ponašanja” prema Bosni i Hercegovini.

“Siguran sam da Plenković zna da su, sukladno odredbama Ustava BiH, Bošnjaci, Srbi i Hrvati jednakopravni i konstitutivni na cijelom teritoriju BiH te da u bilo kojoj instituciji na razini BiH: Predsjedništvu BiH, Parlamentu BiH i Vijeću ministara BiH ne može, zbog brojnih mehanizama zaštite, biti donesena ni jedna odluka protivno demokratskoj volji izabranih ili imenovanih predstavnika bilo kojeg naroda”, izjavio je Zvizdić.

Odgovorio mu je osobno Plenković tvrdeći da su Bošnjaci preglasali Hrvate te izabrali Komšića za člana državnog vrha BiH, kao i da to nije izbor ovdašnjih Hrvata.

Posve suprotno

Nije dugo trebalo čekati na stav njegova zamjenika i ministra financija i riznice Vjekoslava Bevande. “Očigledno da je predsjedatelj Vijeća ministara BiH svjesno i po tko zna koji put previdio činjenicu da je Republika Hrvatska supotpisnik Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma i da Vi kao legitimni predstavnik imate obvezu štititi odredbe tog sporazuma, a pogotovo u dijelu kada se radi o ugroženosti konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini”, dodaje se u pismu.

Kako se doznaje, o BiH će se voditi razgovori i sljedećih tjedana i mjeseci i u drugim međunarodnim adresama koje su također zabrinute zbog raspleta koji se događa u BiH te prijeti daljoj destabilizaciji prilika u zemlji, a time i stabilnosti zemalja Europske unije.

Zoran Krešić / VL

 

Plenković: Nakon mog izlaganja većina kolega u EU tek je sada shvatila dimenziju problema u BiH

 

 

Plenković poručio Zvizdiću: Slučaj Komšić za Hrvatsku je prevažno pitanje, podignut ćemo ga na internacionalnu razinu

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari