Connect with us

Religija i Vjera

Sveta Veronika Jeruzalemska – priča o hrabroj ženi sa Golgote

Objavljeno

on

Sv. Veronika Jeruzalemska

Samo žene mogu ispričati tako hrabre i potresne životne priče kao Diva GrabovčevaMila Gojsalić, nebrojene majke svih vremena koje su se žrtvovale za svoju djecu, muževe i svoj narod.

Jedna od najsvjetlijih u povijesti svijeta je ona koju danas slavimo: sveta Veronika, hrabra žena koja je Isusu u najtežim trenucima života kada su ga se svi odrekli hrabro pružila rubac da obriše svoje popljuvano i izranjeno lice. Time je Gospodin dobio na svom preteškom križnom putu osim fizičke i duhovnu utjehu čina ljubavi iz ruku mlade Izraelke.

Veronika bijaše mlada djevojka, stasita i lijepa. Tog je dana uranila u trgovinu kupiti novi rubac za koji je dugo odvajala novac, kako bi za pashalnu svečanost, što će je slaviti u krugu svoje velike obitelji, okitila svoju glavu novim pokrivalom i tako bila još ljepša.

Između mnogih rubaca u trgovini ruka joj posegne za jednostavnim bijelim, bez ukrasa i šara. Kad je izašla na glavnu ulicu iz trgovine, najprije od svjetine ništa nije vidjela, ali joj uši zapljusnuše svakojake riječi optužbe, vrijeđanja i izrugivanja.

Progura se Veronika i izdignuvši na prste vidje rimske vojnike i za njima, polako vukući teški drveni križ, krvav i sav izranjen posrtao je On.

Veronika se progura još bliže, protrlja oči ne vjerujući. To zaista bijaše On. Onaj dobri Nazarećanin što je mnoge gubave očistio, mrtve vratio u život, slijepima darovao vid, a gluhima sluh. I djevojka ne mogaše vjerovati da Isusa, tu Utjelovljenu dobrotu tako okrutno muče.

“Bože veliki, što se to događa, kakvi su to ljudi što dobrotu tako kažnjavaju, umjesto zahvalnošću, mukom ljubavi uzvraćaju?-i zaplaka od nemoći da nešto učini.

Baš u taj tren Isus je prolazio tik uz skupinu u kojoj i ona bijaše. Izbliza mu je vidjela izranjeno čelo, izgrebeno i izbodeno oštrinom trnove krune, okrvavljeno rame na koje je nalegnuo težak drveni križ. Gledala mu je drhtave krvave ruke i klecava koljena što su s mukom činili svaki novi korak.

“O, Učitelju,-bezglasno je zavapila- kako da Ti pomognem?”

Vojnik se približi. Gurnuvši najprije Isusa dođe do svjetine grubo je odmičući. Odjednom Veronika ponesena nekom nepoznatom hrabrošću i novom snagom, odgurnu vojnika i stane pred Isusom.

I sama je osjećala bol što je iskrivila ovo milo lice i očutila silnu patnju koju Isus proživljava čitavim Svojim bićem. A ona, ona nije imala ni vode da Mu ovlaži usne, ni ruke jake da Mu ponese Križ. Kleknu pred Njega i podiže nudeći Mu svoj novi bijeli, meki rubac.

Prihvati Isus ponuđeni rubac i zahvalno se bolnim očima zagleda u suzama ovlaženi djevojčin pogled. Podiže rubac i njime otare krvavo i znojno Lice. Kad joj je vratio rubac Veronika vidje toplinu i nježnost u Njegovu pogledu, one maloprijašnje boli kao da je nestalo. Možda je htio još nešto reći, ali već idućeg trenutka vojnik Ga je grubo gurnuo. Teško vukući križ Isus nastavi putem prema Golgoti.

Nitko se nije obazirao na djevojku, a njezine oči ne vidješe nikog i ništa doli okrvavljenog Lica Isusova otisnutog u bjelinu njezinog novog rupca. Usne su joj neprestano ponavljale: “Gospodine, mili Isuse, ja sam Tebe htjela utješiti, milosrdno darovati, a Ti mene, Dobri, NAJLJEPŠIM DAROM DARIVAŠ!”

Ova sveta relikvija čuva se u Svetom Petru vjerojatno od 8. stoljeća. S vremenom je utisnuti lik izblijedio i današnji ostaci ove relikvije, jedva da pokazuju neke nejasne tragove.

Ipak, i danas hodočasnici s ganućem iščekuju rijetke trenutke kada se relikvija iznosi u javnost i njome blagoslivlja puk.

Veronikino platno kao i sam događaj nema izravnu izravnu potvrdu u Evanđeljima.

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari