Pratite nas

Religija i Vjera

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa – obitelj prema Božjoj mjeri

Objavljeno

na

Blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa uvijek je prigoda i poticaj svakoj vjerničkoj obitelji. Prigoda da preispita svoj obiteljski status i svoje stanje.

Ali i poticaj da se sve više suobličuju ovoj model obitelji koja je Božji dar svim vjernicima i njihovim obiteljima u kojoj mogu i trebaju tražiti pomoć i zagovor za svoj život.

Ovo je danas neophodnije više nego ikada, jer danas više nego ikad prije postoje društvene strukture koje, umjesto da skrbe za obitelji u vlastitom društvu, odbacuju takvu skrb i traže načina nagrizati obitelj i umanjivati njezinu ulogu i značenje.

Ne samo da su nekad bezbožni vlastodršci, kako smo čuli u Evanđelju, radili o glavi Svete obitelji, što bi se moglo opravdati njihovom borbom protiv svetoga, nego se danas u suvremenom društvu vlastodršci bore i protiv onog sasvim naravnog statusa obitelji koji je utkan u temelje svakog društva, to jest samog života.

Danas u društvu postoje i pokušavaju se nametnuti mnogi surogati obitelji, razni oblici zajedništva muškarca i žene kojima se ne stvara obitelj i u kojima se ne dopušta pristup Bogu, te ne samo da se događa borba protiv onog što je sveto i Božje, nego je obitelj ugrožena i u onom njezinom prirodnom značenju i smislu.

No Sveta obitelj svjedoči upravo o potrebi da se životno zajedništvo muškarca i žene pretvori upravo u obitelj, zajednicu koja se nadahnjuje na Božjem idealu.

U istinskoj obitelji događa se neponovljivo zajedništvo u kojem pojedinac pronalazi svoju čvrstu zaštitu, a društvo svoj temelj.

Ne bi se stoga smjelo dogoditi da pojedinci i društvo rade protiv ove zajednice, nego da rade na njezinu učvršćenju, kao što je i Bog radio cijelu povijest spasenja dok na posljetku nije poslao i svoga Sina da on bude konačni zaglavni kamen svake obitelji.

Upravo zato jer svijet degradira i reducira ovu uzvišenu stvarnost, jer joj osporava božanske temelje, jer u njoj ne promatra Božji plan niti je podržava sukladno tom Božjem planu, Bog nam je zato dao Svetu obitelj kako bi nam ona još jednom, još jasnije i uzvišenije posvjedočila što je istinska obitelj i kako se ona odnosi prema Bogu i njegovu planu.

Upravo zato Bog koji dolazi na zemlju nije htio biti bez obitelji, to jest, jer je želio živjeti ljudski život poput svakog čovjeka, nije ni mogao.

Stoga nam i njegov stav prema obitelji pomaže da izgradimo sukladno njegovu i svoj stav. Ako je Bog poštivao obitelj da ju je predvidio kao najprikladnije mjesto rađanja i odrastanja ljudskog života, onda je sasvim logično da se i ljudi potrude  odgovoriti na taj plan i da svoje obitelji izgrađuju sukladno tom planu, a ne da u obiteljima žive stihijski, kao da kvalitetan obiteljski život može postojati sam od sebe, snagom ljudske naravi, bez suobličavanja Božjem planu, volju i riječi.

Ako je Bog htio da i njegov Sin živi u ljudskoj obitelji, onda bi svaka obitelj po tome trebala postati svjesna svoje svetosti, to jest ozračja koje je Bog htio da bude sveto. Zato je htio da obitelj ispunjava svoju svetu zadaću, to jest da se izgrađuje po mjeri Boga.

Upravo takvo je bilo svjedočanstvo Svete obitelji, koja je doista bila obitelj po Božjoj mjeru, jer joj je tu mjeru odredio utjelovljeni Božji Sin. Marija je kao čista djevica sebe Bogu posvetila kako bi mogla primiti u svoje srce Božjeg Sina, te je njezino biće uistinu bilo posvećeno po Božjoj mjeri.

A isto tako i sveti Josip pravednik, koji je iščekivao opravdanje svoga naroda snagom Božjom, potpuno se podložio Božjem planu, te je i sam bio čovjek po Božjoj mjeri, kako bi svoj dom stavio na raspolaganje Božjem Sinu, te je tako njihova obitelj bila izgrađena po onoj autentičnoj dimenziji koju Bog zacrtava za svaku obitelj.

Stoga ako je obitelj neophodna ljudskom društvu, onda je sveta obitelj neophodan model svake obitelji koja želi izvršiti svoje obiteljsko poslanje i biti prava ljudska obitelj, što može biti samo ako dopusti da Bog bude utkan u obiteljski život.

Molimo danas za sve vjerničke obitelji da budu znak i svjedočanstvo u svijetu u kojemu živimo, to jest da se najprije same suobličuju Svetoj obitelji, to jest grade svoju obitelj prema Božjoj mjeri. Neka doista budu svete obitelji prema mjeri i nadahnuću i svjedočanstvu koje im pruža Sveta obitelj, kako bi bile obitelji prema Božjoj, a ne prema ljudskoj mjeri.

Neka dopuste da im graditelj bude sam Bog, koji je izabrao Mariju i Josipa za obitelj svome Sinu, kako bi mogle biti istinske čiste i zrele stvarnosti koje slušaju Boga, njegov glas i poticaje, te da bi, služeći Bogu, mogle preobražavati ovaj svijet odgajajući djecu u svom ozračju po mjeri istinskog bogosinovstva.

patrologija.com / Laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Duhovi – ‘sila odozgor’ i rođendan Crkve!

Objavljeno

na

Objavio

Blagdan Duhova obilježava silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Naziva se još i Blagdan Pedesetnice, i označava kraj vazmenog vremena.

Silaskom Duha Svetoga označen je svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”.

Na nedjelju Duhova, kada je Duh Sveti sašao nad apostole, oni su dobili darove Duha Svetoga. Ti su im darovi pomogli ispuniti njihovu misiju, a to je propovijedati Evanđelje svim narodima. I nama ovi darovi, po sakramentu svete krizme, pomažu da živimo kršćanskim životom, da živimo u Kristu, Krist u nama. Nad Crkvom s tisuću kultura, jezika i rasa, izlijeva se Duh, koji je korijen jedinstva, i bogatstvo unutarnje Crkve. Svi narodi koji su prisutni u Crkvi, kulturno-jezičnoj različitosti, slušaju istu poruku Krista i ispovijedaju istu vjeru.

Naziv Duhovi u hrvatskom jeziku dolazi iz liturgije. On ne znači mnoštvo duhova, nego je ostatak starog naziva “Duhovi dani”.

Papa Ivan Pavao II. izdao je 1986. godine encikliku o Duhu Svetome kojoj je dao naslov po ovoj formuli iz Misnog vjerovanja “Dominum et vivificantem – Gospodina i Životvorca”. Njome je  želio katoličke vjernike pripraviti za odgovoran završetak drugog tisućljeća i plodan ulazak u treće tisućljeće kršćanstva.

U trećem dijelu ove enciklike razrađuje životvornu ulogu Duha u Crkvi koji djeluje po sakramentima vjere, obnavlja unutarnjeg čovjeka i cijelu Crkvu čini sakramentom spasenja u konkretnoj ljudskoj povijesti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nadbiskup Barišić: Braniti život od začeća znači biti moderan, suvremen, biti čovjek znanosti!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

„Izvor Hoda za život je u Bogu, izvoru života i životvorcu”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći misu za volontere Hoda za život u subotu, 19. svibnja, u ranim jutarnjim satima, u splitskoj katedrali sv. Dujma.

U svojoj se propovijedi osvrnuo na biblijska čitanja. Djela apostolska govore o apostolu Pavlu kojemu je ugrožen život, netko odlučuje o njegovom životu.

Međutim, on se ima na koga pozvati, na Crkvu, autoritet i tako je na svoj način zaštićen. „Od začeća do prirodne smrti imamo brojne situacije gdje je čovjek ugrožen, a pitamo se na koga se može pozvati? Je li se ljudi pozivaju na Gospodara života ili postaju gospodari života i smrti drugih? Nažalost, čovjek je uzeo u svoje ruke da bude gospodar života”, kazao nadbiskup Barišić.

Govoreći o Petrovom pitanju Gospodinu: a što s ovim, koje donosi evanđelist Ivan, nadbiskup je ustvrdio da „nažalost mnogi danas postavljaju to isto pitanje za začeto a još nerođeno dijete. Pitanje: ‘A što s ovim?’ upućeno za začeto dijeto govori kao da ono ugrožava, smeta.

To pitanje ne prestaje s tom fazom do rođenja nego se nastavlja i kasnije u srednjoj dobi. Život je ugrožen u živućima, koliko li je siromaha i nezaposlenih. Koliko li je ugrožen život u završnoj dobi?”, upitao je nadbiskup te nastavio: „Čudno je da je čovjek uzeo u ruke tu odluku. Čovjek sudi život a život je dar a ne posjed.”

Budući da neki, koji se pozivaju na znanost, govore da je ovaj Hod za život nešto nemoderno, nadbiskup je naglasio kako je reći da život počinje rođenjem i plačem, vraćanje u srednji vijek.

„Danas braniti život od začeća znači biti moderan, suvremen, biti čovjek znanosti. Vidimo da i znanost danas može biti protiv života a ne za život.

Zato je Hod za život potreban osobito danas u ozračju svetkovine Duhova. Potrebno je da duhovsko ozračje zahvati srca svih ljudi, da se ruke udruže jer ovo nije samo hod kršćana nego i drugih svjetonazora i ljudi dobre volje.

Geslo ovoga može biti da sva ljudska prava započinju začećem i zato je potrebno taj život pratiti u svim fazama a ne ga ugrožavati”, kazao je mons. Barišić zaključivši: „Želim da ohrabreni i osnaženi ovim koordinatama izvora i gospodara života nama budu na neki način orijentacija i putokaz da bismo mogli hodati za životom, odnosno da bismo ga mogli braniti i promovirati, da bi život mogao hoditi u nama.

Želio bih da ovaj Hod za život, koji se danas odvija u više hrvatskih gradova, uistinu bude duhovski događaj koji će nas učiniti svjedocima života.”

IKA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati