Sveta Marta zaštitnica domaćica i samohranih majki

Marta iz Betanije biblijska je osoba opisana u Evanđeljima po Luki i Ivanu. Zajedno s bratom Lazarom i sestrom Marijom opisana je kao stanovnica sela Betanija pokraj Jeruzalema. Bila je svjedok Isusova uskrisenja njezina umrlog brata Lazara. Rođena je vjerojatno u Judeji (suvremeni Izrael ili Zapadna obala). Kanonizirana je prije postojanja Kongregacije za proglašenje svetih.

Kao sveticu slave ju 29. srpnja katolici, anglikanci i evangelici, a pravoslavni 4. lipnja. Slikari svetu Martu prikazuju s ključevima, metlom ili kutlačom, što je znak da se brinula za domaćinstvo, poslove u kući.        Sveta Marta nebeska je zaštitnica batlera, kuhara, dijetetičara, sluga, domaćica, svratištara, gostioničara, pralja, sobarica, samohranih majka, putnika.

Lazarova bolest i smrt (Iv 11,1-44)

Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je«. Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji«. A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga«. Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će«. No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.

Uskrišenje Lazarovo

Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!«

Tri Isusova susreta s Martom

Prvi je susret bio u radosti, drugi u žalosti, a treći u pobožnosti.

Prvi susret u radosti

Isus se prvi put susreo s Martom u njezinoj kuću u Betaniji. Betanija je bila lijepo selo na brežuljku udaljeno sat hoda od Jeruzalema. Ondje su nekada bile vile jeruzalemskih bogataša. U tom je selu bila jedna priprosta kuća, u kojoj su živjeli Lazar i dvije sestre. Starija se zvala Marta, koja je bila domaćica, a mlađa se zvala Marija. Jednog je dana Isus s nekoliko apostola posjetio njih troje u njihovoj kući. Marija se, kako bi rekli, „pretvorila u uho“, sjela do noga Isusovih i samo slušala Isusa. A Marta se vrzmala po kući i kuhinji kako bi što bolje počastila uglednog gosta. Vidjevši kako je sav teret oko pripremanja hrane i podvorbe ostao samo na njoj, Marta se požalila Isusu. Tada je Isus reagirao i izrekao znamenite riječi: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo. A samo jedno je potrebno. Marija je odabrala najbolji dio, koji joj se neće oduzeti“ (Lk 10). Time je Isus poručio Marti, a isto tako i nama, da se većma treba brinuti za dušu i duhovno, negoli za hranu i ono što je propadljivo. Trebamo se više brinuti za nebesko, a ne zemaljsko, za duhovno, a ne za tjelesno, za neprolazno, a ne za vremenito. Na neki način možemo slobodno reći da je Isus dobronamjerno ukorio Martu za pogrješan pristup duhovno-životnim situacijama. Tom gestom i ukorom Marte mogli bismo i mi biti ponukani, ohrabreni da se više zauzimamo za neprolazne vrijednosti.

Drugi susret u žalosti

Susret se dogodio četvrti dan poslije Lazarove smrti i ukopa. Marta je bila u velikoj žalosti. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret, dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan«. Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to, ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te«. A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je do tada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro«. Kad Isus vidje kako plaču ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«

Treći susret u pobožnosti

Marta se treći put susrela s Isusom četiri dana prije njegove smrti. Isus je opet bio u kući Marte, Marije i Lazara. I tada se Marta trudila oko posluživanja. A Marija Magdalena dragocjenom je nardovom pomašću pomazala Isusove noge i kosom ih otirala. Marta je, prema predaji, o kojoj nema sumnje, pratila Isusa na Kalvariju dok je nosio križ. Nema sumnje da je stajala pod križem poput drugih pobožnih žena. A kasnije se izuzetno radovala Isusovu uskrsnuću. Prema crkvenoj predaji, Marta je sav život posvetila Isusu. Predaja kaže da se u djevičanstvu posvetila Isusu i postala redovnica.

Domus Sanctae Marthae – Dom Svete Marte

Domus Sanctae Marthae (Dom Svete Marte) je zgrada smještena blizu Bazilike Svetog Petra u Vatikanu. Građena je tijekom pontifikata svetog pape Ivana Pavla II., a gradnja je dovršena 1996. godine. Funkcija Doma Svete Marte je biti mjesto stanovanja kardinala koji sudjeluju na konklavama. Služi i kao dom za sve goste koji obavljaju nekakav posao pri Svetoj Stolici. Sama zgrada svojevrstan je hotel koji ima oko 120 spavaćih soba i urede za svakog prelata. Svaki apartman ima dnevnu sobu sa stolom, tri stolca, dva ormara, spavaću sobu, kupaonicu, telefon i satelitsku televiziju. Zgrada je zamijenila hospicij Svete Marte sagrađen 1891. godine za vrijeme epidemije kolere tijekom pontifikata pape Lava XIII., a bio je namijenjen bolesnicima iz okolice Vatikana te hodočasnicima. Električna struja uvedena je 1901., a kapela u Domu sagrađena 1902. Tijekom II. svjetskog rata u zgradi su se nalazili prognani Židovi i veleposlanici zemalja koje su prekinule odnose s ondašnjom fašističkom Italijom. Na kraju rata papa Pio XII. u Dom je primio 800 siromašne rimske djece koja su doručkovali u Domu nakon primljene Prve pričesti. Dom je služio i kao starački dom, gdje su stariji klerici mogli proživjeti posljednje godine života. Prije izgradnje ovoga doma, kardinali koji su sudjelovali na konklavama bili su prisiljeni spavati u Apostolskoj palači na iznajmljenim rasklopivim krevetima. Papa Ivan Pavao II., koji je sudjelovao na dvjema konklavama, odlučio je učiniti nešto kako bi taj postupak bio ugodniji i manje zamoran za uglavnom starije kardinale pa je naložio izgradnju toga doma.

Papinska rezidencija

Od ožujka 2013. Dom svete Marte, točnije apartman 201, postao je dom pape Franje, koji je poslije konklava odbio preseliti se u Apostolsku palaču, čime je postao prvi papa u posljednjih 110 godina koji neće živjeti u papinskom apartmanu na 3. katu Apostolske palače.

Sveta Marta i mi

Svaki bi katolik trebao težiti realnoj pobožnosti, duhovnosti i svetosti. A to znači da bi u životnom realizmu, koji je ponekad izuzetno težak, Boga trebao doživljavati kao Boga koji je Prisutni, a ne Odsutni Bog. Život svete Marte divan je primjer toga. Isusa je susretala u radosnim, žalosnim i pobožnim trenutcima. Željela je što bolje u svojoj kući, u svome domu ugostiti Isusa. Znala je i vjerovala da je Gospodin gospodar života i smrti. Zato je svjesno očekivala da njezin brat Lazar ne bi umro da je u trenutku njegove smrti Isus bio blizu. Impresivno je da je Marta učila, primila od Isusa ukor za ponašanje u kojemu joj je materijalno, ugošćavanje, bilo važnije od duhovnih stvarnosti. Dakako da je učeći naučila da za Isusom treba ići s drugim ženama na Kalvariju. Otkrivši Spasitelja, posvetila je sav život Bogu. Nisu li svi ti elementi iz života svete Marte odlična poruka nama, da je Bog s nama u svim životnim trenutcima. Nema stanja u koje možemo upasti, a da nam nije blizu. Nastaje pitanje kakav je moj odnos prema duhovnom i materijalnom, prema nebeskim i zemaljskim datostima, žalosti i radosti? I, na kraju, kako idem za Isusom? Koji sam dio izabrao, onaj bolji, Marijin, ili onaj materijalni? Slušanje i nasljedovanje Isusa ili život po nekim drugim načelima? Možda još nije kasno da se pomolim za svoju obitelji i da krenem odvažno s pjesmom „Krist jednom stade  na žalu“.

Molitva svetoj Marti

O, sveta Marto, ti divna ženo!

Tebi se utječem u svojim nevoljama

i uzdam u tvoju pomoć u svojim iskušenjima.

Ponizno te molim da me utješiš u mojim brigama i teškoćama.

Po velikoj radosti koja ti je ispunila srce

kad si u svom domu u Betaniji pružila utočište Spasitelju svijeta,

molim te zagovaraj moju obitelj da sačuvamo Boga u srcu

i da budemo pošteđeni oskudice,

a osobito te molim za milost:  (ovdje kažemo nakanu na koju molimo.)

 

Oče naš…

Zdravo Marijo…

Slava Ocu…

i 3 x «Sveta Marto, moli za nas».

(Ovu se molitva može moliti 9 utoraka)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?