Pratite nas

Religija i Vjera

Sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica, zaštitnica teologa

Objavljeno

na

Osim godine rođenja, koja ipak nije sasvim sigurna, i podatka da je 304. godine podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se zna o Katarininu životu. Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.

Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastati se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo.

Blagdan Svete Katarine (Svete Kate) obilježava se 25.11., a prema pučkom kalendaru označavao je posljednje dane jeseni i početak zime. Od Svete Kate počinju pripreme za Božić i pjevaju se božićne pjesme. Najpopularnija meteorološka izreka koja spominje ovu sveticu vezuje je uz snijeg jer obično je ovo doba znatnijeg pogoršanja vremena i osjetnog zahlađenja. “Sveta Kata, Snijeg na vrata”

Maksimin se razbjesnio te je dao načiniti posebno mučilo: nazubljeni kamen kotač, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je Katarina odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.

Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj, gdje je pokopna. U blizini toga mjesta podignut je kasnije samostan sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu.

A u Zagrebu, jedna je od najljepših baroknih crkava u Hrvatskoj podignuta u čast svetoj Katarini. Sagradili su je isusovci, u razdoblju od 1620. do 1632. godine. To je jednobrodna crkva sa šest bočnih kapela i svetištem. U kapelama se nalazi pet drvenih baroknih oltara (17. st.) te jedan mramorni oltar iz 1729. godine. Svod i zidove karakterizira raskošna štukatura koja potječe iz 1732. godine. U svetištu je nizak glavni oltar koji se nalazi ispred velike iluzionističke kompozicije Sveta Katarina među aleksandrijskim filozofima, čiji je autor ljubljanski slikar Kristofor Andrija Jelovšek. Crkva je temeljito obnovljena nakon potresa 1880. godine prema projektu Hermanna Bollea.

Sveta Katarina (Kata) Aleksandrijska (III. i IV. St.) Slavi se 25. studenoga. Djevica je i mučenica, zaštitnica studenata teologije i krojačica. Razmišljajući o njezinom životu i životnom putu i rasprostranjenosti štovanja, sve nas upućuje na svetoga Juru. Nekakvih sigurnih datuma, mjesta i podataka nemamo, a štovanje po cijeloj kršćanskoj Europi već toliko vremena i u svim krajevima.

Dakle, o životu i smrti ne posjedujemo sigurne podatke, ali ono što je ispričano i zapisano, već od ranoga doba, zacijelo izmamljuje našu pozornost i k tome radoznalost. Nazočna je u već cijeloj Europi od najranijih vremena, tako da se čak ukorijenila u kulturi, filozofiji i umjetnosti, odnosno folkloru tolikih naroda. Već se o njoj govori i piše, nalazi se u literaturi, petoga i šestoga stoljeća. Kaže se i tvrdi da je umrla mučeničkom smrću 305. godine.

Predstavljena je kao jedna lijepa 18-godišnja djevojka, kćerka poznatih i bogatih roditelja iz Aleksandrije Egipatske. Treba uvijek naglasiti ovo kada je riječ o ovom gradu jer ima grad Aleksandrija i u Siriji i u Italiji.

U Aleksandriju dolazi Maksim Daja 305. godine i proglašava se carem i „Augustom“, dakle vrhovnim. Kratko će mu to trajati jer je već 313. Milanski edikt i sloboda kršćanima od cara Konstantina, a on će se ubiti baš te godine. Kada je zaposjeo svu vlast i na velebnim proslavama tražio da se njemu i njegovim bogovima žrtvuju najbolje domaće životinje. To je tražio jednako od svih podanika, a još žarčije od kršćana. Mlada Katarina mu se predstavlja i poziva ga da u Kristu prepozna Spasitelja i Otkupitelja svijeta i samim time odbija njemu u čast žrtvovati i prinijeti naređenu žrtvu. Pokušao je biti strpljiv i pozvao nekoliko intelektualaca grada Aleksandrije da nagovore Katarinu da prinese bogovima žrtvu. Ona ih sve nagovori da i oni prigrle kršćanstvo i da odbiju carevo nagovaranje. On potom njih sve daje pogubiti, a mladoj Katarini sada nudi i brak. Naravno, ona spremno odbija i ovu ponudu, a on izmišlja kaznu smrti za nju najstrašnijim načinom. Naime, preko nje žive će prijeći veliki zubasti točak koji će zdrobiti i zgnječiti njeno mlado tijelo u koje se čak i krvnik bio zaljubio.

Čudo spašava mladu Katarinu, ali sada joj stiže smrt krvnikovim mačem, otkidaju joj glavu. Tada se događa i ono veliko i pravo čudo da joj anđeli uzimaju tijelo i odnose ga na Sijan na Mojsijevo Brdo (Gebel Musa – Gebel Khaterin). To se događa u noći 24 i 25 studenoga 305. Kasnije je preneseno njeno tijelo u samostan koji je sagrađen u podnožju ovoga brda i samostan se zove po njoj – Samostan Svete Katarine. Ovim činom je posve jasno zašto i kako se njeno štovanje tako brzo širilo. Već u VIII. stoljeću u bazilici sv. Lovre u Rimu se nalazi njena slika. Legenda kaže da je i sam Muhamed 622 prošao kroz ovaj samostan i ostavio ga onakvoga netaknuta, kakvoga je i našao.

svkata_2

Ogromni, zubati točak joj ništa nije mogao nauditi…

svkata_3

Michelangelo je pokušao pokazati surovost ovoga točka ….

Tolika druga mjesta su posvećena ovoj svetici – Sasso u Lombardiji, a u nas Grude, Ljubuški, Kreševo…svkata_8grude_crkva_sv_katarine-1_20328

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari